Jump to content
Depresija Forum

All Activity

This stream auto-updates     

  1. Last week
  2. Kakva je ovo cenzura? Zasto je zakljucan onaj topic o koroni?

    1. Show previous comments  2 more
    2. weirdo

      weirdo

      Devojčica malo bila nervozna, pa mi napisala da jem gomna. Popustili živčići, šta će dete. Pitam se samo da li bih ja bio kažnjen da sam to nekom ovde napisao.

    3. weirdo

      weirdo

      provokanti. koliko sam shvatio, samo zato što niste videli slučaje korone u svojoj okolini, smatrate da je korona prenapumpana laž, i da ste vi visoko inteligentni - a to valjda znači da smo mi ostali glupi? to je kao ona priča kad je neki seljak prvi put video slona, i rekao "ova životinja ne postoji."

    4. blackadder

      blackadder

      Nemojte se opuštati,admin-team još uvek veća o potencijalnim sankcijama za vaša ponašanja.

  3. Ako Bog da, još koji dan kad pokupim recepte, idemo na 6 mg 3 x 1! Naravno da neću piti toliko ali neka malo.
  4. Nemoj neko da je potpao pod moj gnev slučajno.

    1. Show previous comments  3 more
    2. blackadder

      blackadder

      Nemojmo ovde,na mom statusu,nastavljati sporni topik.

      Biće otključan kada se malo smire uzavrele strasti i kada se rasplamsala forumaška krv malo ohladi.

    3. blackadder

      blackadder

      Kao što nam je svima već poznato,lični konflikti forumaša (a koji su svoj začetak imali izvan ovog mesta) ovde se nikada ne bi trebali prenositi i razvlačiti po topicima.

      To je nešto što bi članovi trebalo da rešavaju isključivo između sebe,u vanforumskoj sredini.

    4. blackadder

      blackadder

      Ovom prilikom sa svog Status Update-a uklanjam sve postove koji potencijalno mogu da utiču na to da se današnji sukobi prodube i nastave u forumskoj sredini (a u iste svrhe i svoj Status Update zaključavam).

  5. pijem 10mg i za sada sam zadovoljan trebalo bi da pijem i anafranil ali mi je bolje bez njega jer mislim da me baš baš otupljivao a na olanzapinu takođe imam živopisne snove i budim se baš naspavan ne blokira me toliko i funkcionalniji sam nisam se ni ugojio kao prvi put dok sam ga pio doduše tad je bilo 20mg
  6. Od danas: Mendilex 2 mg - 2 tbl ujutru. Propranolol 40 mg - 1 + 1 + 0 Metoten 5 mg - 1 + 1 + 2 Onzapin 10 mg - 2 tbl Seroxat 20 mg - 2 + 1 + 0 Rivotril 2 mg - 3 x 1 Bromazem 6 mg - 3 x 1 Wellbutrin XR - 1 ujutru Lamictal 100 mg - 3 x 1 Eftil R. 500 mg - 3 x 1
  7. Ovo i mene interesuje... a ironija strah me od njih... ali od monahinja nije...
  8. Biblija je napisana po nadahnucu Svetog Duha, a njena tumacenja i nastavak je u Svetom Predanju koji su pisali Sveti Oci kroz celu istoriju covecanstva, postoje odredjeni kanoni i dogmati(tvrdjena za koja ne postoje dokazi nego se u njih jednostavno veruje ili ne veruje), naravno ima dogmata koji se mogu menjati i koji se ne mogu menjati, sto je utvrdjeno na Vaseljenskim Saborima kojih je bilo 7, poslednji u Nikeji 787.
  9. Dosta toga sam probao od domacih proizvoda u kojima se nalaze poznate travcice protiv: anksioznost, depresiju, napetost, stresa itd., kako oni to lepo nafiluju, i dosao sam do zakljucka da je to po prilicno bacanje para. Pojedini su tek, tek radili ali se ne isplati na duze jer nije to jeftino. Secam se da je Persen pre fino radio ali je sada dosta skup.
  10. Kako stupate u kontakt sa njima? Da li se zakazuje, vremenski ograniceno, placa,...?
  11. Ranije na neku plastiku zakepio masku za telefon i na plastici bila rupa za oko vrat vile taman i još pričvrstio za korman, to mi bio držač za mobilni. Sad udario na neku rupetinu mobilni izleteo prvi put i malo se izgulio ali nije strašno. Nego je vrat vile već bio nešto prerađivan i oštećen i sad napuko, malo mi čudno.
  12. Dg: F20.0 - Schizophrenia paranoides F31.7 - Psychosis affectiva bipolaris, in remissione F33.3 - Depressio psychotica recidiva, gradus majoris G40 - Epilepsio post traumatica S06.2 - Laesio traumatica intracranialis Th: Onzapin 10 mg – 2 tbl uveče Metoten 5 mg – 1 + 1 + 2 Mendilex 2 mg – 2 tbl ujutru Propranolol 40 mg – 1 + 1 + 0 Remirta 30 mg – 1/2 tbl uveče Rivotril – 2 mg – 3 х 1 Bromazepam – 6 mg – 3 x 1 Seroxat – 20 mg – 2 + 1 + 0 Wellbutrin XR 300 mg - 1 tbl ujutru Lamictal 100 mg - 3 x 1 Eftil R. 500 mg - 3 x 1 Suplementi: Vigantol® kapi - 10 kapi ujutru C vitamin 500 mg - 3 x 1 Folnak - 1 x 1 Multivitamin - Multimineral - 1 x 1 Melatonin 3 mg - 1 x 1
  13. Nisam mogao ništa podneti od ovog antidepresiva. Ja sam odustao. Zvao sam doktora, rekao je da se vratim na Seroxat.
  14. Po ceo dan mi je telefon u rukama, izbegavam sve obaveze zbog njega, zapuštam sebe, higijenu kuće, spavanje, dete, ljude.. Konkretno gledam Tiktok YouTube i Instagram do u besvest. Telefon mi je u ruci dok perem sudove i spavam sa njim dok je uključen u punjač. Mrzim kad se istroši baterija. Umesto za korisne stvari ja trošim vreme na injekciju dopamina.
  15. Ja sam žrtva dugogodišnjeg fizičkog i psihičkog zlostavljanja od strane krvnih srodnika i dece u osnovnoj i srednjoj školi.
  16. Život je žestok. Ali žestoka sam i ja :)

    1. Ferum

      Ferum

      Bravo Primal Pain, nedaj se, u ovom sad nezgodnom ti periodu:)

  17. Kako su ljudi zli i ******irani daleko bilo. "Trgni se." Dobro je i Hvala Bogu ima i pametnih. Držite se njih. Ove ostale makaze pa presecite pupčanu vrpcu. (koja je zapravo nisko samopoštovanje).
  18. Evo me na ovom antidepresivi po Bog zna koji put!!! Trenutno 40 mg / dan, idemo na 60 mg / dan. Prepisan je kao anti opsesiv više nego kao antidepresiv.
  19. Earlier
  20. Radije nevidljivi, nego nesavršeni - ''Tihi'' narcisi ''Vulnerabilni narcisi su introvertiranog temperamenta: skloniji su neugodnim emocijama i tjeskobi, povučeni su i relativno niske razine energije, izbjegavaju rizike kako se ne bi izložili mogućnosti gubitka. Zbog svog temperamenta, vulnerabilni narcisi svoju prenapuhanu važnost žive manje glasno i očito nego grandiozni, što njihov narcizam, naravno, ne čini manjim. Svim narcisima je zajednička potreba osjećati se superiorno nad drugima kako bi se osjećali dovoljno dobrima, zbog čega se neprestano uspoređuju s drugima. Međutim, dok grandiozni narcisi tu svoju potrebu ostvaruju na očite načine – arogantnim ponašanjem, hvalisanjem, podcjenjivanjem drugih – vulnerabilni narcisi to čine manje izravno. Naime, budući da su vrlo osjetljivi i tjeskobni, oni se ne usuđuju natjecati sa sebi jednakima ili boljima od sebe. Pritom na svijet gledaju prilično crno-bijelo: kad nečemu nađu manu (u čemu su odlični), ta će mana u njihovim očima obezvrijediti i ono što je dobro u određenoj osobi ili situaciji („kako ona može biti vesela i ugodna osoba, kad ima napade panike?“). Naime, kad bi priznali da im se nešto sviđa, previše bi se izložili mogućnosti da drugi to ismiju ili osude, što bi za njihovu krhku sliku o sebi bilo nepodnošljivo. Stoga se sigurnije osjećaju kad su prema svemu kritični i negativni, nesvjesni da je to drugima odbojno. Naime, previše im je ddsuočiti se s vlastitim nesavršenostima, koje nastoje potisnuti iz svoje svijesti. Stoga upravo one svoje osobine koje si zabranjuju, pretjerano lako prepoznaju i osuđuju kod drugih. Iako se narcisi međusobno razlikuju po tome od kojih svojih osobina bježe, princip je uvijek isti: nemajući empatije, preziru sve ono što su naučili smatrati znakom slabosti. Prividno oprečno grandioznim narcisima, introvertirani i oprezni vulnerabilni narcisi su naizgled neambiciozni i mrze se isticati. Naime, iako potajno osjećaju da im pripada posebno mjesto na svijetu, potreba da izbjegnu sram moguće pogreške i neuspjeha ih priječi u tome da pokušaju ostvariti svoje ciljeve. Taj doživljaj nesklada ih često čini ogorčenima i zavidnima, vječno negativnima. Vulnerabilni narcisi nastoje zadrže svoju nerealističnu sliku vlastite važnosti. Ona je tako osjetljiva, a njima tako nužna, da će žrtvovati gotovo sve kako bi je očuvali. Živjet će nedodirljivo, radije nego da budu dirnuti kontaktom s drugim ljudima, koji bi im mogli pokazati da smo svi podjednako nesavršeni. Pritom su nesvjesni da toliko čuvajući sebe, propuštaju živjeti mnogo topliji, povezaniji i radosniji život. Iako je narcizam crta ličnosti uslijed koje drugi ljudi često budu povrijeđeni, narcisi su zapravo vrijedni dubokog suosjećanja – sa sigurne udaljenosti.''
  21. Brige ne proizlaze zbog životnih okolnosti, već zbog trenutnog stanja u mojoj glavi, osjećaja da mi fali dio mozga, da mi je usporen tok misli, smanjena koncentracija, pažnja i ostalo Hvala
  22. vrlo interesantna informacija, hvala offspring
  23. Nasao sam temu sa vestima iz nauke tj znanosti, ali je zatvorena. Ova vest se odnosi na korisnike psihofarmaka iz Srbije Farmaceutski fakultet razvija rešenje za one koji se leče od psihijatrijskih bolesti VIDEO Naučnici sa Farmaceutskog fakulteta u Beogradu razvijaju algoritam za određivanje prave doze psihijatrijskog leka. Šta to znači za pacijente koji se leče od psihijatrijskih bolesti? Izvor: B92 četvrtak, 17.09.2020. | 11:07 -> 13:59 Dr Marin Jukić, docent Farmaceutskog fakulteta u Beogradu, smatra da, uprkos naporima farmaceutske industrije, malo je novih lekova za ove pacijente ušlo u terapiju poslednjih 20 godina. "Da bismo uspeli da tretiramo pacijente na adekvatan način, moramo da doziramo najpreciznije moguće, tako da pacijent dobije pravi lek u pravoj dozi i samim tim su njegove šanse za oporavak i najveće", smatra Jukić. Ovaj projekat se bazira na uspostavljanju algoritma na osnovu kog bi naučnici mogli da unesu koliko je pacijent težak, kakva je struktura gena, stanje jetre i bubrega i druge osobine i da onda algoritam predvidi potrebnu odgovarajuću dozu za pacijenta. Ovo je veliki pomak, jer se do sada pacijentu smanjivala ili povećavala doza leka u zavisnosti od toga kako reaguje na terapiju, što je vrlo neprijatno za pacijenta, a sa ovim projektom nadaju se da će doziranje moći da se obavi adekvatnije i brže. "Na ovaj način mogu da dobiju svoju adekvatnu dozu odmah", smatra Jukić. Jukić smatra da postoje predznanja o svakom pojedinačnom faktoru koji utiče na količinu leka u plazmi, ali da ovim projektom pokušavaju da nađu vezu između faktora i da ih objedine. Ovo bi moglo da pomogne pacijentima koji pate od depresije, bipolarnog porećaja, i šizofrenije. https://www.b92.net/zdravlje/mentalno_zdravlje.php?yyyy=2020&mm=09&dd=17&nav_id=1734153 Pogledajte prilog.
  24. Ako sam dobro shvatila, probao si do sada samo dva antidepresiva? Neki probaju na desetine do pravog. Kod brige je meni lepo delovao seroksat. Pričaj sa doktorom o terapiji i o nuspojavama koje imaš. Srećno!
  25. Ako brineš za budućnost, ne možeš da se skoncentrišeš, to je verovatno anksioznost, strepnja, a ostalo što si naveo ide uz nju, tzv. disocijativni simptomi koje imam i ja.
  26. Srdačno vas pozdravljam ! Preći ću odmah na stvar Prije 2014. sam bio vedar, tada 20-godišnji mladić. vedrog duha, bistih misli. Slobodno vrijeme sam uglavnom provodio u prirodi, fotografišući i vozeći bicikl. Moram napomenuti da imam jedan rijedak sindrom, BW sy. (Q87.3) i zbog tog sindroma izgledam malo drugačije od ostalih. Zašto ovo pišem reći ću vam kasnije. Znači do 2014. bio sam sasvim normalan, psihički stabilan, nikad nisam imao potrebu da idem kod psihologa. Npr. prag tolerancije mi je bio takav da me gotovo ni jedna provokacija ne može izbaciti iz takta. Kako sam vrijeme uglavnom provodio sam, u prirodi, nije mi u prilog išlo loše kišno vrijeme (inače nisam ni meteoropata), pa sam tako 2014. na proljeće, čitav proljetni raspust, svih 10 dana presjedio u kući. (Dobro, bilo je izlazaka do prodavnice i to, ali sve što sam planirao za te dane, npr vožnja bicikla, odlazak na neka mjesta... nije se ostvarilo). I tako ja čekam da stane kiša, čekam makar jedan dan kad ću moći da izađem na bicikl ili negdje, prekraćujem vrijeme na ovaj ili onaj način i u tom čekanju, možda negdje 8-9 dan raspusta, imao sam osjećaj kao da mi se skuplja, sužava mozak. Ono što moram napomenuti jeste da taj osjećaj skupljanja mozga NIJE DOŠAO KAO POSLJEDICA TUGE. Nisam tih dana bio tužan nego sam samo čekao hoće li se više to vrijeme popraviti. A nisam nešto bio ni nervozan (živčan) zbog toga. Ali "ubijala" me ta monotonija. Znao sam da mi se nešto u glavi dešava ali nisam znao šta. To mi se desilo u toku jednog popodneva, možda u roku od 2-3-4 sata. Bio sam zbunjen, osjećao sam kao da gubim kontrolu nad sobom (ne u smislu nevoljnih pokreta, nego u smislu rasuđivanja ili mišljenja). Npr. prvih dana sam sam sebi zadavao nešto tipa nabroji 10 domaćih životinja, 10 divljih itd. Mučila me i zaboravnost. Upisao sam fakultet, učio sam dobro, mogao sam zapamtiti. Iz jednog razloga se nisam javio kod stručnih lica, a to je jer sam mislio da je u pitanju demencija (konkretno Alzhimer), jer sam čuo da pogađa i mlađe ljude. I to saznanje bi me dotuklo još više zato što znam da je to trenutno neizlječivo. Nastavio sam koliko-toliko normalno funkiconisati, tu prvu 2014. teško, imao sam utisak da su svi pametniji od mene, a ja da sam zarobljen u kandžama koje mi blokiraju misli. 2015. i 2016. mi je bilo malo bolje, ajde da kažem privikao sam se, međutim i dalje sam osjećao da mi "fali" dio mozga. Nemam taj protok misli kakav mi je bio prije. Gdje god da odem upamtim to, ali sa smanjenim utiskom, nema više stvari i događaja od kojih mi zastane dah kad ih se sjetim. Prva veća tuga, reći ću ustvari nezadovoljstvo životom, je uslijedilo 2017. Tada su mi se mnoge stvari skupile i nisam više mogao izdržati i zaplakao sam, plakao sam onako kao dijete, na krevetu. to je bio i prvi malo veći šok u životu. Skupilo mi se sve, i što niko neće da se druži sa mnom (zbog toga me niko ne prihvata, što ostavljam utisak bolesne osobe), i što me svi zbog toga izbjegavaju, i što neću nikada imati ženu, djecu, porodicu, i što me tata pravi budalom (najblaže rečeno, ne bih u detalje)... To kad sam plakao je bilo znači 2017. početkom januara. Sredinom januara mi je ponovo uslijedio ovaj osjećaj skupljanja mozga, samo ovaj put još veći. Mislio sam da sam skrenuo sa uma, dani su mi tokom januara i februara prolazili kao u snu, postao sam pričljiviji i otvoreniji nego ranije. Tada krećem da tražim pomoć. Nakon razgovora sa dječjim neurologom (mamin je kolega pa sam zato išao kod dječjeg), došlo se do sumnje da je u pitanju depresija. Zatim je uslijedio razgovor sa psihologom i kroz sedmicu-dvije (proljeće 2017.) dobijem prvu dozu antidepresiva. Sad trebate shvatiti jednu stvar. Kroz sve ove godine kako mi se to desilo, a ponajviše od januara 2017. ja uglavnom ne osjećam tugu kao osjećanje, nagon da mi se plače, ma ni najmanju potištenost. Kao glavno osjećanje bih naveo brigu, da sam zabrinut za budućnost, za nastavak svog života (i to ne stalno, nego s vremena na vrijeme). Ono što je stalno prisutno je osjećaj da mi fali pola mozga, da nisam potpuno svjestan svijeta, vremena, prostora, okoline. Tok misli mi je usporen. Život prolazi pored mene. A tugu ne osjećam, kao ni radost ni sreću. Ništa me ne čini istinski sretnim, isto kao i kad bi sad saznao neku tužnu vijest, ne bih mogao da zaplačem. Osjećanja i sjećanja su površna, bez trajnog utiska na iste. To je vidjela i moja doktorica, spec. psihijatrije i ubijeđivala me je da nisam depresivan. Na kraju mi je dala, citiram, "samo malo antidepresiva" (najmanju dozu Elicea-e). Pošto mi nije pomoglo izgubio sam nadu i odustao sam. Promijenio sam psihijatra, 2018. dobio drugog doktora, sasvim je korektan i mnogo mi je prijatniji razgovor sa njim (npr. za razliku od njegove kolegice on ne zahtijeva da ga gledam u oči). Dobijem jači AD (Azelereya i Flunisan). Početna doza nije imala nikakvog uticaja, ali kod povećanja doze je mi se probudila akatizija (agitacija, nedostatak sposobnosti da budem miran). To sam prijavio doktoru, izvršene su korekcije u doziranju, ali nešto kasnije prestao sam da ih pijem jer mi ništa nisu pomogle. Zadnji naš susret je bio 2019. godine, mislim u novembru, kada me je ponovo uhvatio isti osjećaj skupljanja mozga i još veće konfuzije. Tad sam dobio još jači AD, ali kad sam popio prvu dozu odustao sam, jer mi je stanje bilo malo je reći grozno. Ukočio sam se, jedva sam zaspao tu noć. Osjećam se kao da nisam sposoban u bilo kojoj sferi. Ne vjerujem da mogu raditi (imam 26 godina i ove god. sam diplomirao). Osjećam se kao da nisam sposoban da donosim kvalitetne i prave odluke u životu. Nemam cilj, nemam nešto čemu težim. Lijepo se osjećam boraveći sa djecom (mali brat i sestra), ali mislim da nisam sposoban ni da čuvam djecu iako sam djecu opštenito jako volio. Volio sam vožnju bicikla, auta, sad neću da vozim ni bicikl, a kamo li auto jer sam konfuzan, nisam koncentrisan, ne mogu da držim usmjerenu pažnju. Nekad ne povežem dvije logične stvari ili ih povežem tek kasnije. Čitanje nekog teksta, knjige i gledanje filmova me brzo uspava. Mozak mi radi kao u leru. Često neki tekst čitam više puta ili molim sagovornika da ponovi dio onog šta je ispričao. Ako se shvati činjenica da nisam uglavnom tužan, pa i to da moje prvo stanje "pomućenog" uma 2014. nije došlo kao posljedica tuge i stresa (ali sva ostala kasnije jesu), da li je ovo kod mene depresija, PTSP, ili je u neki teži poremećaj, koji je neizlječiv, npr. trajna promjena ličnosti? Antidepresivi mi više odmažu nego što mi pomažu, predložio sam doktoru EKT, on je to odbio jer mi kaže da "ja nisam za EKT". Naravno, svjestan sam da niko ne može da uđe u moju glavu, ali na najslikovitiji način pokušavam objasniti kako se osjećam. Ako dozvolite još jedno poređenje (a to sam i doktoru rekao), osjećam se kao osoba kad ode na neko duže putovanje, pa kad stigne na mjesto gdje je pošla, prvih dan-dva nije u potpunosti svjesna da je tamo (svjesna je da je tamo, ali nema utisak, doživljaj), e tako se ja osjećam od 2014. (i sve gore i gore, pojedine stvari su već počele da blijede iz mojih sjećanja) Međutim stičem utisak da moj doktor uopšte ne zna koja mi je dijagnoza (ne ljutim se ni najmanje) ili zna a neće da mi kaže. To ću ga već ispitati kad smognem snage da se ponovo naručim. Do 15. godine sam imao 5 operacija u opštoj anesteziji, tako da opštu anesteziju podnosim dobro. Ne znam da li prepreka za EKT može biti to što sam beba imao epilepsiju, ali zadnja 23 EEG nalaza su uredna. Takođe uredni su i nalazi EEG i MRI rađeni 2017.
  1. Load more activity
×
×
  • Create New...