Jump to content


Opći strah


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
24 replies to this topic

#1 Tovar

Tovar

    MAGARE

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 974 posts

Posted 21 May 2013 - 15:35

Nekako sam se u zadnje vrijeme zaustavio na misli da je strah izvor većine drugih negativnih emocija, od ljutnje do depresije itd. Kako ga se riješiti, osloboditi ? Imate li neke svoje metode ?

#2 Gloria

Gloria

    Ministarka :) :)

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,928 posts

Posted 22 May 2013 - 09:58

Nemam rješenje za neki generalni (opći) strah, a što se tiče konkretnih strahova, oslobađam ih se na način da se suočim s njima i tako se uvjerim da se ništa neće desiti i da nemam razloga za strah.

#3 preplaseni

preplaseni

    MASTER

  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 269 posts

Posted 22 May 2013 - 12:20

CCBT metoda, tj. kogniktivno-bihevioralna terapija, a ako si iz Splita tesko da ces doci do toga, najbolje sto ces dobit je antidepresiv a u jacem strahu je antipsihotik, iz iskustva.

#4 green_eye

green_eye

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 2,006 posts

Posted 22 May 2013 - 12:43

ja sam nedavno zbog jednog pitanja na psihoterapiji pocela razmisljati i nekako uspjela povezati neke stvari i shvatiti uzrok straha koji me kocio u zivotu. istovremeno sam promijenila antidepresiv pa vjerojatno to u kombinaciji daje da se uspijevam suociti s tim strahom, i bas sam puno napredovala u kratkom roku.
uzrok je bilo sto mi je stari govorio tijekom jednog perioda zeleci me natjerati da ucim.

#5 preplaseni

preplaseni

    MASTER

  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 269 posts

Posted 22 May 2013 - 13:23

View Postgreen_eye, on 22 May 2013 - 12:43 , said:

ja sam nedavno zbog jednog pitanja na psihoterapiji pocela razmisljati i nekako uspjela povezati neke stvari i shvatiti uzrok straha koji me kocio u zivotu. istovremeno sam promijenila antidepresiv pa vjerojatno to u kombinaciji daje da se uspijevam suociti s tim strahom, i bas sam puno napredovala u kratkom roku.
uzrok je bilo sto mi je stari govorio tijekom jednog perioda zeleci me natjerati da ucim.

Uvijek je kljuc u tnekom dogadaju koji opce ne mora biti nesto drastican. Na kakvu vrstu psihoterapije ides?

#6 green_eye

green_eye

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 2,006 posts

Posted 22 May 2013 - 14:44

jednom tjedno pricamo sat vremena :D idem nesto vise od godinu dana, i stvarno ne znam koja je to vrsta terapije, ali pomaze mi jer psihologinja zna postaviti prava pitanja i uspijem se onda zavuci dublje u svoju podsvijest i shvatiti neke svoje postupke, reakcije, osjecaje. jer se nisam sjecala uopce svog djetinjstva, a ovako kroz razgovor se polako prisjecam, pa cemo valjda doci i do uzroka svih tih problema, to i jeste cilj jel.

#7 atina

atina

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 4,614 posts

Posted 22 May 2013 - 21:55

Hajdukovac, da li pod tim opsti strah mislis na strah od (skoro) svega?

#8 Tovar

Tovar

    MAGARE

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 974 posts

Posted 22 May 2013 - 22:15

Atina, teško je opisati taj osjećaj. Nije baš strah od svega. Opisao bih ga kao strah od sebe. Naime, bojim se svoje disfunckionalnosti, kako kad nešto radim tako i kad trebam funkcionirati s drugim čovjekom.
EDIT: Preciznije, bojim se biti "ja", doživjeti blaženi osjećaj rasterećenosti, mirnoće. Plašim se valjda da nisam dobar kao takav.
Takvu, rasterećenu fazu sam zadnji put imao prije cca 2 tjedna, držalo me par dana nakon pijanstva.

#9 kalisi

kalisi

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,353 posts

Posted 23 May 2013 - 19:34

Da, pitanja koje postavi psihoterapeut itekako pomazu, jer te navede da definises tacno stvari, osecanja, strah, da konkretizujes sve sto osecas, jer u razgovoru sa njim (nasuprot sa obicnim ljudima koji ne umeju da se nose na pravilan nacin sa nasim mislima) on ce biti taj cija je poslednja a ti ces biti taj koji ce se zamisliti i zacutati pred njegovim argumentima. Bar je kod mene bilo tako.

#10 preplaseni

preplaseni

    MASTER

  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 269 posts

Posted 24 May 2013 - 01:08

View Postkalisi, on 23 May 2013 - 19:34 , said:

Da, pitanja koje postavi psihoterapeut itekako pomazu, jer te navede da definises tacno stvari, osecanja, strah, da konkretizujes sve sto osecas, jer u razgovoru sa njim (nasuprot sa obicnim ljudima koji ne umeju da se nose na pravilan nacin sa nasim mislima) on ce biti taj cija je poslednja a ti ces biti taj koji ce se zamisliti i zacutati pred njegovim argumentima. Bar je kod mene bilo tako.

Pretpostavljam ovo sto pricas se odnosi na analiticku psihoterapiju?

Hajdukovac u istim smo sra*ima, ovaj tjedan cu pokusat kod jedne psihicke KBT pa ti javim sa utiscima.

#11 Tovar

Tovar

    MAGARE

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 974 posts

Posted 24 May 2013 - 12:05

Ali zašto bi mi bio potreban psiholog ili psihijatar za rješavanje problema, ne želim to i ne treba mi to. To me vrijeđa i doživljavam to kao poraz. U zadnje vrijeme sam stalno sam, a znam da je to klopka i nije izlaz iz problema.

#12 _angel_

_angel_

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPip
  • 50 posts

Posted 24 May 2013 - 12:22

Hajdukovac, ne znam zasto imas takav stav prema psiholozima, psihoterapeutima i sl. Vjeruj mi da u njima lezi spas. ja sam 2 godine bila potpuno nesposobna za zivot.sa svim mogucim strahovima, uzasnim napadima panike i svime sto moze da postoji. "lijecila" sam se antidepresivima i anksioliticima i godinu dana mi je bilo bolje, znaci funkcionisala sam normalno, ali nakon toga simptomi su poceli da se vracaju i odlucila sam da prestanem s lijekovima koje uzalud pijem i potrazila pomoc psihoterapeuta. prvi put sam otisla u maju,zatim u julu i jednom u avgustu i to je bilo to. tri puta po sat vremena i bila sam nova osoba. ko god je u mogucnosti da ode na psihoterapiju to obavezno neka uradi. ja sam bila u vrlo losem stanju.cesto sam pomisljala da je bolje da umrem nego tako da zivim i mislila sam da nikad necu moci normalno da iz kuce izadjem a ne sta drugo. ali vjerujte mi za sve postoji resenje. za par dana ponovo idem i jedva cekam. da se oslobodim. poz

#13 Tovar

Tovar

    MAGARE

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 974 posts

Posted 24 May 2013 - 12:25

Odakle pare, ne znam koliko košta .A roditeljima nemam namjeru reći. Još da me netko poznat vidi....

#14 _angel_

_angel_

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPip
  • 50 posts

Posted 24 May 2013 - 12:37

vjeruj mi da je moja porodica u losoj finansijskoj situaciji. i jos sam ja morala putovati u drugi grad, ali nekako smo uspjeli. ja sam placala 30 e a sve zavisi kako kod koga. a zasto ne bi rekao roditeljima? ionako ce sami primijetiti da nesto nije u redu... najbitnije od svega je da nikako ne gubis nadu. vjeruj mi da ce biti bolje. ovo ti govorim iz iskustva. sjecam se da sam ranije dok mi je bilo strasno lose visila ovdje po forumu i tako citajuci postove ljudi koji su se izvukli i rijesili probleme mislila da ja nikada necu biti jedna od njih... Hvala Bogu uspjela sam.imam ja jos mnogo da radim na sebi ali glavno je da je najgore proslo. e da, pa sta i da te vidi neko poznat??? je li ti bitniji tvoj mir i tvoje zdravlje od necijeg misljenja?

#15 ciplica

ciplica

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 380 posts

Posted 24 May 2013 - 13:01

da, angel, bitan mu je mir i zdravlje kao i svima, ali ljudi su opčenito jako zatucani i kad se dozna da je "lud", neće imat mira, a bome će izgubit i ono zdravlja šta još ima.

#16 _angel_

_angel_

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPip
  • 50 posts

Posted 24 May 2013 - 13:11

shvatam sta oces da kazes. a zamisli kako je meni bilo, koja sam dvije godine posjecivala psihijatra u malom gradu u kome svak svakog zna. plus sto poznajem sve zaposlene u domu zdravlja jer zivim u blizini pa se svakodnevno srecemo. ja ne mogu da kazem da je bilo lako, ali jednostavno moras da se iskljucis i mislis na sebe. i sad me uopste nije briga sta ko misli i sta ce reci. oni sto pricaju uglavnom su nezadovoljniji svojim zivotima od nas. koliko god to nevjerovatno zvucalo.

#17 kalisi

kalisi

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,353 posts

Posted 24 May 2013 - 14:12

View Postpreplaseni, on 24 May 2013 - 01:08 , said:

Pretpostavljam ovo sto pricas se odnosi na analiticku psihoterapiju?


Ma ne, ne volim ja analitičku, već jednostavno, zna da postavi pravo pitanje

#18 preplaseni

preplaseni

    MASTER

  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 269 posts

Posted 24 May 2013 - 16:40

View PostHajdukovac, on 24 May 2013 - 12:05 , said:

Ali zašto bi mi bio potreban psiholog ili psihijatar za rješavanje problema, ne želim to i ne treba mi to. To me vrijeđa i doživljavam to kao poraz. U zadnje vrijeme sam stalno sam, a znam da je to klopka i nije izlaz iz problema.

Nemoj misit da su oni ljudi koji su u bijeloj kuti i svakog odma etiketiraju ko da je "lud", to su ljudi koje placas da ti pomognu, isto izgledaju kao ja i ti samo se bave takvim poslom, i rade ga vise manje dobro. U biti njima mozes rec bas sve, i to s njima ide u grob, nemoj se opce opterecivat, nitko te nece cudno gledat.

Mozes cijeli zivot bit anxiozan i probudit se jedno jutro sa 85 i rec sebi: "Koja sam ja budala bio, na sto sam potrosio zivot", i bio bi u pravu. To sto osjecas je vrsta straha, trebas ga samo naucit kontrolirat.

View PostHajdukovac, on 24 May 2013 - 12:25 , said:

Odakle pare, ne znam koliko košta .A roditeljima nemam namjeru reći. Još da me netko poznat vidi....

Cijene su ti oko 250 kn ako ces privatno, u bolnici ne kosta nista. A sto se tice ovog drugog, ja ti iz iskustva mogu rec da si ti taj koji bi se iznenadio koliko poznatih ces vidit.

Siguran sam da bi ti bilo bolje vec prvoga puta,, kad svoj problem podijelis sa nekim ko se u to razumi.

U nas je jos misljenje da smo svi ludi koji idu u psihijatra, i ja sam se bojao kad sam tek poceo, ali sad me to popustilo, ma mislim jel ja zivim svoj zivot ili ga drugi zive.

View Postkalisi, on 24 May 2013 - 14:12 , said:

Ma ne, ne volim ja analitičku, već jednostavno, zna da postavi pravo pitanje

Ja bi volio takvog jednog, sazetog, preciznog i jezgrovitog, nebi mi bilo bitno ni koja je terapija u pitanju.

#19 Tovar

Tovar

    MAGARE

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 974 posts

Posted 24 May 2013 - 17:09

Možda odem sutra, ali sam, a možda i ne odem. Psihijatar kod nas nije u sklopu doma zdravlja, nego u sklopu jedne druge građevine, oko 1km udaljene od doma zdravlja, vjerovatno upravo zbog tog razloga, da se ljudi ne srame
Ne znam stvarno više. Boli me da ja, kojem je 18 godina, ne mogu/ne želim/ne uspijevam kontrolirati svoje emocije i strahove, to je tako porazno i demoralizirajuće. Prije samo 2-3 godine bio sam tako uobičajen, bio sam sposoban da volim i bio sam voljen.

#20 preplaseni

preplaseni

    MASTER

  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 269 posts

Posted 24 May 2013 - 18:36

View PostHajdukovac, on 24 May 2013 - 17:09 , said:

Možda odem sutra, ali sam, a možda i ne odem. Psihijatar kod nas nije u sklopu doma zdravlja, nego u sklopu jedne druge građevine, oko 1km udaljene od doma zdravlja, vjerovatno upravo zbog tog razloga, da se ljudi ne srame
Ne znam stvarno više. Boli me da ja, kojem je 18 godina, ne mogu/ne želim/ne uspijevam kontrolirati svoje emocije i strahove, to je tako porazno i demoralizirajuće. Prije samo 2-3 godine bio sam tako uobičajen, bio sam sposoban da volim i bio sam voljen.

Svak sebi moze prizivati lose misli, covjek je sugestibilan. Onaj trtenutak kad priznas sebi da imas problem i da ga zelis rjesit popet ces se na prvu stepenicu ka 'izljecenju', zapravo nemozes se izlijecit od neceg sto nije bolest, vec poremecaj.

Zasto patit?