Jump to content


Opsesije, Prisilne misli, Pure O....

Opsesije

This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
174 replies to this topic

#1 boja

boja

    MEGA-MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 486 posts

Posted 21 December 2011 - 20:05

Pisala sam ovdje ranije o mojoj dijagnozi anxioznost i depresija. Medjutim pocela sam prije nekoliko dana pored psihijatra, odlaziti i psihologu.
Koji mi je rekao da su se moja anxioznost, depresija, panicni napadi i OKP, razvili iz tog sto imam neke naznake emocionalno nestabilne licnosti. I to skupina C.
Anksiozni (izbjegavajući) poremećaj: nesiguran, osjeća se manje vrijednim, inferiornim, ustrašen, čezne biti voljen i prihvaćen, preosjetljiv na kritike, izbjegava pojedine aktivnosti jer preuveličava rizike ili potencijalne opasnosti i u svakidašnjici.

Ja jesam prije nego sto sam pocela patiti od anx. bila pomalo nesigurna, ali to je zavisilo od situacija. Nisam se osjecala manje vrijednom. Nisam bas ceznula biti voljena, i prihvacena.

Recimo da sam uvijek bila poamalo anxiozna. Tipa znojili bi mi se dlanovi. I to opet u nekim odredjenim situacijama. Nisam ulazila u svadje sa ljudima. I kad mi nije bilo pravo, ja bi se povlacila. Ali po koji put bi znala i odgovortit na provokaciju.

Bila sam uvijek veliki tremaros. Recimo na faxu, pred ispite. Na diplomskom. Na razgovorima za posao. Imala bi tremu i nelagodu. U odredjenim drustvima, gdje tek upoznajem ljude. Trema bi bila obicno izrazena kad bi morala drzati roditeljski sastanak. Ali popijem jedan lex, malo treme, i prodje. Nisam izbjegavala situacije, bilo koje vrste. Uvijek sam se hrabrila. Bila borbena. Ako je to sto sam previse osjetljiva, tremaros, nesigurna (u nekim situacijama), emotivac, poremecaj licnosti onda jesam poremecena!

Hocu reci da me ovo jos vise zakopalo. Taman sam evo nakon mjesec dana sa Zoloftom ( kojeg sam se jedva natjerala da pijem) pocela nadati izljecenju. Sad sve lagano pada u vodu.

E sad imam drugi i jos veci 'problem'. A to su prisilne misli. Javile su se kad i moja anx i panicni. U Maju mjesecu ove godine. I bile su tipa: Sta ako popijem tablete! Sta ako se zadavim salom! Sta ako ubijem sestru. Sta ako je ugusim jastukom. Sta ako skocim sa zgrade. Sklanjala bi nozeve, i sve sto mi je izazivalo te misli. Recimo da nisam izlazila neko vrijeme iz kuce jer sam mislila da ako budem prelazila preko mosta skociti sa istog. Umirila sam se kad sam procitala ovdje, da i mnogi prolaze iste stvari. I u razgovoru sa psihijatricom lakse bi se nosila sa njima.

Ali, od nedavno se stanje mjenja. Pored mojih misli, cujem i svoj glas u glavi. Tipa citam nesto, i odjednom moj glas govori 'glupa si'. Ili recimo juce sam otisla do grada, i opet taj moj glas/ misli 'sad idi kuci i ubij sestru. Boze me oprosti. Ili sestra pije casu vode, a ja pomislim: to ti je posljednja casa koju ces popiti. Jesam li ja dusevni bolesnik?

Ljudi moji jesam li pukla! Je li ovo znak Sizofrenije? Ako cu nauditi mojoj sestri, onda je bolje da sebe ubijem.


Vec mjesec dana pijem Zoloft. Ne vidim neke promjene.

#2 Diorama

Diorama

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPip
  • 65 posts

Posted 21 December 2011 - 20:41

Evo ti par saveta kada se nađeš u takvim situacijama:

-Udahni i izdahni duboko.
-Opusti se!
-NAJVAŽNIJE!!! Pomisli zašto bi to stvarno uradila!

Ako imaš još neki problem ili ti treba savet, slobodno napiši. Sve najbolje!

#3 boja

boja

    MEGA-MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 486 posts

Posted 21 December 2011 - 21:43

View PostDiorama, on 21 December 2011 - 20:41 , said:

Evo ti par saveta kada se nađeš u takvim situacijama:

-Udahni i izdahni duboko.
-Opusti se!
-NAJVAŽNIJE!!! Pomisli zašto bi to stvarno uradila!

Ako imaš još neki problem ili ti treba savet, slobodno napiši. Sve najbolje!

Hvala ti mnogo na savjetima.

Ma ukopah se konstantnim kopanjem po sebi. Sta ako je ovo? Sta ako je ono? Pronalazim se u svim mogucim poremecajima. Umara me sve to. Samo razmisljam. I sad me najvise brine sto pored misli, javlja se glas u mojoj glavi. On nije nepoznat. Vec moj sopstveni glas govori. Boze dragi!

#4 maza

maza

    MEGA-MASTER

  • Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 398 posts

Posted 21 December 2011 - 21:45

Ali psihijatrica mora da ti je rekla nešto za te misli što imaš, zar ne ? Nemoguće da su ti prepisali samo zoloft, ja nemam te glasove i misli pa pijem zoloft, sigurno su ti dali još nešto?

#5 Diorama

Diorama

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPip
  • 65 posts

Posted 21 December 2011 - 22:02

Moraš što pre da razgovaraš sa psihologom i to detaljno. Uvek pomisli na to ZAšTO BI TO URADILA!

#6 Altec

Altec

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 18 posts

Posted 21 December 2011 - 22:20

View Postboja, on 21 December 2011 - 20:05 , said:

Pisala sam ovdje ranije o mojoj dijagnozi anxioznost i depresija. Medjutim pocela sam prije nekoliko dana pored psihijatra, odlaziti i psihologu.
Koji mi je rekao da su se moja anxioznost, depresija, panicni napadi i OKP, razvili iz tog sto imam neke naznake emocionalno nestabilne licnosti. I to skupina C.
Anksiozni (izbjegavajući) poremećaj: nesiguran, osjeća se manje vrijednim, inferiornim, ustrašen, čezne biti voljen i prihvaćen, preosjetljiv na kritike, izbjegava pojedine aktivnosti jer preuveličava rizike ili potencijalne opasnosti i u svakidašnjici.

Ja jesam prije nego sto sam pocela patiti od anx. bila pomalo nesigurna, ali to je zavisilo od situacija. Nisam se osjecala manje vrijednom. Nisam bas ceznula biti voljena, i prihvacena.

Recimo da sam uvijek bila poamalo anxiozna. Tipa znojili bi mi se dlanovi. I to opet u nekim odredjenim situacijama. Nisam ulazila u svadje sa ljudima. I kad mi nije bilo pravo, ja bi se povlacila. Ali po koji put bi znala i odgovortit na provokaciju.

Bila sam uvijek veliki tremaros. Recimo na faxu, pred ispite. Na diplomskom. Na razgovorima za posao. Imala bi tremu i nelagodu. U odredjenim drustvima, gdje tek upoznajem ljude. Trema bi bila obicno izrazena kad bi morala drzati roditeljski sastanak. Ali popijem jedan lex, malo treme, i prodje. Nisam izbjegavala situacije, bilo koje vrste. Uvijek sam se hrabrila. Bila borbena. Ako je to sto sam previse osjetljiva, tremaros, nesigurna (u nekim situacijama), emotivac, poremecaj licnosti onda jesam poremecena!

Hocu reci da me ovo jos vise zakopalo. Taman sam evo nakon mjesec dana sa Zoloftom ( kojeg sam se jedva natjerala da pijem) pocela nadati izljecenju. Sad sve lagano pada u vodu.

E sad imam drugi i jos veci 'problem'. A to su prisilne misli. Javile su se kad i moja anx i panicni. U Maju mjesecu ove godine. I bile su tipa: Sta ako popijem tablete! Sta ako se zadavim salom! Sta ako ubijem sestru. Sta ako je ugusim jastukom. Sta ako skocim sa zgrade. Sklanjala bi nozeve, i sve sto mi je izazivalo te misli. Recimo da nisam izlazila neko vrijeme iz kuce jer sam mislila da ako budem prelazila preko mosta skociti sa istog. Umirila sam se kad sam procitala ovdje, da i mnogi prolaze iste stvari. I u razgovoru sa psihijatricom lakse bi se nosila sa njima.

Ali, od nedavno se stanje mjenja. Pored mojih misli, cujem i svoj glas u glavi. Tipa citam nesto, i odjednom moj glas govori 'glupa si'. Ili recimo juce sam otisla do grada, i opet taj moj glas/ misli 'sad idi kuci i ubij sestru. Boze me oprosti. Ili sestra pije casu vode, a ja pomislim: to ti je posljednja casa koju ces popiti. Jesam li ja dusevni bolesnik?

Ljudi moji jesam li pukla! Je li ovo znak Sizofrenije? Ako cu nauditi mojoj sestri, onda je bolje da sebe ubijem.


Vec mjesec dana pijem Zoloft. Ne vidim neke promjene.

koliko ja znam o ovome a znam dosta, nisi pukla ni ništa slićno, premda kužim da te to plaši iz osobnog iskustva...
evo odgovor (post) na slicno pitanje s jedne druge teme gdje je super to objašnjeno i nadam se da će te smirit, evo ide copy paste

Kod psihoze ?ovek nije svestan stvarnosti. On zaista veruje u svoju pri?u, ne opa�a iracionalnost sopstvenih misli. Na primer, psihoti?an ?e zaista verovati da ga neko proganja, da ho?e da ga ubiju, da mu spremaju zaveru i pona�a se u skladu sa tim "uverenjem", pa onda imamo slu?ajeve nasilja i raznih drugih stvari.
Kod depresije i OKP nema takve "konstrukcije", u smislu neke totalno pomerene i paranoi?ne pri?e, recimo.
Evo primer za OKP. Religiozni ?ovek je imao OKP i prisilne misli svaki put kad bi u�ao u crkvu. misli su bile bogohulne, "Devica Marija je kurva" i sli?no. Ili za anksioznu depresiju misli tipa "Povredi?u svoje dete", "Ubi?u se skokom sa zgrade".
Te misli ne pokre?u na akciju jer kod tih stanja mi kapiramo da su one glupost, ne u�ivljavamo se u njih, ne gubimo kontakt sa stvarno�?u. Ako se ne u�ivi� u te misli, one nemaju toliki naboj kao kod psihoza i nema akcije, ve? samo neprijatnosti, strahovi...


#7 milla85

milla85

    MEGA-MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 472 posts

Posted 21 December 2011 - 22:35

*Anksiozni (izbjegavajući) poremećaj: nesiguran, osjeća se manje vrijednim, inferiornim, ustrašen, čezne biti voljen i prihvaćen, preosjetljiv na kritike, izbjegava pojedine aktivnosti jer preuveličava rizike ili potencijalne opasnosti i u svakidašnjici.


Zar su ovo fakat simptomi emocionalne anksioznosti? Naime meni je to dijagnosticirano ali imam samo par ovih 'simptoma'. isla sam psihoterapeutu, ali sam daljnje lijecenje odgodila za ljeto. Nemam sada vremena. Jel mi moze tko reci malo vise o ovoj temi?



#8 bost

bost

    MEGA-MASTER

  • Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 406 posts

Posted 22 December 2011 - 00:46

Evo ti nesto od mojih saveta. Prvo, sve sto ti ti buzdovani lupetaju su obicne gluposti, koje su samo estetika, sta je iznutra nemaju pojma.
Ja bih ih batalio u sirokom luku, jer su gluperde u odnosu na ono kako pomoc treba da izgleda. Moram da budem ovako "ostar" jer kvalitet tvog zivota direktno zavisi od budalastina kojim te posipaju, jer nemaju pojma sta je iznutra, uce samo ljusture.
Drugo, cinjenica da bi sebe ubila ako bi neduznoj sestri napravila stetu znaci da ti u stvari ni ne zelis tako nesto da uradis, znaci nemas tu potrebu i zato nisi nenormalna. Znam da mislis da ce nekakva sila, nekakva bura ili prosti klik u glavi mozda naterati na sve to, a evo sta ja mislim o tome:

nemam pojma teoriju, ali misljenja sam da mozak ima 2 dela - svesni i podsvestni.
podsvest se kreira svakodnevno, ona je magacin nasih emocija, dozivljaja, dogadjaja, pouka itd.

Problem sa mislima koje pominjes je po  meni igranje tvoje podsvesti sa svescu. Kao da je podsvest videla da moze da se igra sa tvojom svescu pa to i radi.
Zvuci glupavo i nemoguce ali meni je to bas tako. Sve je to jer anksioznost kao stil ponasanja i promatranja traje.
Kao sto neko ko pije obicnu solju kafe u nekakvom kaficu i misli da je u ne znam kakvom zivotnom cudu, tako i ti mislis da ces ubiti sestru.
Znaci gudogodisnjim bastinjenjem anksioznog ponasanja i/ili razmisljanja (a tvoja podvest to dozivljava kao mogucnost ludila, kao teska emotivna stanja, kao nesto sto nije socijalno ok itd. itd.) tvom mozgu gotovo da ne preostaje nista nego da ide dalje u iracionalnost -  citaj - novu sprdnju sa realnoscu.
U fazonu, kad verujes da je zuto = plavo, onda veruj i da je crno = belo :D

I molim te, nemoj da mislis da sam ja o ovome nesto citao i sl, ne, vec sam ponesto shvatio iz svog zivota.

#9 boja

boja

    MEGA-MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 486 posts

Posted 22 December 2011 - 10:02

View Postbost, on 22 December 2011 - 00:46 , said:

Evo ti nesto od mojih saveta. Prvo, sve sto ti ti buzdovani lupetaju su obicne gluposti, koje su samo estetika, sta je iznutra nemaju pojma.
Ja bih ih batalio u sirokom luku, jer su gluperde u odnosu na ono kako pomoc treba da izgleda. Moram da budem ovako "ostar" jer kvalitet tvog zivota direktno zavisi od budalastina kojim te posipaju, jer nemaju pojma sta je iznutra, uce samo ljusture.
Drugo, cinjenica da bi sebe ubila ako bi neduznoj sestri napravila stetu znaci da ti u stvari ni ne zelis tako nesto da uradis, znaci nemas tu potrebu i zato nisi nenormalna. Znam da mislis da ce nekakva sila, nekakva bura ili prosti klik u glavi mozda naterati na sve to, a evo sta ja mislim o tome:

nemam pojma teoriju, ali misljenja sam da mozak ima 2 dela - svesni i podsvestni.
podsvest se kreira svakodnevno, ona je magacin nasih emocija, dozivljaja, dogadjaja, pouka itd.

Problem sa mislima koje pominjes je po  meni igranje tvoje podsvesti sa svescu. Kao da je podsvest videla da moze da se igra sa tvojom svescu pa to i radi.
Zvuci glupavo i nemoguce ali meni je to bas tako. Sve je to jer anksioznost kao stil ponasanja i promatranja traje.
Kao sto neko ko pije obicnu solju kafe u nekakvom kaficu i misli da je u ne znam kakvom zivotnom cudu, tako i ti mislis da ces ubiti sestru.
Znaci gudogodisnjim bastinjenjem anksioznog ponasanja i/ili razmisljanja (a tvoja podvest to dozivljava kao mogucnost ludila, kao teska emotivna stanja, kao nesto sto nije socijalno ok itd. itd.) tvom mozgu gotovo da ne preostaje nista nego da ide dalje u iracionalnost -  citaj - novu sprdnju sa realnoscu.
U fazonu, kad verujes da je zuto = plavo, onda veruj i da je crno = belo :D

I molim te, nemoj da mislis da sam ja o ovome nesto citao i sl, ne, vec sam ponesto shvatio iz svog zivota.

Hvala ti mnogo.

View Postmaza, on 21 December 2011 - 21:45 , said:

Ali psihijatrica mora da ti je rekla nešto za te misli što imaš, zar ne ? Nemoguće da su ti prepisali samo zoloft, ja nemam te glasove i misli pa pijem zoloft, sigurno su ti dali još nešto?

Ne nije. Ona kaze da su to prisilne misli. Ja nemam glasove. Vec moje misli, moj glas. Stvara mi nelagodu, i plasim se, da cu to stvarno i uraditi. Ranije sam napisala da je bilo tipa: sta ako uzmem noz pa se zbodem, sta ako skocim sa mosta, i sl. A sad ide tipa moja misao, 'glupa si' ili ako hocu da izadjem na polje tipa 'ne mozes ti to'. Nadam se da si shvatila. Ponavljam jos jednom ne cujem glasove, vec moj sopstveni glas.

#10 Kalista

Kalista

    CARICA

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 533 posts

Posted 22 December 2011 - 13:53

To je OKP. Ma koliko bio strašan,nećeš od toga dobiti šizofreniju. Imala sam i ja taj strah,pa sam proučavala sve vezano za psihičke bolesti (tako i dođoh do ovog foruma). Analizirala sam svaki svoj pokret,postupak,misao... Najgore je bilo kad legnem da spavam,pa se od svake sjenke uplašim i umislim kako počinjem da haluciniram. A,isto tako,kad upadam u san,tj. još sam u stanju polusna i čujem zvukove oko mene,ali ne baš jasno,tad umislim da u stvari čujem glasove. Da ti ne pričam o tome kako imam tinitus (zujanje u ušima) a negdje sam pročitala da se tako javlja šizofrenija-prvo neko zujanje,a onda glasovi. Možeš misliti kako sam se tek onda istripovala. :rolleyes: I,da ne nabrajam dalje,čim ti nešto počinje sa "šta ako" to je opsesija. I,obično budu misli koje tebe užasavaju,što ti pokazuje da to ne misliš zaista. Nisi to ti,to je tvoj OKP. :) Imaš li knjigu "Blokirani mozak"?

#11 boja

boja

    MEGA-MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 486 posts

Posted 22 December 2011 - 16:24

View PostKalista, on 22 December 2011 - 13:53 , said:

To je OKP. Ma koliko bio strašan,nećeš od toga dobiti šizofreniju. Imala sam i ja taj strah,pa sam proučavala sve vezano za psihičke bolesti (tako i dođoh do ovog foruma). Analizirala sam svaki svoj pokret,postupak,misao... Najgore je bilo kad legnem da spavam,pa se od svake sjenke uplašim i umislim kako počinjem da haluciniram. A,isto tako,kad upadam u san,tj. još sam u stanju polusna i čujem zvukove oko mene,ali ne baš jasno,tad umislim da u stvari čujem glasove. Da ti ne pričam o tome kako imam tinitus (zujanje u ušima) a negdje sam pročitala da se tako javlja šizofrenija-prvo neko zujanje,a onda glasovi. Možeš misliti kako sam se tek onda istripovala. :rolleyes: I,da ne nabrajam dalje,čim ti nešto počinje sa "šta ako" to je opsesija. I,obično budu misli koje tebe užasavaju,što ti pokazuje da to ne misliš zaista. Nisi to ti,to je tvoj OKP. :) Imaš li knjigu "Blokirani mozak"?

Kako si me samo usrecila. Ne nemam, gdje mogu nabaviti? Danas sam bila kod moje psihologice, pa onda kod psihijatrice. I one su potvrdile da su to 'prisilne misli'. Ali ja i dalje sumnjam. Valjda je to kod nas anxioznih tako. Ma mene je najvise zabrinulo, sto su one bile prije sta ako uradim to, i to. Sta ako uzmem noz pa se zbodem? Sta ako uzmem bebu od prijateljice i bacim je kroz prozor? A sad su malo drugacije, iako su ove gore navedene jos prisutne.

Sad uz te od ranije, idu i ove. Tipa: 'glupa si', 'ti to ne mozes', 'idi sad, i ubij se', idi sad,i ubij sestru'. Ma uzas, uzas zivi. I onda mene obuzme takav strah da me totalno paralizuje. Nisu to glasovi, niti glas. Nego sam ih ja pocela dozivljavati kao moje, kao moj glas. Nadam se da si shvatila. Malo sam se zbrkala.

Psihologica kaze da mi je Zoloft trebao vec  lagano djelovati (nakon mjesec dana), a psihijatrica kaze da s njim ide nesto sporije. Iskreno se nadam da ce proraditi, i da cu se jednog dana smijati svemu ovome. :)

#12 ruzza

ruzza

    CAR

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,618 posts

Posted 22 December 2011 - 19:55

bas mi je zao sto se toliko mucis ali proci ce to sve, sada ti je neka losa faza a i antidepresivi u prvim nedeljama uzimanja mogu da pojacaju anksioznost i prisilne misli... proci ce to sigurno. moras da istrpis jos neko vreme da ti taj Zoloft deluje, kod nekih ljudi treba i po 6 ili 8 nedelja. samo nemoj da preskaces ili izbegavas terapiju nego uzimaj tablete redovno, nije vazno dal je bas isti sat ali otprilike u isto vreme, i samo polako.
i smejaces se ovome sigurno.
ono sto je isto vazno je da nastavis sa psihoterapijom jer ces onda mozda naci odgovore na pitanje otkud te misli, otkud sve to sto te muci. iskreno se nadam da hoces.
kad te pritisne sve, ti ponavljaj sebi da ce to proci. Iskreno, ja sam imala razne te misli u nekim fazama i uvek je UVEK prolazilo. Sad ih nemam, da ne poverujes, i sad mi je stvarno smesno kad ih se setim. I nadam se da ce i tebi stvarno biti smesno uskoro, kad prodju... sa srecom!!!

#13 boja

boja

    MEGA-MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 486 posts

Posted 22 December 2011 - 21:05

View Postruzza, on 22 December 2011 - 19:55 , said:

bas mi je zao sto se toliko mucis ali proci ce to sve, sada ti je neka losa faza a i antidepresivi u prvim nedeljama uzimanja mogu da pojacaju anksioznost i prisilne misli... proci ce to sigurno. moras da istrpis jos neko vreme da ti taj Zoloft deluje, kod nekih ljudi treba i po 6 ili 8 nedelja. samo nemoj da preskaces ili izbegavas terapiju nego uzimaj tablete redovno, nije vazno dal je bas isti sat ali otprilike u isto vreme, i samo polako.
i smejaces se ovome sigurno.
ono sto je isto vazno je da nastavis sa psihoterapijom jer ces onda mozda naci odgovore na pitanje otkud te misli, otkud sve to sto te muci. iskreno se nadam da hoces.
kad te pritisne sve, ti ponavljaj sebi da ce to proci. Iskreno, ja sam imala razne te misli u nekim fazama i uvek je UVEK prolazilo. Sad ih nemam, da ne poverujes, i sad mi je stvarno smesno kad ih se setim. I nadam se da ce i tebi stvarno biti smesno uskoro, kad prodju... sa srecom!!!

Hvala ti zbog toga sto ljudima pruzas podrsku! Citala sam mnogo na ovom forumu, i nailazila i na tvoje postove. Koji me svaki put dirnu, jer su puni paznje, i savjeta za druge. A sad sam i ja jedna od njih. :)

Ma mene brine sto se javljaju te moje misli tipa 'idi sam i uradi to i to'. Jesi li imala slicne? A ima i onih sta ako? Pisala sam ranije. I i muce me do te mjere, da bi se zakopala! Nadam se da ce kao i tvoje, i moje da odu u zaborav!

I jos jednom hvala svima, koji ste odvojili svoje vrijeme na ove moje 'strahove' :)

#14 atina

atina

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 3,832 posts

Posted 22 December 2011 - 21:54

View Postboja, on 22 December 2011 - 10:02 , said:

Ne nije. Ona kaze da su to prisilne misli. Ja nemam glasove. Vec moje misli, moj glas. Stvara mi nelagodu, i plasim se, da cu to stvarno i uraditi. Ranije sam napisala da je bilo tipa: sta ako uzmem noz pa se zbodem, sta ako skocim sa mosta, i sl. A sad ide tipa moja misao, 'glupa si' ili ako hocu da izadjem na polje tipa 'ne mozes ti to'. Nadam se da si shvatila. Ponavljam jos jednom ne cujem glasove, vec moj sopstveni glas.

I ja imam slicno..sama sebi govorim neke ruzne stvari..cujem sebe kako kazem sebi..

i druge misli..:(

View PostKalista, on 22 December 2011 - 13:53 , said:

To je OKP. Ma koliko bio strašan,nećeš od toga dobiti šizofreniju. Imala sam i ja taj strah,pa sam proučavala sve vezano za psihičke bolesti (tako i dođoh do ovog foruma). Analizirala sam svaki svoj pokret,postupak,misao... Najgore je bilo kad legnem da spavam,pa se od svake sjenke uplašim i umislim kako počinjem da haluciniram. A,isto tako,kad upadam u san,tj. još sam u stanju polusna i čujem zvukove oko mene,ali ne baš jasno,tad umislim da u stvari čujem glasove."?

I kod mene je slicno..tonem u san..i znate onaj osecaj izmedju sna i jave..ja pomislim..evo ga..bunilo..a posle cu da poludim..

mozda nekome deluje smesno, ali nije ni najmanje :(

#15 pukla_ko_kokica

pukla_ko_kokica

    GARGAMEL

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 3,300 posts

Posted 23 December 2011 - 09:03

View Postboja, on 21 December 2011 - 20:05 , said:

Pisala sam ovdje ranije o mojoj dijagnozi anxioznost i depresija. Medjutim pocela sam prije nekoliko dana pored psihijatra, odlaziti i psihologu.
Koji mi je rekao da su se moja anxioznost, depresija, panicni napadi i OKP, razvili iz tog sto imam neke naznake emocionalno nestabilne licnosti. I to skupina C.
Anksiozni (izbjegavajući) poremećaj: nesiguran, osjeća se manje vrijednim, inferiornim, ustrašen, čezne biti voljen i prihvaćen, preosjetljiv na kritike, izbjegava pojedine aktivnosti jer preuveličava rizike ili potencijalne opasnosti i u svakidašnjici.

Ja jesam prije nego sto sam pocela patiti od anx. bila pomalo nesigurna, ali to je zavisilo od situacija. Nisam se osjecala manje vrijednom. Nisam bas ceznula biti voljena, i prihvacena.

Recimo da sam uvijek bila poamalo anxiozna. Tipa znojili bi mi se dlanovi. I to opet u nekim odredjenim situacijama. Nisam ulazila u svadje sa ljudima. I kad mi nije bilo pravo, ja bi se povlacila. Ali po koji put bi znala i odgovortit na provokaciju.

Bila sam uvijek veliki tremaros. Recimo na faxu, pred ispite. Na diplomskom. Na razgovorima za posao. Imala bi tremu i nelagodu. U odredjenim drustvima, gdje tek upoznajem ljude. Trema bi bila obicno izrazena kad bi morala drzati roditeljski sastanak. Ali popijem jedan lex, malo treme, i prodje. Nisam izbjegavala situacije, bilo koje vrste. Uvijek sam se hrabrila. Bila borbena. Ako je to sto sam previse osjetljiva, tremaros, nesigurna (u nekim situacijama), emotivac, poremecaj licnosti onda jesam poremecena!

Hocu reci da me ovo jos vise zakopalo. Taman sam evo nakon mjesec dana sa Zoloftom ( kojeg sam se jedva natjerala da pijem) pocela nadati izljecenju. Sad sve lagano pada u vodu.

E sad imam drugi i jos veci 'problem'. A to su prisilne misli. Javile su se kad i moja anx i panicni. U Maju mjesecu ove godine. I bile su tipa: Sta ako popijem tablete! Sta ako se zadavim salom! Sta ako ubijem sestru. Sta ako je ugusim jastukom. Sta ako skocim sa zgrade. Sklanjala bi nozeve, i sve sto mi je izazivalo te misli. Recimo da nisam izlazila neko vrijeme iz kuce jer sam mislila da ako budem prelazila preko mosta skociti sa istog. Umirila sam se kad sam procitala ovdje, da i mnogi prolaze iste stvari. I u razgovoru sa psihijatricom lakse bi se nosila sa njima.

Ali, od nedavno se stanje mjenja. Pored mojih misli, cujem i svoj glas u glavi. Tipa citam nesto, i odjednom moj glas govori 'glupa si'. Ili recimo juce sam otisla do grada, i opet taj moj glas/ misli 'sad idi kuci i ubij sestru. Boze me oprosti. Ili sestra pije casu vode, a ja pomislim: to ti je posljednja casa koju ces popiti. Jesam li ja dusevni bolesnik?

Ljudi moji jesam li pukla! Je li ovo znak Sizofrenije? Ako cu nauditi mojoj sestri, onda je bolje da sebe ubijem.


Vec mjesec dana pijem Zoloft. Ne vidim neke promjene.

A kako se misli u glavi odvijaju nego kao nekakav razgovor, monolog, dijalog.... ja pored svoje boje glasa u mislima mogu materjalizirat i neku drugu. Primjerice ako ću zamišljat razgovor sa nekim "čujem" boju glasa te osobe....

Gle, ako itko na ovome svijetu zna kako je to zabrijat na prisilne misli onda sam to ja. Ista stvar mi je bila kao Kalisti. Noću bi legla, pa čula svaki šum misleći da mi se to priviđa, pa čujem razgovor susjeda, pa zabrijem da oni u stvari ne razgovaraju da sam ja pukla do te mjere da mi se to priviđa. Jer eto kroz mozak mi prolaze svakakve gluposti koje ne mogu razumjeti, pa to mora biti znak da sam pukla do kraja.

Moje prisilne misli su bile direktno vezane za termin "poluditi", pa su tako najgore bile (što je tebi možda za vrisnut od smjeha):

KAKO IZGLEDAM KAD RAZMIšLJAM, DALI SAM ČUDNA, šTA AKO RADIM NEKE ČUDNE MIMIKE KAD SE UNESEM U MISLI, šTA AKO MLATARAM RUKAMA KAO LUĐAK A DA TOGA NISAM SVIJESNA, šTA AKO IDEM PO CESTI I GLASNO RAZMIšLJAM A DA TOGA NISAM SVIJESNA, šTA AKO LJUDI SA KOJIMA RAZGOVARAM ZAPRAVO NISU STVARNI, NPR: IDEM SA DEČKOM NEGDJE I PRIČAMO I MENE POČNE PRAT šTA AKO ON NIJE STVARAN, I JA PRIČAM SAMA SA SOBOM (ironija je ta da su u mojoj glavi svi ljudi koji su nam dolazili u susret ili bili oko nas bili stvarni, ali baš on ne ;))

Možeš misliti kako mi je sa tim opsesijama bilo funkcionirat. To nemoš izbjeć. Triger je sve, jer non stop razmišljamo, a mene je cijelo vrijeme pralo kako tada izgledam, šta ako ovo, šta ako ono i dali peglam (pričam) sama sa sobom i slično.

Uz sve to moja objašnjenja situacije u kojoj sam se našla zbog opsesija su bila blago rečeno psihotična, što zbog okoline u kojoj sam se našla, što zbog toga što zbilja poima nisam imala šta mi je. Jer u mojoj glavi te su misli u potpunoj suprotnosti sa mojim karakterom (jer u stvarnosti me čitav život boli Đurđa kakvu sliku ostavljam drugima), a ne mogu ih se riješiti i k tome me još i plaše i stvaraju ogroman stupanj anksioznosti (do te mjere da je anksioznost počela egzistirati u onom pravom obliku sa PA i bez opsesija).

Pa sam pomišljala jebote da se nisam ja potrovala, da me nije netko potrovao --->jer nemam poima od kud bavljenje tim idiotarijama i koj k... mi se to vrzma po glavurdi, pa šta ako je to posljedica neke crne magije... SVAšTA TI PROLAZI KROZ UM DEVASTIRAN OPSESIJAMA ---> BILO KOJE VRSTE!!! (Zato i naglašavam da uopće sadržajno u njih ne treba niti ulaziti)

I onda onaj moment kad skužiš da to nema veze sa stvarnošću, pa razmišljanje zašto ja o tome razmišljam (kao da se tebe ili mene pita) kad to nema smisla. Bilo je tu još x drugih šta ako opsesija da ne nabrajam, pa čak i kompulzija, tipa moram robu složiti na lijevu stranu jer ću završiti u ludari, moram preparkirat auto jer će mi mama umrjeti, moram ovo jer ću prekinut sa dečkom, moram ono jer će mi se najboljoj frendici nešto desiti itd... da ne nabrajam...

Moje djelomično oslobođenje je bilo kad sam saznala da ta stvar ima ime i da u ovom ili onom obliku muči jedan popriličan broj ljudi. Evo pogledaj koliko ima samo nas na ovoj temi.

Drugo, počela sam čitat švarca, izvježbala nepristranog promatrača i 4 koraka (ne odvija se sve preko noči,. potrebni su dani i dani vježbe) i to mi je pomoglo da opsesije svedem na minimum, i da se sa onim preostalima bolje nosim.

Primjerice, jedan dan smo dragi i ja bili na moru i meni je cijeli dan prolazilo glavurdom šta ako on nije stvaran, ali paralelno sa tim je prolazila i moja misao TI SI GLUPA OPSESIJA KO TE J... Znala bi se naživcirat što znam šta su, ali mi i dalje dolaze, ali onda sam skužila da nad tim nemam utjecaja i da mogu sa njima u glavi raditi šta god me volja i da sam se rješila straha, odnosno svela ga na minimum i da se u velikoj mjeri čak i sprdam sa svojim opsesijama. Primjerice kad mi dođe ona šta ako izgledam čudno, ja zamislim šilju kako skače oko mene i govori mi čudna si, čudna si keve mi i odvalim se smijat ili ju iskarikiram do te mjere da ju napravim grotesknom pretjeranom...

Još jedna važna stvar je prihvatiti. Usudila bih se reći čak i najvažnija.Jer one su tu draga moja Bojo (ja zamišljam sve dugine boje u ovom tvom imenu). Ovisno o količini stresa i situacijama u tvom životu biti će više ili manje prisutne, ali kad naučiš na njih ne reagirati sa strahom, ti si pobjednik!!! I kad ih naučiš prepoznat. Nisi ni svijesna kako se sve znaju zakamuflirati...

I da još jedan tip koji nisam nigdje do sada na forumu pročitala:

Dođe misao, upali se zdrav razum i logika, koja je kvalitativno tu misao odredila kao smeće, kao prisilnu, ali ona se i dalje kroz dan ponavlja. Ljudi pomirite se sa tim da je to tako. Da se ta govna mogu zausrtaviti zdravorazumskom logikom, pomislili bi ih jedanput i to bi bilo to. Doći će 10-15-20-150 puta u danu i svaki put je potrebno reći samom sebi oke to je moja opsesija neću joj poklanjat više pažnje od ovoga i točka. Ne analizirat, ne se mučit, ne postoji ni viši, ni niži razlog zašto vas to muči, ANALIZA JE ZAVRšENA ONOG MOMENTA KAD SMO REKLI DA TA MISAO NEMA SMISLA, LOGIKE I VEZE SA STVARNOšĆU. A prinudna potreba za analizom i brdo pitanja na koja nam ni jedan odgovor ne bi bio dovoljan i zadovoljavajuć su dio ovog poremečaja, ne stvarne potrebe. Dakle bez analize, bez poistovječivanje, bez KRIVNJE (jer mi ju ne proizvodimo, dapače mi ju ne želimo), samo joj svaki put koliko god da je uporna jasno treba dat do znanja da mi znamo šta je ona i nastaviti svojim poslom, jer se i zove OPSESIJA (ili ti ga prisilna misao) zato što nas uzastopno opsjeda.


Eto, toliko od mene. Jednostvano ne mogu preskočit temu koja se tiče prisilnih misli bez da nešto ne kažem o tome. Pozdrav svima!!!

#16 ruzza

ruzza

    CAR

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,618 posts

Posted 23 December 2011 - 14:10

View Postboja, on 22 December 2011 - 21:05 , said:

Hvala ti zbog toga sto ljudima pruzas podrsku! Citala sam mnogo na ovom forumu, i nailazila i na tvoje postove. Koji me svaki put dirnu, jer su puni paznje, i savjeta za druge. A sad sam i ja jedna od njih. :)

Ma mene brine sto se javljaju te moje misli tipa 'idi sam i uradi to i to'. Jesi li imala slicne? A ima i onih sta ako? Pisala sam ranije. I i muce me do te mjere, da bi se zakopala! Nadam se da ce kao i tvoje, i moje da odu u zaborav!

I jos jednom hvala svima, koji ste odvojili svoje vrijeme na ove moje 'strahove' :)

hvala ti, ali nista ti ja ne valjam!
a za misli, imala sam vise onih "sta ako?", npr ako ne stanem na ovu pukotinu na trotoaru umrece mi majka. ako ne krenem prvo levom nogom umrece mi majka. ako ne pipnem kljuc 8 puta neko koga volim dobice rak. ako ne proverim sporet 11 puta poginuce mi koleginica. i sve tako...
brojala sam do 8 ili 11. kako kad. sve. nonstop. pipkala brave, prekidace, sveske, dugmice, viljusku, upaljac... po 8 puta ili 11 puta... ili kad imam neki vazan sastanak ili neko stanje slicno ispitima (bas kao kod tebe) onda sam pre toga bukvalno shizela, ustajem, sedam, ustajem sedam, namestam kosu, sve po 8 ili 11 puta, pa kad pijem vodu ili kafu (to imam i dan danas) moram da "srknem" po 8 puta (i ljudi me uvek zabezeknuto gledaju jer predugo drzim casu na ustima), i ... nemogu vise ni da se setim. i uvek ce mi majka umreti ako to nesto ne uradim bas tako ili toliko puta. I znas sta se desilo? umrla mi je majka kad se razbolela i uopste to nije bilo povezano s mojim mislima. posto sada imam decu, ponekad me hvata uzasan strah da ce mi se te misli javiti opet i ovaj put vezano za decu, a to neznam dal bih prezivela bez nekih tezih lekova i hemikalija... ali prezivecu i to.
sve to mi prezivimo, na ovaj ili onaj nacin.
I ja sam isla na psihoterapiju uporno, bas uporno i dugo ali nisam saznala odakle te misli, tj znam otprilike sta bi bio uzrok ali neznam nista vise o tome. ali su misli pred kraj te terapije prestale. Casnu rec dajem. Isla sam oko dve godine, tri puta nedeljno, s mukom naravno, ali sam isla. i prestadose misli, a uopste neznam zasto.
Iskreno verujem da ce i tvoje nestati, sigurna sam. nemogu one da nas muce toliko dugo koliko mi mozemo da izdrzimo.
Ne daj se!!!!!!!!

#17 Kalista

Kalista

    CARICA

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 533 posts

Posted 23 December 2011 - 14:37

ruzzo,vrijediš mnogo više nego što misliš. :)

A,za te misli... Ja sam više opsesivna nego kompulsivna,mada ima jedna stvar koja mi smeta (osim provjeravanja kuhinjskih uređaja 15 puta kad izlazim iz kuće). Npr. kad čitam knjigu,moram da završim na određenom poglavlju. Mora biti neparan broj,ali da nije 7,17,27,37... I,jedini paran broj koji je ok je 8,i sve sa 8 (18,28,38...). A,imam i glupe misli koje je Kokica već opisala. Npr,ako ne ostavim ovu kutiju tu,poludjeću,ako ne ostavim telefon na stolu nešto strašno će se desiti mojima,ako obučem nešto što sam nosila jednom kad mi je bio loš period,opet će mi krenuti loš period. Ipak je najsmješnije bilo kad sam išla na rafting,i onda smo išli kroz neku šumu do vodopada. I jedino sam ja skočila ispod slapa,pa me onda proganjala misao:"šta ako mi se sad nešto loše desi,baš zato što sam samo ja ušla u vodu?" Ili pokušavam nešto da uradim i razmišljam:"Ako iz trećeg puta ne uspijem,dobiću rak" itd.
Gluposti. Mada me nekad neka opsesija toliko muči da uspijem da ubjedim sebe da je stvarno tako,iako mi razum govori da nije,pa počnem i da se ponašam u skladu s tim ubjeđenjem. Npr,umilsilm da će mi se nešto desiti,pa počnem u glavi da sastavljam plan šta treba da radim. :rolleyes:

Mada,nervira me kad mi kažu da treba da tražim uzrok problema. Mislim da pronalaženje uzroka pomaže kod ostalih poremećaja,ali kod OKP-a nema neke vajde. Bar je to moje mišljenje.

#18 boja

boja

    MEGA-MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 486 posts

Posted 29 December 2011 - 14:24

Evo mene sa novom dijagnozom, F60.3, uz Zoloft sad sam dobila i Loquen( kako mi je doktorica pojasnila, da mi otjera 'prisilne misli' koje ne prestaju).

Medjutim procitam ja da je Loqen lijek za Shizofreniju i tu mi bi kraj!

Uz to sam dobila Rivotril 1/2 ujutro, i 172 popodne. A ovaj Louen 1 x  od 100mg.

Ako neko ima bilo kakva iskustva sa ovom kombinacijom, pls. nek' se javi! :(

Da napomenem da ovo ostalo i dalje stoji OKP, Anxioznost, Panicni napadi i ostala sranja.

#19 Kalista

Kalista

    CARICA

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 533 posts

Posted 29 December 2011 - 14:45

Za OKP se mogu prepisati i antipsihotici,u zavisnosti od toga koliko opsesije muče čovjeka i ako AD ne uspjeva da riješi problem...
Loquen se koristi za šizofreniju i bipolarni poremećaj,znaju da ga koriste i za Alzheimerovu bolest,ali se ponekad prepisuje i za: OKP,Post traumatski stresni poremećaj,Autizam,Alkoholizam,Granični poremećaj ličnosti,Depresiju,Touretteov sindrom,kao i za poremećaje spavanja,pošto djeluje kao sedativ. A,isto tako i za ljude kod kojih bolest utiče na raspoloženje,kada je raspoloženje "previsoko" ili je osoba uzbuđena. A,F.60.3 dijagnoza je "Emocionalno nestabilna ličnost".
To je ono što sam ja našla o lijeku,ali najbolje ti je da pričaš s psihijatrom o tome.

#20 boja

boja

    MEGA-MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 486 posts

Posted 29 December 2011 - 14:55

Pa i jesam pricala. Znam da je F60.3 'Emocionalno nestabilna licnost'. Samo me ovo psihicki ubilo, kad sam procitala da se ovaj lijek koristi za Shizofreniju. Da, i za Bipolarni. Ali za ovo gore ostalo sto si navela nista nepise. Bar nema u uputstvu. Psihijatrica mi je rekla da mi daje ovaj lijek jer su se moje 'prisilne misli' povecale. Ne znam.