Jump to content


- - - - -

Pozitivne strane psihoze?


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
55 replies to this topic

#1 Hermina

Hermina

    Još malo pa MASTER

  • Banned
  • PipPipPipPip
  • 121 posts

Posted 20 November 2013 - 01:26

Dragi moji forumaši, htela bih da vas zamolim da mi kao osobi koja nije imala iskustva sa psihozom pomognete u razmišljanjima da li vas je i ako jeste na koji način vaše iskustvo promenilo u pozitivnom smeru, da li ste možda doživeli neke momente kao dobru promenu u sebi, svojim životnim stavovima, prioritetima? Da li ste u psihozi i posle nje sačuvali nešto što vam je bilo nadasve dragoceno, neki uvid da je bilo upravo dobro što vam se to desilo...da ste bliži sebi sada, posle takvog iskustva???

#2 Cyanide

Cyanide

    Gde sam pala tu sam i nastavila.

  • Banned on request
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 3,741 posts

Posted 20 November 2013 - 02:45

Bolje poznanstvo sebe.Mastaa ^_^ ... Kod mene tada nije bil strahova...Mada negde je to i losa strana sobzirom da sam igubila i prirodne ljudske strahove koje covek ima da bi preziveo...Ali ono..Meni je to bilo pozitivno...Tada...
Ali uglavnom masta,kreativnost...Nije bilo umora.. :P ...Energija + + +!! :D

#3 Apoptosis

Apoptosis

    Turnover

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,267 posts

Posted 23 November 2013 - 14:22

Postao sam religiozniji nego ranije i to je jedina pozitivna stvar u psihozi.
A od kad mi se pojavila paranoja više nemam mišljenje da je psihoza uopšte u nekom smislu korisna.
Kad se strah usadi u kosti nema razmišljanja da li je pozitivno ili negativno nešto u psihozi, sve je negativno, kao u svakoj bolesti.

#4 FreakElixir

FreakElixir

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 688 posts

Posted 23 November 2013 - 16:32

psihoza mi nista korisno nije donela..samo sam postala rdjava olupina od coveka.

#5 angela_delamorte

angela_delamorte

    Šeherezada

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,032 posts

Posted 23 November 2013 - 17:08

masta, enegija, umetnost, nepoznavanje granica

#6 Hermina

Hermina

    Još malo pa MASTER

  • Banned
  • PipPipPipPip
  • 121 posts

Posted 26 November 2013 - 00:21

Apollone možeš mi pojasniti kako si postao religiozniji u psihozi, kao tvoj način da se izboriš sa njom ili ti je sama psihoza nametnula religiozne sadržaje? Jesi ranije bio religiozan?

FreakElixir, mlada i čista dušice- budi svetlo iznad oluje! :)

#7 Apoptosis

Apoptosis

    Turnover

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,267 posts

Posted 26 November 2013 - 09:50

Pa pre psihoze nisam bio nešto posebno religiozan, nisam se znao ni prekrstiti niti sam bio kršten a i niko iz porodice.
Prilikom druge akutne psihotične epizode postao sam opsednut religijom, krstio se i mamu i tatu sam naterao da se krste i upisao sam Bogosloviju. Onda sam se ispisao iz Bogoslovije i povukao se u svet magije i sujeverja kasnije. Turbulentno dosta sve.
Psihoza mi je nametnula religiozne sadržaje, mada sam od detinjstva opsesivan bio i u strahu od Viših SIla.

#8 Hermina

Hermina

    Još malo pa MASTER

  • Banned
  • PipPipPipPip
  • 121 posts

Posted 26 November 2013 - 11:18

Apollone puno ti hvala na brzom i jasnom odgovoru! Ako ti nije neprijatno i teško da li bi mi objasnio jeli ti ta religioznost ostala i nakon što si ozdravio? Postao si i ostao religiozan? Da li u vidu generalnog interesovanja za religiozno-mistične pojave ili konkretnog života u crkvi? sve u svemu ne smatraš težnju religioznom lošim delom svoje bolesti već nečim korisnim za lični razvoj iako navodiš strah u detinjstvu od viših sila? Religiozni sadržaji u tvom iskustvu psihoze su u skladu sa tim imali karakter zastrašujućeg ili ne? Ukoliko te opterećuje da pišeš, razumeću i unapred ti se zahvaljujem!

#9 Apoptosis

Apoptosis

    Turnover

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,267 posts

Posted 26 November 2013 - 11:53

Nisam nikad ozdravio pa ne mogu tačno odgovoriti na pitanje. Imam shizoafektivnu psihozu, slično shizofreniji i to traje doživotno.
Uglavnom imao sam fazu kad sam pokupovao ikona i molitvenika jako mnogo tako da mi je soba izgledala kao crkva, a onda je usledila faza kad sam skoro sve ikone bacio u vatru kao ogrev. Prestao sam sa crkvenim životom potpuno.
Posvetio sam se molitvama i žrtvama za razne druge "bogove", idole... Sa crkvom sam u miru sada je prošlo već godinu dana.
Uglavnom uvek sam ostao religiozan.

#10 Hermina

Hermina

    Još malo pa MASTER

  • Banned
  • PipPipPipPip
  • 121 posts

Posted 26 November 2013 - 12:03

Sigurno voliš Junga :)

#11 Apoptosis

Apoptosis

    Turnover

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,267 posts

Posted 26 November 2013 - 12:05

Ništa od psihologa i psihijatara ne volim, kao i knjige generalno...

#12 Hermina

Hermina

    Još malo pa MASTER

  • Banned
  • PipPipPipPip
  • 121 posts

Posted 26 November 2013 - 12:33

Baš me čudi :huh2: .Skoro pa da ti ne verujem da je tako. :)  Jung je jako interesantan za religiozne ljude....

#13 Optimista

Optimista

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 102 posts

Posted 26 November 2013 - 18:08

Biti vjernik ne znaci samo traziti od Boga da ti bude bolje. Ova tema moze otici u beskonacnost u koliko se neke stvari ne razumiju kako treba. Religija stvarno pomaze. Ako me pitate kako, na taj odgovor ni crtanjem na tabli ne bi vam mogao odgovoriti. To se jednostavno osjeti. Ali mogu svijedociti tome da religija dosta smiruje covjeka. Ima u tome nesto. Ima tu jedna sila koja nas povezuje. Zasto stolica, kompjuter, vrata, drvo, auto i dr. stvari ne govore i rade nesto sto covjek radi i oni su od nekog materijala, kao sto je ljudsko tijelo od "nekog" materijala ako ga posmatramo u nekom fizickom smislu. Ali sta to covjeka pokrece? Mora biti neki duh, ne mislim duh sa carsafom, vec neka energija koja pokrece to tijelo. Svijedoci smo naših simptoma, kada umislimo si nesto i to se desava! Hajdemo malo uraditi to obrnutim smijerom, ali da u to iskreno vjerujemo, da kazemo danas nam se nista ne desava,danas ce nam biti bolje, al to kada izgovaramo da nemamo kamaru misli koje cekaju svoj red, vec ono lupnuti šakom od stol i reci danas mi je bolje! Ako to budemo uradili onda mozemo reci da smo pokrenuli nesto u sebi u sta vjerujemo da promijenimo neki osjecaj. Mozemo to reci, da je bila autosugestija, koja nekim djelom i pomaze. Ali moze biti neka vrsta sile koja je djelovala na nas i vodi nas u nekom pravcu u kojem se osjecamo sigurno i ispunjeno. Nije samo doci u crkvu i moliti se da ti bude bolje, nije samo izgovoriti molitvu onako motoricki i to je to. Vec to se treba raditi sa srcem i ja to nikako ne mogu da radim jer me uvjek ometaju neke stvari zbog kojeg bezveze razbijam glavu, ali kad se usredotocim na nesto, recimo na molitvu kako treba, onda imam taj osjecaj ispunjenosti! Nije šala! Pitao sam jednom svecenika, kako to da molim srcem??? On mi je rekao, to je tesko sad objasniti, a pogotovo uraditi, al kad nesto zelimo, ono uistinu zelimo to radimo sa srcem! Ako zelimo da nam Bog pomogne onda moramo to raditi sa srcem, kao sto recimo to radimo kada dobijemo platu i hocemo kupiti nesto sebi sto smo cekali danima, pa cak i godinama ili recimo svidja nam se djevojka ili momak, sve jedno pa to radimo sa srcem, onaj osjecaj koji se ne moze objasniti. Tako i religiju treba ozbiljno prihvatiti, ali ne u smislu da budes onaj fanatik, vec da radis stvari koje religija zalaže! Sta ona zalaže? Zalaže da budes dobar, pravedan, nikad škrt, nikad zadrt ili principilan, da ono najosnovnije OPRAŠTATŠ, to je ono najteze kod ljudi danas. Ne mislim da budes 100 % nesto od ovog, ali da budes 51 % opet tu preovladava dobrota u procentima, ali covjek treba teziti ka tome da bude i vise od 51 %. Danas je tesko biti dobar, kad te svi da ne kazem na svakakav nacin foliraju, varaju, pa skoro i da te šutaju s noge na nogu, pa ti vise nije ni do cega, pa umjesto da si trazis neki spas, ti u toj mrznji ides sve ka gorem i nista se bolje ne osjecas. Dakle religija bi trebala biti jedan kutak, jedno malo mjesto koje vas odvaja od ovog svijeta, da svoje brige i probleme komentarisete s Bogom, zbog cega se je ovo sve desilo, zbog cega smo ovakvi, odgovore kad budemo dobijali, dobijati cemo u sebi, a ko je religijozan on ce reci da je to do Boga, tako cu i ja reci, koji isto tako do juce nisam vjerovao u Boga! Danas mijenjam plocu, jer na mene vjera puno utice. Vjera nije neki predmet koji se promatra i kometarise, to je nesto sto morate uci srcem, kazem to srcem je tesko i zato ljudi odustaju nekada od vjere, veli pokusao sam i nije mi bolje, moras naci taj put, samo treba istrajati u tome. Te puteve niko sem vas ne pravi. Recimo moja djevojka je religiozna, zbog nje sam i prihvatio vjeru, jer kad nju vidim i sebe to su dva razlicita svijeta. I ona ima onih dana kada ustane na lijevu nogu, ali se pomoli dobije sasvim drugaciju sliku, kao da prebaci neki los kanal na neki dobri, a ja katastrofa, na svakom mi kanalu snijeg i šumovi. I ja sam krenuo malo od nule, poceo citati zavjet da bolje shvatim vjeru ici na razgovore sa casnom sestrom gdje mi vjerujte jako pomaze, pa i na razgovor sa svecenikom i oni su psiholozi na neki nacin. Jednostavno upraznjavajuci religiju u moj zivot, poceo sam se mijenjati na pozitivu, toliko mogu reci. Naravno vjera se nikome ne smije nametati, ja evo govorim kako meni pomaze, sad se mogu vratiti na ono gore zasto stolica i ostali predmeti ne govore itd. ovo je pokazatelj da covjek je ipak jedno dusevno bice, razumno bice, koje moze da pati, sta je depresija nego duševna bol, nesto sto nas proganjalo i proganja takom zivota. Da smo roboti ovog stresa nebi bilo, samo se podmazemo uljem i uradimo novi update i to je to, ali kod covjeka nije tako, on je nesto posebno, mi imamo tu dusu koja zna da pati, pa se i zbog nje i tijelo predaje. Kada nahranimo dušu, nahraniti cemo i tijelo. Prije svega, kada dobijemo nesto sto nas jako raduje ili nekog koga dugo ne vidimo pa se radujemo, ne raduje se tijelo vec dusa :)

#14 Optimista

Optimista

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 102 posts

Posted 26 November 2013 - 18:37

Svijedoci smo, pa i ja sam licno nekad u proslosti Boga spomenem samo kada mi je najteze! A kad mi bude poslije toga bolje ili recimo "izvucem" se iz problema idem po revijalnom tonu! Tu je greska, tu su ljudi sebicni, ako si predan Bogu budi predan i kad ti je dobro, sto se kaze predan do kraja! U patnji ces vise naci Boga, ali znaj i onda kada ti je dobro, to je zato sto imas pored sebe Boga, kada ti je lose, to je dokaz da si se udaljio od njega! Pa onda dolazi ona faza Boze pomagaj... Ovo govorim cisto "vjernicima" koji vjeruju u Boga i koji nisu zadovoljni. Ja necu reci za sebe da sam vjernik, ja pocinjem tek da shvacam vjeru, samo pravom vjerom i upornoscu, to jeste odricanjem nekih stvari mogu da nadjem Boga, da se osjecam dobro u religiji, sad za sad mi dobro ide. Necu sad da pretjerujem ovdje sa rijecima kako samo treba vjerovati u Boga i zavuci glavu u rupu, ne vec hocu reci da vjera u Boga treba biti nesto privatno i da vrsimo Bozija djela, da bi se osjecali bolje! I jos nesto neko ce reci da religija ne donosi hranu i krov nad glavom i platu, ali kazem religija moze donijeti jednu snagu s kojom mozemo imati to sve... Opet ponavljam, ovo govorim samo za ljude koji vjeruju u Boga i za one koji to sad tek žele! Svako ima pravo na svoje misljenje i svako ima svoj izbor u životu :) ;)

#15 Hermina

Hermina

    Još malo pa MASTER

  • Banned
  • PipPipPipPip
  • 121 posts

Posted 26 November 2013 - 19:16

Optimista hvala Vam na opširnom i tačnom izlaganju, možete malo objasniti na koji način Vama vera pomaže u svakodnevnom životu? Uteha, umanjenje strahova, pozitivan sistem vrednosti na koji možete da računate kao orjentir, ugledanje na dela i život Gospoda, formalna strana pripadanja crkvi, zajedništvo sa ljudima, aktivnosti unutar zajednice, praksa ispovedanja kod sveštenika? unapred hvala! :)

#16 Optimista

Optimista

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 102 posts

Posted 26 November 2013 - 20:26

Daje mi neku snagu, neki osjecaj sigurnosti, tako otklonim svoje strahove, kazem, nije me niceg strah sem Boga i grijeha, da opet ne grijesim. Ja samo cekam dan kada cu se ispovijediti! Jos nisam, kako sam rekao, tek sam poceo ozbiljnije prihvatati vjeru! Nekako imam osjecaj da svoje neke tajne ili grijehe koje cuvam, moram nekome da ispovijedim! Ne mogu u sebi nositi nesto sto me guši, sto mi daje neki nemir. Mozda i kad se ispovijedim, naravno neki problemi nece otici, ali imam taj osjecaj da neki svoj teret sa ramena moram skinuti, a to je kroz ispovijed i dalje vjerovanje u dobro. Kada se to desi, napisati cu tekst o tome :). Sad za sad mi daje neku snagu, neku sigurnost u sebe koju sam izgubio. A kako mi daje tu snagu, evo reci cu da i dalje osjecam svoje simptome anskioznosti, samo prije sam se znao isprepadati ko zec, sad to podnosim bez ikakvih problema! Ne pijem nikakve antidepresive, ponekad popijem neku tabletu protiv bolova, jasno sam rekao u nekim od topica, da covjek ne treba bjezati i od tableta. Vjera treba samo da probudi duh u nama, ta snaga je moja hrabrost! I dalje me guši i probada u prsima, no opet ne odustajem da šetam puno, da vjezbam. Iskreno puno me je promijenila u mom zivotu, a to je da sam danas vise razuman, prije sam bio tako zivcan, na svaku sam znao da odgovorim mrzovoljno, tvrdoglav da ne govorim :D, vazda se pravio pametan :P, znao se ljutiti na glupost i biti ljubomoran na isto, da ne govorim prinicpilan! Naravno imam i dobrih stvari, ali te necu namjerno da nabrajam, vec govorim ove sto su lose i gdje sam se puno promijenio! Prije sam se necega stidio, ne znam, ganjao sam taj neki svoj ugled, sad mi je sve jedno na to, necu da se pretvaram nekome sto nisam. Ovo sto sam se promijenio u pozitivnom smislu, znaci da me moze svako jahat ko stigne, ne, imam i ja granice, zato kazem, ono sto je vrijedno treba se boriti, ono sto nije ne treba se zamarati, prije bi se raspravljao satima i na kraju shvatis zbog cega? Samo sebe iznerviram i kad sam u pravu, neko ko te ne cijeni za njega neces biti nikad itd. Stvar je samo da budes bolji covjek! Ima u tome nesto, kada cinis dobra, dobra ce ti se vratiti u tome sigurno ima nesto, samo sto zivimo u izopacenom drustvu, pa uvjek trazimo neku pravdu koju tesko mozemo naci, pa se nerviramo! Evo ti jedan dobar primjer,ja sam iz BiH, ljudi stalno kukaju kako je lose, a kad dodju izbori vazda se glasa za iste koji 20 godina su na vlasti, to je jedan paradox, ali protiv toga se ne moze boriti pojedinac, vec narod, a narod samo kuka i uvjek ce kukati do vijeka, a nista ne mijenja! Narod da krene prvo u sebi nesto mijenjati, onda moze da promijeni i u drzavi :) Dakle, meni je vjera dala neki pozitivan duh, neko pozitivno razmisljanje, mozda zvucim ono pretjerano sladunjavo kada ovo govorim, iskreno, svako ima pravo da radi sta zeli, ja ne idem u crkvu da me svi vide u prvim redovima, tacnije ne idem nikako, molim se kod kuce ili kada setam, molitve su vise razgovor s Bogom, mojim rijecima. Razgovor sa svecenikom i casnom sestrom mi je jedna vrsta terapije, toliko lijepih stvari cujem od njih, nadahnjuje me to. Vjerujem da i vas nadahnjuje neka lijepa prica, pa u vama proradi neka vrsta dobrote, eh ta dobrota zraci iz tih ljudi, jednostavno je osjetis. Mogu pisati do sutra, ali bi sad stvarno pretjerivao :) ono sto hocu reci, da vjera budi u covjeku covjeka, nije samo stvar se moliti i cekati da ti bude dobro, vec da cinis dobra. Opet kazem imas dosta ljudi razocaranih, pa im je pun kofer svega i to razumijem, ali eto ako u ovom svijetu nesto ne stima, stvori barem svoj i nedaj nikome u njega da udje :)

#17 Hermina

Hermina

    Još malo pa MASTER

  • Banned
  • PipPipPipPip
  • 121 posts

Posted 26 November 2013 - 20:58

Hvala vam Optimista na izdvojenom vremenu i volji da pišete! :) Odlična ideja za tekst o ispovesti! Možemo da otvorimo jedan topic samo za tu tematiku. Sve najlbolje! :rolleyes:

#18 lupus

lupus

    CAR

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 3,992 posts

Posted 27 November 2013 - 10:23

Sto se tice religije, vera u Boga me je, kada sam bila jako depresivna, drzala podalje od Brankovog mosta, bukvalno. Pomislim da prekratim muke i onda se setim da samoubice ne idu u Raj. Nisam imala adekvatnu podrsku, ni porodice, ni psihijatra, tako da mi je vera bila veliki oslonac. Vremenom sam se preusmerila, u tom smislu da budem sebi sama najveci oslonac.
I dalje verujem u Boga, crkvu i crkvenjake ne sljivim mnogo, ponekad odem da zapalim svece kad se bas lose osecam i to je to. Mislim da sveko nosi Boga u samom sebi, i da je bitno da, sto kaze Optimista da cinis dobro i na taj nacin da budes primer drugima i da si u miru sa samim sobom.

:)

#19 Hermina

Hermina

    Još malo pa MASTER

  • Banned
  • PipPipPipPip
  • 121 posts

Posted 27 November 2013 - 15:14

Verovatno da vrednovanje psihoze kao iskustva zavisi i od samog njenog toka tj ljudi sa hroničnim psihozama sigurno će biti manje spremni da se o njoj izraze kao o nečem pozitivnom... :rolleyes:

#20 lupus

lupus

    CAR

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 3,992 posts

Posted 28 November 2013 - 09:02

Tacno, ako si u nekoj hronicnoj formi.