Jump to content


- - - - -

Povijest bolesti


  • Please log in to reply
11 replies to this topic

#1 Lea Sun

Lea Sun

    Baby

  • Beginners
  • Pip
  • 20 posts

Posted 15 February 2018 - 08:19

Ovu temu otvaram kako bi razmjenili iskustva o depresiji: kad vam se javila prvi put, u kojim intervalima vam se vraćala, koje ste simptome imali da ste osjetili da trebate psihijatru, da li iduću epizodu osjetite ili se
ona događa preko noći...Znam da je depresija bolest sa tisuću lica i da je svakome drugačije.
No elim naučiti što više o depresiji pa su stoga vaša razmišljanja itekako meni korisna. Raspišite se...

#2 ruzza

ruzza

    CAR

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 7,490 posts

Posted 15 February 2018 - 08:26

hvala na temi! evo ja cu prva: meni se javilo to nesto odavno, imala sam mozda 10, 11 godina kad sam pokusala prvi put da se "ubijem" (pateticno) a neznam sad zasto ali sam bila takvo neko dete, nema nijedne slike iz detinjstva na kojoj se smejem ili izgledam normalno... kasnije se ispostavilo da sam verovatno bila zlostavljana kao dete od strane clana porodice, kako i koliko to se ne secam, a i tretirali su me kao manje vredno i losije dete jer mi je brat nekakav genije. I tako je pocelo...Evo sad imam 51 godinu i iza mene su tone antidepresiva, lecenja raznih vrsta i nosim pored psihickih i gomilu fizickih bolesti, imam los nefinkicionalan brak, nemam prijatelje vise, posao imam ali radim sa 20% kapaciteta i nisam uspela kako je trebalo, nemam para, imam dvoje dece i to je jedino lepo sto imam u zivotu... ali sam verovatno uzasna majka... eto...

#3 Lea Sun

Lea Sun

    Baby

  • Beginners
  • Pip
  • 20 posts

Posted 15 February 2018 - 08:52

Ja sam isto imala težak život sa roditeljima koji su me maltretirali. Dovoljno je reći kako smo i ja i sestra pobjegle od kuće udajom za ljude koje volimo. Majka je bila ta koja je stvarala probleme u kući. Da bi vrijeme pokazalo da ima psihičkih problema, psihotična je i ne želi se liječiti. Danas živim u skladnoj obitelji sa dvoje prekrasne djece koji postaju sve samostalniji. Prije par godina dobila sam posao u struci, izuzetan mi je bio stres zbog odgovornosti koju taj posao nosi a ja perfekcionist, znala sam mjesecima nositi u glavi posao doma i opterećivati se..istovremeno se javila bolest kod mog tate. Počelo je sa depresijom da bi se kasnije ustanovilo da boluje od vaskularne demencije. Prilikom jedne hospitalizacije, kad je tata trebao biti otpušten iz bolnice da umre doma, majka nije htjela primiti ga u kuću, da se vrati i da umre u svom ognjištu. Njegova patnja, smrt i ponašanje majke me dotuklo. Smrt tate je prva smrt koju sam doživjela, srce mi je puklo.
Sad nakon dvije godine od smrti, doživjela sam bezvoljnost u cijelom tijelu, poremetio mi se menzis, počela sam se buditi usred noći jako uznemirena, Sad mislim da sam nastavila sa helexom kojeg sam trošila dugo vremena (jer on je anksiolitik i antidepresiv) da mi moji simptomi bili manje izraženi. Samo sam ležala i svako jutro sam se budila sa strahom od budućnosti. Obratila sam se psihijatru jer sam znala da sve to nije normalno. Dg. blage depresije. Imam osjećaj da kad su se svi stresovi smanjili, kad sam trebala uživati u svojoj obitelji, da mi je izbila depresija kao posljedica  nagomilanog stresa. Činjenica je da kortizol - hormon stresa, dovodi do kemijskog disbalansa, sve se poremeti. Iako šokirana dijagnozom u početku, sad sam prihvatila moju bolest jer postoje lijekovi i postoje puno gore situacije i bolesti poput karcinoma. Na terapiji ću biti koliko bude potrebno i dao Bog da se na ovome zaustavi. Dobro je što sam reagirala na vrijeme, nisam ignorirala znakove bolesti niti me bilo sram otići kod psihijatra. Depresija je suvremena bolest od koje mnogo ljudi boluje ali to taje. Ne znači da ja o njoj govorim javno ali sam svjesna da je to bolest kao i svaka druga i hvala medicini što se razvija o tom smjeru da ćemo vrlo brzo imati još bolje lijekove jer se procjenjuje da će do 2020. godine to biti drugi zdravstveni problem. I ne slažem se da se forsiraju AD-i od strane farmaceutskih kompanija samo da bi one zarađivale. Kad se ja sjetim kako je meni bilo i kako me seroxat polako dizao, pitam se što bi da njega nema danas. Jedino što svaki lijek kako koristi tako i šteti nečemu, vuče određene nus pojave. Ali, da bolujem od raka, nus pojave od kemoterapije bi bile još teže tako da sam zadovoljna. Ovo je moja prva depresivna epizoda a vrijeme će pokazati kako će biti dalje.

#4 kruška

kruška

    wonky

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 7,898 posts

Posted 15 February 2018 - 12:53

ne znam kad je depresija počela, probleme s koncentracijom sam imala već sa 7 godina, drugi razred osnovne naglo sam izgubila interes za učenje i školu koja sam vjerovali ili ne obožavala kao dijete i jedva čekala da krenem u školu i naučim što više. Tad otprilike sam se prestajala i družiti s nekim prijateljicama zašto ne sjećam se, da bi do 12 godine ostala potpuno sama, uz to sam u tom periodu počela jesti puno i debljala se. Pa eto mogla bi reći da sam imala simptome atipične depresije sa 7 godina. Poslije 12 godine se svšta nešto izmijenjalo i postalo je malo bolje, da bi kasnije postalo opet gore, pa sam sa 16 godina prvi put otišla psihologu, ona me uputila psihijatru pa sam i otišla, počela piti neki ad ne znam ni koji sada, znam da sam ga prestala piti nakon 3 dana jer sam sam non stop jela i nisam ništa ni znala o tim lijekovima tad. Drugi put sam otišla psihijatru sa 18 otad pijem razno razne lijekove i prestajem ih piti. Uglavnom sad imam 28 godina, nije tako strašno kako je nekad bilo ali neki stupanj depresije je prisutan, pojavljuju se teže i lakše epizode, ali sam u blago depresivnom raspoloženju uglavnom stalno. Sad sad sposobnija za rad, prije sam bila skroz nesposobna za to

#5 Cicina gazdarica

Cicina gazdarica

    AKTIVNI SLUŠALAC FORUMA

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,416 posts

Posted 15 February 2018 - 13:51

Zbog cerebralne paralize-blaži oblik i ortopedskih problema bila sam povučena u osnovnoj i srednjoj školi. Nisam imala mnogo prijatelja. Bila sam asocijalna.

Moji roditelji su verovali da je plakanje deo puberteta i loše raspoloženje takođe. I da je problem sa prijateljima zato što se malo razlikujem od drugih..često sam odsustvovala iz škole zbog gipsa koji bi mi stavili posle svake povrede kolena.

Shvatila sam da sam u depresiji kada mi je umro otac 1993.godine. Od tada sam samo gubila svoje najdraže..do danas..

2005. sam imala tešku povredu kolena, i od tada su krenuli flachback fenomeni-sećanja na sve padove i nesanica.

Od depresije i PTSP-a i ankcioznosti se lečim od 2006. godine i dalje.

Seroxat mi je mnogo pomogao kao AD ali sam se zbog njega ugojila i sada sa mukom skidam kg.

Danas pijem drugi AD i ansiolitik i antiepileptik-to mi je dr dala preventivno zbog epi napada koje nemam, ali "kod cerebralaca se to nikad ne zna, mogu iznenada da se dese"...

Imala sam mnogo težih i lakših depresivnih epizoda. Sada dolaze povremeno. Nedavno mi je umrla drugarica i sada sam u depresiji, nekoj srednje teškoj..ne mogu to tačno da odredim.

Povodi za depresiju kod mene su gubitak voljenih osoba, prestanak radnog odnosa i odlazak u invalidsku penziju i još xy stvari koje mi se dešavaju u privatnom životu.

Ono što je važno je da posle svake depresije, bilo da je blaža ili teža, ustajem. Odnosno, borim se, želim da mi bude bolje. Najvažnija stvar je ŽELJA da se bude dobro.

Ne znam da li ću se ikada izlečiti od depresije..od PTSP-a koji je prešao u drugi trajni poremećaj ličnosti znam da neću.

Pijem lekove. Trudim se da živim normalno i pored svih zdravstvenih problema. Ne vidim sebe kao osobu sa CP ili sa F dijagnozama. Imam svoju ličnost, svoje hobije u kojima sam uspešna..

Mnogi mi kažu da sam izuzetno hrabra..ne mislim to o sebi. Samo želim da izvučem maksimum od svega, onoliko koliko sam u mogućnosti i sa F i drugim dijagnozama.

#6 Sa1x87

Sa1x87

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 597 posts

Posted 15 February 2018 - 16:15

Nervoza, strah, znojenje, tahikardija, nesanica, glavobolja, krv iz nosa, vrtoglavica... Depresija svakodnevna. Nedo Bog nikome. Na zapadu bih bio zvijezda sa ovom dijagnozom.

#7 zeus20

zeus20

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 2,057 posts

Posted 15 February 2018 - 16:42

simptomi su počeli u 5. ili 6. razredu i otad je bilo sve gore.
s godinama uz depresiju razvio se čitav niz drugih poremećaja
(anksioznost, socijalna fobija, panični napadi, fibromijalgija, granični poremećaj ličnosti).
Također imam i sve simptome ADHD-a.

u  6 godina liječenja probao sam cca 30 različitih lijekova
(antidepresivi, tipični antipsihotici, atipični antipsihotici, sedativi, antiepileptici, nootropici, prirodni lijekovi)
od kojih nijedan nije pomogao kod depresije.

prvu remisiju doživio sam tek prije dvije godine nakon što sam započeo terapiju Nardilom.
to je jedini lijek koji mi je pomogao kod depresije i soc. fobije.
Za ADHD  pomaže mi cink i male doze stimulansa (Modafinil, Ritalin).
Stimulansi mi pomažu i kod anksioznosti, jer me smiruju i manje sam hiperaktivan.

#8 GraničniHisterDistimić

GraničniHisterDistimić

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 576 posts

Posted 15 February 2018 - 22:24

da počnem sa depresijom ..izgleda da je još moja baka imala depresiju ili anksioznost pa se to prenjelo na majku a sa druge strane bilo je rigidnog vaspitanja i pilula pod stare dane i priča o padanju sa krušaka tako da ja rođen na ovaj svjjet upadoh u geopolitiku šoka jedva se razbrah nakon 20 godina šta mi se to stvarno desilo ..kako i zašto pa opet nemam neko zadovoljavajuće rješenje jer sam i sam .Ne pijte tablete u trudnoći niti prije trudnoće , ne pijte ih duže prije nego što , ako bi i uopšte želeli dete .Volite sebe i druge koliko je to u distanci i poželjno i bavimo se onim što volim .E to što volimd a radimnikad nisam mogao da radim i zato sam pao u depresiju jer sam pomislio da treba samo da pojačam gas a inače sam bio fin dečko ali loše vaspitan u pogledu svjetonazora.
Krut i rigidan gotovo anksiozan i plus na sve to u haosu vremena .Deda mi je preživeo nemački koncentracioni logor i bio je jako krut i fatao ga je strašan prekoran bes povremeno i mislimd a se to odrazilo na majku,
Jednostavno region nam ima previše istorije i previše problema sa ekonomijom ...nije ovo švedska

#9 Hyperdrive

Hyperdrive

    All I want for Christmas is food.

  • Admin
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 5,390 posts

Posted 16 February 2018 - 08:05

Meni su simptomi poremećaja ličnosti krenuli veoma rano, a to je retko. Imala sam ih već sa 7-8 godina. U tinejdžerskim godinama sam pravila velike ekcese, posle sam se polako smirivala. 2017. mi je najgori ekces bilo bacanje bežičnog miša za laptop na pod. Ove godine ih, za sad, nije bilo.

Prva epizoda depresije je usledila tek kad su počeli da mi rade policistični jajnici, sve sledeće su bile direktno vezane za hormone, sem ove iz koje se sad izvlačim - ona je rezultat loše terapije.

Dakle, radila sam na sebi kad je poremećaj ličnosti u pitanju, ali hormoni me zezaju već PETNAEST GODINA.

#10 zeus20

zeus20

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 2,057 posts

Posted 16 February 2018 - 10:48

View PostHyperdrive, on 16 February 2018 - 08:05 , said:

2017. mi je najgori ekces bilo bacanje bežičnog miša za laptop na pod. Ove godine ih, za sad, nije bilo.

meni je najgori eksces bio 2014. kad sam u naletu impulzivnosti i bijesa razbio novi mobitel od zid.
nakon toga sam se osjećao jadno, tužno i plakao sam cijeli dan.
sad se mogu više kontrolirati nego prije i nemam baš često takvih naglih ispada
s obzirom da također imam dijagnosticiran BPD.

#11 Hyperdrive

Hyperdrive

    All I want for Christmas is food.

  • Admin
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 5,390 posts

Posted 16 February 2018 - 10:55

Ja sam svoj prethodni razbila u februaru 2016, ali sam...razbila i skoro sve ostale. O_O Ovo je tek treći koji nije doživeo the wrath of Hyper. Jedan je ispao, tri su razbijena.

#12 Illusory

Illusory

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPip
  • 66 posts

Posted 16 February 2018 - 11:38

U skladu sa dešavanjima i disfunkcionalnošću porodice, depresija mi se javila veoma rano, već sa 8, sa 10 sam već postala suicidalna, na veoma neuspešan način. Kasnije u životu, u srednjoj, me je to i dalje pratilo i tada se desio prvi pravi pokušaj koji je mogao da bude fatalan. Tu sam se izvukla, racionalizujući svoje trenutno duševno stanje kod doktora i nisam bila lečena. E, sad, pošto je moja klinička slika malo komplikovanija od puke depresije, kasnije je to prešlo u prave komplikacije i došlo se do zaključka da nikako ne smem da se lečim sa tipičnim AD, pa se od toga lako odustajalo. Do dan danas sam latentno depresivna, ali je to više prešlo u filozofsku rezignaciju, pa preživljavam kako znam i umem. Znam previše o drugima, premalo o sebi i pomirena sam sa svojim neznanjem. Dokle god neko drugi profitira od moje gluposti, ok sam sa sobom. :lol:


0 user(s) are reading this topic

0 members, 0 guests, 0 anonymous users