Jump to content


- - - - -

Da li ima tu i bipolarni poremecaj? Pomognite!


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
3 replies to this topic

#1 asha

asha

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 9 posts

Posted 01 June 2009 - 14:26

E ovako sve pocinje...

Kao mala uvijek sam bila drugacija od ostalih, posto imam Aspergerov sindrom.
Tako sam bila sklona fizickom, psihickom i verbalnom nasilju, u srednjoj skoli i spolnom, te cyber nasilju, ali ne bih o tome. Kako god sam se pokusavala ukljuciti u drustvo, oni bi me zezali, govorili "bjezi, skloni se, ti nisi k'o i mi!" i tako dalje.

Pomalo sam pored svega bila i hiperaktivna, mada kad me je stvar interesovala, mogla sam se koncentrirati koliko sam dugo htjela.
Oduvijek ne znam tih socijalnih nijansi i nikad nisam znala sta da ucinim, kako sta da radim,  kako se treba ponasati i sl.

Ponekad sam bila euforicna (kao posljedica epilepsije, koju sam srecom preboljela), ali depresije od nigdje.

Onda je sve pocelo kad sam imala oko 14 godina. Sve vise sam se osjecala drugacijom, posto imam i motoricku nespretnost i stereotipne pokrete, savijam ruke cesto, ovisna sam o rutinama, imam jak interes u jednu stvar, ne podnosim dobro promjene planova, tesko sklapam prijateljstva, nemam pojma o socijalnom ponasanju, tesko mogu da gledam u oci, nemam "socijalnu zdravu pamet", nisam socijalizirana i tako to....
Pa sam se samoj sebi nekako uvijek cinila cudnom i neobicnom. Tad mi je pocela depresija, posto sam shvatila da sam bila zrtva toliko godina nasilja (zbog toga se bojim druziti s vrsnjacima, bilo kojim, i ako ih ne znam, i uop?e izlaziti gdje god su oni) zbog svoje drugacijosti.

U srednjoj skoli nije to bila vise samo lagana depresija, nego sam pocela stvarno da razmisljam o samoubojstvu.
Mada nisam znala ni kako ni gdje da tra�im pomoc, posto su mi doma govorili :"Dijete, tebi ne treba psihijatar, ti si potpuno normalna, to ti je samo pubertet. Hajde, malo neobicna, ali to nema veze sa depresijom. sta ti znac sta je depresija..." i tako to.

Posto imam zbog svog sindroma probleme sa sklapanjem prijateljstva, imala sam drugaricu, ali nisam znala da me ona samo iskoristavala i vredjala me pred drugima, iako sam ja mislila da se samo zeza (tako je govorila, i zbog svog sindroma ja tesko razlikujem vredjanje od sarkazma).
Skoro zatim smo raskinule.

U drugom srednje nisam vise znala kakva sam uopce.
U jednom trenu svega bih se bojala, bila preplasena kao divlja macka kad vidi covjeka, a u drugom radila bih sve gluposti toga svijeta, smijala se po cijeli dan, bila prva u grupi koja je smisljala koju cemo glupost uraditi... I sto me najvise zbunilo: odjednom sam bila druzeljubiva, sve sam se usudila, nije me bilo sramota nista, sta me inace bilo. Iako se jos uvijek nisam znala ponasati i nisam bila socijalizirana (Aspergerov sindrom).

Onda sam opet bila depresivna, pocela sam da pijem Red bull zajedno sa nekim antidepresivima, red bull vodku i ne znam sta jos, kako bih se osjecala bolje i zaboravila na sve skupa. Sto je bilo najgore, mislila sam da su u meni dve potpuno razlicite licnosti, iako sam uvijek bila ista ja, samo sa drukcijim reakcijama zbog promjena raspolozenja.
Kasnije sam postala toliko depresivna da sam bila dva mjeseca stalno depresivna, sa ponekada�njim euforijama, ali to vrlo rijetko.
Medjuu ostalog, pocela sam se samoozlijedjivati sa britvicom.

Kad zaista nisam izdrzala vise, pronasla sam broj od jedne psihologinje, specializovane za savjetovanje, koja radi na centru za savjetovanje, pa sam otisla do nje.
Ona mi je rekla da trebam uzimati antidepresive, a kako bih ih dobila, trebam do jedne pedopsihijatrinje.

Tako ti ja odem kod te psihijatrinje i ona mi prvo kaze: "to ti je depresivni poremecaj. Nemas serotonina."
Mada ja sam znala da sam depresivna, zato sam se i slozila sa njom.

Onda sam joj pricala o promijenama raspolo�enja i rekla je kako bi mi trebala dati stabilizatore raspolozenja, ali se trebam nesto testirati.

Kasnije su me sve vise mucile karakteristike Aspergerovog sindroma, mada tad jos nisam znala da taj naziv uopste postoji.
Moja mi je seka, koja je defektologinja, savjetovala neka provjerim, da li nemam mo�da lak�i autizam.

Pa sam isla do jedne doktorice, koja je specijalizovana bas za podrucje autizma i Aspergerovog sindroma, pa mi je napravila dijagnostiku i rekla: "ti si 100% Aspergerovka".
Kad sam to saznala, nisam mogla vjerovati svojim usima, mada sam duboko u sebi znala da je to cista istina.
Po jednoj strani osjecala sam se zbunjenom, a po drugoj sretnom, zato sto sam otkrila uzrok svoje patnje.

Neko vrijeme sam se opet osjecala odlicno, bas kao nekad. Postala sam opet ona stara. Pocela sam hodati na kognitivno-behavioralnu terapiju, koja mi je jako pomogla. Pocela sam otpocetka. Npr. naucila sam kako i kad da ljude gledam u oci, kad treba koga da pozdravim, saznala sam sta znace neke od metafora, saznala sam uzroke nekih svojih ponasanja za koje prije nisam znala i jos mnogo toga. Tamo i sada hodam, ima me ona psihologinja kod koje sam prvo potra�ila pomoc i stvarno je srce od covjeka.

Zadovoljila sam se s time da su promjene raspolo�enja jedan dio Aspergerovog sindroma, a onda sam po?ela da o tome razmisljam malo drukcije.

One i jesu dio Aspergerovog sindroma, ja sam oduvek bila pomalo hiperaktivna, ponekad euforicna, pa smirena, pa zbunjena, onda agresivna, pa vesela, ljuta, tuzna, itd., mozda u malo vecoj mjeri nego sto je normalno, ali ja sam inace i rak u horoskopu (takodje i podznak), pa su  te karakteristike raspolozenja uvijek bile dio mene kao licnosti. Mo�da to i zato jer sam hipersenzibilna i hipersenzitivna, znaci
super-preosjetljiva na sve zivo.
Al' ipak, tada ja nisam bila depresivna, bila sam ponekad tuzna, al' to nije ni priblizno isto, imala sam nade u sebi, ali nisam bila depresivna, nisam bila kao da imam dva karaktera i nisam bila eufori?na toliko, da se cinilo kao da sam se drogirala!

Ali poslije 1. razreda srednje skole postala sam i extra-euforicno-pijana bez ikakvog alkohola, lijekova ili droge, a i extra-depresivna, bez ikakvog uzroka, stresa, toliko da sam pozeljela se ubiti.

Sad, prije mjesec dana, donekle sam se jos osjecala normalnom, ali posle jednog dana, bila sam dva dana u jakoj depresiji, nisam uopce zeljela govoriti ni sa kim, jedva sam se povjerila, opet sam se ozlijedila na lijevu ruku i ugrizla u drugu, a sad sam poslije onog vec tri dana extra-vesela, mislim da presretna, mada pomalo zbunjena, posto ne znam da li bih bila depresivna ili skakutala od srece ili oboje zajedno. Pored toga se osjecam tako zbunjeno da mi je glava k'o prazna, a ja imam toliko ideja i planova za uciniti, pa mi se ne da nista i ne mogu se natjerati.

Sad me zanima, sta se to dogadja sa mnom?
Da li su ovdje mo�da koji znakovi bipolarnog poremecaja?
Da li se bipolarni poremecaj moze preboljeti, posto ja mislim da sam ga imala u 1.-2. razredu srednje skole (nemam dijagnozu, samo smatram), da li moze to nestati samo od sebe, pa onda ponovo?
Da li moze to da se pojavi, iako imas ti oduvijek Aspergerov sindrom (ja sam se sa njim vec rodila)?

Molim za sto brzi odgovor! Posto ne znam vise ni sta da radim, ni kome da kazem, ni gdje da pitam, ne znam nista!
Iako sam sretna, toliko sam zbunjena da bih najradije nestala sto prije! style_emoticons/default/sad.gif

Molim pomozite mi, stvarno ne znam sta da radim!

Edited by angela_delamorte, 03 November 2013 - 18:52 .
sredjena slova da bi se lakse citalo


#2 MesijaDepresija

MesijaDepresija

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 4,119 posts

Posted 01 June 2009 - 17:59

Nisam strucnjak za ovu oblast, ali meni ovo lici na bipolar. sad.gif

#3 MRtavHLadan

MRtavHLadan

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 743 posts

Posted 01 June 2009 - 19:24

QUOTE(asha @ 1 Jun 2009, 03:26 PM) View Post
Da li moe to da se pojavi, iako ima ti oduvijek Aspergerov sindrom (ja sam se sa njim ve? rodila)?


Na zalost niko nije zasticen od ovih bolesti. Sa Aspergerovim sindormom ili bez mozes da obolis od bilo koje bolesti......cesto su i sami strucnjaci zbunjeni kad npr. rade sa nekim ko je mentalno retardiran ili je autisitcan ili nesto trece jer ne uzimaju u obzir da i takvi mogu da obole od depresije, panicnog poremecaja i slicno......

Ovaj forum ti nije mjesto gdje ces dobiti dijagnozu....tu mozes cuti samo misljenja obicnih ljudi kao sto su i tvoja mama i tata...kako vidim iz tvog posta, da se je pitalo tvoje mame i tate, ti nikada ne bi ni otisla psihijatru....

Mislim da ce se svi clanovi foruma sloziti sa tim da hitno, sve sto si nama ispricala, ispricas psihijatru.

SRETNO

#4 MesijaDepresija

MesijaDepresija

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 4,119 posts

Posted 01 June 2009 - 19:25

QUOTE(MRtavHLadan @ 1 Jun 2009, 08:24 PM) View Post
Mislim da ce se svi clanovi foruma sloziti sa tim da hitno, sve sto si nama ispricala, ispricas psihijatru.


Logicno. Jedino su oni merodavni za pravu dijagnozu.