Jump to content


Moj put ka pobjedi!


  • Please log in to reply
35 replies to this topic

#1 Optimista

Optimista

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 102 posts

Posted 30 January 2017 - 22:59

Na samom pocetku bih zamolio admine u koliko ovaj topic nije ovdje primjeren, neka ga premjeste. Zelim da podjelim svoju pricu i nadam se da ce te svi izdvojiti malo vremena za to.

Sve je pocelo (ne tako davne) 2013 godine gledajuci film sa svojom djevojkom. Onako halapljivo jeduci cips i pijuci coca colu osjetio sam blago gusenje u prsima. Neko vrijeme sam dahcao, na nekakav cudan nacin sam grabio zraka u pluca, ali ne ide. Pipao sam puls, malo mi je srce ubrzalo, pa sam onako laicki poceo da umisljam neke simptome iako u to vrijeme sam bio prava neznalica raznih simptoma, ali za neku prevenciju sam pozvao hitnu i oni su mi rekli da ne mogu doci, pa ako nijeeni problem da ja dodjem njima. I tako ja u neka gluha doba sa djevojkom odem u hitnu i tamo mi urade EKG, kazu da je uredan, mozda sam se prejeo pa mi se zeludac malo uznemirio, pa tako i ja. Primio sam 5 mg apaurina u dupe (oprostite na izrazu) i prijedlog da odem kod svog doktora da uradim nalaze, cisto radi sebe.

Naravno to nisam uradio, smatrao sam da meni to ne treba, malo sam se uplasio i nastavio sam zivjeti svoj zivot, ali sa blagim stezanjem u prsima.

I tako proslo je neko vrijeme, spremam se na put u Njemacku, bio sam sretan i sav uzbudjen, te male simptome stezanja u prsima sam ignorisao (neko vrijeme), dok nisam iz dosade krenuo citati razne portale i simptome stezanja u prsima.

TO JE BILA PRVA POCETNICKA GRESKA, STO BI SE REKLO "GRESKA U KORACIMA":)/>

Posto nisam bio pripremljen, apsolutno sam bio laik po pitanju zdravlja i opcenito o covjekovom organizmu, poceo sam mozak filovati raznim teorijama, koje su me opsjedale. Umjesto da uzivam u blagodatima njemacke, ja sam sve vise i vise zazirao u  problematiku covjekovog zdravlja i poceo umisljati razne simptome. Pocela me je malo lijeva ruka boljeti, znaci imao sam doslovno sve simptome za srcani udar.

Odjednom sam prestao da pijem colu, da jedem nemasno, u to vrijeme sam vagao 105 kg. I tako ja iz dana u dan, bojazan razmisljao o svojim simptomima sve dok nisam dozivio prvi panicni napad u autu svoje rodice. Jednostavno moj mozak je dozivio exploziju stresa, koji je manifestovao velikim grcevima, suzavanjem vidokruga i zmarcima po tijelu. Taj strah je neopisiv, svjestan si svega, a imas osjecaj da umires i da to je to, a ziv si!!!

Hitna je dosla u rekordnom vremenu, onaj tehnicar na licu mjesta je odmah znao sta se desava, dao mi je plasticnu kesicu da pusem u nju, kako bi izbalansirao ugljen dioksod u krvi. Nakon toga odradio je veliki EKG i nalaz je bio uredan, pitao me da li sam se svadjao s nekim i da li vucem neki stres, rekao sam da nisam i da ne znam sta je bio uzrok. Jasno se zna ogromna kolicina stresa izaziva erupciju emocija, tacnije fitilj je bio potpaljen. Ja sam ga ocigledno upalio razmisljajuci o raznim bolestima, koje sam neumorno istrazivao.

Dao mi je savjet kaze idi popij nesto, pusti brige, to me je tad malo ohrabrilo, no kad sam dosao u stan dozivio sam opet isti napad, sad malo spreman, jer sam koristio kesu da se smirim. Nakon 3 napada odlucio sam se vratiti kuci iz Njemacke.

Majka mi radi u bolnici i s njom sam obisao sve moguce doktore i odradio sve moguce pretrage. Opet EKG, krvna slika, ultrazvuk srca, ergometriju, karotide, snimao pluca, na kraju zakljucak svih tih nalaza da sam ZDRAV KO KONJ!!!

Opet ja onako malo sumnjicav zelim da odem psihologu. Psiholog je bila kucna prijateljica, dakle pravo se trudila oko mene da mi pomogne, da sve ovo sto mi se desava je samo produkt moje glave i emocija, da nesto vucem iz proslosti, pa se na neki cudan nacin naplatilo.

Istrazivajuci svoju proslost, imao sam dosta stresa, jos kao mali sam se bojao strasno mraka i cak sam mokrio u gace do 8 -10 godine. Bilo je jos tu nekih stvari, s kojim ne bih zelio da dijelim, no one su sasvim sigurno bile okidac svega. S njom sam polako isao do problema i do njegovog rijesavanja, no ja sam opet htio malo da to potkopam, da malo pokusam sa psihijatrom razgovarati!

TO JE BILA MOJA DRUGA GRESKA!

Iako me je primio jedan ugledni psihijatar, imao sam osjecaj kao da je bio na nekoj terapiji ili je bio blago pospan. Poslusao je moje probleme vezano sa panicnim napadima (onako u nekom polusnu), i objasnio mi je definiciju istih, te da su to prvi simptomi anksioznosti. Za ansioznost sam cuo citajuci, za mene je to tad bilo kao neka ogromna bolest, no on mi je onako nonsalantno rekao da danas postoje jednostavne metode lijecenja uz tablete, pa mi je prepisao neke: Xanax i atenolol, ja sam to naravno uzeo u nadi da ce mi sve ovo proci.

No tad nastaje pravi pakao!!! (Citajte dalje da vas ovo ne bi uplasilo) :)/>

Nakon prve tablete osjecao sam se smireno i umrtvljeno. Xnanax me je smirio, a atenolol umrtvio. Nakon nepunih 7 dana xanax me je nenormalno razdrazio, popalio mi je sve moguce receptore + imao sam ucestale napade panike, kao preventivu sam koristio apaurin od 5mg jer mi je on vise odgovarao za smirenje, tako da sam batalio xanax, a za atenolol sam dobio vaspitnu lekciju od jedne strcune doktorice, jedan specijalista vrhunski, da je atenolol u nekim drzavama sredstvo za eutanaziju i da ta tableta meni ne treba. No ona je bila beta blokator, nekom se daje zbog ubrzanog rada srca, meni nije uopste trebala. Dala mi je nekoliko savjeta, malo smo nasamo popricali nas dvoje i ohrabrila me je da se batalim tableta i da se posvetim malo sportu i djevojci. To mi je godilo usima, no kad bi se vratio kuci hajde jovo na novo, poceo sam opet umisljati razne stvari.

Ja opet nemam mira, hocu da promjenim psihijatra, ovaj je kao jos bolji, no usao sam kod njega, ispricao svoju problematiku, on mi je rekao da oni nemaju carobni stapic i da se to ne moze preko noci rijesiti (sto je naravno bio i u pravu), no i on ce mi dati tablete da malo balansiram svoj serotonin, no te tablete imaju svoje pravo dijestvo nakon 15 do 30 dana. To je bio Seroxat!

Te tablete su me doslovno zakovale za krevet, probudile jos vise moje receptore, te  tablete su jasno vrsile neku hemijsu reakciju u glavi, pa sam bio u totalnom haosu. Simptomi su nemilosrdni za sami pocetak uzimanja, sto je meni dalo max 7 dana da ih koristim. Imao sam cak jake prisilne misli, da se bacim sa balkona. Na svu srecu taj dan mi je bio priruci apaurin i djevojka.

Dobro se sjecam sjedli smo u jednoj slasticarnici, ona sva vesela sto me vidi, ja uzasan, imam samo slike u glavi kako se zaletim i skacem sa balkona na glavu... Govorim njoj hajmo odavde uradit cu nesto lose, ja izlazim is slasticarne prelazim cestu ne gledajuci lijevo i desno, ona trci zamnom i hvata me i sklanja u stranu. Apaurin i ona su me polako u tom momentu smirivali, pa kad sam dosao sebi poceo sam da placem od muke i govorio zar ovo meni da se desava? Taj dan sam se malo trznuo, ali depresija me je ipak vise vukla sebi.

Izolovao sam se od svijeta, jer me je strasna agorofobija snasla, znao sam satima lezati u krevetu i buljiti u plafon. Mama i djevojka su mi bili strasan oslonac, nikog drugog nisam imao, otac mi je bio inferioran, slab temelj, a razlog je samo genetika, jer je bio isti, pa paradoksalno nije mi znao dati neki savjet, ocigledno je i njega to mucilo, pa se distancirao.

Borio sam se nekako iz dana u dan, bilo je momenata da okoncam svoj zivot, ali slike mojih roditelja i djevojke su pravile blokadu tih misli. Nakon muke od skoro pola godine, djevojka mi predlozi da se posvetim malo religiji, da se ispovjedim, da malo pricam sa casnim sestrama.

Nekako sam jedva smogao snage i otiso na razgovore sa casnom sestrom, ona mi je malo punila baterije pozitivom, sva je bila zivopisna, nije bila od onih koja mi je samo pricala o vjeri, vec opcenito o zivotu, o odricanjima, o raznim stvarima koje me ne cine centrom svijeta. Kroz samo kakve je muke Isus prolazio da bi spasio covjeka, a moje muke su samo jedna opomena u mome zivotu. I tako kroz neko vrijeme sam dolazio malo sebi, poceo se kretati u drustvu (birao sam s kim cu se druziti), poceo sam traziti posao, na kraju sam se zaposlio i to mi je rijesilo depresiju, ali anksioznost je tu i dalje u blagom full-u, suzbijao sam ga tabletama za smirenje (apaurin 2-5 mg).

I tako prolazili su dani, ja sam imao milione raznih simptoma, ne mogu se sjetiti broja mojih posjeta hitnoj, da ne govorim koliko sam puta nalaze vadio, bio sam prava hipohondra. Stvarno se divim svojoj mami i djevojci kako su me mogle trpiti. Nije bilo dana da me nesto ne boli, da se lose ne osjecam, cak sam i svoju vjeru opet stavio na stand by.

Kroz sve to neko vrijeme imao sam nekoliko smrtnih slucajeva u familiji, pa se anksioznost i depresija i dalje odrzavala cestim, no opet u meni je tinjalo nekog zivota. Odlucio sam da opet posjetim gore navedenu doktoricu za neki savjet i tad mi je zena po drugi put otvorila oci.

Kaze: hoces li da te provedem kroz salu da vidis s kakvim se slucajevima ona bavi! Da vidis kakvi bolesti ima, da vidis ljude na aparatima, da vidis tu brobu za zivot!!!

Koliko je zena ponizna, nije mi rekla da se je i ona borila neko vrijeme sa rakom, to mi je.mama poslije rekla, ja od tog dana sam sve moguce tablete od sebe odbacio. Gore sam naveo neke, no bilo je tu jos nekih za smirenje koje sam pio, ali apaurin me je ucinio ovisnim. REKAO SAM DOSTA, PA MAKAR UMRO!

Zbog ne koristenja tableta stvorio sam nekakav tik sa smrcanjem, kao da sam bio neki teski drogeras, to su bili neki tikovi nervoze, s tim sam se bas mucio, ali nisam posustao. To smrcanje mi je stvaralo neku ludu napetost u potiljku, da me vratna kraljeznica uzasno bolila, boli me i dan danas. No nema predaje...

Anksioznost je za mene bila kao mali cuko, sve sto sam je vise milovao tu je bila, odlazila je kad sam je ignorisao, znao sam se probuditi u jutro sav raspolozen, ugodno mi bude, pa pomislim GDJE JE ANKSIOZNOST? Samo kad na nju pomislim, hop vrati mi se mucnina u stomaku, zujanje u usima, vrtoglavica blaga. Neko vrijeme sam patio od nadimanja stomaka, znao sam od toga i hiperventilirati, pa sam bio ko nafiksan. Cak sam odradio i gastroskopiju (UZASAN OSJECAJ KAD TI NEKO GURA CIJEV OD 1 M U USTA), nasli su mi nekakve male polipe, al nisu toliko opasne, mada kazu bolje opet ponoviti to, kontam jedino bi to opet radio da me uspavaju :)/>

Nakon svog tog pakla, rekao sam sebi DOSTA JE! Bilo je faza kad sam rekao to po nekoliko puta, pa opet utrtam ko zec :D/>

Ali ovaj put je to bilo za stvarno! Sredina mjeseca 2016 pocinjem totalno zanemarivati anksioznost. Krenuo sam u teretanu, poceo sam da vracam sebi samopouzdanje, jacao pored toga i psihu, vjera u Boga i sebe me je jacalo iz dana u dan.

Rijesio sam da se posvetim svome zdravlju, noge su mi bile pune prosirenih vena (sto od genetike i sto od posla), otisao sam na operaciju, bila je malo teska, mislio sam da ce biti rutinska ali takvih cvorova je bilo da su ostali sat i pol vremena u sali skoro! Lezao sam u krevetu sa teskim bolesnicima (secerasima) koji leze skoro 2 mjeseca, cekaju dan kad ce da im amutiraju nogu!!!

Neki su vec bili bez nogu i opet ti ljudi zive i ne kukaju! Ja lezim i kontam koliko sam srecan zapravo. Moje vene su estetika, al oni nece moci hodati... Meni je 32 godine, imam jos puno toga da ucinim u svome zivotu, zasto svoje vrijeme provodoti u krevetu ili razmisljajuci o nekakvim bolescurama?

LJUDI MOJI AKO URADITE SVE PRETRAGE I AKO NALAZI, DOKTOR KAZU DA VAM NIJE NISTA, ONDA NIJE VAM NISTA!!!!

Prestanite se stalno kontrolisati i gubiti vrijeme na gluposti. Kad budem imao vremena uslikat cu vam sve moje nalaze da vidite. To je ogroma bunt papira od krvnih slika, od EKG-a, karotida itd.. kamara uputnica, nalaza stvarno se nekad postidim toga.

Anksioznost se ne moze pobjediti tako da je nema, ona je uvijek prisutna tu! Strah ce uvijek biti tu s nama, samo je umjece ga kontrolisati. Gore vam je lezati u kuci, nego hodati vani! Pa i da vam se desi nesto, zar nije bolje da vam se desi pored nekog ko ce vam pomoci, nego da ste sami u kuci? To je jedan od paradoksa!

Birajte ljudi drustva, ako ga nemate idite malo u planinu, vozite biciklo, trcite, krecite se, slusajte muziku, trenirakte nesto, pa makar sve sami, ne stidite se toga. Izbacite iz glave sve one teze "STA CE KO DRUGI RECI", koga briga za tudja misljenja, vi ste sebi najpreci u zivotu! Posvetite se i malo vjeri, ma kojoj god, jedan je Bog. U ostalom to je vas izborm

Nekom su mozda neophodne tablete, pogotovo u slucaju teske depresije, ali kad je u potanju anksioznost tablete vam ne trebaju! Istina je da nam pomazu, ali one samo produzavaju agoniju, jer postajemo ovisni.

Ja sam rekao tabletama NE, sve one tablete koje su mi skodile, jeste moj zdrav organizam, a zdrav organizam ce i odbijati nekad terapiju, samo ja nisam bio cist sa sobom u glavi!

Oprostite mi na ovako duzem postu, ali napisao sam mozda nekih 20 % onog sto bi zapravo htio reci.

Dakle nema koju terapiju nisam probao sa lijekovima, nema kakve preglede nisam izvrsio na sebi! Cak sam stimao si onaj Atlas na vratnoj kraljeznici, s tim su mi prodali drva u sumi! Glupost ziva, barem meni! Probao sam i onu hidjamu, ma nema sta nisam probao ljudi, prestalo me je samo onda kad sam ja rekao DOSTA!!!

MOJA PONETA NIJE OVDJE DA DOLAZIM I DA KUKAM, VEC JE DA POMOGNEMO JEDNI DRUGIMA! Ja bjezim od ljudi koji kukaju, pogotovo od hipohondri! Otidjite u bolnicu, pogotovo tamo gdje su teski slucajevi sa bolestima, tek tad ce te shvatiti koliko ste zapravo srecni!

ANKSIOZNOST JE SAMO JEDNA OPOMENA U VASEM ZIVOTU! DA PROMJENITE SVOJE STARE NAVIKE, DA NE BUDETE LIJENI I ISPREPADANI! Vecina ovdje kao da zeli da nadje sebi neku bolescuru, a vjerukte kad bi je otrlili da bi se manje bojali, nego sada.

Ja kad sam operisao vene, nisam uopste nikakvih simptoma imao anksioznosti, samo mala trema, a isao sam s tom namjerom da ce mi biti bolje i tako je i bilo!

Oprostite na duzem postu, a i na greskama u pravopisu, od sline zelje da nesto kazem, pa nekad se i koje slovo pojede:)/>

Ako nekog bude trebao savjet ili slicno, neka mi se javi, ja sam ovo cudo doktorirao :)/>

Zivi i zdravi mi bili :)/>

#2 Myokun

Myokun

    MISTER I PO

  • Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 371 posts

Posted 30 January 2017 - 23:41

Optimista drago mi je da vidim da si se vratio na forum sa tako inspirativnom pricom, sjecam se da si i prije sirio optimizam pa si otisao jer su neki ljudi gusili taj tvoj optimizam. :(
Uglavnom nadam se da ces ostati duze ovaj put i malo svoj optimizam prosiriti i na ostale, ako tvoja pozitiva dotakne barem jos jednu osobu ovdje bice pun pogodak, a sjecam se da te 2013 kad si ovdje dosao tvoj optimizam je meni pomogao da se borim sa svojim problemima koje sam tada imao, zato sam i imao potrebu da te ovako javno pozdravim :D

#3 Macak

Macak

    Više munjen nego munjevit

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 4,676 posts

Posted 30 January 2017 - 23:53

Dobro došli obojica! Drago mi je što vas vidim :)

#4 little miss of sadness

little miss of sadness

    princess

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 911 posts

Posted 30 January 2017 - 23:56

hvala ti :heart:

#5 Optimista

Optimista

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 102 posts

Posted 31 January 2017 - 00:00

Ja sam druze prosao kroz pakao, znam kako je to, nisam neko ko se trznuo od petarde, vec me i zivot nije bas mazio! Bio sam slijep pored svojih ociju, koliko god se smatrao bitnim, nekad te zivot spusti momacki na zemlju.

Sam biras svoj put, najteze je kad si sam, ali kad sam savladas poteskoce, onda si jak ko stijena.

Previse se covjek filuje mrznjom, pogresnim ljudima, idealima, sve mu je prece od njega samog, kasnije kad ti se baterije potrose, najmanje ces sebe voljeti, pogotovo kad si u depresiji.

Anksioznost nije nosta drugo nego jedna opomena u zivotu. Ako se ne zelis mijenjati, dovest ce ti depresiju, padat ces dublje i dublje...

Ja ne priznajem nikakvu kuknjavu, sit sam vise toga! Slusao sam kuknjavu u bolnici pravih pacijenata!

Zena sjedi pored mene kaze cekala 3 mjeseca za ultra zvuk srca, a srcani bolesnik!!!! Dok druga kaze ja sam tek narucena za 3 mjeseca???? A ovdje ima onih koji skacu kad im srce preskoci! Sto bi se reklo u narodu samo treba motikom po ledjima :)/>

Hvala na pozdravu, uzvracam iste i bicu tu da pomognem koliko mogu.

P.S

Pozdrav macak i little miss.. :)

#6 Exley

Exley

    Tiberian Felhound

  • Banned
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 2,733 posts

Posted 31 January 2017 - 06:40

//Posvetite se i malo vjeri, ma kojoj god, jedan je Bog.//

Ovo je tako krivo... Od a do z

#7 gianni

gianni

    Depresivan

  • Family senior
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 2,338 posts

Posted 31 January 2017 - 08:36

Pozdrav i drzi se.

#8 Optimista

Optimista

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 102 posts

Posted 31 January 2017 - 11:21

View PostExley, on 31 January 2017 - 06:40 , said:

//Posvetite se i malo vjeri, ma kojoj god, jedan je Bog.//

Ovo je tako krivo... Od a do z

Sta je krivo? Daj mi razlog zbog cega, volio bih da ga cujem. Pozzz

#9 archaic_tiger

archaic_tiger

    Medo plišani

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 2,371 posts

Posted 31 January 2017 - 14:14

View PostOptimista, on 31 January 2017 - 00:00 , said:

Ja ne priznajem nikakvu kuknjavu, sit sam vise toga! Slusao sam kuknjavu u bolnici pravih pacijenata!

Zena sjedi pored mene kaze cekala 3 mjeseca za ultra zvuk srca, a srcani bolesnik!!!! Dok druga kaze ja sam tek narucena za 3 mjeseca???? A ovdje ima onih koji skacu kad im srce preskoci! Sto bi se reklo u narodu samo treba motikom po ledjima :)/>

Oh,j*bo te Bog...Pa da li je moguće da ja zaista ovo čitam. :dry:

Gde je ovde smajlić koji se udara rukom u čelo?! (i to stotinama i stotinama puta,sve dok mu čelo ne prokrvari od muke)... :wry:

#10 kruška

kruška

    sočna

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,341 posts

Posted 31 January 2017 - 14:31

evo ni ja prosto ne mogu vjerovati u napisano, nisam ni čitala sve samo ovo što je archaic tiger citirala, nisam čitala jer sam znala na koju foru ovo ide, kažem ja optimisti najnegativniji ljudi na svijetu :D

#11 Optimista

Optimista

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 102 posts

Posted 31 January 2017 - 14:40

Ocigledno nisi skontao poentu!

Ovdje slusamo kukanje ljudi kad im srce preskoci, pa umisle da im je nesto strasno sa srcem, sto je pogresno. U bolnici sam se naslusao sta znaci pravo kukanje i opravdano s obzirom kakvim se sve ljudi bolestima bore.

Primjer sam ti naveo da ljudi cekaju po 3 mjeseca na ultra zvuk srca, srcani su bolesnici, pa sute i trpe, to samo treba otvoriti oci mnogima, da se zapitaju koliko su zapravo sretni sto su fizicki zdravi nakon svih pretraga i da prestanu istrazivati svoje tijelo i raznorazne simptome.

Ko zeli da shvati, shvatit ce, ko ne zeli, pa boze moj, nek se lupa koliko god hoce po glavi ;)

I ovdje je ocigledno nastavljena praksa da se ljudi susosjecaju sa svojim simptomima, a ne da cine nesto po tom pitanju.

Ja sam sva ova sranja prosao i mogao sam da nikad vise ne dodjem ovdje, ali pokusavam da otvorim oci onima koji su u pocetnoj fazi, da ne zaglibe kao sto sam ja nekad!





#12 kruška

kruška

    sočna

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,341 posts

Posted 31 January 2017 - 14:49

ako bi ti tako pomogao nekome, jao što si "dobar lik" redajte se ljudi kome treba pomoć za anksioznost...

#13 Optimista

Optimista

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 102 posts

Posted 31 January 2017 - 14:54

View Postkruška, on 31 January 2017 - 14:49 , said:

ako bi ti tako pomogao nekome, jao što si "dobar lik" redajte se ljudi kome treba pomoć za anksioznost...

Anksioznost nije nikakva fizicka bolest, nema covjeka na planeti koji nije anksiozan. No s ljudima trebas nekad biti brutalno iskren da bi te poslusali. Sta trebam da ti ispricam kako sam imao 1000 somptoma, kako bi se ti pronasao/la u tome ili da ih dozivis!?

U ostalom zasto citas ovo? Zasto kontriras? Ignorisi i vozdra!

Strah se strahom hrani, vecina ljudi dodje ovdje da cuje od drugih kako imaju slicne simptome, pa im bude lakse trenutno, ali agonija se i dalje nastavlja!

Trebaju da shvate da NIKO, AMA BAS NIKO NIJE UMRO OD ANKSIOZNOSTI, a hranjenjem istog godinama, moze dovesti do raznih tegoba koje nam zagorcavaju zivot.

Tema je anksioznost, panicni napadi, sve ovo sam prosao i prebrodio, cak i tesku depresiju, tako da mi je kontrasa pun kuki, ko zeli da cuje nesto korisno pitat ce, ko ne zeli ignorisat ce i vozdra.

#14 kruška

kruška

    sočna

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,341 posts

Posted 31 January 2017 - 15:53

možeš i ti tako izignorisati što sam ja napisala, ali kako je tebi muka od toga tako meni muka od izjava kao što su tvoje, eto svima nam je od nečeg muka. Nisam znala da je ovo tema samo za one koji ti ne idu na kontru, trebao si napisati u naslovu samo za one koji se slažu sa mnom. A evo idem ne bi da pokvarim nekom mogućnost tog bisernog izlječenja s tvojim "prelijepim" izjavama

#15 ĐeneĐene

ĐeneĐene

    think less feel more

  • Admin
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,554 posts

Posted 31 January 2017 - 15:53

kruška jbte...

#16 archaic_tiger

archaic_tiger

    Medo plišani

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 2,371 posts

Posted 31 January 2017 - 16:09

View PostOptimista, on 31 January 2017 - 14:40 , said:

Ovdje slusamo kukanje ljudi kad im srce preskoci, pa umisle da im je nesto strasno sa srcem, sto je pogresno. U bolnici sam se naslusao sta znaci pravo kukanje i opravdano s obzirom kakvim se sve ljudi bolestima bore.

Primjer sam ti naveo da ljudi cekaju po 3 mjeseca na ultra zvuk srca, srcani su bolesnici, pa sute i trpe, to samo treba otvoriti oci mnogima, da se zapitaju koliko su zapravo sretni sto su fizicki zdravi nakon svih pretraga i da prestanu istrazivati svoje tijelo i raznorazne simptome.

Ali svi mi znamo da hipohondrija ne funkcioniše po tako jednostavnom mehanizmu ("Sve što treba jeste da odu u bolnicu,pogledaju prave bolesnike koji tamo ćute i trpe i-wow, oporaviće se")...Otuda proizilazi i svo negodovanje zbog načina na koji je post ispisan,a ne iz nečije želje da se kontrira samoj ideji širenja optimizma.

View PostOptimista, on 31 January 2017 - 14:54 , said:

tako da mi je kontrasa pun kuki

Jbg,u virtuelnom prostoru se-između ostalog-moraš navići i na kritiku i negodovanje...

#17 lupus

lupus

    Smooth Criminal :)

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 3,912 posts

Posted 31 January 2017 - 16:29

A ne ne, ne smes ti na ovom forumu napisati da imas resenje, jer ono ne postoji. Jbt, dosao si na DF da siris optimizam. Kobna greska. Jbt, pa mi ovde bolujemo i robujemo neizlecivim bolestima, nema toga sto moze nama pomoci. Pogotovo mi sami ne mozemo si pomoci. E moj Optimista, propade tvoja najbolja namera.

#18 Optimista

Optimista

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 102 posts

Posted 31 January 2017 - 16:32

A evo malo da namcorima otvorim oci!

Uradio sam 12 nalaza krvi u 3 godine! Sto je duplo vise od onih koji su stvarno bolesni (sramota). Svaki nalaz je pokazao da sam zdrav, cak sve vise zdraviji.

2 x sam radio ergometriju, 5-6 x UVZ srca, EKG-a mozda 10-15 x! Karotide sam uradio 4 x, zracio se slikajuci pluca i glavu nekih 4-5 x, 1 x gastroskopiju radio, provjeravao secer 20 i kusur puta, 2 x centar za ravnotezu radio, odlazio na fizikalne vjezbe 2-3 (to bih preporucio svima), stimao atlas itd...

Da ne govorim svakakve tablete za smirenje sam pio, kao i antidepresive itd...

Ne smijem reci koliko sam novca i zivaca izgubio. Sramim se kakva sam hipohondra bio.

Dok sam ispitivao svoje simptome, da li imam rak, dijabetis, leukemija, problem sa srcem, multiskleroza itd. Mnogo mojih u familiji , kao i poznanika je umrlo upravo od tih bolesti.

Sve moguce pretrage sam obavljao da nemam rak, a od prijatelja majka se bori sa tom bolescu, prijatelj mi je umro u 23 god od leukemije, baka od dijabetisa, od prijatelja mama mozdani imala! STVARNO SE TREBAS ZAPITAT DO KOJE GRANICE MOZES DA IDES!!!

DOK NISAM PROSAO INTENZIVNOM i vidio s kakvim se ljudi tegobama bore, onda oni moji simptomi su za zalit. Jbt mene zena bodri koja je pobjedila rak, pa dokle?

Dolazio sam ovdje na ovaj forum, pokusao da s ljudima sirim pozitivu, ja sam slusao samo negativu, onda zbog cega sluzi ovaj forum? KONTAM STO MENI OVO TREBA? Trazio sam ban i bilo mi je mnogo bolje poslije.

Operisao sam vene na nogama, lezao sa teskim dijabeticarima, slusao sam kako im doktori govore dokle ce im rezati noge!!! Nije me bilo strah to slusati, samo sam se sramio na sebe, koliko sam kvalitetnog vrmena provodio na svakakva istrazivanja.

Nisam ova svoja sr*nja preprodio preko noci, ali sam dupe svoje oznojio i to dobro. Otisao sam u teretanu srce mi je strasno lupalo, nervoza vec pocela, rekao sam ako je to to, pa neka bude! I gle cuda nista mi nije bilo!

Ja ne mogu pobjeci od zatajenja srca, jedino se mogu uzdati u spremnost ljudi da me animiraju (OPET TO SU SVE MOJE PRISLNE MISLI). Borio sam se protiv toga slusajuci muziku, isao do grqnice boli u teretani u sami inat umisljenim bolovima (simptomima).

Skripao sam zubima, ali iz dana u dan je sve bilo bolje i bolje. Zivim u hebenom depresivnom gradu, politickom sistemu koji je ucinio da nam grad i ljudi budu takvi. Prije sam sve uzimao ka srcu sve, sad to ignorisem, jer ne mogu protiv vjetrenjaca. Cilj mi je zadrzati mir oko sebe. Nisam bogat, znam cijeniti svoj dinar zaradjeni, neki dan sam dobio otkaz, jer nisam strancki podoban, a itekako sam sposoban da.radim... To me ljuti strasno, no ljut sam na ljude koji biraju jedne te iste za vlast, a uostalom i zasluzili smo ovako nesto.

Zato se sad borim da se ispalim iz svoje zemlje koju volim strasno (Bosna) ali sistem ne, no taj sistem nece vise manipulisati samnom.

Nikad u svom zivotu nisam bio interedzija, vazda sam bio ponizan, trpio sam razna sranja i torture, nije ne ni zivot nesto mazio, pa sve dok sam nisam pukao sakom od stol i rekao DOSTA, moja agonija bi i dalje bila ista da nisam zelio promjene.

Evo nabrojati cu svoje simptome: glavobolje, trnjenje ruku i nogu, mucnine u stomaku, zujanje u usima, sustanje takodje, pa tu su bolovi u nogama i rukama, vertigo, hiperventilacija, derealizacija, poliptqcija, preskakanje srca, propadanje u zemlju, znojenje, blijedost u licu, alergije razne, trnjenje jezika, gusenjem u prsima, knedle u vratu, igranjem ili pulsiranjem misica, pritisak na psihickoj bazi, ja vise ne znam sta da nabrojim...

Strasne agorofobije sam imao kao mis sam se zavlacio u kucu, sve to sam imao jer sam se hranio sa tim strahovima. Sve to sam prebrodio SAM, DA SAM!!!! Nisam smio 2 m auto voziti, poceo sam gusiti na 10 m voznje!

Imao sam podrusku od dvije osobe samo, mada sam se i s njima.znao stalno svadjati, ali vise je do mene.

Doslo mi je do rqznih muka u zivotu, dok nisam shvatio sta zaprqvo zelim? Kakav mi je to zivot u strahu?

Prosirene vene su mi se prenijele na testis, osjecam mali bol, napipavam svaki dan, da nedaj Boze sta bude tvrdo, znoj me mali oblije, ali opet razmisljam pozitivno.

ANKSIOZNOST NIJE NIKAKVA BOLEST, ZA MENE ANKSIOZNOST JE SAMO OPOMENQ U ZOVOTU! Treba se boriti protiv toga, ja sam dokaz da se moze, nemam nikakvu korist sto pisem, ali suosjecam se sa drugima. Ne zelim da neki zaglibe isto kao ja.

Bolje novac svoj da trose na neke stvari tipa putovanje, odlazak na planinu, nego dati nekom psihijatru da vas kao polusne kunice salta sa tabletama.

OVO GOVORIM ONIMA KOJI SU DOZIVILI PANICNE NAPADE I KOJI IMAJU PROBLEM SA ANKSIOZNOSCU, ne bih zelio da zbog toga zapadnu u tesku depresiju, to je totalno druga sfera. To sto neko se prepadne sto mu srce zaigra, to se svima desava, to sto im se manta, pa milion drugih simptoma, to je sve prolazno.

Ako ste odradili sve pretrage, ne istrazujte vise, ne idite u zacarani krug, od ANKSIOZNOSTI NIKO NIJE UMRO, NITI CE, ali anksioznost nam svakako zagorcava nas zivot, jel trebamo to da dopustimo?

Pa eto ako su vam optimisti u zivotu nepotrebni, odlicno!



#19 archaic_tiger

archaic_tiger

    Medo plišani

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 2,371 posts

Posted 31 January 2017 - 16:37

View Postmatilda, on 31 January 2017 - 16:29 , said:

A ne ne, ne smes ti na ovom forumu napisati da imas resenje, jer ono ne postoji. Jbt, dosao si na DF da siris optimizam. Kobna greska. Jbt, pa mi ovde bolujemo i robujemo neizlecivim bolestima, nema toga sto moze nama pomoci. Pogotovo mi sami ne mozemo si pomoci. E moj Optimista, propade tvoja najbolja namera.

Ovaj Matildin post je bio tako "neočekivan"... :D

#20 Optimista

Optimista

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 102 posts

Posted 31 January 2017 - 16:58

View Postarchaic_tiger, on 31 January 2017 - 16:09 , said:



Ali svi mi znamo da hipohondrija ne funkcioniše po tako jednostavnom mehanizmu ("Sve što treba jeste da odu u bolnicu,pogledaju prave bolesnike koji tamo ćute i trpe i-wow, oporaviće se")...Otuda proizilazi i svo negodovanje zbog načina na koji je post ispisan,a ne iz nečije želje da se kontrira samoj ideji širenja optimizma.



Jbg,u virtuelnom prostoru se-između ostalog-moraš navići i na kritiku i negodovanje...

Ja samo govrim cinjenice, hopohondra se boji da mu nije nesto sa srcem, a paradoksalno je da onaj koji ima problema sa istim suti i trpi! Zar to nije smijesno?

To sto mi psujes Boga ne dotice me to, kad se vec neko okurazi da opsuje nekom boga, zasto se isto tako ne okurazi da opsuje prisilnim mislima i svim umisljenim bolovima i bolescurama?

U strahu su kako kazu mala muda, pa stisni ih jednom pa se izbori sa problemom, a ne samo da se suosjecas s nekim.

Ja sam sjedio s jednom zenom (hipohondrom) koja samo je kukala da je nesto boli, da bi na kraju sve ja te bolove imao! I ja sam bio Jezdimir Uskokovic, dok nisam dodijao sebi i drugima.

Mozete vi kritikovati moje misljenje, ok, postovati cu ja vasa, ali opet kazem sit sam negativnosti ;)/>


0 user(s) are reading this topic

0 members, 0 guests, 0 anonymous users