Jump to content
Mentalno zdravlje, lečenje, pomoć, podrška - Depresija forum

All Activity

This stream auto-updates     

  1. Today
  2. Onzapin 10 mg - 2 tbl uveče Actawell 200 - 1 + 1 + 2 Rispolept 4 mg - 1 + 1 + 2a Seroxat + 0 + 2 Eftil R. - 2 + 1 + 1 Lamictal 100 mg - 3 X 1 Rivotril 2 mg - 3 X 2 Bensedin 10 mg - po potrebi Propranolol 40 mg - po potrebi Sylimarin - 2 x 1 Soldevit 1000 I. U. - 3 kapi Multivitami - Multimumeral E da. Dijagnoze: F20.0 - Schizophrenia paanoides F 31.7 - Psychosis affective, in remission G40 - Epilepsio post traumatics S06.2 - Laesio traumatics intracranial
  3. Tesko neko moze zaista razumjeti tudje probleme, ako i sam ne prolazi kroz iste. To se naziva kognitivna pristrasnost empatijski jaz.
  4. Hvala ti na razumijevanju i podrsci. Stvarno nemam s kim da pricam o ovome. Priznajem da sam zbog toga ponekad ogorcen. Nadam se i vjerujem da ce biti bolje.
  5. o da... imam prijateljicu kojoj je to jedna od omiljenih fraza inace mi je jako draga... ali me ponekad stvarno izludi cuti tako nesto od nje, koja je uz to i life-coach i psiholog e kad bih isla praviti listu tih fraza koje mi vec stvaraju otprilike slicnu mucninu kao dizanje u nebesa chia sjemenki, avokada i mlijeka od soje na vrhu liste bi bilo ono... "budi najbolja verzija sebe" ili.... "izadji iz zone komfora"
  6. dragi @Lawful Chaos ne zamjeri sto cu ti mozda proturijeciti u nekim stvarima koliko god da se trudim - ja ne vidim kod tebe neki UISTINU bitniji hendikep jako se lijepo izrazavas, vidi se da si inteligentan, osjecajan momak - jos i govoris dva jezika + ostali talenti da nisi ipak malo prezahtjevan prema sebi? mozda bi trebao poraditi vise na toj nekoj "autostigmi"? umjesto da obracas paznju na stigmu i predrasude drustva u kojem zivimo, a koje je samo uglavnom puno anomalija i nezdravo sta mislis koliko tih... neurotipicnih ljudi (interesantna rijec) potajno dijeli s tobom slicne strahove? kako doci do posla, para, porodice - kako biti PRIHVACEN mnogo ljudi se osjeca kao da ne pripada nikamo, usamljeno, izgubljeno nisam sigurna da si ti u toj "borbi za svoje mjesto pod suncem" u nekom hendikepiranom polozaju u odnosu na mnoge druge te... neurotipicne naprotiv - tvoja moc introspekcije, intelekt, osjecajnost, te MLADE GODINE obogacene ipak nekim zivotnim iskustvom, patnjom - sve mi to izgleda kao hrpa aduta u tvojim rukama - samo hrabro dalje uci i obrazuj se, daleko od toga da nekud kasnis imala sam jednog kolegu na studiju mastera - covjek preko 50 godina, potpuno slijep zivio sam u stanu - on i pas vodic (s tim psom je isao i na predavanja, javnim prijevozom) motivacija i volja UISTINU pokrecu planine sve u cemu mislis da si drugaciji, "slabiji" - upravo to mozes pretvoriti u svoju prednost, na mnogo nacina a ovo zadnje - da, nazalost ima dosta ljudi koji tudju dobrotu tumace kao slabost, glupost i pokusavaju to iskoristiti (bas takvi ljudi su i slabi i glupi - uvijek se to na kraju razotkrije) uz nuzni oprez i neku distancu - ipak mislim da upravo ta dobrota i humanost ispadnu na kraju najmocnije oruzje na raspolaganju svakom covjeku ima cak i jedna zgodna izreka: "dobro je biti pametan, ali je pametnije biti dobar"
  7. Najgore je kada kazu kako je sve u glavi pri tome misleci kako su psihicki problemi prosto nesto sto smo samo umislili, pa je potrebno samo promijeniti obrazac razmisljanja sto bi kao trebalo dovesti do rjesenja. Psihicki problemi cesto imaju fiziolosku osnovu puno vise nego sto ljudi misle. Centralni-nervni sistem je organ kao i svaki drugi organ u tijelu koji moze da oboli. Da se informaticki izrazim, nasi problemi nerijetko su hardverske prirode. Takodjer, ne bih da vrijedjam, ali lajf-koucevi i motivacioni govornici veoma rijetko posjeduju potrebno obrazovanje kako bih mogli pomagati oboljelima. Ta njihova prica uglavnom se svodi na isto sto i stare babe govore u fazonu zivni i trgni se, samo sa hrpom engleskih rijeci u govoru, uzimanjem iz konteksta dijelova istocnjackih religija uz tu i tamo spominjanje kvantne fizike.
  8. Yesterday
  9. Nemam intelektualne disfunkcije, ako na to mislis. Zavrsio sam redovnu skolu kao i svi, govorim dva strana jezika, sviram dva muzicka instrumenta, zaljubljenik sam u filozofiju, antropologiju i kosmologiju, opcinjen umjetnoscu, jer ona za mene predstavlja nesto uzviseno. Realnost drustvene stigme mracnija je nego sto ponekada mislimo. Uopsteno osobe sa bilo kakvim mentalnim poremecajima i anomalijama ne dobijaju priliku u drustvu. Mi nazalost uglavnom nikome nismo potrebni. Ljudi nas dozivljavaju tako kao da smo samo teret i sebi i drugima. Prije sam bio budala koja zivi u oblacima. Svijet je najmanje ono sto bi zeljeli da bude. Stvari treba nazivati pravim imenima. Tudja osjecanja i potrebe nikoga apsolutno ne zanimaju, ali ce se ljudi olako poceti smijati, izrugivati, pa cak i prezirati. To je neka vrsta zacaranog kruga, ali opet cu ponoviti, srecan sam sto su se odredjene stvari u mom zivotu promijenile. Necu vise da trpim niciji bezobrazluk i glupost, jer zasto bih.
  10. Pokusala sam da pozovem i kada cujem da se razg snima skenjam se i kad se javi neko prosto nemam snage da kazem ijednu rec.
  11. uzaludan je bilo kakav pokusaj argumentiranog i racionalnog debatiranja s ljudima koji ne zele/ne mogu cak ni procitati pazljivije post prije nego sto ga idu komentirati grijesim sto uopste i citam ovakav topic, kad vec ne pratim vijesti bas me briga na kraju krajeva - ove mjere me ionako ne pogadjaju u tolikoj mjeri kao mnoge druge a kako god da bude, uvijek cu nekako naci nacin da zivim po svojim, a ne tudjim normama i pravilima
  12. Zaista mi je žao što čujem da boluješ od jednog ovako kompleksnog sindroma,@LC... Spomenuo si određene disfunkcije u oblasti interakcija sa drugim ljudima,a da li (izuzev toga) imaš bilo kakve disfunkcije kognitivnog tipa (ukoliko ovo moje pitanje nije isuviše indiskretno)?
  13. I mi neurotipicni imamo dosta teške i snažne životne muke...
  14. Kao neko ko je autisticna osoba tesko mogu zamisliti kako bi percipirao svijet da sam neurotipican, ali cesto pokusavam. Nije lako razluciti ono sto jeste zapravo nasa licnost od onoga sto je posljedica uticaja poremecaja na nas. Autizam se ne lijeci, sam njim se zivi, ali da sam rodjen neurotipican (bez autizma) najvjerovatnije ne bi imao probleme sa drustvenim odbacivanjem tokom djetinjstva i frustracijama koje sam imao zbog istoga. Vise bi postigao u skoli, jer ne bi imao problem sa senzornom integracijom. Sada bi vec sigurno imao zenu i djecu, ali mozda bi bio puno los, a mozda ne bi cijenio sve to, jer ne bi ceznuo kao sto to sada radim. Zdravom i funkcionalnom covjeku sve je neizmjerno blize i lakse za postici.
  15. Ljudi ce biti dobri samo prema onom od koga ima neku vrstu koristi. Hipoteticki govoreci, kada bi ja sada dobio na lotu, svi ljudi iz moje sredine koji su se sprdali sa mnom i govorili kako sam budala poceli bi da mi se ulizuju, a djevojke koje nece ni stapom da me dotaknu htjele bi da budu u vezi sa mnom.
  16. Osoba sam koja ima aspergerov sindrom poremecaj iz spektra autizma, duzi niz godina jedino zivotno zadovoljstvo mi je bilo da jedem hranu i igram video igre. Odlucio sam da omrsavim, ali iskljucivo zbog svoje majke koja je jedina osoba koja me voli.
  17. Treba biti realan. Zelje su jedno, mogucnosti drugo. Ukusna hrana nije isto sto i zdrava hrana. Aktivnost koja pricinjava trenutnu zabavu nije isto sto i aktivnost koje je korisna na duze staze. Ni meni se to ne svidja, ali realnost je realnost svidjala se ona nama ili. Nije da izigravam pametnjakovica. Licno sam bio budala koja je zivila u oblacima, sve dok se nisam gadno opekao. Naprimjer, mnogi su mi znali govoriti da jednostavno pocnem izlaziti i nadjem djevojku, ali to nije realno bez obzira na to sto bi ja iskreno volio imati djevojku. Ja ako pridjem nekoj djevojci mogu samo ispasti budala, kao sto sam uvijek ispadao budala dok sam zivio u svijetu svojih iluzija. Sada kada sam prihvatio realnost cinjenice da sam autistican, nekako kao da imam vise mira. Ne idealizujem ljude, niti zavaravam sebe kao sto sam to nekada radio.
  18. Cesto mi se znalo dogadjati da mi neko pocne popovati i dijeliti savjete navnodno kao iz najbolje namjere, te postavljati pitanja kao sto su, zasto djelujem nezadovoljno, zasto nemam motivacije, zasto ne izlazim, zasto satima sjedim ispred racunara i slicno, sto u meni gotovo uvijek izazove frustraciju pa reagujem poput djeteta od 4 godine kojem mama nece da kupi cokoladu, jer imam osjecaj kao da ta osoba zeli da mi kaze kako sam glupa nesposobna budala, ali indirektno na kulturan i civilizovan nacin ocekivajuci od mene da padnem na koljena u uvjerenju kako je ta osoba neka vrsta spasitelja i superheroja kojem bi jos kao trebao biti zahvalan sto mi drzi lekcije. Stvar je u tome da ja imam aspergerov sindrom koji spada u poremecaje iz spektra autizma, pa zbog toga ne mogu imati normalan zivot kao vecina ljudi. Mentalne poteskoce je iznimno komplikovano objasniti nekome, a jos teze je da ta osoba shvati problematiku na ispravan nacin, jer u suprotnom dolazi do stvaranja pogresne slike o ljudima poput nas i stigmatizacije. Osobe koje bivaju stigmatizovane kao mentalno disfunkcionalne i oboljele nase drustvo po pravilu odbacuje, posmatra kao nepozeljne i tako ostajemo na margini. Zato mi je tesko kada dodje do toga da ja i moj zivot postanemo tema razgovora kada se silom prilika nadjem u drustvu ljudi, jer shvatam da svoj problem moram sakriti, ne samo zbog sebe nego i zbog mojih bliznjih isto. To je takodjer glavni razlog zasto sam dugo vremena odbijao sam sebi priznati kako imam problem. Recenice kao sto su, da trebam potraziti strucnu pomoc i lijeciti se jer sam mentalno bolestan, dovodile su me prvo do bijesa i histerije sto bi zatim prelazilo u emociju bola u kojoj sam se osjecao nistavno i bezvrijedno, jer niti jedna laz ne boli kao sto boli istina. Duboko u sebi znao sam da se srz problema nalazi u meni, a ne u okolini koju sam apsolutno krivio za sve. Na stranu to sto niko od nas nije birao genetske predispozicije za poremecaje koje imamo i nespornu cinjenicu da okolina utice na nase stanje, ali u konacnici svako od nas je odgovoran za svoj zivot i ako ne gledamo sebe i kako cemo mi, niko drugi to nece uciniti umjesto nas. Nemam niti jednog prijatelja niti drustveni zivot, u srednjim dvadesetim sam, a jos nisam imao djevojku niti seksualne odnose. Proces socijalizacije za mene predstavlja nesto tesko shvatljivo, slozeno, naporno kao da se tu radi o astrofizici i kvantnoj mehanici. Imam losu motoriku i koordinaciju pokreta, uz to i govorne mane, sto mi sve zajedno otezava pronalazak zaposlenja. Sada cu se vratiti na pocetak. Neko ko je psihofizicki potpuno funkcionalan i ima normalan zivot, ne moze razumjeti poteskoce sa kojima se nosi neko ko je autistican poput mene, ali izgleda da veci broj ljudi za sebe smatra kako su pokupili svu pamet ovoga svijeta pa zato cesto filozofiraju i lupetaju o stvarima kojima jako malo znaju ili uopste nemaju blage veze, ali ti ljudi ipak ostaju u cvrstom uvjerenju kako su upravo oni mjerilo svega. Opet srecan sam sto sam izasao iz okova mnogih samoobmana i sto neuporedivo realnije razmisljam nego prije nekoliko godina kada sam zivio u oblacima, jer sam prosto htio okrenuti glavu na drugu stranu i time negirati mracnu stvarnost svojih problema. Rekao sam sebi kako cu ubuduce svakome ko pocne temu razgovora skretati na mene, moj zivot i moje probleme, reci kako me to apsolutno ne zanima i kako necu da slusam niti razgovaram o tome. Necu vise da glumim kako je sve dobro niti da govorim ono sto drugi zele cuti. Hocu stvari da zovem pravim imenom. Sta me briga ako i imaju dobre namjere, imao sam i ja dobre namjere prema svima, pa me svako iskoristio koliko je mogao, sada me oni kojima sam ucinio dobro vise i ne poznaju. Sta vi mislite o problemu (samo)stigmatizacije i nerazumjevanja nasih stanja od strane okoline sa kojoj smo u manjoj ili vecoj mjeri na neki nacin prisiljeni imati interakciju? Da li neko od vas ima slicna iskustva?
  19. Last week
  20. Svakako uzimam sve opcije u obzir jer sa pojacavanjem rivotrila ne dobijam nista a anksioznost je tu imam osecaj kao da sinoc nisam popio lek kao da mi organizam trazi jos,a ne bih da ga pijem vise ja svakako smatram da sam u krizi sada trenutno a ono sto je trenutni simptom to je kao pijanstvo neka mutnoca u glavi.
  21. Možda bi za skidanje od benzodiazepina probao čaj od lekovite biljke Passiflora incarnata. Isto smiruje a ne stvara ovisnost. Nešto kao vejp kod prestanka pušenja ajmo reći :)
  22. Sta mislis o recimo alternativnim metodama recimo konzumiranje cajeva za smirenje nesta recimo na prirodnoj bazi.Da li postoji nesta za prirodno skidanje sa benzodiazepina posto bih to radije koristio em je prirodno em ne skodi organizmu
  23. Ima vise obolelih od raka, srčanih bolesti, ali te bolesti nisu zarazne. Trenutno u mom gradu petoro ljudi se bori sa rakom (moja majka ih obilazila do pre mesec dana jer je bila patronažna sestra). Sa koronom se bori mnogo više. I možda je manja smrtnost, ali ja ne bih volela da preležim koronu. U decembru je umrlo jedanaestoro naših građana od korone. Ostalih meseci po nekoliko. Ne mogu više na ovu temu. Toliko od mene.
  24. Modifikuje genetski materijal?!! OMG-OMG-OMG-OMG-OMG-OMG... Sad kad malo bolje razmislim-možda je i primim (ali ne zbog "straha" od Corone koliko zbog činjenice što bi mi u tom slučaju deca imala kakvu-takvu šansu da ne povuku na mene,LMAO). Bolje neka budu i GMO-deca nego da su sa mojim genetskim materijalom ovakvim kakav jeste,buahhahahha
  25. konzultiraj prvo ljekara - da ne ispadne da ti ja preporucujem lijekove nije nuzno karakteristicna pospanost uz taj lijek - ali sve ovisi i o osobi i o dozi ja imam fibromialgiju i "sindrom kronicnog umora" - tako da nisam bas mjerodavna da odgovorim na to pitanje valjda bi bilo logicno da u vrijeme kad si pio rivotril uzmes manju dozu rivotrila + minimalnu dozu ovog drugog (kao prijedlog da pomognes psihijatrici ako ne zna sta ce ) i onda se postepeno smanjuje rivotril (po potrebi se samo malo poveca ovaj drugi) - dok se organizam ne privikne i ocisti skroz od rivotrila posto ni ovaj drugi nije bezazlen, najbolje je i njega poslije polako smanjivati pa i ukinuti anksioznost se lijeci drugim tehnikama - pa cak i kad su lijekovi nuzni izbor, nikako se ne bi trebali koristiti benzodiazepini na duze staze nekoliko mjeseci neka traje taj proces, nema veze - budi strpljiv, bice ti lakse i rezultati ce vjerojatno biti stabilniji/odrziviji (nesto slicno kao sto se preporucuje kod skidanja kilograma)
  26. Hvala na odgovoru pokusacu sa tim lekom mislim da ga ima kod nas.Da li taj lek izaziva pospanost preko dana?
  27. e da - ima bogme i takvih meni je poodavno jedan psihijatar rekao - recite vi koje dijagnoze da vam napisem, napisacu vam sta hocete probaj kod nekog drugog ljekara ili ako nemas izbora nego s tom istom - pitaj je sta misli o kombinaciji smanjene doze rivotrila + diazepan (apaurin, valium - ne znam kako ga sve zovu tamo) on se zna koristiti kao pomocna terapija kod skidanja sa drugih jacih benzodiazepina ili alkohola
  28. evo nadjoh malo vremena, pa da pojasnim od raka, mozdanih udara, koronarnih oboljenja - redovno (pa i sada) umire daleko vise ljudi nego od korone cak i pod pretpostavkom da su ove cifre zrtava korone istinite, sto je pod upitnikom - taj postotak je zanemariv u odnosu na ove ostale bolesti, da ne spominjem da je premalen da se oko njega pravi ovoliki cirkus po cemu bi dakle korona sad bila najmasovnija boljka? jer se o njoj najvise govori i pise? s kojim ciljem? zna se da drzavni mediji sire informacije koje odgovaraju drzavnom vrhu odnosno vrhovima (globalizacija) - s ciljem da se utice na javno mijenje (barem na vecinu ljudi koji su povodljiviji i skloniji utjecajima "autoriteta") da - uvijek je bilo i bice - i raka i ostalog - pa i raznoraznih virusa sa kojima je covjek oduvijek zivio i umirao (a da se to uglavnom nije ni znalo, kakav je tacno virus u pitanju - nije se znalo ni u ovo doba modernije medicine, a kamoli nekad) vezano uz ostale komentare/misljenja tesko se razumijemo mi kod kojih prevladava "mozda" i "relativno" sa onima kod kojih prevladavaju "definitivno", "sigurno", "potpuno" i slicno za mene licno WHO ima kredibilitet i humane namjere otprilike kao i NATO (tu ni kod mene eto nema "mozda") ne poricem postojanje jebenog virusa, niti ga omalovazavam - nosim masku svuda (ovdje je obavezna i na otvorenom) - osim kad idem u zelenilo ili na plazu (gdje kao i uvijek trazim mjesta sa sto manje ljudi, nema veze s koronom ) zahvaljujem Bogu sto je moja profesionalna situacija trenutno takva da je ne moram nositi satima kao ljudi sto rade - to mora da je strava i uzas, ali kad nema druge, trpi se cijepiti se trenutno ne zelim - pogotovo zato sto je ovdje jedina "vazeca" vakcina (a zasto?!) ona koja prodire u genetski materijal i moze ga poremetiti na tko zna kakav nacin - sto se nece moci utvrditi najvjerojatnije nikada, a kamoli nakon nekoliko dana/mjeseci to je moja trenutna odluka - koja ce se mozda vremenom promijeniti - pogotovo ako bude prevagnulo nesto sto ce mi biti vaznije od tog (po meni) riizika (uslijed prisile i krsenja ljudskih prava koja se vrsi) situacija nije jednostavna - i mislim da nitko ne moze sa stopostotnom sigurnoscu znati da li je za njega licno veca opasnost dobiti koronu ili vakcinu nije mi jasno zasto ljudima koji se eto zele cijepiti, slijepo vjeruju drzavnim medijima, kriznim stabovima itd - sto njima toliko smeta ako netko ne dijeli to misljenje? mene nije briga hoce li netko trcati na cijepljenje (moja rodjena kcerka je jedna od tih koji se zele cijepiti i sto da ne, ja postujem njen izbor, a ona postuje moj), hoce li pratiti danonocno statistike o zarazenim, oboljelim, umrlim... zasto onda tako razdrazujemo njih mi koji eto mislimo drugacije? da ne kazem samo "mislimo" ako postoje dvije stvari vezane uz koronu koje ne bih svrstala u "mozda", to su ove: 1 - da je situacija ne znam kako losa i strasna i opasna (a nije, ali eto recimo da jeste i da umire neki ogroman procenat ljudi) - sirenje panike je nedopustivo to jako dobro znamo mi koji JESMO prezivjeli lose, strasne i opasne situacije - panika je zadnje sto si covjek moze dozvoliti ako se hoce iz njih izvuci ja razumijem da to mozda ne mogu razumijeti ljudi koji to nisu prosli - ali bi to morali znati lijecnici i politicari koji ovako (lose) upravljaju nasim sudbinama 2 - ne "spasava" se zivot unistavanjem zivota strasan je ovaj ekonomski kolaps koji su napravili i cisto sumnjam da je to slucajno i neplanski izvedeno - hej, otkad su svjetskim mocnicima ljudski zivoti vazniji od para? tko u to vjeruje - pa blago njemu, ali eto, ja nakon svega sto sam prosla nisam medju tim sretnicima kad covjek mora birati hoce li ici raditi i riskirati da dobije koronu (i od nje mozda umre) ili ce se zabarikadirati u stan/kucu (ako je uopste ima) i cekati da umre od gladi (ili ne daj Boze ostane i bez Interneta) on, a mozda i njegova djeca/familija koja od njega ovise - valjda je ocito sta ce izabrati (dobro, mozda nije toliko ocito onima koji su navikli da o njima vode brigu mama i tata, bracni drug, brat, sestra, drzava) ... drzavne medije (a uglavnom ni druge) ne pratim (nisam ni prije korone) jer su pune negativnosti, senzacionalizma, neukusa, licemjerja itd jedino sam ponekad poslusala (sad mi je i to dosadilo jer se vrti jedno te isto) - te emisije srpskih i hrvatskih ljekara, naucnika itd koji ne djele politicki korektno misljenje - i odmah su zbog toga nazvani "teoreticarima zavjere" (?!) ne slazem se ja ni sa kime u potpunosti - ali eto, navesti cu samo jedan primjer koji spominju ti "teoreticari zavjere" eksperiment stanley milgrama od prije skoro 60 godina, o kojem i ptice na grani pjevaju (barem na mojem i slicnim fakultetima) evo - jos jedna stvar kod koje nema "mozda" sto se mene tice, jer ZNAM SIGURNO da ne bih poslusno stiskala dugme jer mi tako neki autoritet sugerira da je ispravno, dok s druge strane neka meni nevidljiva osoba vristi od bola i preklinje da stanem a vecina ih je stiskala i taj primjer je, nazalost, vrlo vjerojatno srz svega
  1. Load more activity
×
×
  • Create New...