Jump to content


MOJ PUT KA POBJEDI

agorafobija

  • Please log in to reply
110 replies to this topic

#41 mushu

mushu

    VELIKA MAZA

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,069 posts

Posted 18 October 2007 - 07:55

View PostParadoX, on 17 Oct 2007, 09:56 PM, said:

Znam ponekad izici i sa nekom djevojkom,mada cesce puta samo sa Seroxatom... :(


:lolcina:  :lolcina:  addadadaa  addadadaa

#42 SRETNA

SRETNA

    CARICA

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 723 posts

Posted 18 October 2007 - 13:03

Ja sam trenutno u slicnoj fazi.....tj. skidam se sa cipralexa i jako se veselim tome....naravno, uz male i povremene krize....no, jako mi pomaze i jako me veseli kada je nekome bolje i voljela bih da su svi ljudi ovdje sretniji kada nekome krene...jer ja jos uvijek vjerujem da smo zajedno jaci i da cemo naci rjesenje za svakoga!

#43 ParadoX

ParadoX

    Jednoruki Jack

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,265 posts

Posted 30 October 2007 - 23:30

Huh...Uspio,ovaj put bez injekcija i hitne...Puni sat vremena trajala je moja agonija...Koliko god su moji nastojali da moram u hitnu ja sam se u svoj toj situaciji donekle svijesno opirao tome..Ovaj put za razliku od prije bilo je drugacije,mozda isto,ali meni puno gore..Jer bih prije kad me spuca otisao u hitnu..injekcije,kisik itd..Sad sam bio ustrajan u tome da ne odem.Pucali su me oni meni poznati ludi filmovi za poluditi..Na momente sam se gubio(razum)..
Cak nisam ni popio nista za smirenje...Morao sam jednostavno vidjeti i uvjeriti se na vlastitoj kozi dokle sve to moze ici,i vidjeti svoje granice izdrzljivosti...Koliko god da sam se trudio pokusavati razmisljati u tim momentima o necem pozitivnijem,nije islo...Jednostavno sam klonuo(gubitak zraka,znojenje,lupanje srca i bljak nekih primisli)...Legao sam na krevet..i pocelo je popustati..samo od sebe..malo po malo uz pricu,uspio sam se smiriti donekle..Sad je vec puno bolje..
Mislim da je najveci uzrok svemu tome vino od sinoc..Ipak nisam ni pomirisao kapi alkohola jos od 2001 godine,a sinoc tj. jutros sam malo pretjerao.Mislim da mi se to odbilo od glavu...Srecom sve se dobro zavrsilo..:(  Treba biti umjeren i oprezan u svemu...Ali mi je drago da sam uspio sve ovo prevladati bez da moram u hitnu...

#44 Alien

Alien

    CARICA

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,897 posts

Posted 30 October 2007 - 23:41

View PostParadoX, on 30 Oct 2007, 11:30 PM, said:

Huh...Uspio,ovaj put bez injekcija i hitne...Puni sat vremena trajala je moja agonija...Koliko god su moji nastojali da moram u hitnu ja sam se u svoj toj situaciji donekle svijesno opirao tome..Ovaj put za razliku od prije bilo je drugacije,mozda isto,ali meni puno gore..Jer bih prije kad me spuca otisao u hitnu..injekcije,kisik itd..Sad sam bio ustrajan u tome da ne odem.Pucali su me oni meni poznati ludi filmovi za poluditi..Na momente sam se gubio(razum)..
Cak nisam ni popio nista za smirenje...Morao sam jednostavno vidjeti i uvjeriti se na vlastitoj kozi dokle sve to moze ici,i vidjeti svoje granice izdrzljivosti...Koliko god da sam se trudio pokusavati razmisljati u tim momentima o necem pozitivnijem,nije islo...Jednostavno sam klonuo(gubitak zraka,znojenje,lupanje srca i bljak nekih primisli)...Legao sam na krevet..i pocelo je popustati..samo od sebe..malo po malo uz pricu,uspio sam se smiriti donekle..Sad je vec puno bolje..
Mislim da je najveci uzrok svemu tome vino od sinoc..Ipak nisam ni pomirisao kapi alkohola jos od 2001 godine,a sinoc tj. jutros sam malo pretjerao.Mislim da mi se to odbilo od glavu...Srecom sve se dobro zavrsilo..:(  Treba biti umjeren i oprezan u svemu...Ali mi je drago da sam uspio sve ovo prevladati bez da moram u hitnu...
Ti si prvi koji mi se obratio ovde.
Ostaces mi drag, makar samo zbog toga...
ali zbog ovoga, ovog TVOG uspeha...jos te i ljubim...  :srculenca:

#45 ParadoX

ParadoX

    Jednoruki Jack

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,265 posts

Posted 30 October 2007 - 23:57

Alien...fala ti na tome...:(
Samo sam se htio uvjeriti dali mogu izdrzati i do koje mjere se mogu nositi s'tim...Da bih na kraju ipak odnio jos jednu pobjedu bez injekcija...

Ali necu vishe ici u experiment sa alkoholom i lijekovima..Dobro umjereno,ali ja brate navalio k'o da sam na necijoj svadbi...:)

#46 Straka

Straka

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPip
  • 96 posts

Posted 01 November 2007 - 20:55

Drz' se ParadoX, to sto si uspio sve rijesiti bez injekcije svakako je jos jedan veliki plus za tebe. ^_^
Sto se alkohola i lijekova tice, lekciju si sigurno naucio tako da ne vjerujem da ces "ponavljati razred" :(

#47 ParadoX

ParadoX

    Jednoruki Jack

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,265 posts

Posted 05 November 2007 - 11:57

Sa razlogom ili bez

Otici bez nekog velikog filozofiranja.Mozda prerana odluka ili samo
opis trenutnog stanja u kojem sam sad..

Hebem ti..Lakse se covjeku skinuti sa AD nego sa ovog foruma..

Valjda nije zbogom,nego samo dovidjenja..



[attachment=9834:fhtrhzj.jpg]

#48 Nermina.s

Nermina.s

    zanesena

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 2,715 posts

Posted 05 November 2007 - 17:39

View PostParadoX, on 5 Nov 2007, 11:57 AM, said:

Sa razlogom ili bez

Otici bez nekog velikog filozofiranja.Mozda prerana odluka ili samo
opis trenutnog stanja u kojem sam sad..

Hebem ti..Lakse se covjeku skinuti sa AD nego sa ovog foruma..

Valjda nije zbogom,nego samo dovidjenja..
Attachment fhtrhzj.jpg
:sadangel:  :plakanje:  :tuzna:  :cry:  :)

#49 haubica

haubica

    otrokanda

  • Banned
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 10,317 posts

Posted 05 November 2007 - 17:40

Zar nije bolje oti?i bez najave?

#50 Draga

Draga

    CARICA

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,921 posts

Posted 05 November 2007 - 18:40

View PostParadoX, on 5 Nov 2007, 12:57 PM, said:


Paradox, ja se ovoj slici od srca nasmejala.  :)  Nemoj me pogresno shvatiti, ali ova 'pesmica' koja ide uz sliku je stvarno smesna. I nemoj da ides s foruma zato sto si se zaljubio. Proci ce te vec. Ne postoji forumska ljubav, postoji samo forumska zanesenost. Mozda kad bi mogao da se na neko krace vreme distanciras od foruma, onda bi shvatio da je sve to mnogo manje ozbiljno nego sto se u datom trenutku cini.

#51 natali

natali

    CARICA

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,401 posts

Posted 05 November 2007 - 19:00

Bemti Draga.. nije smjeno..     :dance:

U zaglavlju foruma bi trebalo napisati..   Koristiti na vlastitu odgovornost.., moe izazvati ovisnost, neplanirano zaljubljivanje.. i sl. nuspojave..    :)


... i definitivno se lake skinuti s AD-a ..

#52 Majolina

Majolina

    Queen of the Wolves

  • Admin
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 2,980 posts

Posted 06 November 2007 - 02:03

View PostParadoX, on 5 Nov 2007, 11:57 AM, said:

Valjda nije zbogom,nego samo dovidjenja..
Neka ne bude zbogom, vec samo dovidjenja...
Vrati se onda (ako odes) kada smatras da je vreme...

Razlog nije smesan sto odlazis, jer neke stvari se u zivotu dese sasvim neocekivano, hteli to mi ili ne.

Good luck!

#53 tonka

tonka

    CARICA

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 3,931 posts

Posted 06 November 2007 - 07:26

Tvoj razlog razumijem,nije zanesenost....ako ti je lake,odvoji se na neko vrijeme,pa nam se  vrati...
Nisi to o?ekivao,kao ni mnogi....takve stvari se jednostavno dogode...i do?ekaju nas nespremne..

#54 una

una

    una

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 4,629 posts

Posted 06 November 2007 - 07:45

Hej Doxich,

zaljubljenost je valjda najljepse i najintenzivnije osjecanje na svijetu, ali ako te na bilo koji nacin smeta i ako se na bilo koji nacin osjecas lose, i ako mislis da ce se odmicanje od F pomoci da se vratis u ssine...onda idi...ali se vrati (ko ce nam 'osvjezivati' F, dok si ti away, halo,  moras na sve misliti :))

#55 DUBY

DUBY

    ORGANESSA

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,504 posts

Posted 06 November 2007 - 07:51

Ni meni nije smijeno. Svata se u ivotu dogodi, puno toga to, ne da nismo mogli predvidjeti, nego niti pomisliti..
I svata je mogu?e..
Dox..u?ini kako osje?a da je najbolje za tebe..ja bih eljela da si tu.
:kiss:

#56 Nermina.s

Nermina.s

    zanesena

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 2,715 posts

Posted 06 November 2007 - 09:50

dox!
nisi paljivo pro?itao pravilnik foruma
a to zna?i da nisi vidio koje su nuspojave istog :whistling:
pro?i ?e kao i sve druge :)
hajde ti nama do?i da mi napravimo jo koju cyber bebu!

#57 kucaporedmora

kucaporedmora

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 13 posts

Posted 02 February 2009 - 22:52

QUOTE(ParadoX @ 19 Aug 2007, 08:59 AM) View Post
Drage moje i deagi moji..smile.gif...Jutros se desio i taj dan.. biggrin.gif ...Napokon,nakon pune dvije godine ParadoX je bio u gradu..
Kako opisati taj osjecaj dok se u meni jos uvijek valjaju emocije.Sa kim to drugim podijeliti ako ne s'vama...smile.gif
Dvije godine.Nije mala stvar.Neznam,nemojte mi zamjeriti,ali neznam stvarno sta pametno napisati u ovom trenutku..
Jutros dok smo pili kafu rekao sam supruzi da se obuce idemo u grad.Ona me gledala sa blagim osmijehom i dozom nevjerice.Kad sam rekao da stvarno zelim u grad,onda joj nije trebalo puno vremena.. biggrin.gif ,obukla se na vrat na nos hahahaha....Izici nakon dvije godine...Zar je to moguce...nevjerujem ni sam sebi..skoro da sam digao ruke od svega...Ali desilo se...Poslusao sam svog psihijatra.to je covjek za kojeg nemogu pronaci rijeci hvale.Zvao sam ga na telefon,jos uvijek spava..Ljudi neznam sta pisem od uzbudjenja..Oni koji su prosli taj pakao ce me dobro razumijeti..Elem da nastavim sa pricom..Supruga je rekla hocemo li ici automobilom.Ne nikako odgovorio sam.Krenuli smo,zagrljeni ko' prije..Moj grad nakon dvije godine..Dosta toga se promijenilo.Gledao sam stvari i ljude oko sebe.Neki su trubili cak trubili iz automobila.A jasam rekao supruzi da to njoj sviraju,jer ko' ce mene prepoznati.Ali stvarno ljudi su me prepoznavali.Isto tako i ja njih.Gledao sam reklame koje sam pravio a nikad ih do tad prije nisam vidio na tim objektima,osim na fotografijama.Namjerno sam odabrao nedjelju u nadi da ce biti sto manje guzve,prevario sam se...smile.gif bilo je puno svijeta.Cudno nisam osjecao nikakvu napetost ni traga od agorafobije...smile.gif cak samo zastajali na nekim mjestima gdje me je znalo spucati.i onda sam se sa mojom suprugom prisjecao tih dana.Ona je govorila da nepricamo o tome,naprotiv ja sam uporno nametao tu temu,jer sam se htio suociti sa tim mjestima i dokazati da sam ja jaci od proklete ulice i zgrada..
Naum pale su mi rijeci mog psihijatra.Rekao mi je jednu vrlo zanimljivu stvar:"kad izidjes van i mislis da ces se srusiti onda to i pokusaj".Govorio je do sad si milion puta pokusavao istalno si govorio da ces se srusiti.I reci mi koliko puta si se srusio.Ja sam rekao ni jednom.To mi je prvo naumpalo kako smo se priblizavali centru grada.Govorio sam sebi hajde padni srusi se,izgubi se.Ma koliko se trudio nisam mogao pasti u nesvijest.. biggrin.gif
Oprostite mi jos uvijek sam u nekom cudnom stanju koje nemogu opisati..Samo sam htio ovo podijeliti sa vama...i svim onim dragim ljudima koji su mislili kako ja ili jos uvijek misle da izlaza nema.Glupo je govoriti covjeku na vjesalima da ce sve biti u redu.Ali za nas postoji izljecenje....Ja sam dokaz i mnogi prije mene..Postoji izljecenje ukoliko to istinski zelimo i vjerujemo u sebe.A ja sam to sebi zacrtao i obecao.To sam morao uraditi prvenstveno zbog sebe,zbog svog sina(koji me jucer natjerao da skratim kosu za 10 cenata) i to sam uradio...sad.gif...smile.gif narast ce opet..Morao sam izici ili umrijeti u kuci..Meni je ova prva solucija prihvatljivija..smile.gif...Sutra ako Bog da idem opet.Idemo sinukupiti poklon za rodjendan...smile.gif
Oprostite na ovako dugom postu,ali  me morate shvatiti...dodje mi da pisem cijeli dan...ali otom potom..
Vjerujte u sebe,u svoje psihijatre,u lijekove koje pijete i Rezultati nece izostati...
Voli vas vas ParadoX.......

Isto,potpuno isti osecaj,ista situacija isto odgovori koje mi je dala moja psihijatrica...
Bas sam pisala na temu izlecenje,skidanje sa zolofta o mojim iskustvima,paklu koji sam prosla a onda videh i ovu ispovest...
Nakon pakla koji je kao tornado prosao kroz moj zivot i napravio pravu pustos,nakon terapije sa psihijatrom od godinu dana,zolofta i onih misli sa kojima sam sebe tesila svaki dan i govorila mojima,NEMOJTE ME SAMO TERATI NECU NIGDE DA IDEM,NECU NIKO DA DOLAZI...
Osecala sam se kao malo dete uplaseno da se vrati medju svet,jer je izgledao tako strasn kad sam ga pre godinu dana napustila i povukla se u sebe i svoja cetiri zida.Jer stvarno sam se bojala guzve,ljudi jer svi su mi se cinili tako zli,mislila sam da cu se sigurno srusiti na ulici,da cu se poceti gusiti...
Hvatala me je i panika da cu se osusiti od mrsavosti,stalno sam se vagala uvek kilo po kilo manje a i pre sam uvek bila mrsavica.
A doktorka mi je takodje rekla pa srusi se,bas pokusaj da se onesvestis videces ni to nije bas lako,a i ako se onesvestis sta najgore moze da se desi,neko ce ti pomoci,a sto se kila tice pa bas imate divnu liniju sta bi mnogi dali na vasem struku.Ma doktorka K. je stvarno zmaj zena imala je odgovor na sve i ozbiljno je shvatala sve moje strahove.
I onda jedan dan rekla sam decku,jednostavno da sam i samu sebe iznenadila,ej ajmo negde na kafu.
Ma nisam razmisljala ni o cemu,jednostavno idem na jedan espreso sa mlekom posle godinu dana...
I tako korak po korak,dan po dan...
Ma toliko sam bila opsednuta svojim strahovima da nisam ni primetila da su oni nestali
A onda sam pocela smanjivati zoloft...i za razliku od haosa koji je uneo u moj organizam kad sam pocela da ga uzimam,njegov izlazak iz mog organizma nisam ni osetila...jednostavno dosli su dani da se uzima po pola od 25 mg,posle deset dana pola na svaka dva dana...pa na tri...i eto jedan prvi dan bez njega...
I evo me dve godine posle.
I dalje nesavrsena ali trudim se da ugodim sebi uvek,i dalje pomeki strah me iznenada sledi kao da te neko polije hladnom vodom,onaj stari neprijatelj koji te okrzne,kao slucajno uz put,ali disem duboko i tesim sebe da ce proci,i on prodje pored mene.
Ma ne znam sta mogu reci,sta mogu pomoci nekom ko sad prolazi kroz uzas,jer nista sto kazem ne moze pomoci jer znam da se taj neko oseca kao da su ga zagnjurili pod vodu i do njega ne dopire ni zvuk ni svetlo,oko njega je samo hladna voda staha i uzasa...jel znate taj osecaj?I ja ga vrlo dobro znam i zato nek moje reci budu kao mali zrak koji ce vas okrznuti I OVO CE SVE JEDNOM PROCI VERUJTE.
Najbitnija je porodica,necija podrska,ali najveci prijatelj ste sami sebi.
Jer zivot je jako tezak ali isplati se ziveti ga.
I eto nakon borbe,depresije,strahova,napada panike,hipohondrije,psihijatra,zolofta,ksalola...sta ostaje?
Ostaje sve sto ste ostavili iza sebe samo ste mnogo jaci da se izborite sa tim.
Jos uvek se plasim da nocu ostajem sama u kuci,jos uvek se plasim neke bolest,jos uvek se plasim da ce se neka nesreca dogoditi mojim najblizima,jos uvek nemam volje da sednem i konacno polozim taj zadnji ispit iako imam 29 tj.za mesec dana 30 godina i eto priznajem jos uvek se osecam da nisam spremna da rodim dete i da budem majka,sto je priznajte u ovoj nasoj sredini nedopustivo,skoro pa smrtni greh za jednu zenu,narocito sto svi oko mene imaju decu i pricaju samo o njima a ja eto priznajem,sebicna sam i ja sam jos dete,hocu jos malo da vidim sveta...jer borba sa depresijom mi je uzela 4 godine zivota,a strahovi jos vise.
Ma nabacim osmeh i boli me uvo,disem duboko iz stomaka,mislim o nekim sitnicama kojima cu sebe obradovati,a sutra ce biti sta ce biti...
Eto nije me ubilo ali me je ojacalo...
Borim se

#58 disturbed mermaid

disturbed mermaid

    MASTER

  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 214 posts

Posted 19 April 2009 - 20:55

?estitke od srca, rasplakala sam se, iako ne znam sve detalje, ali ovo je prekrasna vijest i elim ti jo puno dana vani sa suprugom ili sinom ili sa sobom i ulicama tvoga grada.... srculenca.gif

#59 bozzo

bozzo

    MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPip
  • 258 posts

Posted 21 May 2009 - 13:29

...I belive in my dreams and I'm gonna make my dreams come true!

:clapping:  bravoooo! ?estitke od srca!!!
uivaj...

#60 kucaporedmora

kucaporedmora

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 13 posts

Posted 15 June 2009 - 13:30

Covek koji jednom dozivi osecaj beznadja,depresije i prodje kroz pakao,uci ponovo da hoda,da zivi ali ono sto nam niko nije rekao da strah da se ponovo ne vratimo u to stanje ostane zauvek u nama.
Tu nikad nema potpunog kraja kosmaru,nedavno sam pisala o mom putu ka izlecenju,ali ponovo mi se vratio neki tezak period,neki teret koji mi se spustio na grudi,ujutru kad te budi ledena saka koja ti stisne utrobu a srce lupa hoce da iskoci,ne postoji konkretan razlog,ne vidim izlaz,a ponovo se vraca strah najgori od svih strahova,sta cu ako ponovo budem onakva kakva sam bila,ako me opet uvuce u svoj ponor...Sta sa strahom od straha?
Da li je u pitanju neki tezak prelazni period,da li se neko oseca kao ja?
Sta posle pakla,izlecenja,normalnog zivota,kada vas jedno jutro iznenada probudi vas najgori strah???????



Also tagged with agorafobija

0 user(s) are reading this topic

0 members, 0 guests, 0 anonymous users