Jump to content


- - - - -

Kako pomoći osobi sa psihozom?


  • Please log in to reply
83 replies to this topic

#41 bobo1

bobo1

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 610 posts

Posted 19 April 2012 - 20:46

pukla_ko_kokica,
> Sve što možeš je na bilo koj način natjerati ga da pije tablete i što prije krene sa tim veće su mu šanse da će profunkcionirati.

Yes. Evo primjer (sa šizofrenijom): How do you confront a Schizophrenic?
Najbolja strategija je pronaći neki način da počne uzimati svoje lijekove, a ne usredotočiti se na to da prizna ili prepozna da je bolestan.
The best strategy you can employ is to find some way to leverage him into taking his medications and not focus on getting him to admit or recognize that he is ill.

Spominje se pacijentica (koja nije uzimala lijek jer se nije osjećala bolesnom), kod koje je korišten ultimatum - ideš u dom ako se ne složiš s planom, tj. svakodnevnom kontrolom (da li je uzela lijek).
The family assigned each other specific days. On each person’s specific day, he or she would take responsibility for ensuring that the medications were consumed. The family did mouth checks and they were even able to get medications from the psychiatrist that dissolved in the mouth within five seconds so there could be no "cheeking" the drugs. ...
To this day, the mother still does not acknowledge that she has schizophrenia but to the family, this hardly matters. The only thing that matters is that she takes the medication and no longer relapses.


#42 pukla_ko_kokica

pukla_ko_kokica

    GARGAMEL

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 3,400 posts

Posted 19 April 2012 - 21:33

 bobo1, on 19 April 2012 - 20:46 , said:

pukla_ko_kokica,
> Sve što možeš je na bilo koj način natjerati ga da pije tablete i što prije krene sa tim veće su mu šanse da će profunkcionirati.

Yes. Evo primjer (sa šizofrenijom): How do you confront a Schizophrenic?
Najbolja strategija je pronaći neki način da počne uzimati svoje lijekove, a ne usredotočiti se na to da prizna ili prepozna da je bolestan.
The best strategy you can employ is to find some way to leverage him into taking his medications and not focus on getting him to admit or recognize that he is ill.

Spominje se pacijentica (koja nije uzimala lijek jer se nije osjećala bolesnom), kod koje je korišten ultimatum - ideš u dom ako se ne složiš s planom, tj. svakodnevnom kontrolom (da li je uzela lijek).
The family assigned each other specific days. On each person’s specific day, he or she would take responsibility for ensuring that the medications were consumed. The family did mouth checks and they were even able to get medications from the psychiatrist that dissolved in the mouth within five seconds so there could be no "cheeking" the drugs. ...
To this day, the mother still does not acknowledge that she has schizophrenia but to the family, this hardly matters. The only thing that matters is that she takes the medication and no longer relapses.


J..beno je to dragi moj. Pogotovo meni sa mojim opsesijama. Možeš misliti kakav mi je filing jednoj psihički bolesnoj osobi postavljati ultimatume i raditi distancu, a i sama vučem dijagnozu, ali bitno drugačiju.

Problem je najveći to negiranje činjenice da je bolesna. Ona to uopće ne prihvača i ne vidi jadna. Iako je u stanju cijeli dan razgovarati sa glasovima i reći nama kako to čini, ali za nju su oni tu. Postoje!! I vjeruje im. Sve ludosti koje joj ta mašinerija u glavi izgovara ona prihvača. A njene konstrukcije vjeruj mi ni najmaštovitiji pisac ne bi mogao napisati.

Jedna od, kad je zabrijavala na mene, je bila da se njenom sinu svi smiju, i da sam ja u nekom studiju bila na redaljci. Ma užas. Kad se sjetim tog dana. Zabrijavala je malo na mene, malo na mog dečka. A da bi stvar bila gora počela je prijetiti nasiljem i da će udariti svog vlastitog sina koji je u tom trenutku vozio na autoputu zbog neke gluposti koju su joj glasovi govorili. Jedva smo živu glavu izvukli. Možeš misliti šta je provesti dan u strahu u autu na brzoj cesti, oče li njoj glasovi šta reći i oče li ga omesti u vožnji. A da bi stvar bila još gora na put smo morali iči da bi njoj osigurali egzistenciju, koja je na kraju i postala upitna  zbog njene bolesti, jer uporno negira stvarnost. Kako se postaviti kad netko u takvom stanju odbija ljekove, ja ni sama ne znam,samo sam odlučila ne ići protiv sebe i izlagati se takvim stresovima, jer u principu mogu ja dubiti na glavi, ako ih neće piti, neće!!!

Ispričavam se ako sam smorila. Valjda to kuha u meni već neko vrijeme. Hvala Bobo na korisnom postu!!

#43 kety27

kety27

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 13 posts

Posted 20 April 2012 - 21:59

Evo mene opet,jucer sam ga vidila,dosao mi na posao,vrlo kratko nije mi izgledao dobro,isla sam kod tog njegovog psihijatra sa njegovom sestrom,iskreno se razocarala koliko je povrsan u razgovoru,steta sto to nisam prije procitala stavit fokus na to da pije tablete a ne da prizna sam sebi da mu trebaju,jer recimo poslije nove godine je i on sam govorio kako bi trebao pit tablete da mu se ne bi opet vratilo i ja mu govorila obavezno da treba,trebao je pit minimalnu dozu moditena,i pio je jedno desetak dana,poslije govorio da ih pije,pa onda sta ce meni tablete,on inace ne voli pit nikakve tablete,i kad ga glava boli nece popit tabletu..ja sam stalno pokusavala razgovorom da mu predocim da pogresno misli jer kad spomenem lijekove naljuti se i ode,sad trenutno ja na njemu vidim da nije dobro primjecuje i okolina,iako nije ni drzak nit ista ,prosto je udaljen u pogledu,tuga mi je kad ga vidim takvog,a tako malo mu treba,sad se razgovorom nemoze nista jedino prisilno a nikog ne dira,niti je suicidalan pa i to nezgodno

#44 Adnan

Adnan

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 886 posts

Posted 22 April 2012 - 04:13

ja mislim da ti malo to preuvelicavas

#45 kety27

kety27

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 13 posts

Posted 23 April 2012 - 09:30

 Adnan, on 22 April 2012 - 04:13 , said:

ja mislim da ti malo to preuvelicavas
Ne daj  boze nikom,ni crnom neprijatelju

#46 Autumn

Autumn

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 7 posts

Posted 24 April 2012 - 14:03

Imam iskustva sa tim,i vjeruj mi nece biti bolje. Sa godinama postaju jos posesivniji.
Sorry na iskrenosti ali ostavi ga dok jos mozes.

#47 021

021

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 107 posts

Posted 25 April 2012 - 01:31

devojko , nenmoj se zajebavati idi sto pre od njega jer nema leka psihozi............ja sam je prosao i prolazim i veruj mi to je najteza bolest koja postoji ................mozda ce vreme doneti svoje da se ja vratim na ono sto sam nekad bio i da  uzivam u sebi svojim emocijama, ljubavi , ali tesko i sam gubim nadu ...caka je u tome sto niko oko tebe nemoze da primeti da se ti lose osecas , smejem se ja ljudima i druzim , zezam , ali ja nisam ja               ..............imam devojku koje mi je zaista zao jer ne mogu da joj pruzim onoliko koliko ona zasluzuje, ja znam da je njoj najbitnije da se ja svnjom i da se zezam i sve to ali ja se ne osecam dobro , ja vise nisam ja .....................psihoticari su izgubljeni slucajevi koim niko ne moze da pomogne pa cak ni sami sebi !

#48 pukla_ko_kokica

pukla_ko_kokica

    GARGAMEL

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 3,400 posts

Posted 25 April 2012 - 08:07

 guga, on 25 April 2012 - 01:31 , said:

devojko , nenmoj se zajebavati idi sto pre od njega jer nema leka psihozi............ja sam je prosao i prolazim i veruj mi to je najteza bolest koja postoji ................mozda ce vreme doneti svoje da se ja vratim na ono sto sam nekad bio i da  uzivam u sebi svojim emocijama, ljubavi , ali tesko i sam gubim nadu ...caka je u tome sto niko oko tebe nemoze da primeti da se ti lose osecas , smejem se ja ljudima i druzim , zezam , ali ja nisam ja    ..............imam devojku koje mi je zaista zao jer ne mogu da joj pruzim onoliko koliko ona zasluzuje, ja znam da je njoj najbitnije da se ja svnjom i da se zezam i sve to ali ja se ne osecam dobro , ja vise nisam ja .....................psihoticari su izgubljeni slucajevi koim niko ne moze da pomogne pa cak ni sami sebi !

Guga dragi žao mi je da je tako, ali kod tebe je specifično to što se zaista trudiš. Ti kao da si se izdigo iz te svoje psihoze i gledaš kako ćeš ugoditi onima oko sebe kad već zbog apatije sebi ne možeš. Guga ti si divan, predivan čovijek!!

#49 Mira_N

Mira_N

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 12 posts

Posted 27 April 2012 - 13:52

Draga djevojko citam ovo i divim ti se :)) zivjeti s nekim ko ima neuroze tj blazi dusevni poremecaj je tesko psihoce  da ne spominjem.
Oni koji imaju pshoze se samo mogu dovesti u neko koliko toliko normalno stanje ali izlijecenja NEMA.Zao mi je ako sam bezobzirna al to je tako ! Ti kao prijatelj i djevojka mozes za njega da ucinis  najvise  sad,budi u kontaktu sa porodicom njegovom,pokusajte da ga odvedete dr jer vjeruj mi ako to vi ne uradite odvest ce ga hitna uskoro,kad krene taj period ne staje dok ne dodje do potpunog kraha.Psihoze se mogu drzati pod kontrolim ali izlijeciti t0 jos nisam cula niti procitala.Ti kasnije razmisli jel zelish zivot djeliti s njim,imati djecu pod realnom pretpostavkm da ce jedno od 2 djece vjerovatno imati  poremecaj kao i on.Tuzno je to ali istinito.Moj savjet ti jeda budes  uz njega ali samo kao "prijatelj" jer ako se ponadas  da ce biti bolje  onda se ukopavas u zivo blato i tu nema kraja.Budi uz njega ,pomozi,budi covjek ali se ne vezuj ,zvuci grozno  znam al  to ti je moj iskren savjet ako neces da upropastis svoj zivot ili mozda sutra i  zivote drugih .Pozz

#50 021

021

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 107 posts

Posted 27 April 2012 - 14:18

ovo je teska istina

#51 bobo1

bobo1

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 610 posts

Posted 27 April 2012 - 20:47

Mira_N,
> Psihoze se mogu drzati pod kontrolim ali izlijeciti t0 jos nisam cula niti procitala.
> Ti kasnije razmisli jel zelish zivot djeliti s njim,imati djecu pod realnom pretpostavkm da ce jedno od 2 djece vjerovatno imati poremecaj kao i on.

Nasljednost igra značajnu ulogu kod šizofrenije i bipolarnog poremećaja, nisam našao da je tako i za druge tipove psihoze.
Ako otac ima šizofreniju, vjerojatnost da će dijete biti bolesno je 10%
Scientists have long known that schizophrenia runs in families. The illness occurs in 1 percent of the general population, but it occurs in 10 percent of people who have a first-degree relative with the disorder, such as a parent, brother, or sister. People who have second-degree relatives (aunts, uncles, grandparents, or cousins) with the disease also develop schizophrenia more often than the general population.

Čuo sam da se šizofreniju ne može izliječiti, ali postoji neka šansa.
After 10 years, of the people diagnosed with schizophrenia:
25% Completely Recover
25% Much Improved, relatively independent
25% Improved, but require extensive support network
15% Hospitalized, unimproved
10% Dead (Mostly Suicide)

http://www.schizophr...com/szfacts.htm

#52 kety27

kety27

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 13 posts

Posted 29 April 2012 - 12:52

Istina jedno vrijeme sam mislila da to nije tako strasno,i ne bi bilo strasno da se moze doprijet do njega na neki nacin,grozna je cinjenica da niko ne dopire do njega,njemu vjerovatno ja sinem nekad pa mi dodje da me vidi na koji nacin mu padnem na pamet bog samo zna,posto i tad ne zeli dublju komunikaciju samo kratko,ne znam,nije njega problem odvest kod doktora,problem je sto kad ode on kaze da mu nije nista da je on ok,i naravno ne mora primit terapiju,prisilnom metodom to trenutno razmatramo sta i kako da se uradi,a najjaci mi je njegov doktor prosli put pokazuje kad je on zadnji put bio kod njega napisao mu uredno pije lijekove,niti je njega briga niti se on udubljuje u problem samo lova,a on tablete nije dirnuo zadnja tri mjeseca,bio poceo pit u prvom mjesecu desetak dana i to je to,a ne znam kako ce se ovo rijesiti,al nece moc ovako vjecno,sto se tice nasljednosti niko od njegovih ni u siroj obitelji nije imao psihickih problema,u svakom slucaju je bolje da sam vidjela  sad kako se to stanje manifestuje nego poslije

Zahvaljujem se svima na iskrenosti...pozz

#53 joed

joed

    Još malo pa MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,301 posts

Posted 30 April 2012 - 19:19

Bok,nije me bilo par godina na forumu,ali htio bi nešto reći,pošto imam iskustva jer naime lječim se 8 godina od paranoidne shizofrenije.Istina dijagnoza je strašna,ali ne klonem duhom,,u vezi sam 3 godine i prekrasno je i meni i curi.Godinama sam proučavao psihoze,lijekove,čitao stručne literature ali sad ide treca godina kako nemam potrebe naime živim život kolko ispunjeno god mogu. U 8 godina bolesti imam samo jednu hospitalizaciju,i to prvu prije 8 godina.Razlog,lijekovi,naime nikad mi nije palo na pamet da prekinem sa lijekovima,kolko god oni imali nuspojave jer vjeruj mi na svakoj kontroli viđam ljude koji su ponovo hospitalizirani jer im je bilo dobro pa su prestali piti lijekove,stara je to priča,začarani krug u kome se našao tvoj dečko.Sve ono što se njemu događa je povratak bolesti,nisi ti ništa kriva,i to iz razloga jer je prestao s lijekovima.Simptome koje si opisala je tipična paranoja,on toga nije svjestan jer je njegova percepcija iskrivljena i on sam neće shvatiti da mu se vraća bolest dok ne završi u bolnici.Iskreno,vjerujem da ce se to dogoditi,ne možda odmah,ali unutar 6 mjeseci obično ljudi završe u bolnici nakon prestanka uzimanja lijekova,govorim za oboljele od psihoze.Ako ti je stalo do njega,a to sigurno je,jer inače nebi bila ovdje,uvjerite ga nekako da nastavi sa terapijom,ako treba može se promjeniti antipsihotik jer istina je da debljaju.Ja sam taj problem rješio teretanom,hodam minim. 4 puta tjedno,puno šetam i pazim na prehranu i sve se može.Isto tako,osim simptoma psihoze koji su ljubomorni ispadi ( ne mislim reći da svi koji su ljubomorni imaju psihozu ),ali naslušao se na sastancima oboljelih od psihoze ispovjedi ljudi koji su uništavali svoje veze i brakove ljubomorom kad su bili psihotični kod njega je prisutna i depresija.Dobro si opisala te simptome,uz antipsihotik se obično prepisuje i antidepresiv ako je to potrebno,naime ja ga pijem također,,a ako je potrebno i stabilizator raspoloženja ako se izmjenjuju faze depresije i manije u njegovom slučaju rastrošnosti i slabog raspolaganja s novcem( to ne znači da ima bipolarni poremećaj ).Stabilizator je obično iz grupe antiepileptika bez obzira što nema epilepsiju.Da ne duljim,tvoj dečko nije svjestan svoga stanja jer je u njegovoj glavi sve u redu ,okolina obično primjećuje promjene,u slučaju si to ti,dok oboljeli obično ne vidi.Nađite mu nekog dobrog psihijatra,platite ako treba,neka sasluša i tebe i njega i onda neka procjeni koja terapija je potrebna,nije moditen jedini antipsihotik.Ako imaš koje pitanje slobodno pitaj,vidim da ti je stalo do dečka,i mogu si zamisliti svoju curu u kakvim bi brigama ona bila da se slično počne dešavati samnom.Ako ga ne uvjerite,ili se ništa ne promjeni,moraćeš nažalost krenuti dalje sa svojim životom,lijepi pozdrav svima na ovome forumu,pozdrav

#54 kety27

kety27

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 13 posts

Posted 01 May 2012 - 13:28

 joed, on 30 April 2012 - 19:19 , said:

Bok,nije me bilo par godina na forumu,ali htio bi nešto reći,pošto imam iskustva jer naime lječim se 8 godina od paranoidne shizofrenije.Istina dijagnoza je strašna,ali ne klonem duhom,,u vezi sam 3 godine i prekrasno je i meni i curi.Godinama sam proučavao psihoze,lijekove,čitao stručne literature ali sad ide treca godina kako nemam potrebe naime živim život kolko ispunjeno god mogu. U 8 godina bolesti imam samo jednu hospitalizaciju,i to prvu prije 8 godina.Razlog,lijekovi,naime nikad mi nije palo na pamet da prekinem sa lijekovima,kolko god oni imali nuspojave jer vjeruj mi na svakoj kontroli viđam ljude koji su ponovo hospitalizirani jer im je bilo dobro pa su prestali piti lijekove,stara je to priča,začarani krug u kome se našao tvoj dečko.Sve ono što se njemu događa je povratak bolesti,nisi ti ništa kriva,i to iz razloga jer je prestao s lijekovima.Simptome koje si opisala je tipična paranoja,on toga nije svjestan jer je njegova percepcija iskrivljena i on sam neće shvatiti da mu se vraća bolest dok ne završi u bolnici.Iskreno,vjerujem da ce se to dogoditi,ne možda odmah,ali unutar 6 mjeseci obično ljudi završe u bolnici nakon prestanka uzimanja lijekova,govorim za oboljele od psihoze.Ako ti je stalo do njega,a to sigurno je,jer inače nebi bila ovdje,uvjerite ga nekako da nastavi sa terapijom,ako treba može se promjeniti antipsihotik jer istina je da debljaju.Ja sam taj problem rješio teretanom,hodam minim. 4 puta tjedno,puno šetam i pazim na prehranu i sve se može.Isto tako,osim simptoma psihoze koji su ljubomorni ispadi ( ne mislim reći da svi koji su ljubomorni imaju psihozu ),ali naslušao se na sastancima oboljelih od psihoze ispovjedi ljudi koji su uništavali svoje veze i brakove ljubomorom kad su bili psihotični kod njega je prisutna i depresija.Dobro si opisala te simptome,uz antipsihotik se obično prepisuje i antidepresiv ako je to potrebno,naime ja ga pijem također,,a ako je potrebno i stabilizator raspoloženja ako se izmjenjuju faze depresije i manije u njegovom slučaju rastrošnosti i slabog raspolaganja s novcem( to ne znači da ima bipolarni poremećaj ).Stabilizator je obično iz grupe antiepileptika bez obzira što nema epilepsiju.Da ne duljim,tvoj dečko nije svjestan svoga stanja jer je u njegovoj glavi sve u redu ,okolina obično primjećuje promjene,u slučaju si to ti,dok oboljeli obično ne vidi.Nađite mu nekog dobrog psihijatra,platite ako treba,neka sasluša i tebe i njega i onda neka procjeni koja terapija je potrebna,nije moditen jedini antipsihotik.Ako imaš koje pitanje slobodno pitaj,vidim da ti je stalo do dečka,i mogu si zamisliti svoju curu u kakvim bi brigama ona bila da se slično počne dešavati samnom.Ako ga ne uvjerite,ili se ništa ne promjeni,moraćeš nažalost krenuti dalje sa svojim životom,lijepi pozdrav svima na ovome forumu,pozdrav
Iskreno zadnjih nekoliko dana sam se malo iskljucila od tog jer mi treba da vratim sebi snagu,nekako sam pala i ne vidim kraj ovoj agoniji,nikad,nikad nemoj dozvolit sebi da te takvo nesto nadjaca,ja mislim da ipak on u dubini sebe negdje zna da nije u pravu, i jako je tesko meni i bilo kome razgovarati snjim dovoljno dugo da mu izvucem srz da se bar na trenutak zapita,jer bjezi od dubljih razgovora,ne znam kako cu al mislim da cu narednih dana opet djelovat,on sad ne prica ni skim negdje ide prije podne i opet poslije podne al je prije mraka u svojoj sobi,totalno se izolirao od svojih pa i od mene,mozda bi najbolje bilo da se svi skupimo jednu vecer pa snjim razgovarat,to su njegovi vec pokusavali al nije uspjevalo al mozda treba ustrajat na razgovorima.ne znam bas ovih dana ne znam nemam nikakve ideje kao da smo sve ispucali.Hvala ti na rijecima,svaka rijec savjet mi puno znaci.

#55 joed

joed

    Još malo pa MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,301 posts

Posted 01 May 2012 - 16:50

Da,iscrpi to čovjeka,pazi na sebe,nemoj si dozvoliti da te to iscrpi u toj mjeri da se tebi pogorša stanje.Javljaj kako napreduje situacija,ništa pametno ne mogu ti reći.Sretno,bok

#56 021

021

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 107 posts

Posted 10 May 2012 - 22:58

imam osecaj kao da sam u zacaranom krugu i sta god da preduzmem sve je isto , skim da popricam sve je isto , sta god da uradim sve je isto ......................prolazi zivot mimo mene i to je ozbiljno , ozbiljna bolest sa kojom sam se ja suocio ......................ok izceo sam 100 i nesto ljudi na glkasanje i zbog mene su glasali za neku stranku , mogao sam i vise da sam imao vremena ............poceo sam da radim , ali ja nisam ja , nisam ispunjena osoba .......imam osecaj da mi nema pomoci , ne znam jel si ti prolazio kroz tako nesto kroz te zacarane krugove iz koji se tesko izvuci
imam sve , u zivotu sto jedan momak moze da ima , ali nista ne koristim , jer ne znam kako da koristim , nije mi zadovoljstvco nista vise ni da sedim sa drugovima pijem , idem u setnju , vozim kola , motor , trcim , treniram , radim .............i ako sve to radim ja sam u tom krugu i dalje i nemislim na to sto radim , nisam prpusten zivotu vec bolesti ........
ne znam da li ces me razumeti ili si prolazio kroz to sve ,a li od ovoga nema nista gore

#57 joed

joed

    Još malo pa MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,301 posts

Posted 14 May 2012 - 17:07

Neznam guga dal si meni to postavio pitanje.Razumijem te kako ti je.Neznam kolko je prošlo od tvoje psihoze,ali kao posljedica je i i kod mene prisutna smanjena radost prema životu,ko da smo malo otupili.Ali kako god bilo ja sam optimista.Mislim da će to proći kod tebe,nije da ćeš biti onaj stari,ali s vremenom ćeš više uživati u životu,posebno u sitinicama.Nije psihoza nešto najgore,ali kako očito nemaš drugih problema usredotočio si se na psihozu i mislis da je sve zbog nje.Npr ja sam prošli tjedan saznao da ne moram na jednu neugodnu operaciju.Kirurg je prije tri tjedna postavio krivu dijagnozu,tri tjedna sam bio u uvjerenju da moram na operaciju i vjeruj  mi psihoza mi nije bila uopće bitna u to vrijeme.Pa što ako ti nije volja piti s drugovima,ja to ne radim godinama već,radije odem s curom,popijem s njom pivu i puno mi je ljepše nego da sam u nekom muškome društvu gdje se mora piti i biti frajer,mene takve stvari umaraju.Neznam kolko ti imas godina,ja cu uskoro 35 i imam malo već drugačiji pogled na život.Izbacio sam sve neugodne stvari iz života koje mi ne odgovaraju,koje me umaraju,dobro,ako već imam tu bolest,barem ću živjeti kako želim,bez da me briga što drugi misle,ili da se moram nekome dokazivati.Ako nisi na lijekovima,ili možda si na samo antipsihotiku,reci psihijatru da te ništa ne raduje u životu,daće ti neki antidepresiv,vjerum mi,pomoći će ti.Možda i očekuješ previše od sebe,pa si malo razočaran jer ako si doživio psihozu to malo promjeni čovjeka.Nadam se da će ti s vremenom biti bolje,jer kolko vidim nemaš drugih problema,da ih imaš,nebi ti psihoza bila toliko bitna.pozdrav

#58 021

021

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 107 posts

Posted 17 May 2012 - 16:27

ma da , kako vreme odmice sve mi je bolje i pocinjem da se cudim nekim stvarima koje sam pisao , jednostavno u tom trenutku sam tako razmisljao , tgrenutno sam preokupiran poslom , odlaskom u KAnadu i mislim da mogui da radim kao nikad  do sada i da mogu i drugim ljudima da pomognem jer sam i prolazim kroz ono najgore ............previse sam analizireao sebe i to su opsesivne misli koje su jako opasne i nedozvoljavaju ti zivjeti u realnosti i biti u zivotnim tokovima .............zao mi je sto vise ne treniram i ne dokazujem se na treninzima iako sam ceo zivot to radio , bio fizicki spreman . malo sam se ugoio i nervira me sto se ne nerviram sto sam se ugoio i sto nista ne preduzimam , ali dace bog i to ce doci na svoje mesto .................pozdrav svima

#59 kety27

kety27

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 13 posts

Posted 18 May 2012 - 11:34

 guga, on 17 May 2012 - 16:27 , said:

ma da , kako vreme odmice sve mi je bolje i pocinjem da se cudim nekim stvarima koje sam pisao , jednostavno u tom trenutku sam tako razmisljao , tgrenutno sam preokupiran poslom , odlaskom u KAnadu i mislim da mogui da radim kao nikad  do sada i da mogu i drugim ljudima da pomognem jer sam i prolazim kroz ono najgore ............previse sam analizireao sebe i to su opsesivne misli koje su jako opasne i nedozvoljavaju ti zivjeti u realnosti i biti u zivotnim tokovima .............zao mi je sto vise ne treniram i ne dokazujem se na treninzima iako sam ceo zivot to radio , bio fizicki spreman . malo sam se ugoio i nervira me sto se ne nerviram sto sam se ugoio i sto nista ne preduzimam , ali dace bog i to ce doci na svoje mesto .................pozdrav svima
  Pozdrav,drago mi je sto se osjecas bolje,i nadam se ce  ti tako biti i nadalje,sto i svima ostalima na ovom forumu zelim,kod mene je situacija ista cak mislim i gora sto se njega tice,sto se mene tice pokusavam se vratit u zivot jer cjelo ovo vrijeme sam kao zarobljena  u mislima snjim trazeci nacin ,riječ,nesto da ga trznem,vidim da je to nemoguce,pokusao je prosli tjedan ici na posao,al nije izdrzavao smjenu sad opet ne ide,to cujem od drugih,e gospe draga  nisam mislila da ovo stanje tako izgleda,i nikad mi nije palo na pamet da je moguce da ne mozes doprijeti ili da on sam ne vidi da ne moze ic na posao da se ne zapita pa na sekund..vjerovatno ni ne misli o tome

#60 Primal Pain

Primal Pain

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 729 posts

Posted 30 May 2012 - 13:07

Meni se place kad citam sve ovo...


0 user(s) are reading this topic

0 members, 0 guests, 0 anonymous users