Jump to content


- - - - -

Da li imam psihozu?


  • Please log in to reply
116 replies to this topic

#1 Ado

Ado

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPip
  • 85 posts

Posted 07 June 2012 - 19:59

Kada vidim nekoga npr tuznog, odmah se osjecam kao i on, kada vidim nekog bijesnog i ja bi odmah da polupam sve, kada vidim nekog nervoznog onda sam i ja nervozan. Jednostavno osjecam ono sto drugi osjecaju, tj siguran sam da se osjecam identicno kao i te osobe u tom datom momentu???

#2 Smijavica

Smijavica

    MEGA-MASTER

  • Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 491 posts

Posted 07 June 2012 - 22:14

ne znam, ja mislim da je to problem kada ne pronalazis sebe, odnosno nisi zadovoljan svojim zivotom, pa trazis neki "objekat" kao model identifikacije. pokusavas nadomjestiti prazninu u sebi, tako sto ces je popunjavati tudjim emocijama.... bar se meni slicno to desavalo i tako sam ja to analizirala kod sebe, jer kad god bih bila sama emotivno ispunjena, apsolutno nisam obracala paznju na emocije drugih ljudi(sto ne znaci da nisam nekoga tjesila, pruzala podrsku i sl., ali nisam te tudje osjecaje dozivljavala kod sebe). Moze biti da je kod tebe jasno izrazena empatija, ili da je ta empaticnost presla svoje granice.  Ja sam jedno vrijeme imala osjecaj da neko moze da mi otme srecu ilijepo raspolozenje, kao da ta sila srece predje na nekog drugog i , ma koliko sam raspolozena, ako se u mojoj blizini pojavi ta osoba koja moze da mi "otme" osjecaje, ja se unervozim i postanem razdrazljiva. To je obicno bila mi neka bliska osoba koja je cesto u mojoj blizini i zato mi je bilo teze. I kada nije bila tu, ja sam se osjecala jadno, jer me je grizla savjest zbog tog cudnog osjecaja koji je takodje izazivao ljubomoru na tu osobu, sto je dodatno izvlacilo moje kajanje i samokaznjavanje....Sve je to znak bio da nisam dovoljno fokusirana na sebe, svoj zivot, da nisam zadovoljna svojim unutrasnjim bicem i razni osjecaji su se javljali kao posledica toga.
To je moje misljenje, ali najbolje bi bilo da se konsultujes sa strucnim licem. Samo hrabro! ;)

#3 pukla_ko_kokica

pukla_ko_kokica

    GARGAMEL

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 3,441 posts

Posted 08 June 2012 - 08:00

Ado zašto bi to bila psihoza?? I zašto bi to bio poremečaj?!? Oni koji su zaboravili suosijećati sa drugima se trebaju pitati šta je sa njima, a ne ti! Tvoji osijećaji su pokazatelj da nisi samo ljuštura i da ti je zaista stalo, a ako si otišao malo u ekstrem ne brini, vrlo vjerovatno si u nekoj osjetljivoj fazi, pa tuđi osijećaji više utjeću na tebe. I ja suosijećam jako i ne smatram to nikakvom bolešću niti problemom sa samoidentifikacijom!!!

#4 Harisma

Harisma

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPip
  • 91 posts

Posted 08 June 2012 - 09:13

Imaš naglašenu empatiju. U psihozi empatija odumire.

#5 malaiva

malaiva

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 146 posts

Posted 09 June 2012 - 11:33

Harisma, draga kad pogledam tvoj "interests" isti je kao i moj, a to mi samo pomaze da budem jos ludja nego sto jesam!

#6 Harisma

Harisma

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPip
  • 91 posts

Posted 09 June 2012 - 12:56

Ko rano poludi život mu prođe u veselju. :D

#7 ivna-

ivna-

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 6 posts

Posted 14 September 2012 - 12:21

Pozdrav svima, više nisam pametna i ne znam kako gledati na sve ovo i, najvažnije, kako razumijeti i eventualno pomoći frendici.

Dakle... Prije malo više od dvije godine moja je frendica počela govoriti kako se čudno osjeća. Da osjeća neku energiju u dlanu, vibracije i slično. Rekla sam joj da ode doktoru, da nije možda neki živac se ukliještio pa joj trni ruka - rekla je da nije to to. Fakultet je skroz zapustila, dala je otkaz na poslu i odjednom je samo o tome pričala. Stalno. Počela je čitati knjige o bioenergiji a nikada nije posjetila nekog bioenergetičara iako sam joj predložila. Tijekom ove dvije godine dana ona se potpuno promijenila. Ne želim duljiti, ima fakat puno sitnica tu, ja ću se držati najvažnijih stvari.

Ona stalno osjeća tu energiju, uvjerena je da je vidovita (do toga je došla nakon što je čitala neku literaturu o vidovnjacima), pa je bila uvjerena da je autist (pogađate, nakon što je čitala knjigu nekog autiste), sada je uvjerena da je ovo božji dar i da ima misiju na zemlji. Već dvije godine ništa ne radi, nijedan posao nije tražila, faks je potpuno zanemarila, ne želi izlaziti, a kada se vidimo samo o ovome priča. Toliko puta mi je plakala, bila nervozna, dramatizirala i što već ne - uvijek sam je slušala, tješila i davala joj savjete. Ništa nije urodilo plodom. Došlo je do toga da je sada skroz druga osoba, više se ne zna ponašati u društvu, totalno se otuđila (ne izlazi više, ne samo u noćne provode, nego joj se nigdje ne da osim na te kave gdje mi se jada, stalno izostaje s faksa...). Ima dečka koji je stvarno dobar mladić ali su se upoznali kad je već bila u ovoj fazi, i njemu valjda nije ništa čudno (iako često kada smo u društvu spomene kako trebamo izaći s njom, da se mora malo zabaviti) u tom njenom ponašanju iako se ona često mu rasplače i slično. Ali kad kažem često – onda stvarno mislim često i bez razloga.

Danas je to ovako: svako druženje odbija, ima periode kada plače i periode kada je sretna i to traje dvije godine (rekla sam joj da je to možda depresija i da bi mogla otići porazgovarati sa psihologom ako joj treba netko objektivan). Uvjerena je da je sve ovo priprema „za osobu kakva treba biti“ što god to značilo. Ne sviđa joj se fakultet na kojem je, a ne zna što bi drugo radila. Žali se što nema hobije i što većinu dana leži i „meditira“ a ništa što joj  predložim ne odgovara, ili joj bude zanimljivo svega par dana (izleti, fizička aktivnost, odlasci u kazalište ili kino, izlasci, fotografija, slikanje...). Kaže da je nitko ne shvaća, da je nikada nećemo moći shvatiti. Sjedimo na kavi – a ona se uhvati za glavu i zajauče i okrivi me da je boli glava od mene, tj da je pokupila moju bol. I to stalno radi, u sred predavanja zajauče jer je kao nešto zaboli od nekoga. Totalno neprilagođeno, stavlja i sebe i druge u neugodne situacije. Uvjerena je da sanja proročke snove, a zapravo je riječ o normalnim snovima. Svaki dan je kadra prepričavati san od prošle noći kao da je neko čudo. Totalno je pokvarila tjelesno držanje jer tu ruku u kojoj osjeća energiju ili što već drži skroz pod čudnim kutem i ukočenu kada hoda, skroz čudno hoda i čudno se izvija (ne znam to opisati) kada stoji na mjestu, kao to joj tijelo traži - tako se opravdava.


Ovo su samo najbitnije stvari, bilo je tu svega... Od toga da uporno pokušava svakoga izliječiti polaganjem ruku i onda tvrdi da osjeća energiju i da se nešto događa, a s moje strane stvarno nema ništa čudno kad to na meni radi. Pa je uvjerena da je imala stigme Posted Image zato što je imala točkice na stopalima i nadlanicama. Uvjerena je da ima božji poziv za to nešto. Kažem „to nešto“ jer ni ona ne zna objasniti što je, kaže da je uglavnom u njenoj glavi i da mora smisliti što će s tim, jer se želi „tim nečim“ baviti u životu. U međuvremenu ništa ne radi, ne trudi se oko faksa, ne pokazuje interes za društvom ni za hobijima, stvarno ne znam što je u pitanju. I, da, muče je strašne periodične nesanice.


Može li se ovo smatrati psihozom? Koliko sam čitala, puno simptoma ima... I ako je psihoza, kako joj pomoći? Ako krenem u razgovor s njom, ništa neću postići kao ni prošle dvije godine - ona je uvjerena da je dobro i da ne razumijemo. Stvarno ne znam što napraviti....


#8 sturmer

sturmer

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 756 posts

Posted 14 September 2012 - 12:33

ovo je cista psihoza :)
i takvoj osobi nemozes puno pomoci, jer te ona nece nikad doziviti, i nemozes joj objasniti da ima problem jer ti nece vjerovati razumijes??? ona misli da je ona potpuno normalna
znas sto mozes napraviti, porazgovaraj s njezinom obitelji, odvedite ju kod psihijatra, na lijecenje, u bolnicu bilo kam, to neka bude prvi korak, to je JEDINO rijesenje, u takvom stanju ne pomaze razgovor niti neko razumijevanje i podrska

#9 ivna-

ivna-

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 6 posts

Posted 14 September 2012 - 12:40

:(

Stvar je u tome što njena obitelj to ne doživljava kao problem, a i ljudi su kojima "psihički problemi ne postoje". Roditelji joj samo daju novac iako ima 24 godine, pa ni ne treba raditi. Braća i sestre su odrasli ljudi koji imaju svoje familije, njima to nije problem dokle god ih ne ugrožava - samo ju pitaju povremeno što je tako čudna na što se ona naljuti i ostane na tome.

#10 Niklina

Niklina

    Član

  • Members
  • PipPip
  • 26 posts

Posted 14 September 2012 - 14:08

mislim da to nije psihoza,

ona po meni ima socijalnu fobiju i depresiju i možda anksioznost...

ne može se nositi s vanjskim svijetom, pa je se izolirala i stvorila neki svoj svijet, i normalno ako je svoje misli i energiju i sve posvetila, proučavanjem i doživlajavanjem
čudnih stvari, mora i ona biti takva tj, to onda ona mora nekako prezentirati prema van...

koliko znam ako je psihoza , ona mora vidjeti i čuti neke stvari i sl. i tu treba biti oprezan , skontati jel ta osoba (ako kaže da čuje, vidi bla bla) laže ili istinu govori...
tj na doktoru je da otkrije jel njoj mozak oštećen tako da ona čuje zvukove i te druge stvari... drugaa stvar je kako ona doživljava tj. kaže ...


e sad, opet po meni,
ona bi trebala na psihijatrijsko liječenje s jednim dobrim promatranjem tj. da se vidi što je ... i paziti koji doktori bla bla...( to bi bilo idalno, ako ona nema ništa protiv psihijatrije, a opet paziti da ne završi u sobi s psihotičnim osobama, jer će se svega nagledati tu i ona bi tek onda izgubila)

ili neki dobar psiholog, s kojim bi i  ti isto trebala surađivati... ( to ako ne želi na psihijatriju)

uz AD i još par tableta za smirenje i sl...   uz psihologa i tebe i određeno vrijeme... može se vratiti u normalan ritam ( e ovo treće funkcionira za osobe , koje postanu svjesne da im psiha ugrožava kvalitetu života i odluče si pomoći)

moje skromno mišljenje,
i svaka čast što se boriš za prijateljicu :-) znam i sama kako je to teško :-)

#11 ivna-

ivna-

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 6 posts

Posted 14 September 2012 - 14:50

Hvala ti na odgovoru.

Koliko sam shvatila čitajući, nije nužno da osoba ima halucinacije, one se navode uz deluzije. Stigme koje je ona uvjerena da je imala, poziv koji ima po njenim riječima, tvrdnje da osjeća kada nekoga u njenoj blizini nešto boli, ta energija koju tvrdi da osjeća u dlanu, to me navelo da mislim da nije nešto u redu. Uz, naravno, distanciranje od ljudi, zanemarivanje obveza i društvenog života, bezvoljnost, loše raspoloženje, reakcije plakanjem, tvrdnje da često plače po nekoliko sati... sve mi je to zabrinjavajuće.

Odlučile smo dvije prijateljice i ja s njom razgovarati, one u stvari nisu nikada s njom ozbiljnije o tome pričale - a ja stvarno sama ne mogu opet, zadnji pokušaj je završio opet njenim opisivanjem vlastitog stanja, tvrdnjama da je nitko ne razumije, da ni ne možemo razumjeti, da je ona istodobno i super i grozno ali da je to sve u svrhu toga da postane bolja osoba, pa priče o vjeri i slično... Na svaki moj savjet odgovara "dobro, ali nije to to..." i slično. Tako da sama stvarno ne mogu i ne vidim smisao. Sastat ćemo se prvo nas tri, malo čitati literaturu i proučavati simptome, i onda sjesti s njom i mirno joj reći da smo zabrinute i joj želimo pomoći, i da nam kaže kako je. A onda kroz razgovor spomenuti psihologa ili psihijatra, ukazati na to da smo se raspitale i da smo naišle na neke simptome koji se podudaraju s njenim slučajem.

Znam da će joj biti glupo, i da će to opravdati time da je ne razumijemo i da je normalno da tražimo lijek u zapadnoj medicini kada je njoj sasvim dobro, ali nekako se nadam da će barem jedan posto od svega toga doći do nje. A onda je na njoj da odluči, hoće li potražiti pomoć ili i dalje biti uvjerena da je odlično i da joj nikakva pomoć ni olakšanje ne trebaju...

#12 sturmer

sturmer

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 756 posts

Posted 14 September 2012 - 15:01

Niklina, pa daj pogledaj depresivno anksiozne ljude na forumu i sociofobicare, pa pogledaj ovu zensku i njen zivot

ti neki njezini nekontrolirani ispadi emocija i nesigurnost ne iskljucuju mogucnost psihoze
psihoza je totalno posemereno stanje, apsolutno sve je moguce
nemora ona odmah postati serijski ubojica i vidjeti vraga, ali te ideje o bozjoj misiji, nadnaravnom, da ona to osjeca ta nagla promjena ponasanja, antisocijalnost, promjena licnosti, tvrdnja MENE NIKO NE RAZUMIJE ja sam u pravu a niko ne kuzi, tipican primjer psihoze, bila je nedavno zenska tu koja je umjesto bioenergije imala rei ki kao 'okidac' psihoze, tema je par redova ispod tvoje

u svakom slucaju, ono sto je ocito da ju treba odvesti psihijatru

#13 Niklina

Niklina

    Član

  • Members
  • PipPip
  • 26 posts

Posted 14 September 2012 - 15:21

shvaćam što govoriš,
ne znam ni ja jel to točno što ja mislim...
imam ja u kući jednu što je imala običaj gonjati nas nožem, ne izlaziti iz kuće po 10g, imala je psihozna stanja...
danas s tom osobom idem u psihijatra, u biti ima već nekih 5-6g
i oni to tako ne gledaju
jer ima velika razlika između

osoba prvo bila depresivna,anksiozna i imala neke vrste fobije, pa počela imati simptome psihoze

nma liječenja lijekovima za psihotičare, iako su imali psihozne epizode, liječi se depresija..tj.ono prvo!!!!
naravno ukoliko je osoba u privremenoj psihozi uzrokovanoj dugotrajnim neliječenjem ank.dep. i sl.
daju se jači sedativi, da recimo izađe ta psihoza, i onda se liječi ono prvo ...

tu se često rade greške, osobe budu dugotrajno depr.anks. manične itd. kupe neke stvari u sebi i probiju jedan dan , kako se to manifestira- dobiju valjda kao živčani slom i izvalju iz sebe nekontrolirano sve za čim imaju nagon, od urlikanja, fantaziranja, gubitka relanosti, prijećenja itd itd.
ako se tim osobama daju psihotici kao terapija i jake tablete, teško da će ikad više na zelenu granu...

sad ne znam možešli shvatiti, što sam misla reći, nezgodno mi je za objasniti..

#14 vitez Koja

vitez Koja

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 169 posts

Posted 14 September 2012 - 18:19

:excl:

#15 Apoptosis

Apoptosis

    Turnover

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,267 posts

Posted 14 September 2012 - 18:22

Bipolarni, prilično sam uveren da je u pitanju bipolarni.
Nikakva šizofrenija ili tome slično.
To nisu izolovane psihotične epizode kod nje, ima mnogo afektivnih smetnji, promena raspoloženja, mada koliko mogu videti dominira depresivnost.
Autistični simptomi (asocijalnost, anhedonija itd) se opisuju u šizofreniji ali ekstremno, kod nje nije toliki ekstrem i to je depresivno.
Siguran sam da pati od bipolarnog afektivnog poremećaja I tipa, gde doživljava psihotičnost podjednako u depresivnim ali i u maničnim fazama...
Verovatno je od onih sa bipolarnim koji dominantno proživljavaju psihotične epizode unutar velike depresije...
Po ovome što čitam bilo je i grandioznih deluzija, što je vrlo često u bipolarnoj psihozi...
Navela si i tipične prikaze mešovitih afektivnih epizoda.
A posebno je bitno to što joj se raspoloženje menja bez očiglednog razloga, opet bipolarna karakteristika.
Psihijatar nisam, niti bilo kakav doktor medicine, ali patim od blažeg oblika autizma i bipolarnog I tipa, sa psihotičnošću, tako da vrlo dobro znam zašto sve ovo pišem...
Neophodno je pokušati je ubediti da ode do psihijatra i dobije antipsihotik i stabilizator...
Ali je mnogo teško bipolarnu osobu naterati da ode kod psihijatra, posebno kad je psihoza u toku...

#16 pukla_ko_kokica

pukla_ko_kokica

    GARGAMEL

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 3,441 posts

Posted 14 September 2012 - 20:32

Hm djelomično bi se složila sa Apollonom, iako moram priznati da je moguće da se nosi sa senzacijama koje ne zna kako objasniti. Poglavito ako u vlastitom okruženju im osobu koja brije na bioenergije i energije i prijenos osijećaja opč.

U najobičnijoj anksioznosti se dosta ljudi žali na trnce u rukama, ona ih sebi možda objašnjava na taj neki sulud način. Ne znam ;)

Ja sam u svojim počecima zaista zabrijavala na svašta, jer imaš tih nekih hrpu senzacija za koje imaš osijećaj da su pale sa marsa (iako čovijek poslje tek skuži koliko su zapravo prisutne cijelo vrijeme samo u blažem obliku) i ne znaš kako sebi objasniti koj ti je k..., a u okruženju sam imala ekipu koja je brijala na čaranja, crnu magiju i pizde materine. I sad najedanput ja ne mogu ući u prostoriju punu ljudi jer se bojim, a da ni sama ne znam čega, pa jebi ga počneš sumnjati u sve, jer ne znaš da to što imaš je glupa anksioznost i opsesivne misli.

Ja sam čak inzistirala svojoj psihijatrici sa epizodom psihoze i ona tvrdi uporno da je to bio samo moj pokušaj da si objasnim nešto što nisam razumjela.

Uglavnom da skratim štoriju od kunelića, ovaj post meni osobno nije jedan od onih gdje bi ja sa nekim svojim znanjem stavila ruku u vatru da je psihoza u pitanju, iako ne bi stavila ruku u vatru da nije, ali ono što je sigurno je da treba nać način da dopreš do nje i da potraži pomoć.

BTW. Niklina psihoza uopće ne mora imati nikakve halucinacije među simptomima da bi bila klasificirana kao psihoza. Dovoljno je da zabriješ da si Gaj Julije Cezar i da u to vjeruješ, ne moraš ništa ni čut, ni vidjet čega nema :)

#17 Niklina

Niklina

    Član

  • Members
  • PipPip
  • 26 posts

Posted 14 September 2012 - 22:38

View PostApollon, on 14 September 2012 - 18:22 , said:

Bipolarni, prilično sam uveren da je u pitanju bipolarni.
Nikakva šizofrenija ili tome slično.
To nisu izolovane psihotične epizode kod nje, ima mnogo afektivnih smetnji, promena raspoloženja, mada koliko mogu videti dominira depresivnost.
Autistični simptomi (asocijalnost, anhedonija itd) se opisuju u šizofreniji ali ekstremno, kod nje nije toliki ekstrem i to je depresivno.
Siguran sam da pati od bipolarnog afektivnog poremećaja I tipa, gde doživljava psihotičnost podjednako u depresivnim ali i u maničnim fazama...
Verovatno je od onih sa bipolarnim koji dominantno proživljavaju psihotične epizode unutar velike depresije...
Po ovome što čitam bilo je i grandioznih deluzija, što je vrlo često u bipolarnoj psihozi...
Navela si i tipične prikaze mešovitih afektivnih epizoda.
A posebno je bitno to što joj se raspoloženje menja bez očiglednog razloga, opet bipolarna karakteristika.
Psihijatar nisam, niti bilo kakav doktor medicine, ali patim od blažeg oblika autizma i bipolarnog I tipa, sa psihotičnošću, tako da vrlo dobro znam zašto sve ovo pišem...
Neophodno je pokušati je ubediti da ode do psihijatra i dobije antipsihotik i stabilizator...
Ali je mnogo teško bipolarnu osobu naterati da ode kod psihijatra, posebno kad je psihoza u toku...

mene zanima, jel se iz depresije može preći u bipolarni...
ako može, jel onda pametnije liječiti oprezno depresiju s ponovnom pohranom serotonina tj AD, nego da se daju antipsihotici .

View Postpukla_ko_kokica, on 14 September 2012 - 20:32 , said:

BTW. Niklina psihoza uopće ne mora imati nikakve halucinacije među simptomima da bi bila klasificirana kao psihoza. Dovoljno je da zabriješ da si Gaj Julije Cezar i da u to vjeruješ, ne moraš ništa ni čut, ni vidjet čega nema :)

ma ne znam puno o psihozi, pa ne mogu puno uspoređivati, al me full zanima
koja je razlika između ajmo reći psihotične osobe i osobe koja je imala psihotičnu fazu
tj. zanima me kako na to psihijatri gledaju

#18 ivna-

ivna-

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 6 posts

Posted 14 September 2012 - 23:35

Hm.... jasno mi je da ni ja ni vi ne možete dati dijagnozu, ali očito joj je pomoć potrebna. Ne znam kako doprijeti do nje - ona sama ne može se odlučiti na odlazak psihijatru sve dok je uvjerena da je jedina normalna, a mi ostali ne razumijemo. Također, ni ja je ne mogu natjerati na posjet doktoru koliko god se trudila. Što onda, čekamo da joj se toliko stanje pogorša da je se prisilno hospitalizira? ili je pustiti da i dalje se ovako ponaša, izbjegavati tematike o kojima stalno priča i ne dopustiti da mi isiše toliko energije koliko radi u zadnje vrijeme? Ne znam :(

#19 pukla_ko_kokica

pukla_ko_kokica

    GARGAMEL

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 3,441 posts

Posted 15 September 2012 - 07:32

View Postivna-, on 14 September 2012 - 23:35 , said:

Hm.... jasno mi je da ni ja ni vi ne možete dati dijagnozu, ali očito joj je pomoć potrebna. Ne znam kako doprijeti do nje - ona sama ne može se odlučiti na odlazak psihijatru sve dok je uvjerena da je jedina normalna, a mi ostali ne razumijemo. Također, ni ja je ne mogu natjerati na posjet doktoru koliko god se trudila. Što onda, čekamo da joj se toliko stanje pogorša da je se prisilno hospitalizira? ili je pustiti da i dalje se ovako ponaša, izbjegavati tematike o kojima stalno priča i ne dopustiti da mi isiše toliko energije koliko radi u zadnje vrijeme? Ne znam :(

Čuvaj energiju i zdravlje Ivna ko zmija oči. Pomogni koliko možeš, ali ne na uštrb sebe. Oče nas te boleštine i tu se ništa ne može u smislu da netko osim nas samih može to promjeniti.Čak i kad su puno manje stvari u pitanju, a kamoli neka možebitna psihoza kod koje i je najveći problem što osoba smatra da je jedina normalna, a svi ostali ludi.

@Nilkina:
Ja cijelu priču shvačam ovako. Postoje neke prijelazne dijagnoze odnosno poremečaji koji mogu preći iz jednog u drugi, i oni koji egzistiraju sami za sebe ili uz sebe imaju još neki drugi poremečaj, neovisan jedan o drugom. Depresija ima više vrsta, dali se neka može razviti u bipolarni, ne znam, ali obzirom da sam bila u vezi sa bipolarcem i čovijekom koji je bolovao od PTSP-a znam da je oduvijek depresivno-maničan-psihotičan(u njegovoj varijanti puno manje - ideje jesu grandiozne, ali imaju neki doticaj sa realnošću) i da nikad prije nije imao neku od depresija.

Što se tiće nekog razdoblja koje ti liči na psihozu ili ti faze, ukoliko se nije ponavljala riječ je samo o epizodi, ali moj Apollon će ti to bolje znati reći. Sve što znam o psihozi on me naučio :D

#20 Apoptosis

Apoptosis

    Turnover

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 6,267 posts

Posted 15 September 2012 - 08:42

:wub: Kokice...

@ Nilkina, depresija je obično prva epizoda koja se pojavi unutar bipolarnog poremećaja. Ali postoji opasnost od toga da osoba sa unipolarnom (običnom) depresijom, usled korišćenja antidepresiva postane bipolarna...
Bipolarni afektivni poremećaj se ne bi trebao lečiti antidepresivima, već stabilizatorima (antiepilepticima), zato što antidepresivi obično pogoršavaju stanje bipolarnih pacijenata bez da pokažu neki pozitivan efekat.
Ovo što se tiče toga koja je razlika između onih koji sad imaju psihozu i onih koji su je imali je prilično jednostavna.
Prilikom psihotične epizode, pacijent ne shvata da ima bilo kakav problem. Sve što mu se događa, bilo da su u pitanju potpuno irracionalne ideje (deluzije), halucinacije, ili kombinacija to dvoje, pacijent shvata kao sopstvenu realnost i odbija lečenje jer ne shvata zašto bi se lečio kad "nije bolestan".
Kada se psihotična epizoda završi, i u šizofreniji ali i u bipolarnom afektivnom, obično dolazi do teške depresije. Obično je ta post psihotična depresija uzrokovana shvatanjem pacijenta da je njegovo ponašanje tokom psihotične epizode bilo pogrešno, da je napravio štetu sebi u životu, da je možda povredio druge ljude i da je to vreme apsolutno izgubljeno. Kada se završi psihotična epizoda, pacijent je svestan svega što se dešavalo i da je to zapravo bilo nešto što se ne može klasifikovati kao normalno ponašanje, ali obično ne dolazi do priznanja pacijenta lekaru kako se svest o bolesti povratila. Mnogo je često, posebno u bipolarnom da pacijenti odbijaju da priznaju lekarima da su bili u maničnoj psihozi, zato što pod uticajem depresije sve deluje mnogo crnje i dalje, manje euforično nego što je zapravo bilo...
Znači osnovna razlika između psihotičnih i ne psihotičnih je uvid u svoje stanje, a nakon kraja psihotične epizode obično usleđuje teža depresivna epizoda.


0 user(s) are reading this topic

0 members, 0 guests, 0 anonymous users