Jump to content


Neznam šta mi je viš

anksioznos strah hipohondrija

This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
19 replies to this topic

#1 djaskol

djaskol

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 4 posts

Posted 06 January 2014 - 23:40

Pozdrav,

Neznam odakle da krenem uopste. Evo vec neko vrijeme citam forum koji me mogu reći smiruje koliko toliko. Imam, 25 godina. Problema nekih vecih u zivotu nemam. Standarne neke za omladinu mog uzrasta posao, fakultet itd itd. Nista strasno.
Prije neke 2 godine sjedeci kod djevojke dobio sam neki "osjecaj" kao da hmmm kao da obasnim kao da sam u nekom filmu, kao daje sve nestvarno i da cu se istog trena srusiti i umrijeti.

Od tada imam neprestane tegobe. Dakle uvijek neki cudan osjeca j kao da nisam tu gdje jesam, kao neko stanje pijanosti, oko mene se sve desava a ja cu nestati. Toliko me je strah da vam nemogu opisati. Bude neko vrijeme normlano onda osjecaj vrtoglavice , neke netvarne realnosti bas neki cudan osjecaj. Onda je krenulo pretrazivanje po internetu. Prvo sam imao šecer, pa onda tumor na mozgu, pa onda srce nije uredu, pa onda pred mozdani. Toliko sam sebi bolesti nasao da je to nenormalno. Svak idan razmislajm da sam bolestan da cu umrijet te opet ide onaj osjecaj nestvarnosti, neke gubljenja kao da sam odustan od svega - opet da ponovim kao blagi osjecaj pijanosti ili ono kao da imate temperaturu. Neki dan me glava bolila 5 dana te sam KONACNO otisao doktoru jer sam utripovo da imam ugrusak na mozgu. Ispostavilo se na kraj uda imam upalu sinusa.

Opeet me hvata evo taj osjecaj kao da moram pobjezi, kao da mi se vrtoglava i da cu istog trena umrijeti i nestati i osjecaj nestvarnosti.

Ljudi jesam li ja fakat ili lud ili tesko bolestan neznam vise sta da radim. Opet ide neka logika da sam bolestan valjda bi za te dvije- tri godine vec mi nesto bilo.
Neznam ni sam vise sta da radim.... :(

#2 angela_delamorte

angela_delamorte

    Šeherezada

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,032 posts

Posted 06 January 2014 - 23:48

upravo , dok citam ovo, dozvivljavam nesto sto mi izgleda kao predinfarktno stanje i imam osecaj da ce me pojesti neka kiselina u zelucu, kao ziva da mi je u venama umesto krvi

#3 Optimista

Optimista

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 102 posts

Posted 06 January 2014 - 23:59

Hajde bolan budi muškarcina i stani ispred svojih strahova! Nemoj da se tripujes ;)! Zasto ne razmisljas da si negdje na nekom dobrom mjestu sa djevojkom, sa drustvom!? Nemoj si nabijati komplekse, da ne kazem kakve misli na bolescure, evo ja ti pisem, ukocio me vrat, trnci u rukama, disem kao da mi je slon na prsima u inat tome necu da uzmem tabletu, vec se druzim sa svojim strahovima. Kad se usprostavim njima, brzo odu i neces vjerovati dok kucam ovo, sve se odvija, dolaze i prolaze mi simptomi, kao vozovi na peronima :). S vremenom ce taj voz otici u nepovrat, a do tad cu da vjezbam svoje disanje :D

Ovo svima govorim, dosadna recenica koja ima smisla, a to je OPUSTI SE! Idi gledaj nesto zanimljivo i nemoj da buljis po netu i istrazujes bolescure, prodje ti zivot na gluposti. ;)

#4 angela_delamorte

angela_delamorte

    Šeherezada

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,032 posts

Posted 07 January 2014 - 00:04

u teoriji je veoma lako, ali praksa.

#5 djaskol

djaskol

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 4 posts

Posted 07 January 2014 - 00:10

View PostOptimista, on 06 January 2014 - 23:59 , said:

Hajde bolan budi muškarcina i stani ispred svojih strahova! Nemoj da se tripujes ;)! Zasto ne razmisljas da si negdje na nekom dobrom mjestu sa djevojkom, sa drustvom!? Nemoj si nabijati komplekse, da ne kazem kakve misli na bolescure, evo ja ti pisem, ukocio me vrat, trnci u rukama, disem kao da mi je slon na prsima u inat tome necu da uzmem tabletu, vec se druzim sa svojim strahovima. Kad se usprostavim njima, brzo odu i neces vjerovati dok kucam ovo, sve se odvija, dolaze i prolaze mi simptomi, kao vozovi na peronima :). S vremenom ce taj voz otici u nepovrat, a do tad cu da vjezbam svoje disanje :D

Ovo svima govorim, dosadna recenica koja ima smisla, a to je OPUSTI SE! Idi gledaj nesto zanimljivo i nemoj da buljis po netu i istrazujes bolescure, prodje ti zivot na gluposti. ;)

Meni je se zna desiti to da osjecaj iti prodju i onda da jesam smiren. Ali to prijatelju kad traje.... uh. Najgore mi je taj neki osjeca jmalaksalosti, nestvarnosti - pogubljenosti. I onda uvijek utripuje Boze imam secer, imam tumor na mozgu i sl. Jer ne mogu tad realno da razmisljam pocinjem se gubiti, hvata me panika i moram da bjezim. Neki dan sam na poslu pred musterijama zamalo istrcao iz radnje i zakljucao ih unutra. Dakle to u tom trenutku nemogu nikako da kontrolisem. Tu paniku od bolescurina, simtopma. malaksalosti itd itd :(

View Postangela_delamorte, on 07 January 2014 - 00:04 , said:

u teoriji je veoma lako, ali praksa.

Da bas u praksi je jako mi tesko :)

#6 angela_delamorte

angela_delamorte

    Šeherezada

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,032 posts

Posted 07 January 2014 - 00:12

sve ja to znam, ali kad dodje do neke depre ili panike mozes mi pisati naucne radove na tu temu, crtati, sta god... ali UZALUD :oioi:  mrzim to

#7 djaskol

djaskol

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 4 posts

Posted 07 January 2014 - 00:19

Da, i covjek zna da ce to proci, ali djaba. Kad uhvati ne pusta. Jeli "normalan" taj osjecaj te neke nerelanosti, znaci da se gubim, da sam malaksao i kao popjan , najlakse mi tkao opsiati :D

#8 Jox

Jox

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 119 posts

Posted 07 January 2014 - 00:29

Depersonalizacija / Deralizacija, kod mene je tako :)

#9 Optimista

Optimista

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 102 posts

Posted 07 January 2014 - 00:31

Kazes dugo traje?

Ali ipak ti si ŽIV!

Zar te trebam u to ubjedjivati? Stvar je koliko si ti spreman da se mijenjas! Koliko se trudis da to radis. Vidis vuces za sobom te stare navike, zapitas li se nekad, koliko sam puta prezivio ove napade, a gle cuda ja jos postojim na ovoj zemlji! Kazem ti, OPUSTI SE, ne razmisljaj o tome previse, jer postajes ovisan o svojim strahovima koje na žalost ne mozes da kontrolises. Moras poceti mijenjati svoje stavove, svoje razmisljanje i hrabro krenuti dalje! Izlaz sam sebi mozes da napravis u koliko si spreman na to. Kazem ti budi. Niko od nas nece vjecno zivjeti, ali nastojimo da ovaj život kakav god da je da živimo. Nije savrsen, ali ga mozemo uciniti.

Pogledaj video:

http://www.youtube.c...A?feature=watch

Pogledaj njega, samo kad ga vidis, komentar "sta je njemu ne trebas izgovoriti"! Ovo govorim u svoje ime, mene bude sramota kada kukam o svome zivotu, gdje imam sve sto mi je Bog poklonio, nisam bogat, ne mislim na materijalno, ali sam bogat sto imam porodicu, svoju djevojku, sve ruke i noge, Bog mi je dao i pamet, ali ja je ne koristim kako treba, umjesto da razmisljam kako cu da provedem kvalitetno dan, ja razmisljam o bolescurama! Koja sramota za mene. Kada covjek ode u bolnicu i nagleda se stvarno bolesnih ljudi, onda za nas treba jedna dobra šamarcina da se osvijestimo.

Zato druze, ne gubi vrijeme na loše stvari, živi život...

Živio ti meni i mani se kukanja, nego zavrni rukave ;) :)

#10 angela_delamorte

angela_delamorte

    Šeherezada

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,032 posts

Posted 07 January 2014 - 00:32

u takvim situacijama treba napraviti neki rasored, svaki dan neke aktivnosti da skrenu misli. meni pomogne, sad za praznike nisam mogla ici na treninge i evo LOSE mi je

#11

  • Guests
  • 0 posts

Posted 07 January 2014 - 00:59

View Postangela_delamorte, on 07 January 2014 - 00:32 , said:

u takvim situacijama treba napraviti neki rasored, svaki dan neke aktivnosti da skrenu misli. meni pomogne, sad za praznike nisam mogla ici na treninge i evo LOSE mi je
lol ista stvar, cak mi je i zdravlje otislo u qrac, poremetio opet spavanje i ishranu nakon sto sam i malo sredio, pokupio i prehladu uz to

nista, sutra nazad u igru, nedovoljno je naglaseno koliko je fizicka aktivnost krucijalna, pokreni se druze

#12 angela_delamorte

angela_delamorte

    Šeherezada

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,032 posts

Posted 07 January 2014 - 06:56

fizicka aktivnost meni jako pomaze.
mislim, bude i dalje lose, tu i tamo ,ali svi ti treninzi bas su mi pomogli, ne samo jer je to na neki nacin obaveza, imam plan za svaki dan, isto se lepo iscrpim pa izbacim iz sebe sav taj panicni osecaj.
nagomilalo mi se sve otkako neidem na treninge, a to je tipa par dana, ali meni je kao GODINA

#13 Paulina*

Paulina*

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 814 posts

Posted 07 January 2014 - 09:08

fizička aktivnost je lijek - barem za mene
ne znam u kakvom psihičkom ponoru bih bila da svakodnevno ne vježbam; to me  barem djelomično izvuče od nakupina negativnosti koje pokupim preko dana

#14 djaskol

djaskol

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 4 posts

Posted 08 January 2014 - 08:12

Neznam jeli "NORMALAN" taj osjecaj ako vec imam anksioznost, da sam kao odustan, kao u pripitom stanju i sve mi se nekako desava "izvan" mene pored mene... kao da sam ja djaba tu.... Neznam kkako da vise opisem taj osjecaj.

#15 Paulina*

Paulina*

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 814 posts

Posted 08 January 2014 - 09:04

View Postdjaskol, on 08 January 2014 - 08:12 , said:

Neznam jeli "NORMALAN" taj osjecaj ako vec imam anksioznost, da sam kao odustan, kao u pripitom stanju i sve mi se nekako desava "izvan" mene pored mene... kao da sam ja djaba tu.... Neznam kkako da vise opisem taj osjecaj.

to je savršeno normalan osjećaj u kontekstu anksioznosti
meni se čini da sam pola života tako proživjela :D

#16 angela_delamorte

angela_delamorte

    Šeherezada

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,032 posts

Posted 08 January 2014 - 10:17

View Postdjaskol, on 08 January 2014 - 08:12 , said:

Neznam jeli "NORMALAN" taj osjecaj ako vec imam anksioznost, da sam kao odustan, kao u pripitom stanju i sve mi se nekako desava "izvan" mene pored mene... kao da sam ja djaba tu.... Neznam kkako da vise opisem taj osjecaj.

to se i meni ovih dana desava, pricam sa muzem tj svadjamo se (a nikad se nismo svadjali), a ja sam u nekom losem tripu i on uporno tvrdi kako ja ne slusam sta on prica,a gubim se zesce, znaci lebdnim, neki dan idem iz prodavnice bajsom i skucam se u neko drvo.

#17 ljubicica_mica

ljubicica_mica

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 9 posts

Posted 07 February 2014 - 13:27

View PostOptimista, on 07 January 2014 - 00:31 , said:

Kazes dugo traje?

Ali ipak ti si ŽIV!

Zar te trebam u to ubjedjivati? Stvar je koliko si ti spreman da se mijenjas! Koliko se trudis da to radis. Vidis vuces za sobom te stare navike, zapitas li se nekad, koliko sam puta prezivio ove napade, a gle cuda ja jos postojim na ovoj zemlji! Kazem ti, OPUSTI SE, ne razmisljaj o tome previse, jer postajes ovisan o svojim strahovima koje na žalost ne mozes da kontrolises. Moras poceti mijenjati svoje stavove, svoje razmisljanje i hrabro krenuti dalje! Izlaz sam sebi mozes da napravis u koliko si spreman na to. Kazem ti budi. Niko od nas nece vjecno zivjeti, ali nastojimo da ovaj život kakav god da je da živimo. Nije savrsen, ali ga mozemo uciniti.

Pogledaj video:

http://www.youtube.c...A?feature=watch

Pogledaj njega, samo kad ga vidis, komentar "sta je njemu ne trebas izgovoriti"! Ovo govorim u svoje ime, mene bude sramota kada kukam o svome zivotu, gdje imam sve sto mi je Bog poklonio, nisam bogat, ne mislim na materijalno, ali sam bogat sto imam porodicu, svoju djevojku, sve ruke i noge, Bog mi je dao i pamet, ali ja je ne koristim kako treba, umjesto da razmisljam kako cu da provedem kvalitetno dan, ja razmisljam o bolescurama! Koja sramota za mene. Kada covjek ode u bolnicu i nagleda se stvarno bolesnih ljudi, onda za nas treba jedna dobra šamarcina da se osvijestimo.

Zato druze, ne gubi vrijeme na loše stvari, živi život...

Živio ti meni i mani se kukanja, nego zavrni rukave ;) :)

Optimista, svaki put kad procitam tvoj post nekako se veselim. Svaka cast na optimizmu i na sve one reci na forumu sto si napisao o nama anksioznima i hipohondrima.
Ja sam se tek sad ukljucila na forumu, vec 6 meseci patim od anksioznosti, panicnih napada, i hipohondriju. Jel to sve uvek ide zajedno? Mislim da jeste...
Prvi put kad sam osetila simptome anksioznosti bilo je pre godinu dana, nedelju dana kad sam prestala doiti bebu. Otisla hitno kod lekara a zalila se na bol u grudima kao da mi je neko sedeo na grudi. Malo mi je pritisak bio povisen 80/120 i puls neznam mozda 110. Doktorka me umirila i poslala me kuci da se odmorim.
I to je proslo nezapazeno, narednih 5 meseci bilo mi je super, desile se puno stresne stvari, neke ginekoloske pretrage nepovolje, smrtnih slucajeva itd i onda je krenulo. Pocela sam da osjecam najpre tahikaedije sa silno lupanje, poviseni pritisak, hladni talasi na vratu, osjecaj da cu da se srusim, osjecaj da nisam tu, kao da se iskljucim u jedno momentu....realni bolovi u grudima kao da nemogu da disem, bolovi u stomaku, glavobolje, stezanje u glavi, bolovi u vilici itd.

Prvi put kad sam otisla kod doktora i uradio mi eho na abdomen i rekao da je sve u redu, smirila sam se, ali nakon par meseci opet se vracaju drugi bolovi i simptomi.
Sada posto anksioznost je strasna stvar kako i hipohondrija, pocela sam kod psihijatra da idem pre par dana.
Pocela sam da pricam za sve sto me mucilo, za sve sto mi je uzrokovalo neki stres, fino se isplacem i onda krenem dalje. Svaki put kad odem sve se lakse osjecam.
Pomoglo mi je puno pisanje, svaki put kad se osjecam ruzno uzmem i napisem moje strahove, pogledam i i vidim da na papiru su oni tako mali. :)
Disanje i Lindenova metoda zahvaljujuci Optimistu su mi mnogo pomogli, posebno deo oko disanja.
Jos nisam uspela da kompletno skrenem paznju od moje hipohondriske misli na necem drugom ali verujem u sebe i mislim da cu uspeti.
Izvinite na dugacak post. I zelim svima bolje dane bez anksioznosti, panike a posebno bez hipohondrije.

#18 Optimista

Optimista

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 102 posts

Posted 10 February 2014 - 15:21

Reci opusti se, je isto kada ti neko kaze daj mi milion € :), ali hvala Bogu lakse je doci do opustanja, nego do novca. Mi barem mozemo da kontrolisemo svoj um, samo je stvar smirenosti koja ne moze doci preko noci zbog nasih briga! Treba razluciti sta je vazno, a sta nije u nasem zivotu! Kljuc uspijeha lezi u svakom covjeku, samo je stvar upornosti da taj uspijeh izadje na vidjelo, sto bi se reklo laicki "u svakom insanu cuci jedan genije" :)!

Kako kazu vrijeme lijeci rane, to je tacno, mi smo ti koji mogu da ubrzaju ili da razvuku vrijeme, samo treba znati, da nista ne smijemo raditi brze od zivota!

Misli pozitivno, tako ces i zivjeti, ne trazi da te neko nosi ili da te mazi, zivot nije lagan, treba se boriti i treba ga krojiti pozitivno,

#19 ljubicica_mica

ljubicica_mica

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 9 posts

Posted 15 February 2014 - 08:43

View PostOptimista, on 10 February 2014 - 15:21 , said:

Reci opusti se, je isto kada ti neko kaze daj mi milion € :), ali hvala Bogu lakse je doci do opustanja, nego do novca. Mi barem mozemo da kontrolisemo svoj um, samo je stvar smirenosti koja ne moze doci preko noci zbog nasih briga! Treba razluciti sta je vazno, a sta nije u nasem zivotu! Kljuc uspijeha lezi u svakom covjeku, samo je stvar upornosti da taj uspijeh izadje na vidjelo, sto bi se reklo laicki "u svakom insanu cuci jedan genije" :)!

Kako kazu vrijeme lijeci rane, to je tacno, mi smo ti koji mogu da ubrzaju ili da razvuku vrijeme, samo treba znati, da nista ne smijemo raditi brze od zivota!

Misli pozitivno, tako ces i zivjeti, ne trazi da te neko nosi ili da te mazi, zivot nije lagan, treba se boriti i treba ga krojiti pozitivno,
Hvala ti puno na podrsci. Vec dve nedelje idem kod psihijatra, i puno se  bolje osjecam. Ne uzimam bilo kakve antidepresive itd. Nisam ni htela ali mora da se radi na sebe. Misli pozitivno.....stvar je da ja sam uvek bila optimista ali kad mi se desile neke ruzne stvari sad me svaka bol na telu demotivise. Jedino kad sam fizicki aktivna nemam bolove...
Stvar je u tome da se oslobodimo stresa fizickim naporom. Najbolja stvar brzo hodanje.
A strahovi svi imaju, samo su nasi hipohondarski malo veci, ustvari mi ih malo udvostrucimo :)
Nadam se da cu se resiti ove napasti u najskorije vreme i pisacu kako.

#20 anis

anis

    Član

  • Members
  • PipPip
  • 38 posts

Posted 01 March 2014 - 15:38

haha djaskol. sve je isto i meni, samo bih jos dodao da u trenutcima kad mi se sve to desava najveći simptomi te vrste mi se desavaju između izdaha i uzdaha. jel koristis terapiju.