Jump to content


- - - - -

DEPRESIJA I VRSTE DEPRESIJE


  • This topic is locked This topic is locked
38 replies to this topic

#21 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 15 September 2007 - 00:48

Banalni i iritantni savjeti koji pogoršavaju depresiju

Neki savjeti koje nudi literatura za psihološku samopomo? doslovno su iritantni. Ako vam ve? intuicija ne signalizira bezvrijednost tih savjeta, zapitajte se: "Kad bi se depresija mogla izlije?iti uz pomo? ovako banalnih savjeta, zar bi onda itko ikad bio u depresiji?"

"Ne brini se, misli na nešto lijepo." - Osoba u depresiji ne može sama sebe oraspoložiti misle?i na nešto lijepo, jer je depresija bolest moždanog centra za raspoloženje, koja biološki sprje?ava osje?aj duševnog blagostanja.

"Kad si u depresiji, ?ini ono što ti godi." - Jedna od posljedica depresije je fiziološka nesposobnost, ili smanjena sposobnost osje?anja ugode. Drugim rije?ima, onome tko ima depresiju ništa ne može ugoditi, ili mu ne godi u onoj mjeri kao kad je zdrav.

"Kad si u depresiji, slušaj omiljenu glazbu, gledaj omiljeni film ili ?itaj omiljenu knjigu." - Imate li umjereno tešku do tešku depresiju, slušanje omiljene glazbe dovest ?e do toga da ?e vam ta glazba omrznuti i u budu?e. Ne?e vas neko? draga glazba izvu?i iz depresije, nego ?e vam depresija ogaditi tu glazbu, pa ?e vas glazba podsje?ati na depresiju i kad se oporavite. Isto vrijedi i za gledanje omiljenih filmova.

"Otputujte nekamo ili obi?ite mjesta gdje ste nekad uživali." - Otputujete li nekamo dok ste u depresiji, ponijet ?ete depresiju sa sobom. Posjetite li dok ste u depresiji neko mjesto koje vam je bilo drago, samo ?ete ga obilježiti depresijom i za budu?nost. To se doga?a zato što je klini?ka depresija intenzivnija od stanja sre?e; ima ve?u specifi?nu težinu, pa ja?e obilježava mjesta, stvari i osobe nego što to ?ini dobro raspoloženje.

Samopomo? kod depresije i anksioznosti - što je doista korisno?

Mislite li da imate depresiju ili neki drugi poreme?aj raspoloženja, potražite stru?nu pomo?. Usporedo s lije?enjem, možete poduzeti odre?ene aktivnosti koje ublažavaju depresivne simptome:

Kre?ite se u društvu. Koliko god biste najradije pobjegli u mišju rupu ili "prespavali" depresiju, poželjno je održavati što više društvenih kontakata. ?ovjek koji boluje od depresije nije u stanju ravnopravno sudjelovati u društvenim aktivnostima, ali u društvu ?e se osje?ati spokojnije i zašti?enije.

Redovita tjelovježba ne samo da poboljšava djelovanje antidepresiva, nego i smanjuje vjerojatnost depresije. Pri tjelesnim naporima tijelo lu?i "hormone zadovoljstva" - endorfine i enkefaline, koji ublažavaju depresiju. Ako nemate volje ili snage za tr?anje ili dizanje utega, može pomo?i i svakodnevna dulja šetnja.

Mentalna aktivnost. Jednako je važna kao i tjelesna, pa makar bilo rije? o obi?nom rješavanju križaljki i ?itanju stripova.

Izlažite se dnevnom svjetlu. Boravite u dobro osvijetljenim prostorijama, s podignutim roletama. Poznato je da se neki ljudi razbolijevaju od depresije u kasnu jesen i ranu zimu, kad su dani kra?i, jer mrak sprje?ava proizvodnju prirodnog antidepresiva serotonina, a svjetlo je poti?e.

Uredno spavajte. Nastojte odlaziti na po?inak i buditi se u isto vrijeme svaki dan. Izbjegavajte spavati dulje od osam sati dnevno, jer je dokazano da predugo spavanje pogoršava depresiju na razini moždane kemije.

Autogeni trening (AT). Ova dobra i jednostavna tehnika osmišljena je u Njema?koj. "?isti" od stresa i pove?ava otpornost na nj, a osobito je u?inkovita u kombinaciji s tjelovježbom. Transcendentalna meditacija ima sli?an mehanizam djelovanja, ali je "ukrašena" indijskom ikonografijom, koja, me?utim, ne pove?ava njezinu u?inkovitost.

Prehrana. Tako?er utje?e na zdravlje živ?anog sustava. Jedite više složenih ugljikohidrata (tjestenine, riže, krumpira, crnog kruha, svježeg vo?a i povr?a, mahunarki) i esencijalnih masnih kiselina (Omega-3).
Izbjegavajte še?er, masnu i prženu hranu te kavu, a osobito alkohol, jer on dokazano uzrokuje biokemijske poreme?aje sli?ne onima koji su karakteristi?ni za depresiju.

Poželjno je da neke stvari ne ?inite dok ste u depresiji. Odgodite donošenje krupnih životnih odluka, a životne probleme nastojte rješavati jedan po jedan.

http://www.vasezdrav...e/clanak/844/1/

#22 haubica

haubica

    oštrokandža

  • Banned
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 10,317 posts

Posted 15 September 2007 - 08:04

DEPRESIJA


Depresija je ozbiljan emocionalni poreme?aj koji zna?ajno uti?e na razvoj problema u odnosima sa drugim ljudima, patnju porodice i gubitak radne produktivnosti. Ipak, depresija se uspješno tretira psihološki, medikamentima ili njihovom kombinacijom.

Svako se povremeno osje?a tužno ili potišteno. Tako?e je potpuno normalno žalovati zbog neželjenih životnih doga?aja kao što su ozbiljna bolest, smrt u porodici, gubitak posla ili razvod. Za ve?inu ljudi, ova osje?anja žalosti i tuge slabe s protokom vremena.

Me?utim, ako osje?anje tuge traje dvije sedmice ili duže, te ako negativno uti?e na svakodnevne aktivnosti, vjerovatno se dešava nešto ozbiljnije od doživljaja “potištenosti.”

Depresivne osobe imaju tendenciju da se osje?aju bespomo?no i beznadežno, okrivljuju?i sebe zato što se osje?aju na navedeni na?in. Ljudi koji su depresivni postaju preoptere?eni i iscrpljeni, te se lako prestaju angažovati oko svojih uobi?ajenih aktivnosti i po?inju se izolovati od porodice i prijetelja. Neki razmišljaju o smrti i samoubistvu.    

Ne postoji jedinstven odgovor na pitanje o uzroku depresije. Neke depresije su znak da su odre?eni mentalni i emocionalni aspekti života osobe izba?eni iz ravnoteže. Na primjer, to mogu biti zna?ajne životne prekretnice ili životni stresori. U drugim slu?ajevima može se raditi o biološkim i genetskim faktorima koji dovode do hemijskih procesa u organizmu koji uti?u na raspoloženje i proces razmišljanja.

Manifestacije depresije

Manifestacije depresije uklju?uju uporno tužno raspoloženje, gubitak zadovoljstva ili interesa za aktivnosti u kojima se prije uživalo, promjene u apetitu ili težini, teško?e u spavanju ili pretjerano spavanje, fizi?ka usporenost ili agitiranost, gubitak energije, doživljaj manje vrijednosti, osje?anje krivice, teško?e u razmišljanju i koncentraciji, te ponavaljaju?e misli o smrti i samoubistvu. Unipolarna velika depresija (ili veliki depresivni poreme?aj) podrazumijeva da osoba ima pet ili više ovih manifestacija i otežano svakodnevno funkcionisanje skoro svakog dana tokom perioda od dvije sedmice ili više. Veliki depresivni poreme?aj obi?no po?inje izme?u 15 i 30 godine života. Epizode se obi?no ponavljaju.

Neki ljudi imaju hroni?an, ali manje ozbiljan oblik depresije, koji se naziva distimija (ili distimi?ni poreme?aj), koji uklju?uje depresivno raspoloženje koje traje najmanje dvije godine i pra?en je sa najmanje još dvije druge manifestacije depresije pored depresivnog raspoloženja. Mnogi ljudi koji pate od distimije doživljavaju i velike depresivne epizode. Unipolarna velika depresija i distimija su osnovne forme depresivnih poreme?aja, ali postoje i razli?iti podtipovi.

Ako se ne tretira, depresija može uništiti sve oblasti uobi?ajenog života osobe, uklju?uju?i porodi?ne odnose, prijateljstva i sposobnost da se radi ili školuje. Mnogi ljudi još uvijek vjeruju da emocionalne patnje prouzrokovane depresijom “nisu stvarne” i da bi ih se osoba morala otresti samo ako bi se dovoljno potrudila. Zbog ovih neta?nih uvjerenja, ljudi koji pate od depresije ?esto ne prepoznaju da imaju ozbiljan i ugrožavaju?i emocionalni poreme?aj ili mogu biti obeshrabreni da traže tretman (ili da ostanu u tretmanu) zbog osje?anja stida, doživljaja manje vrijednosti ili stigme. Pre?esto, netretirana depresija vodi samoubistvu.

Sistem podrške

Podrška i uklju?enost porodice i prijatelja u nekim slu?ajevima može igrati klju?nu ulogu u pomaganju nekome ko je depresivan. Osobe u “sistemu podrške” mogu pomo?i u ohrabrivanju voljene osobe da se drži tremana, primjenjuje preporu?ene tehnike za prevazilaženje depresije i razvija vještine rješavanja problema koje u?i tokom procesa psihološkog savjetovanja.

Živjeti sa depresivnom osobom može biti veoma teško i stresno za ?lanove porodice i prijatelje. Bol gledanja voljene osobe kako pati od depresije može dovesti do osje?anja bespomo?nosti i krivice. Psihološko savjetovanje ?lanova porodice i bliskih prijatelja može biti važna pomo? za njih da nau?e efikasne na?ine za zajedni?ko nošenje sa depresijom i za udruživanje svih pojedinaca u borbi protiv nje. Na ovaj na?in osobe koje nikada nisu doživjele depresivni poreme?aj mogu nau?iti kako da identifikuju i razviju konstruktivne na?ine pomaganja voljenoj osobi koja pati od depresije.

*     *     *

Depresija može ozbiljno smanjiti sposobnosti funkcionisanja u svakodnevnim situacijama. Izgledi za oporavak depresivnih osoba koje koriste profesionalnu pomo? su veoma dobri. Rade?i sa profesionalcem obu?enim za primjenu adekvatnih principa i tehnika, ljudi koji pate od depresije mogu ponovo uspostaviti kontrolu nad svojim životom.

#23 haubica

haubica

    oštrokandža

  • Banned
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 10,317 posts

Posted 15 September 2007 - 08:05

Što treba znati o depresiji

Depresija je više od obi?ne tuge

Velika je razlika izme?u neraspoloženja i patnje uzrokovane depresijom.
Kada smo razo?arani životom, kada ostanemo bez prijatelja ili izgubimo voljenu osobu, prirodno je da smo tužni i zabrinuti. Takvi doga?aji gase nam radost življenja. No ubrzo se ve?ina ljudi vra?a u svoje uobi?ajeno stanje.
Me?utim, ako se tuga pojavi bez ikakvog razloga ili je ona nesrazmjerna uzroku nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati bez objektivnog razloga, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati; jednom rije?ju ako se više ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje niti obi?na tuga. To je depresija, ozbiljan duševni poreme?aj, bolest koja se mora lije?iti.
Depresija utje?e gotovo na cijeli bolesnikov život. Ne lije?i li se, depresija se sve više pogoršava, kao i svaka druga bolest. Baš je zato važno odmah u?initi prvi korak, tj. obratiti se lije?niku.
Treba imati na umu sljede?e:
- depresija je izlje?iva bolest
- što više oboljeli od depresije nau?i o depresiji i što više sudjeluje u programu svoga lije?enja, lakše ?e se osloboditi od depresivnih simptoma
- izlje?enje nikada ne dolazi trenutno, "preko no?i": potrebno je više tjedana lije?enja da bi se oboljeli osje?ao bolje, stoga mora biti strpljiv

Koji su simptomi depresije?

1. tužno, tjeskobno raspoloženje ili osje?aj praznine, koji traju najmanje 2 tjedna, te
2. gubitak zanimanja i osje?aja zadovoljstva u bavljenju onim aktivnostima koje su bolesnika ina?e zanimale i veselile.
Nadalje, oboljeli od depresije mogu imati neke ili sve od ovih simptoma i znakova:
- osje?aj bezvrijednosti, bezna?a i krivnje
- promjenu apetita i tjelesne težine (gubitak apetita ili poja?ani apetit)
- poreme?aj spavanja (može se o?itovati kao nesanica ili prevelika potreba za spavanjem)
- umor, gubitak energije, osje?aj usporenosti
- uzbu?enost, uznemirenost, razdražljivost
- teško?e s koncentracijom i pam?enjem
- razmišljanje o samoubojstvu, ili pokušaj samoubojstva.

Što uzrokuje depresiju?

Biološki i okolinski utjecaji imaju važnu ulogu u razvoju depresije.
Znanstvenim istraživanjima otkriven je poreme?aj važnih kemijskih spojeva u mozgu prijeko potrebnih za prijenos informacija u živcanim stanicama. Lijekovi (antidepresivi) pomažu ponovnom uspostavljanju narušene ravnoteže. Životni stresovi tako?er pridonose ispoljavanju depresivnih simptoma. Naj?eš?e su to poreme?eni odnosi s okolinom, nezadovoljstvo poslom, u?estala razo?aranja, prekid veze s voljenom osobom zbog smrti, razvoda ili odvojenog života.

Ostali ?imbenici koji mogu pridonijeti razvoju depresije

- tjelesne bolesti (oboljeli od teških tjelesnih bolesti, npr. moždanog udara, raka, bolesti štitnja?e ?eš?e obolijevaju od depresije)
- žene nakon poroda posebno su osjetljive (poslije­poro?ajna tuga duljeg trajanja)
- naslje?e (ako netko u obitelji ima depresiju)
- neki lijekovi koji se upotrebljavaju u lije?enju povišenog krvnog tlaka, hormoni
- zlouporaba alkohola i droga.

Bitno je da oboljeli od depresije znade ovo:
Depresija je bolest baš kao i še?erna bolest ili upala zglobova. Za to nije kriv ni bolesnik ni netko drugi. Depresija nije znak ne?ije slabosti.
Oboljeli nije sam u borbi protiv te bolesti. Od nje barem jedanput tijekom života oboli gotovo svaki peti ?ovjek!
Osim lijekova, i razgovor s lije?nikom i s osobama u koje se ima povjerenja pomaže da se bolest prebrodi, jer se tako dobiva potpora i adekvatna stru?na pomo?.

Tjeskoba ?esto prati depresiju

Mnoge depresivne osobe osje?aju se tjeskobno (anksiozno), uznemireno, teško usnu, previše su zabrinute, što treba napomenuti svome lije?niku. On ?e tada osim depresije lije?iti i tjeskobu.
Neki bolesnici koji pate od depresije imaju i neki anksiozni poreme?aj, koji tako?er zahtijeva lije?enje. To može biti:
- opsesivno-kompulzivni poreme?aj: ?ine ga u?estale, neželjene misli ili osje?aji, npr. strah od zaraze, što silno uznemiruje oboljelu osobu. To su prisilne misli. Da bi umanjili svoju tjeskobu, takvi bolesnici ?ine odre?ene rituale (kompulzije), npr. u?estalo pranje ili ?iš?enje.
- pani?ni poreme?aj: bolesnici pate od napadaja panike, pri ?emu imaju iznenadne navale velikog straha, pra?ene lupanjem srca, otežanim disanjem te osje?ajem zarobljenosti.
- socijalna fobija: bolesnici izbjegavaju pojavljivati se i govoriti me?u mnoštvom ljudi, te agorafobija: strah pred otvorenim prostorom, posebice javnim mjestima, ponekad ?ak i strah od izlaska iz ku?e.

Kako se lije?i depresija?

Što se prije po?ne s lije?enjem, ve?i su izgledi za izlje?enje. Lijekovi skra?uju trajanje, smanjuju simptome i sprje?avaju ponovno pojavljivanje bolesti. Izgledi za ozdravljenje mnogo su ve?i ako se bolesnik potpuno drži programa lije?enja.
Glavne metode lije?enja su lijekovi i psihoterapija (terapija razgovorom) te, naravno, kombinacija obaju na?ina lije?enja.

Psihoterapija
Lije?nici specijalisti psihijatri pomažu oboljelom razumjeti psihološku pozadinu njegove bolesti i u?e ga kako se s njome nositi. Razgovor s terapeutom osigurava im podršku i stru?ne savjete.

Lijekovi
Za lije?enje depresije upotrebljavaju se antidepresivi. Ublažavaju depresiju uspostavljaju?i poreme?enu ravnotežu kemijskih spojeva u mozgu.
Ima nekoliko razli?itih skupina antidepresiva (AD). To su:
- lijekovi koji sprje?avaju ponovnu pohranu serotonina u živcane stanice. Nazivaju se ‘selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina' (SIPS). To je novija skupina lijekova koja ima manje neželjenih nuspojava od starijih lijekova. U nekih bolesnika mogu, me?utim, uzrokovati glavobolju, mu?ninu, uznemirenost, promjene u seksualnom životu, te nesanicu. Neki se od tih nuspojava smanjuju ili ?ak s vremenom iš?ezavaju.
- tricikli?ki antidepresivi (TCA) su prvi djelotvorni antidepresivi i jednako su djelotvorni kao i skupina SIPS, neki su i djelotvorniji, ali ?eš?e uzrokuju neželjene reakcije uklju?uju?i zamu?en vid, debljanje, suho?u usta i vrtoglavicu.
-inhibitori enzima monoaminooksidaze (IMAO) propisuju se mnogo rje?e nego prije navedene dvije skupine. Uz neke od njih ne smije se uzimati odre?ena vrsta hrane i neki lijekovi. U noviju skupinu spadaju reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze (RIMA) koji imaju puno manje nuspojava od IMAO.
Da bi antidepresivi uop?e po?eli djelovati, treba ih uzimati neprekidno najmanje 3-5 tjedana, a nakon poboljšanja stanja još mjesecima.

Treba biti u doticaju sa svojim lije?nikom

Tijekom procesa lije?enja treba stalno sura?ivati s lije?nikom:
- kod uzimanja lijekova to?no slijediti upute lijecnika
- ne ustru?avati se javiti lije?niku ?im bolesnik uo?i neželjenu reakciju na lijek. Lije?nik ?e možda promijeniti terapiju
- ako bolesnik nije zadovoljan tijekom kojim lije?enje napreduje, treba porazgovarati o tome s lije?nikom; možda ?e mu pomo?i promjena lijeka ili psihoterapija

Razumijevanje je klju? uspjeha

Pridržavanje svih savjeta lije?nika, uklju?uju?i uzimanje lijekova, najbolji je put prema izlje?enju. Kako lije?enje napreduje, treba re?i lije?niku osje?a li se oboljeli bolje ili lošije nego u po?etku i kako se osje?a dok uzima sadašnji lijek. Najvažnije od svega: odmah se javiti lije?niku ako se pojave misli da bi sam sebi nešto u?inio!
Tako?er treba se obratiti za pomo? obitelji i prijateljima. Oni mogu bolesnika ohrabriti i uliti mu samopouzdanje da lakše prebrodi depresiju.
Naposljetku, treba biti strpljiv. Uzroci koji su izazvali depresiju složeni su i izlje?enje nastupa polako.

Najceš?e zablude pri depresiji su:
"Depresija ?e brzo pro?i sama od sebe, pa se uop?e ne moram javljati lije?niku."
"Depresija je nešto što “napada” samo slabe i bespomo?ne, a ja to nisam pa mi lije?enje ni nije potrebno."
"Promijenim li okolinu, depresija ?e pro?i."
"Ja najbolje znam kako mi je (djelomice to?no!), pa se sam mogu i najbolje lije?iti (posve pogrešno)."
"Sramota je oti?i lije?niku i žaliti se na pla?ljivost i gubitak veselja. To nije ni za ozbiljne žene, a kamoli za “pravog muškarca”."
"Nitko na ovome svijetu ne može mi pomo?i."
"Nikada više ne?u ozdraviti i zauvijek ?u ostati u ovako teškom stanju."

Ako je oboljeli sposoban i voljan govoriti o svojoj depresiji, to ?e osokoliti i njemu bliske osobe da to u?ine jer su se do tada sramile govoriti o svojim tegobama. Na taj na?in uvelike ?e pomo?i drugima i sebi samom. Osje?aj da se može u?initi nešto dobro i korisno za druge zna?i da je vrijedna i korisna osoba, a to je osje?aj koji pomaže suzbiti depresiju.

#24 chagall

chagall

    zla kraljica

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,049 posts

Posted 15 September 2007 - 11:50

View PostPospani, on 4 Oct 2006, 05:31 PM, said:

Tako svako malo netko na poslu, u tramvaju ili ?ak u krugu obitelji izjavi da je u 'depri'. Nasre?u, obi?no se radi samo o lakšem, prolaznom padu raspoloženja.
...jako....jako tocno....kad krenemo u sam korijen i znacenje izvornog rijeci depresija....znamo da oznacava razinu nizu od normalne...nije bitno cega....pa tako i ja sama, koja uglavnom patim od naglih promjena raspolozenja(vrlo naglih..dnevno i po nekoliko puta,za mene je uspjeh kad jedan cijeli dan uspijem biti uravnotezenog raspolozenja))....kad sam down odmah olako kazem da sam u depri....sto ustvari i jesam (ispod razine normalnog)....ali nikako ne mogu reci da bolujem od depresije....imam psihickih problema, a povremeni pad razpolozenja i bezvoljnost je samo jedna od popratnih pojava koje ,na moju veliku srecu,jos uvijek mogu nekako prebroditi snagom volje....nekad s vise,a nekad s manje uspjeha......jedna konstantna i svakodnevna borba sa samom sobom koja me uzano izmorila sve ove godine)
Vec sam jednom obecala,a tko zna,poznavajuci svoju narav,jesam li se toga i pridrzavala(poceci staracke demencije),i obecajem ponovno da cu nastojati ne banalizirati niti uopcavati  izraz depresija,a pogotovo se ne upetljavati kad se vode ozbilniji razgovori o tome.... :)

#25 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 15 September 2007 - 17:25

ODRASTI ILI NE
  
Depresija ?e do 2020. godine postati, procjenjuje Svjetska zdravstvena organizacija, drugi vode?i javnozdravstveni problem u svijetu, odmah iza ishemi?ne bolesti srca. Zabrinjavaju?e je da od depresije sve više pate djeca i mladi.  
  
  
Prema podacima Službe za socijalnu medicinu Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, svake je godine sve više djece i mladih s dijagnozom poreme?aja u ponašanju ili duševnih bolesti, a oni se javljaju sve ranije, tako da se godišnje broj bolesnika pove?ava za 500 do 700. Posljednji podaci Službe iz 2002. pokazuju da je tada bilo više od 16 000 djece i mladih do 19 godina s poreme?ajima u ponašanju ili duševnim poreme?ajima. I dobna se granica sve više spušta te ono što je prije bilo iznimno rijetko, postaje sve ?eš?a pojava - depresija me?u osnovnoškolskom, a ne samo srednjoškolskom omladinom.  
  
  
Burno razdoblje
  
Vrijeme adolescencije vrijeme je velikih promjena, skokova u sazrijevanju, ali i kriza. Tinejdžer nije više dijete, a nije još odrasla osoba. Kako bi krenuo naprijed, nerijetko prvo kre?e nekoliko koraka unatrag. To je uzbudljivo doba traženja vlastite samostalnosti, nove li?nosti, ?esto zbunjuju?a prilagodba na «novo tijelo». Napuštaju sigurnost djetinjstva, preuzimaju odgovornost odraslih. ?esti nesporazumi roditelja i adolescenata dodatna su otežavaju?a okolnost.
Ponekad je biti roditelj adolescenta jednako teško životno iskustvo kao biti adolescent. Život s adolescentom obi?no se poklapa s krizom srednje dobi roditelja i problemima sa sve starijim vlastitim roditeljima. Prisjetiti se vlastite adolescencije može roditelju pomo?i da lakše shvati ponašanje svoga djeteta.
Još unatrag nekoliko generacija, razdoblje adolescencije u današnjem smislu nije ni postojalo. Adolescencija je bila «kao predvidljivo putovanje vlakom s vagonima koji su došli na odredište svi u isto vrijeme», a danas je to «neizvjesno putovanje automobilom na autoputu», ?ime se stvara privid slobode i autonomije, gdje voza? donosi individualne odluke.
Produljenje redovnog obrazovanja uzrokovalo je da je prelazak iz djetinjstva u svijet odraslih postao dulji i postupniji. To, dakako, ima mnogo prednosti jer mlada osoba ima vremena i mogu?nosti postupno se pripremiti za budu?i život, no može dovesti i do odre?enih problema. Najzna?ajniji su me?u tim problemima kriza ostvarivanja vlastitog identiteta te življenje u konfliktu izme?u potrebe za samostalnoš?u i ovisnosti o odraslim osobama.
Prevladavanje teško?a sazrijevanja, odnosno separacija od roditelja, na psihi?kom se planu mora ostvariti prvo slabljenjem objektnih veza adolescenta prema njima. Istodobno, adolescent mora sebi stvoriti mogu?nost ostvarivanja novih veza (objektnih odnosa) s drugim osobama van obitelji, a to se uglavnom odnosi na vršnjake. Separaciju od roditelja prati anksioznost koja je vezana uz dvojbu adolescenta, odrasti ili ne, a prati je faza tzv. prirodne žalosti zbog procesa odvajanja od roditelja. Zato mnogi autori depresiju u adolescenciji smatraju normalnim fenomenom koji je vezan uz gubitak objekta (separaciju od roditelja). Naime, blage depresije, odnosno promjene raspoloženja, prolazne su pojave i odraz zdravog adolescenta koji nastoji razriješiti odvajanje od roditelja i osamostaliti se. Takva depresivna raspoloženja u službi su razvoja i nemaju stabilnu klini?ku sliku. U kojem ?e pravcu psihi?ki razvoj mlade osobe te?i, ovisi o mnogo faktora: o naslije?u, o biološkom i psihodinamskom razvoju, utjecaju okoline.  
  
  
Više od samo lošeg dana
  
U svakodnevnom životu tuga i radost normalne su emocije i treba ih razlikovati od depresivnog poreme?aja. Prolazna depresivna razdoblja pokatkad su reakcija na praznike ili na obljetnicu i ona sama po sebi nisu bolest, makar osoba sklona poreme?aju raspoloženja može razviti tijekom tih epizoda i sliku depresije. Društvo je nesklono vjerovati da djeca mogu biti depresivna i suicidalna, ali ponavljani slu?ajevi djece koja doživljavaju izrazitu tugu, iritabilnost, promjene koncentracije, apetita, spavanja, uz suicidalne misli i beznadnost, potaknuli su interes europskih pedopsihijatara, koji su prvi put službeno 1971. godine istaknuli potrebe depresivne djece i adolescenata. Ako se ne lije?e, mogu dovesti do neuspjeha u školi, štetne uporabe alkohola i drugih sredstava ovisnosti, suicida.
Klini?ka depresija više je od «osje?ati se tužno» ili «imati loš dan». Razlikuje se od osje?aja boli ili tuge koji se pojavljuje nakon velikog gubitka, poput smrti u obitelji. Depresija kod djece može biti uzrokovana jednim od tri ?imbenika: genetike, onoga što se zbiva u životu djeteta te onoga što se zbiva u njegovom tijelu. Obi?no se radi o kombinaciji dva ili sva tri ?imbenika. Da bi dijete postalo depresivno, nešto strašno mora po?i po krivu u njegovu životu, nešto se ozbiljno mora doga?ati u njegovom tijelu ili umu, ili pak mora postojati obiteljska anamneza depresije.
Depresija u djece vrlo je sli?na depresiji u odraslih, uz nekoliko iznimaka. Umjesto depresivnog raspoloženja, djeca ?e vjerojatnije pokazivati razdražljivo ponašanje. Odrasli naj?eš?e u ni?em ne?e uživati kada su depresivni, dok ?e djeca uživati u nekim aktivnostima kako god da su depresivna. Takve osje?aje prati niz dodatnih simptoma koji zahva?aju apetit (smanjen ili pove?an), spavanje (nesanica ili pak preveliko spavanje), smanjenje koncentracije, razinu aktivnosti (smanjena ili pove?ana), osje?aj bezvrijednosti, a u najtežim slu?ajevima ponavljaju?a razmišljanja o smrti, samoubila?ke ideje bez plana, ili pak pokušaj ili izvršenje samoubojstva. Neki su fizi?ki simptomi vrlo ?esti u depresiji, premda nisu jedan od kriterija. Glavobolja je jedan od njih. Oko 10% djece ima jaku glavobolju barem jednom mjese?no.
  
  
Zimska depresija
  
Depresija se kod djece i adolescenata može manifestirati u nekoliko klini?kih oblika. U ?istoj depresiji dijete, koje nema drugih psihijatrijskih problema, iznenada postane depresivno, nekada zbog malog ili bez vanjskog razloga. Ponekad mu je poreme?eno spavanje. Nije gladno, nema snage, misli da je život beznadan, uop?e se ne može koncentrirati, manje je društveno i vrlo razdražljivo.
Distimija je blaža depresija koja nekada traje godinama. Djeca i adolescenti s distimijom ?esto su ve? tako dugo depresivni da se i ne mogu prisjetiti kako izgleda ne biti depresivan. Ljudi obi?no misle da je to dio njihove osobnosti. Teško im je udovoljiti, razdražljivi su, sa skoro svim su nezadovoljni, obi?no imaju manje problema sa spavanjem i tekom nego djeca s velikom depresijom. Znaju uživati u nekim aktivnostima. Ipak su u velikom riziku da dobiju veliki depresivni poreme?aj.
Neka ?e djeca razviti znakove psihoze zajedno s depresijom. Dijete može biti vrlo paranoidno. Može razviti sve vrste bizarnih i neobi?nih ideja. To je najozbiljniji tip depresije, ali na sre?u vrlo rijedak.
Pedeset posto djece s depresijom tako?er ima poreme?aj ponašanja ili opozicijsko prkosni poreme?aj. ?etrdeset posto djece s depresijom ima anksiozni poreme?aj, a 25% djece s depresijom ima poreme?aj deficita pažnje. Tada kažemo da se radi o komorbidnoj depresiji. ?esto ?e epizoda depresije jenjati, a ostat ?e nepromijenjen osnovni poreme?aj. Neka djeca imaju depresiju samo u jednom godišnjem dobu, obi?no zimi. To može jako otežavati situaciju u školi jer se poklapa s periodom najve?eg u?enja. Oko 3-4% školske djece ima sezonski afektivni poreme?aj (SAP).
Dobra je strana dje?je depresije što nekada iš?ezne bez bilo kakvog tretmana. Vjerojatnije je da ?e se vratiti ako je prva epizoda bila prije 14. godine, ako je došlo do razvoda roditelja u vrijeme depresije ili ako je jedan od roditelja depresivan u isto vrijeme ili boluje od druge psihi?ke bolesti, te ako dijete živi u obitelji s mnogo konflikata.
Oko 1-2% djece mla?e školske dobi ima depresiju, a 3-4% djece u završnim razredima osnovne škole i po?etkom srednje škole ima veliki depresivni poreme?aj. U ve?ini istraživanja, skoro svi slu?ajevi depresije u dje?joj dobi imaju još jednu komorbidnu dijagnozu. Za djecu s velikim depresivnim poreme?ajem sedam je puta vjerojatnije da ?e pokušati suicid. Oko 22% depresivne djece pokušat ?e suicid. Glavni na?in kako se djeca ubijaju ovisi o tome koje im je letalno sredstvo dostupno i o njihovoj kronološkoj dobi. Suicid je ?etvrti uzrok smrti u dobi od 10 do 14 godina i tre?i uzrok smrti adolescenata od 15 do 19 godina. Razlozi zašto se djeca i adolescenti pokušavaju ubiti mogu biti pokušaji manipulacije drugima, dobivanje pažnje ili pak «poziv u pomo?». Predvidjeti suicid vrlo je teško, a još ga je teže predvidjeti kod djece i adolescenata. Ako dijete govori da želi umrijeti, to je svakako vrijedno naše pažnje. Možda se ne radi o ne?em ozbiljnom, ali najmanje što zahtijeva jest iskren razgovor. Ako dijete pokuša samoubojstvo ili ima plan, treba se pobrinuti da ne ostane samo. Treba ga pažljivo nadzirati. Ako se radi o medicinski ozbiljnim pokušajima, pomo? treba potražiti u bolnici.
  
  
TV-depresija
  
Djeca koja boluju od kroni?nih bolesti imaju ve?u šansu da postanu depresivna. Teška astma, ozljede glave, dijabetes, zlo?udne bolesti mogu dovesti do depresije u dje?joj dobi. Djeca s poteško?ama u u?enju imaju ve?u šansu za razvoj depresije. Djeca koja puno gledaju TV imaju ve?e izglede da razviju razli?ite psihijatrijske poreme?aje. Nedavna istraživanja u SAD pokazuju da djeca koja gledaju TV više od 6 sati dnevno imaju više problema s depresijom, anksioznoš?u i agresijom.
Potvrda kona?ne dijagnoze uklju?uje pregled neuropedijatra, uz provjeru razine hormona štitnja?e, testove urina na psihoaktivne tvari te testove koji isklju?uju ili potvr?uju neke bolesti koje mogu oponašati depresiju (tumori mozga, epilepsija, migrenska glavobolja, multipla skleroza, infektivna mononukleoza, upalne bolesti crijeva, sistemski lupus, dijabetes mellitus i druge).
Izbor terapije (farmakoterapija, psihoterapijske intervencije s djetetom i obitelji) ovisi o klini?koj slici, prisutnosti drugih stanja, sigurnosti okruženja u kojem dijete živi, o roditeljskoj podršci i motivaciji za lije?enje.
U travnju 2005. godine, potpisani autor proveo je anketno ispitivanje u Službi školske medicine, kojim je obuhva?eno 213 u?enika srednje škole u Omišu: 110 u?enika prvih razreda i 103 u?enika završnih. Odgovarali su na anonimni upitnik od 10 pitanja, kojim se vrednuje osje?aj depresije. Osje?aj gubitka energije ima 40,1%, a 34,4% ima teško?e s koncentracijom i donošenjem odluka. Osje?aj žalosti i utu?enosti ima 31,6%, a sniženo raspoloženje 24,5% anketiranih. Gubitak interesa za uobi?ajene aktivnosti ima 22,2%, a osje?aj pretjerane krivnje 21,7% ispitanika. Pesimisti?ki razmišlja o budu?nosti 19,8% u?enika. Smetnje apetita i spavanja ima 16,5%, odnosno 15,6% u?enika. O smrti, odnosno samoubojstvu, ?esto razmišlja 9% u?enika. Nismo našli razlike u u?estalosti potvrdnih odgovora na pojedine depresivne simptome izme?u prvih i završnih razreda, osim na 2 odgovora, u kojima maturanti nešto u?estalije navode depresivne tegobe: osje?aj gubitka energije i umor javlja se u gotovo polovine maturanata, prema tre?ini u?enika prvih razreda. Pesimisti?no razmišljanje o budu?nosti tako?er navodi više maturanata, njih 20%, u odnosu na 12,8% prvaša. U?enicima s 4 i više potvrdnih odgovora preporu?eno je savjetovanje s lije?nikom, da bi se ustanovilo jesu li simptomi zaista pokazatelji depresivnog stanja, kako bi se odredio dalji terapeutski postupak. U toj anketi gotovo petina mladih ima potrebu savjetovanja s lije?nikom. Poteško?e za koje nisu potrebni tretmani pedopsihijatra, mogu se uspješno zbrinjavati u polivalentnim savjetovalištima školske medicine. Me?utim, 6,1% mladih, koji ?esto razmišljaju o smrti ili samoubojstvu, a imaju još 4 pozitivna odgovora u anketi, smatraju se visokorizi?nom skupinom, koja traži psihološku podršku i po potrebi konzultaciju psihijatra.
Alarm roditeljima
Kako procijeniti treba li adolescentu pomo?? Nekoj je djeci doba odrastanja osobito teško, pogotovo ako su izložena dodatnim stresorima, kao što su obiteljski problemi, financijske teško?e, traumatski doživljaj. Klju?ni je ?imbenik rano prepoznavanje krize i pružanje adekvatne pomo?i, kako se problemi ne bi produbili. Ako adolescent provodi jako puno vremena sam, izoliraju?i se od obitelji i prijatelja, ako je došlo do nagle promjene školskog uspjeha te izrazite promjene raspoloženja i velike promjene ponašanja, smanjenog interesa za hobije i bilo koje izvannastavne aktivnosti, potrebno je potražiti pomo? stru?njaka. Svi ti znakovi ne zna?e nužno da se radi o dubljim problemima, ali su alarm roditelju da uspostavi što bolju komunikaciju s djetetom. Ako razgovori ne rezultiraju boljim odnosom ili se pak roditelju ?ine preteškima, svakako treba potražiti pomo? stru?njaka. Na raspolaganju su brojne mogu?nosti, od stru?nih suradnika u školi (psihologa i defektologa), školskog lije?nika, dje?jeg psihologa, socijalnog radnika do stru?njaka za mentalno zdravlje, pedopsihijatra (?iji je broj u našoj županiji izrazito malen).
O?ita je potreba i nužnost uvo?enja screeninga na depresiju tijekom školovanja, kao i otvaranja savjetovališta za mlade i njihove roditelje. Ideja o osnivanju centara za mentalno zdravlje, edukacija stru?njaka raznih profila za rad s djecom, specifi?ni programi za djecu dio su planirane reforme u zaštiti mentalnog zdravlja cijele zajednice.
  
  
Branka Huljev, dr.med.

#26 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 04 October 2007 - 15:48

Simpati?ni i antipati?ni pacijenti
Autor:
Ozren Podnar, prof. objavljeno u broju 55 (08/07)



Osobe s kroni?no sniženim raspoloženjem ?esto ne mogu ra?unati na razumijevanje i podršku, katkad ni od bližnjih


Rije? "simpatija" dolazi od gr?kog korijena "pathos", što ozna?ava osje?aje ili osjete, te od prefiksa "syn", koji ozna?ava zajedništvo ili bliskost. Dakle, simpatija zna?i afinitet, privrženost, pozitivan osje?aj prema nekome. Antipatija je, pak, nesklonost, odbojnost, averzija.
Simpati?nost je mo? izazivanja pozitivnih emocija kod druge osobe, ali bez bu?enja seksualne želje. Iako simpati?na osoba može biti i seksualno poželjna, to je druga, nepovezana zna?ajka. Simpati?na osoba ima brojne prednosti u društvu, jer je sposobna navoditi druge da joj budu pri ruci, da se s njome druže, da joj iza?u u susret i pruže neki ustupak ili pogodnost.
A tko je antipati?an? Svakako onaj koji namjerno maltretira druge uvredama, ismijavanjem, ponižavanjem ili nekim drugim na?inom nanošenja bola. Antipati?an je i onaj tko se razme?e svojom imovinom ili mo?i, pa i onaj tko je vrlo uspješan i zavidimo mu. No, jeste li ikad pomislili da antipati?nima doživljavamo i ljude koji nikome ne ?ine ništa nažao, ali su nam odbojni jer nas svojom prisutnoš?u optere?uju, umjesto da nas zabavljaju?

Tužan si? Zdravo, žurim.

Nisu zlo?esti mo?nici ili razmetljivi bogataši ti koje okolina naj?eš?e odbija i zanemaruje, jer pred takvima imamo interesa glumiti da nam se svi?aju. Obrnuto, naj?eš?e odbijamo ljude koji su tužni, tjeskobni, zabrinuti ili uzrujani. Tko je ?esto u takvom stanju, ima izvrsnih izgleda redovito biti odbijan te stoga izoliran i usamljen. S takvim ljudima malo tko se želi družiti, osim nakratko iz pristojnosti, do prve prilike da im kažemo: "Oprosti, žurim".

Ovo je pri?a o diskriminaciji ljudi koji boluju od depresije i anksioznosti. Dok ?ak i psihoti?ni (sumanuti) bolesnici uživaju neko razumijevanje od prosje?na ?ovjeka, osobe s kroni?no sniženim raspoloženjem ?esto ne mogu ra?unati ni na temeljno razumijevanje i podršku, katkad ni od bližnjih. Naime, osobe koje su namrštene, zabrinute, uzrujane i stidljive prosje?nom su ?ovjeku odbojne i on ?e njihovo društvo izbjegavati, bez obzira na to kakvu ?e im bol takvim opho?enjem nanijeti.

"Ne volim se družiti s M., jer je iskompleksirana i frustrirana. Ne smiješ joj spominjati seksualne teme, jer se ona nema ?ime pohvaliti. Lako se vrije?a i katkad se raspla?e. Draža mi je V., jer je vesela, pri?a viceve, brije, ide na plesnjake i op?enito je jako pozitivna."
"Ju?er sam sreo J. u gradu i jedva ga se riješio. Pri?ao mi je o bolesnoj ženi, o svojoj artrozi i o otkazu koji mu prijeti. Što ?u mu ja? Sva sre?a, poslije je naišao Z., pa smo otišli na cugu i brijali o curama, nogometu i autima. Z. je fakat cool, s njim je uvijek zabavno i ne baca me u bed kao D", tipi?ni su na?ini na koje pred sobom opravdavamo diskriminaciju osoba koje nam nisu zabavne.

Bi li se išta promijenilo u vašem stavu prema "napornima" kad bismo vam rekli da su te osobe takve zbog toga što su bolesno nesretne? Kako biste s njima postupali kad biste znali da njihova tužna ili zabrinuta lica potje?u upravo od tuge ili briga koje ih more? Da se mršte, jadikuju ili pla?u zato što su poja?ano osjetljive na stres i da im bezobzirnim ponašanjem nanosimo dodatnu bol?

Budimo obzirni

Osoba koja je trajno loše raspoložena takva je zato što boluje od depresije ili anksioznosti, stanja na koja ne može utjecati snagom volje. Ljudi koji izbjegavaju ili na drugi na?in šikaniraju depresivne ili anksiozne ?ine jednak grijeh kao kad bi u autobusu odbili ustupiti mjesto invalidu te ga prepustili nekom zgodnom i zdravom. Najlakše je osjetljive, tužne i pesimisti?ne ljude kvalificirati kao teške i naporne te ih izbjegavati da nas ne optere?uju. No, rije? je o ljudima koji imaju ozbiljnih zdravstvenih problema i kojima je neobi?no važno da ih drugi prihva?aju i saslušaju, da im ponude podršku i utjehu.
Simpati?nost, pak, proizlazi iz dobrog raspoloženja, pozitivnih emocija i visoke otpornosti na stres. Simpati?nima doživljavamo ljude koji nas razonode, zabavljaju i rastere?uju, a to su redovito oni koje su i sami veseli i neoptere?eni. Ne govore o patnjama izgladnjelih u Darfuru, o zato?enicima u Guantanamu, o silovanim, ucviljenim i osamljenim. Oni pri?aju o vedrim detaljima iz svakodnevice. Zašto baš o tome? Zato što ih upravo to i zanima. Kad bi im na umu bili mu?niji aspekti života, tada bi o tome i razgovarali, a na licu im ne bi bio bezbrižan smiješak, nego zabrinutost i gor?ina. Dakako, tada ne bi bili dobro raspoloženi, "pozitivni" i neoptere?eni. I ne bi bili simpati?ni.

Nužne društvene vještine

Nesretni ljudi mogu biti previše šutljivi ili previše pri?ati o svojim problemima. To je razumljivo, kao što je razumljivo zašto oboljeli od še?erne bolesti izbjegava še?er. Nažalost, ni šutljivost ni jadanje nisu privla?ni prosje?nom ?ovjeku. Nesigurnoš?u, osjetljivoš?u, pesimizmom, jadikovanjem i bespomo?noš?u nesretni ljudi okolini idu na živce te ih se nastoji što prije riješiti. Nema dvojbe, to je vrlo nehumano i nepošteno, ali je i realnost koju valja prepoznati. S druge strane, mnoge depresivno-anksiozne osobe zapravo žude za društvom. Proturje?je je upravo strašno: ljudi kojima jako treba društvo naj?eš?e bivaju odbijani i zapostavljani!
Istraživanje je pokazalo da je podrška drugih ljudi ljekovita za depresivne i anksiozne te da smanjuje izglede za nastanak tih bolesti u budu?nosti (Bennett i Bates, 1995.). No, kako do?i do bolje društvene podrške, to jest do brojnijih i prisnijih prijateljskih odnosa? Osim što je nužno podvrgnuti se lije?enju depresije i anksioznosti, potrebno je usvojiti nekoliko korisnih spoznaja i vještina radi uspješnijeg snalaženja u društvu.

Kad se s nekim upoznajete, pokušajte se pokazati u zabavnom i neoptere?enom svjetlu. To nije lako ako ste u depresiji, ali ?ete tako lakše uspostaviti trajniji i dublji odnos, koji ?e, pak, imati blagotvorna utjecaja na vaše zdravstveno stanje.
Nau?ite ležerno i neobvezno razgovarati o površnim temama. Tako se razbija led i otvara put mogu?em prisnijem odnosu.
Nemojte prebrzo otkrivati podatke o sebi, osobito ne svoje slabosti.
Ne navodite razgovor na teške i turobne teme iz svijeta i društvene nepravde. Mnogi su ljudi površni, beš?utni i nezainteresirani za tu?e patnje.
Nemojte u razgovoru biti nametljivi. Ne ulazite u sva?e radi dokazivanja svoje to?ke gledišta. Depresivni ljudi mogu biti vrlo realni i izrazito u pravu u pogledu životnih istina, ali im to ne donosi mnogo simpatija.
Tražimo li od vas da glumite? Da, ali ta je gluma na vašu korist jer vam pomaže da se umrežite s ljudima, makar oni ne bili idealni za vas. Možda ne?ete brzo na?i nekog tko vas u potpunosti razumije i kome nije nimalo teško slušati o vašim problemima, ali je bolje imati i relativno površnog prijatelja i sugovornika nego nikoga.


--------------------------------------------------------------------------------


Tko je depresivan, ne budi mu prijatelj?

Depresija i anksioznost biološke su bolesti koje se odvijaju u središnjem živ?anom sustavu, ponajprije mozgu, a posredno negativno utje?u na funkcioniranje drugih organa, uklju?uju?i srce, krvne žile i probavne organe.
Od depresije (potištenost, tuga, o?aj, bezna?e) boluje oko 200.000 ljudi u Hrvatskoj, a od nekog oblika anksioznosti (tjeskoba, strah, zabrinutost, uzrujanost) dodatnih 200.000 ljudi. Te su bolesti u zamaskiranom obliku prisutne i kod mnogih oblika ovisnosti, uklju?uju?i ovisnost o alkoholu i duhanu. Oko dvije tre?ine svih samoubojstava uzrokovano je depresijom.
Te bolesti mogu se lije?iti psihofarmacima, psihoterapijom ili kombinacijom tih metoda, no ve?ini oboljelih nikad se ne postavi ispravna dijagnoza, a kamoli da se ispravno i dovoljno dugo lije?e.
Osobe koje boluju od depresije i anksioznosti karakterizira pove?ana osjetljivost, duševne boli, umanjena životna radost, oslabljena koncentracija i tjelesna izdržljivost, no okolina pred njih postavlja jednake obveze i o?ekivanja kao da su zdravi. Kad se takve osobe pokažu nesposobne udovoljiti kriterijima i o?ekivanjima okoline, ona ih odbacuje, ismijava, omalovažava, vrije?a, ignorira ili na drugi na?in šikanira. Takvim okrutnim postupcima izvrgava ih dodatnim stresnim podražajima, koji redovito pogoršavaju njihovo zdravstveno stanje i tjeraju ih na dublje povla?enje iz društva.
Dok postoji izvjestan senzibilitet prema ljudima s uo?ljivim hendikepom poput sljepo?e, gluho?e, oduzetosti, depresivni i anksiozni bolesnici naj?eš?e ne mogu ra?unati ni na minimum humanog odnosa. Mogu biti tretirani kao simulanti ili optuživani da su sami krivi za svoje stanje, tobože zato što se "dovoljno ne trude" ili zato što nisu donijeli "ispravne životne odluke."
Oni, me?utim, zaslužuju tretman minimalno ekvivalentan tretmanu uobi?ajenom za ljude s drugim teškim i kroni?nim bolestima koje uzrokuju patnju i ograni?enja u normalnom obavljanju svakodnevnih poslova i dužnosti, socijalizaciji i ljubavnom životu.

Kad su uloge izvrnute

Kao što se nitko ne smije ružno ponašati prema nekome tko je depresivan ili anksiozan, tako nitko tko boluje od ovih bolesti ne smije maltretirati druge da bi mu bilo lakše. Onima koji druge zlostavljaju vlastita depresija ne može biti opravdanje te zaslužuju da im se uskrati društvo.

http://www.vasezdravlje.com/

#27 Alien

Alien

    CARICA

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,897 posts

Posted 04 October 2007 - 17:40

Da li je ZAISTA vazno kakvi su nasi odrazi po raznim ogledalima oko nas?
Da li su misljenja ljudi koji nas okruzuju stvarno njihova ili su to nase konstrukcije, pretpostavke, ponekad i (ne)namerna samounistavanja tipa: nisam dovoljno dobra, lepa, pametna....?
Ono sto mislimo da drugi misle, mislimo zapravo..MI.
Da li smo nekom simpaticni ili ne...zavisi od toga kakvu smo kucicu u svojoj glavi sklepali o tome..sta je ta neka osoba...na osnovu toga, toga i toga...MOOOGLA da misli o nama.
Kakav bi nam zivot mogao biti, da se samo malo otarasimo tog balasta...STA DRUGI MISLE O NAMA....
Koliko bismo bili laksi i LEPSI sami sebi....

#28 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 06 October 2007 - 09:51

Depresija kod muškarca


Depresija kod muškarca može biti zna?ajan simptom koji ukazuje na nedostatak testosterona. Testosteron je muški seksualni hormon, koji uti?e na radni elan, libido i erekciju. Ako nivo ovog hormona padne ispod prose?nih vrednosti, ne samo da je ugrožen seksualni život, nego i raspoloženje. Zbog toga bi depresivni muškarci trebalo da provere nivo testosterona u krvi. Istraživanja su pokazala da muškarci depresivnog raspoloženja imaju upadljivo sniženi nivo testosterona u krvi. Ako se ustanovi da je to razlog za depresiju, le?enje može da se usmeri direktno na uzrok nevolja. Umesto antidepresivnih lekova može da pomogne terapija testosteronima. Savremena primena testosterona u vidu gela pojednostavljuje le?enje i podnošljivija je za pacijente. Gel se primenjuje samo jednom dnevno i to spolja – nanosi se na nadlaktice, ramena i stomak i tako preko kože dospeva u telo gde stvara uravnotežen, a ipak dovoljno visok nivo testosterona. Kada postoji hormonalna ravnoteža, onda se poboljšava i raspoloženje. Pacijenti postaju opet dinami?ni, druželjubivi i bolje se ose?aju. Kod težih oblika depresije je, prema nau?nim saznanjima, osmonedeljna terapija znatno poboljšala stanje pacijenta. Ovi rezultati podstakli su nau?nike da preporu?e muškarcima srednje dobi da u slu?aju neraspoloženja prvo izmere nivo testosterona.

http://www.svetzdravlja.com/

#29 bibita

bibita

    ÄŚlan

  • Newcomers
  • PipPip
  • 25 posts

Posted 19 October 2007 - 13:08

A gde da nadjem taj gel? :( :(

#30 MesijaDepresija

MesijaDepresija

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 4,119 posts

Posted 19 October 2007 - 13:47

View Postbibita, on 19 Oct 2007, 02:08 PM, said:

A gde da nadjem taj gel? :( :(

Prvo ti izmeri nivo testosterona, da ti ne narastu malje, ko vukodlaku. :) :(

#31 bibita

bibita

    ÄŚlan

  • Newcomers
  • PipPip
  • 25 posts

Posted 20 October 2007 - 10:26

:unsure: thx


inache nije bash maljav....;)

#32 bibita

bibita

    ÄŚlan

  • Newcomers
  • PipPip
  • 25 posts

Posted 20 October 2007 - 11:58

gde da "skinem" Lindenov metod?

#33 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 20 October 2007 - 13:17

u biblioteci foruma

#34 ciganka

ciganka

    CARICA

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,709 posts

Posted 10 November 2007 - 14:06

Evo jos malo o depresiji, ako vec niste citali:


http://www.plivazdra...&...8398&show=1

#35 anksiozna

anksiozna

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 2 posts

Posted 28 November 2007 - 14:45

mene samo interesuje,da li je mogu?e ikad iza?i iz depresija?

#36 crnna

crnna

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 104 posts

Posted 28 November 2007 - 22:57

ii mene zanima???

#37 vecdugo

vecdugo

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 2 posts

Posted 07 December 2007 - 08:36

POzdrav svima! Eto i mene napokon na FOrumu. Imam 31 g. a depresivna, anksiozina, itd., itd., sam ve? 4 g. Moram priznati da mi je puno bolje, prije nekoliko dana sam ostala bez antidepresiva(Seroxat) i odlu?ila sam pokušati bez njih. Dobro mi je iako sam ve? imala dvije blaže pani?ne epizode... Nadam se da ?u ipak uspjeti ovaj puta bez lijekova...
Eto pozdrav svima. :whistling:  :ludilo:

#38 tonka

tonka

    CARICA

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 3,931 posts

Posted 07 December 2007 - 08:38

Pozdrav,

i dobrodošla....

Ne znam koliko je pametno na svoju ruku prestati s antidepresivom...
To nisu tablete koje malo piješ,pa malo ne.
Nadam se da si se prije svoje odluke konzultirala s lije?nikom.

#39 vecdugo

vecdugo

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 2 posts

Posted 11 December 2007 - 02:27

View Posttonka, on 7 Dec 2007, 08:38 AM, said:

Pozdrav,

i dobrodošla....

Ne znam koliko je pametno na svoju ruku prestati s antidepresivom...
To nisu tablete koje malo piješ,pa malo ne.
Nadam se da si se prije svoje odluke konzultirala s lije?nikom.


Ma, i jesam i nisam, kako se uzme...
Hvala na dobrodoslici...


0 user(s) are reading this topic

0 members, 0 guests, 0 anonymous users