Jump to content
Depresija forum

All Activity

This stream auto-updates     

  1. Past hour
  2. Partibrejkers, dijagnoza F 60.8. oznacava druge specificne poremecaje licnosti. Evo linka koji u kratkim crtama objasnjava sta znaci ta dijagnoza. https://www.psihocentrala.com/f60-f69-poremecaji-licnosti-i-poremecaji-ponasanja-odraslih/ Actawell je antipsihotik i prepisuje se ne samo za bipolarni poremecaj vec i za druge psihicke poremecaje. Najbolje je da se o svemu raspitas kod tvog psihijatra. Prepisao ti je lek i odredio dijagnozu na osnovu razgovora sa tobom. Verujem, nadam se da ce odgovoriti na tvoja pitanja i o dijagnozi i o lekovima koje pijes- da li pored Actawella pijes jos neki lek? Mogao bi i da otvoris posebnu temu na ovom podforumu http://www.depresija.org/forum/forum/3-poremećaji-raspoloženja/
  3. Today
  4. Kod mene je priča sa covidom završena. Okinuli su mi teški oblik OKP-a . Ali više me neće plašiti. Samo da se iščupam od ovog pranja ruku.
  5. Opsesivno-kompulzivan ne možeš da budeš ako nema kompulzije. Ali kažeš u djetinjstvu si imao kompulzije koje si naveo. A to sa novim komponentama za komp. i mjerenjem potrošnje benzina me podsjeća na mene a ja sam definitivno OKP. Tako da ako se sve to uzme u obzir definitivno imaš sklonost ka OKP-u. Za dijagnozu ipak treba doktor.
  6. jel moze neko da mi približi šta je sve u opisu dijagnoze F 60.8? buni me to sto u opisu stoje neke stvari koje se poklapaju sa uputstvom za actawell, za poremećaj ličnosti tj bipolarni, ali ne, ne osećam kao da imam to, zapravo siguran sam.... i actawell na pijem u toj dozi... ali, osećam ciklicno ponasanje/raspoloženje... ukratko rečeno, ne kapiram ovu dijagnozu? nekako nije konkretno nigde opisano
  7. Pozdrav svima, ovo je moj prvi post na forumu i ako sam fulao temu slobodno prebacite gdje bi odgovarala. Evo ovako da započnem svoju priču, post će biti malo duži budući da ću se vratiti sve do 2013. godine kako bi vam mogao ukazati na početak problema koji su me obilježili do današnjeg dana. 2013. godine u 4. srednje puklo me nešto u glavu da počnem pušiti travu sa vršnjacima. Sve je bilo super, nikad nisam osjećao baš neki high efetk kao što su svi pričali već mi je bila samo neka razina opuštenosti nakon konzumacije trave. Taj "period" pušenja trave je trajao vrlo kratko, nekih tjedan dana jer bi me nakon svakog jointa savjest pekla što trošim novce roditelja na travu. Nakon što sam rekao dosta, tu ulazi frend sa pričom da probam pušiti bong te da će on sve srediti. Našli smo se u skrivenom prolasku između zgrada na kvartu i zapalili smo bong. Nakon 10ak minuta nakon što smo popušili sve što smo imali, krenuli smo prema meni doma da igramo GTA V. Tokom hodanja prvo su mi boje postale jako izražene te mi se vid naoštrio i svijet mi je počeo izgledati nekako oštro, kao kada sliku na televizoru idete oštrit pa se toliko izobliči da postane kao zrnasta. Ok, prepisao sam to travi međutim nakon tog razuvjeravanja sebe da je to samo od trave dogodio mi se blackout. 5 minuta hoda meni je bilo odsječeno iz glave te kada sam "došao svijesti" sve mi se činilo kao da sam u nekom snu te se nisam uopće mogao sjetiti kako sam ovdje gdje jesam i jesam li uopće živ ili je ovo afterlife. Ta senzacija separacije od tijela je bila toliko intenzivna da sam momentalno pao na pod. Nekako sam došao doma i pokušao raditi svakakve gluposti da si vratim svijest u normalno stanje međutim ništa nije pomagalo, a panika je radila svoje i bacala me u još jače i jače strahove. Gotovo tjedan dana nakon ovog događaja ja se nisam osjećao isto, tijelo mi je bilo automatizirano, a svijest je bila negdje drugdje. Sjećam se da čak 4. dan nakon ove epizode, kada bi hodao kroz grad, na momente bi imao blackout-ove gdje se nebi sjećao nekoliko prođenih metara. Stanje se tokom 2 tjedna normaliziralo i mislio sam da se vraćam na staro kakav sam bio i prije, međutim ovdje nastupa prva opsesivna misao koja će me proganjati u idućih nekoliko mjeseci. Tokom sada Računovodstva sinula mi je misao u glavu: "budući da se ne sjećam 5 minuta hodanja i da sam se osvjestio u stanju koje mi je bilo nepoznato, što ako sam ja zapravo u komi/ psihijatrijskoj bolnici ili mrtav te je cijeli svijet oko mene moja mašta i sve što vidim se odvija samo u mojoj glavi? Što ako ću se jednom probuditi negdje drugdje i sve ovo što ću prolaziti u životu će biti samo plod moje mašte?" Otišao sam doma iz škole jer me ta misao toliko mučila da se nisam mogao koncentrirati na ništa, pokušao sam odvući tu misao sa stvarima koje volim međutim ništa nije uspjevalo. Kako sam upao u kolotečinu te misli, počela se javljati depresija te me više ništa nije moglo usrećiti. Nakon mjesec dana patnje otišao sam u bolnicu potražiti pomoć te mi je tadašnji doktor dijagnosticirao Anksiozno depresivni poremećaj te mi je prepisao Zoloft i Xanax koji sam uzimao cca 6 mjeseci. Misli su ostale i dalje međutim ne u takvom intezitetu da bi me blokirale kroz dnevne aktivnosti. Da napomenem, doktoru nisam ništa rekao o tim mislima jer sam se bojao da ću bit zatvoren u bolnici ili da će misliti da razvijam neku težu psihičku bolest. Sve je teklo glađe nego inaće nakon terapije te sam uspio i upoznati bivšu djevojku s kojom sam ušao u vezu. Tokom veze je bilo dosta burno i stresno ali je nekako išlo sve do jednog dana kada mi se misao ponovno nije pojavila u jakom intenzitetu ali ovaj put "Što ako ona nije stvarna i ako je ona samo plod moje mašte?". Ta misao se javila iz neke ideje o sebi da sam ja fizički pre ružna osoba da bih ikad imao curu jer kroz život sam mnogo puta bio udaren baš po pitanju toga od strane nebitnih,ljubomornih i zlih ljudi. Međutim ta misao je trajala vrlo kratko, možda mjesec dana i povukla se. Od te cure sam bio puno puta povrijeđen, prevaren i na kraju izigran i ostavljen što me dovelo do emocionalnog sloma gdje sam završio na hospitaliziaciji. Ponovno nakon razgovora sa psihijatrima dobivam dijagnozu F 41.2 mješanje anksiozno depresivnog poremećaja te sam stavljen na Elicea-u (Lexapro) i Olandix (Zyprexa ali u dozi od 2.5 mg kroz kratak period). Elicea-u sam pio gotovo 2 godine i mogu reći da me resetirao i vratio u život. Ponovno sam počeo izlaziti, družiti se s ljudima, vidjeti smisao života. 2019 godine nastupa teška operacija gornje i donje čeljusti jer sam u mislima još uvijek imao sliku o sebi kao ružnoj osobi iako to nije bila realna slika. Dolaze i nove opsesije o oporavku operacije gdje sam bio uvjeren da više nikad neću imati osijet u donjem djelu lica nakon što sam čitao razno razne priče. Nakon operacije ponovno padam u kolotečinu misli no ovaj put o tome da se nikad neću oporaviti o operacije jer je strah bio potenciran čitanjem s interneta te sam sate i dane provodio po Reddit-u i ostalim forumima gdje bi samo čitao najcrnije scenarije. Prošlo je i to i sve se vratilo u normalu i samim time opsesivne misli oko toga su nestale. 2020. Upoznajem novu djevojku. Sve je super, osjećam se pun života, ulazimo u vezu i nedugo nakon ulaska u vezu događa se korona.Lockdown,dolazi do separacije na 2 mjeseca jer se morala vratit u grad u kojem joj je prebivalište dok sam ja ostao u Zagrebu. Kada se ponovno vratila u Zagreb, iz vedra neba me pogodi ponovno misao "Šta ako ona nije stvarna i ona je plod moje mašte? Šta ako sve oko mene nije stvarno ali sam si posložio u glavi svijet tako da iako ona nije stvarna,drugi je doživljavaju kao da je stvarna?". Ta misao se produžila na 6+ mjeseci te konačno skupljam svu hrabrost ovog svijeta koja mi je bila potrebna, te odem do nove doktorice i ispričam joj priču koju sam ispričao i vama. Na preporuku psihologa došao sam do doktorice koja je specijalizirana za psihotične poremećaje jer mi je to bila još jedina nada da se utješim i da si dokažem da to nije psihoza već anksiozno razmišljanje. Nakon par kontrola kod doktorice, dijagnoza ostaje ista F 41.2 međutim ovaj put mi objašnjava da se kod mene uz anksioznost događa njen mislim najgori simptom a to je depersonalizacija i derealizacija. Misli koje sam joj opisao je mogla svrstati u kategoriju DP/DR. Nakon razgovora, misli su ostale međutim nisu me toliko gađale. Na ljeto 2021. od velikog stresa na poslu, događa se ponovno breakdown, misli se vraćaju, plaše me i doktorica uvodi Zyprexu u maloj dozi, prvi mjesec 2.5mg, a nakon 1.25mg do današnjeg dana. Misli vezane za stvarnost se povlaće međutim okreću se u drugom smjeru a to je uvjeravanje samog sebe da razvijam shizofreniju. TRENUTNO STANJE***Strah o shizofreniji sam si potencirao s čitanjem o Zyprexi i za šta se koristi. Uveo sam si misao u glavu " šta ako će mi Zyprexa oštetiti trajno receptore i neću više moći uživati u životu?". Googlanje o zyprexi je trajalo danima gdje sam pročitao svakave horror priče i postavio sam sebe u kalup drugih. Doktorica me opet uvjerava, da tegobe koje imam sada i ako ih uopće imam od zyprexe, one će nestati čim se skinemo s nje. Nakon toga počele su me plašiti misli da razvijam negativne simptome, a strah tome je potenciran od jednog posta sa foruma. Uvjerio sam ponovno sam sebe da neću imati više nikada emocija jer mi se u zadnjih 2 tjedna događa kao da su mi se interesi,osjećaji i zadovoljstvo jako otupili. Vidio sam si kraj svijeta i kraj života pred očima i mislio kako ću biti sin roditelja koji je totalno izgubio kontrolu nad sobom i da ću im tako prouzročiti patnju. Doktorica me ponovno uvjerava da ovo što prolazim je potencirano anksioznošću koja je došla od stresa s posla i od straha koji si sijem sa čitanjem priča po internetu i da ovo što sad proživljavam je disocijativni poremećaj potenciran anksioznošću.*** TRENUTNO STANJE Za kraj bi još samo htio par primjera navesti koje su me potaknule da uopće razmišljam o mogućnosti OCD-a. Inače u životu bih impulzivno donosio neke odluke. Najčešće sam impulzivan kada treba kupiti komponente za PC, kada bi izašlo nešto novo, zanemario bi sve i cilj bi mi bilo samo doći do tog proizvoda. Nakon kupovine određenog proizvoda provodio sate i sate kontrolirajući da li sve radi kako treba. Istraživao bi po interentu danima performanse i uspoređivao ih sa svojima iako bi si već 1000 puta dokazao da je sve u redu i da sve radi kako treba. Kada sam kupio novi auto, bio sam opsjednut s potrošnjom benzina, umjesto da uživam u autu koji sam htio imati dugo vremena, moje oči bi bile usmjerene na konzolu i gledanje potrošnje benzina što bi mi stvaralo anksioznost. To su neki od primjera koje sam se sad sjetio i kao što kažem, trajalo bi neko vrijeme i pustilo me. Također često bi mi se pojavljivale misli o smrti obitelji koje bi me plašile ali me nebi tjerale na neke kompulzivne radnje. Jedine kompulzivne radnje koje sam imao u djetinjstvu su bile izvođenje rituala gdje bi skako po 3 puta sa svake strane svijeta da se mojima nešto ne dogodi. Također kao klinac bi teletekst gasio jedino na određenim sekundama jer me bilo strah da nešto ne prizovem, ako bi pogledao na mobitel u određenu minutu koja mi se nebi sviđala( najčešće bi to bio broj 6,13,18), čekao bi dok taj broj ne nestane kako bi mogao spremiti mobitel. To su neke od stvari koje su me pratile međutim vjerujem da ih ima još. Sorry na dugom postu ali trebao mi je i venting nakon svih stvari koje su mi se dogodile.
  8. Pozdrav svima. Velika podrška svakom u borbi koju vodi. Imam par pitanja, razlog zašto pitam ovde, a ne svog psihijatra jeste što mnogo cenim iskustvo drugih, a imam utisak da moj doktor ne želi da mi odgovori iskreno, ne znam zašto (to ne utiče na moje poverenje). Svoje stanje sam doveo do kraja, uzimanjem terapije na svoju ruku, uspeo sam vremenom da prestanem. Tad su usledila ludila. Par puta sam pokušao ono što se ne bi trebalo pokušavati, ludom srećom ostajao. Nakon toga ide terapija od doktora koja me kroz par nedelja opasno "podigla", međutim simptomi i haosi se vraćaju. Seroksat, valpoix i actawell, lorazepam. Tu dolazi do problema. Nakon par meseci počinjem da se osećam ošamućeno. Tačno sam primetio da je zbog actawella. Sam sam ga izbacio, vrlo brzo nakon par dana nisam "ošamućen", ali, nakon nekoliko nedelja simptomi depresije su užasni. Doktor mi nije objasnio zašto pijem aktavel, dobijem odgovor i da on dodatno dobro utiče da raspoloženje ne varira (25-50mg dnevno). Međutim, nisam bio siguran u taj odgovor, prosto osetio sam da nije potpun. Onda sam čitao iskustva ljudi, i totalno sam zbunjen - zašto se pije actawell, konkretno uz ovu moju terapiju? Voleo bi da čujem neki vaš predlog, savet... s obzirom da je moja porodična situacija loša, nervoza je stalno prisutna, van mere podnošljivog, vreme je da nađem novi posao (prestao sam da radim jer osećaji depresije i anksioznosti su me totalno utukli), vreme da se borim za sebe a znam istovremeno koliko ne da neću već ne mogu. Nije da me mrzi, imam snage (kako kad), ali, ja imam problem - ne vidim svrhu ni motivaciju, ne vidim poentu. Čak i dečačke snove kada bi neko ponudio da ih sad ostvarim, mislim da bi odmahnuo rukom. Fizička aktivnost mi pomogne, recimo do pola sata nakon trčanja, a onda opet idu teške misli, osećaji, tj. nekad još gori nego pre aktivnosti. Koncentracija za čitanje užas. Bukvalno svi hobiji su nestali. Mogu samo da gledam serije il filmove... i to nekad ne izdržim pa ugasim i gušim se u svemu. Razumem da je depresija zajebana, kapiram i da samo čovek sam sebe može da izvadi odatle (naravno uz pomoć drugih)... i koliko god da pišem, šta god da pišem došao bih na isto to razmisljanje... dakle... neko vaše iskustvo, predlog? eto, jedva sam sakupio energije da ispišem ovo... hvala vam...
  9. Yesterday
  10. Mnoi su tako govorili pa bi jos pre god dana bila gotova pandemija..Ovaj dr vezuje kraj pandemije za vakcine koje ne rade posao bas kod svakog a covid ce i dalje biti prisutan bez obzira na stopu vakcinisanih .Mladja populacija tesko da ce biti vakcinisana u zeljenom broju
  11. Neretko, a i dugo vremena, čini mi se par godina, javlja mi se da zamišljam trenutak nekakve temperature, eksplozije, kao plinska boca, kraj sebe i to mi poremećeno deluje opuštajuće takvo zamišljanje trenutaka razgradnje sebe nekad kao i od nekog zračenja. Nekad je deo toga da bi mi to nešto donelo, pomoglo, nešto tako bez veze. Možda u ovome ima i psihoze. Siguran sam da ne bih uradio tako nešto, ako bih mislio šta bi to toliko loše i provocirajuće moglo da izazove to ne vidim šta bi se takvo moglo javiti.
  12. Dream, sve sto pocne, mora da se zavrsi Evo jednog linka https://rs.n1info.com/svet/direktor-moderne-saopstio-kada-ocekuje-kraj-pandemije/
  13. Predji naa Flunisan to je oblozena tableta Flunirin je u kapsuli
  14. Last week
  15. @silver Ovde planiraju te propusnice za noćne klubove, kafiće..Ali, mislim da su zakasnili sa tim. Bar ovde u Srbiji. Na visokom smo mestu u Evropi i celom svetu kada su novozaraženi i umrli u pitanju. Mislim da ćemo, pored onih dalekih i siromašnih zemalja, biti jedna zemlja na svetu koja neće moći da proglasi kraj epidemije, bar do proleća- leta 2023. Jedino da se neko čudo desi, pa da se sve završi ranije.
  16. 3 nedelje ga pijem i uopste nisam bolje. Svaki dan povratim. Pila sam ga pre 10 god i nisam uopste imala nus pojave. Sad uzas. Cula sam se sa psihijatrom posto mi je kontrola tek u sredu. Sutra pauza i prekosutra pola seroxata. Od mene dosta sto se ovog ad tice.
  17. Jednostavno. Dobiješ QR KOD. Možeš ga imati na mobilnom ili na običnom papiru kojeg ti isprinta tvoj doktor ili npr kod nas u HR čak i apoteka ih izdaje jer je sve povezano. Poslije su opet počeli kao sa nekim koncertima i na ulazu ti skeniraju KOD. Možeš ga dobiti ako ti vakcinisan, obavio test ili prebolio cov19 ( onda vrijedi 6 mj ) . Sada su počeli za neke poslove tražiti ..vidjet ćemo kako će to ispasti jer većina odbija takav oblik podjele građana.
  18. Ima nuspojave ali je jedini od ad ali je jedini koji zapravo menja mozak, kako bi se plasticno reklo, povecavujuci broj sinapsi... A takvo stanje cesto ostaje i nakon prekida terapije. To se sa drugim ad ne desava, koliko ja znam.
  19. Molila bih preporuku za psihijatra u Sa. Moj ne radi više pa mi je potreban neko ko će saslušati a ne samo mi dati lijekove.
  20. E sta sam ja sve preziveo dok nije proradio taj ad ...posle sam jurio kojekude
  21. Meni je fizicki uzasno na ovom leku. Mucnina svaaaki dan, evo vec treca nedelja. Danas meka slabost i vrtoglavica. Idem sl nedelje kod psihijatra. Trazicu da me vrati na seroxat.
  22. Nije bio na respiratoru. Samo je na kiseoniku stalno bio Još je malaksao. Jedva se penje uz stepenice
  23. ovo je luda zena ja sam poceo da se smejem jer mi se ucinilo da dozivljava orgzam onda sam skontao da ide ka smehu i smejao se ...jedna osoba kojoj sam pokazao je rekla da joj je bizarno
  24. @paradis Bas mi je žao. Da li je kolega bio na respiratoru? Možda nije imao dobar imunitet, znam sa jednog drugog foruma da su mladi, sportisti koji su imali koronu bili u težem stanju. Mislim da niko od nas ne zna kakav imunitet ima, ne znam da li je neko uopšte ranije razmišljao o imunitetu..dok nije došla pandemija koronavirusa.
  25. Ja sam iz iste priče, samo ja imam dg F25.2 što je shizoafektivna psihoza, sa mešovitim epizodama. Bio sam ubeđen da me BIA nadgleda. Da čujem glasove demona i drugih stvari. Uverenje da mi nema pola lobanje, pa da je moguće da me čipuju, i neko mi povredi režnjeve mozga, ili izvrši lobotomiju, samim tim i da hoće da me ubiju. Imao sam bipolarne simptome, najčešće depresivne. Odatle "mešovite epizode". Paranoja je bila užasna. Nisam dugo vremena koristio lap top jer sam mislio da me neko špijunira... Od kamera sam bežao samo tako... Više se ni ne sećam svega. Th mi je ogromna i ko god od lekara da je vidi, snebiva se, ali slava Bogu od velike je pomoći...
  1. Load more activity
×
×
  • Create New...