 Paranoicna reakcija, kako posle takvog iskustva |
  |
 29 Jan 2010, 12:10 PM
Post
#1
|
|
|
Baby  Group: Members Posts: 6 Joined: 28-January 10 Member No.: 8,608  |
Dragi moji, Prije skoro godinu dana dozivjela sam paranoicnu reakciju kao posledicu nagomilanog stresa. Jedno krajnje uzasno i neprijatno iskustvo. U toku bolesti desavale su mi se i zastrasujuce misli, uglavnom agresivne i to prema ljudima koje veoma volim. To me je uzasno plasilo i ubijalo u pojam. Sada se hvala Bogu, dobro osjecam, misli su mi se sredile skroz. Jos malo pa ce mi ukinuti i terapiju (2mg risara), moglo bi se reci da sam izlijecena. Medjutim problem sada je sledeci. Pocela sam da uzasno preispitujem sebe, svoje odluke. Kao da sam ja sama kriva sto mi se to dogodilo. Posledica toga je da sam nekako promijenila sliku o sebi i izgubila samopouzdanje. Osjecam se kao slabic koji je dozvolio da ga gluposti izbace iz ravnoteze. Uz sve to treba i da nadjem posao, i odma pomislim sta ako ne budem mogla da izdrzim, ako mi bude stresno...Bzv skroz. Kako ste vi vratili vjeru i samopuzdanje??? |
 |
 
|
 29 Jan 2010, 12:25 PM
Post
#2
|
|
|
CAR Group: Family Posts: 1,632 Joined: 4-July 09 Member No.: 7,707 |
QUOTE(freni @ 29 Jan 2010, 12:10 PM)  Dragi moji, Prije skoro godinu dana dozivjela sam paranoicnu reakciju kao posledicu nagomilanog stresa. Jedno krajnje uzasno i neprijatno iskustvo. U toku bolesti desavale su mi se i zastrasujuce misli, uglavnom agresivne i to prema ljudima koje veoma volim. To me je uzasno plasilo i ubijalo u pojam. Sada se hvala Bogu, dobro osjecam, misli su mi se sredile skroz. Jos malo pa ce mi ukinuti i terapiju (2mg risara), moglo bi se reci da sam izlijecena. Medjutim problem sada je sledeci. Pocela sam da uzasno preispitujem sebe, svoje odluke. Kao da sam ja sama kriva sto mi se to dogodilo. Posledica toga je da sam nekako promijenila sliku o sebi i izgubila samopouzdanje. Osjecam se kao slabic koji je dozvolio da ga gluposti izbace iz ravnoteze. Uz sve to treba i da nadjem posao, i odma pomislim sta ako ne budem mogla da izdrzim, ako mi bude stresno...Bzv skroz. Kako ste vi vratili vjeru i samopuzdanje??? e draga moja... tako ti je to.. tablete rijesavaju fizicke reakcije ali samo rad na sebi i adekvatna terapija rijesavaju nase unutarnje probleme i uzroke .. da ti bude lakse.. ja sam imala tokom svojih napadaja panike svakakve misli.. lezala sam s tadasnjim deckom u krevetu , on bi zaspao a ja bi pocela misliti : sto ako poludim preko noci i izbodem ga nozem... sto ako kad spavam s otvorenim vratima od balkona u snu skocim i umrem, sto ako na faxu usred predavanja poludim i pocnem tuci ljude... ja sam radila, isla na fax i svadala se s deckom. stres je uzrokovao sve to. nakon sto su se simptomi od tableta popravili bila sam zbunjena vise nisam znala ko sam. pocela sam puno razmisljati o sebi, smislu mog zivotua, krivila sebe za sve neuspjehe , izgubila samopouzdanje, bila uvjerena ako me decko ostavi da cu zavrsit u ludnici i da nikad necuimati normalan zivot... to su te opsesivne misli ... kada mozak krene tim putem tesko ga je vratiti natrag napozitivno razmisljanje. vjerujem da ces , u biti sto posto sam sigurna , da ces ako se potrudis i uspjeti vratiti se u normalu ali nikad neces biti kao prije! bit ce PUNO JACA!! danas sam ostavila tog decka, rekla sam mu da ne znam da l ga volim i da me pusti na miru, suocila sam se sa strahovima, idem na razgovore kod psihologa, kad me napadnu lose misli naucila sam ih preusmjerit-.... ali to je sve nakon 8 mjeseci rada na sebi. do tad sam bila opsjednuta sobom i svojom psihom i tjelesnim reakcijama.. upocetku sam samo istrazivala sebe... a najbolji nacin da istrazis sebe je da se suocis sa strahom. meni je najvise pomoglo sto sam shvatila da ne moram nista! i tako sam se ponasala 3 mjeseca! ja nemoram na fax, ne moram uciti , ne moram, i otisla bi po ispricnicu i ne bi morala na fax. medutim nakon tog perioda znas da ne moras nista ali da bi neke stvari ipak trebala ali ne zbog drugih vec zbog sebe.. teski trenuci dodu i uvik ce ih bit ali je stvar u tome da se naucis nosit s njima.. kad sam ja lose volje dodem an forum i napisem sto me muci , i kad sam to izbacila osjecam se bolje. jer kad napises problem cini se tako jednostavno ga izbrisat s ,,papira''. zato nemoj mislit da si slaba! i da nisi hrabra! slabi ljudi i kukavice su oni koji kada imaju problem ga ne odu rijesavat nego kukaju, i tisucu puta padnes ali se dignes! svaki put sve vise. za pocetak, rijesi se okoline koja te nervira i stvara ti presing... mislim pozitivno i doci ce sve samo od sebe... mozes birati: nervirati se ili ne... ishod ce uvik bit onakav kakav treba biti. prema tome: izaberi NE nervirati se... nadam se da ce ti moja poruka bar malo pomoci , nije lako ali je moguce.. ka ti je tesko , tipkovnicu u ruke i pisi... mi smo tu uz tebe :-) pusa! |
|
|
|
|
29 Jan 2010, 02:28 PM
Post
#3
|
|
|
Baby Group: Members Posts: 6 Joined: 28-January 10 Member No.: 8,608 |
Ej
Mnogo ti hvala na podrsci. Nejerovatno al smo cak imale i slicne misli, narocito one vezano za momka (IMG:style_emoticons/default/rolleyes.gif) . Niko mi ne stvara pritisak, vec ja samoj sebi... Stalno nesto sebi prebacujem, pa moram ovo, pa zasto sam postupila tako...Jednostavno treba da se opustim i zivim....pa kao ispadne ljubac |
|
|
|
 30 Jan 2010, 12:57 PM
Post
#4
|
|
|
MEGA-MASTER Group: Members Posts: 401 Joined: 2-September 09 From: Beograd Member No.: 7,970 |
QUOTE(freni @ 29 Jan 2010, 12:10 PM) dozivjela sam paranoicnu reakciju kao posledicu nagomilanog stresa. Jedno krajnje uzasno i neprijatno iskustvo. U toku bolesti desavale su mi se i zastrasujuce misli, uglavnom agresivne ...........................To me je uzasno plasilo i ubijalo u pojam..... Osjecam se kao slabic koji je dozvolio da ga gluposti izbace iz ravnoteze. Uz sve to treba i da nadjem posao, i odma pomislim sta ako ne budem mogla da izdrzim, ako mi bude stresno...Bzv skroz. Ovo sve podseca na mene kada mi je lose..... Ne znam,borim se sa tim nekako.Znam da je to posledica mojih psihickih smetnji,a ne crta karaktera. Kod mene se sve to menja u fazama.Chas sam stalozen,happy & cool,a cas sam tempirana bomba i sve mi smeta. Ali bar se sve to ne manifestuje previse u zivotu,nego samo u mojoj nervoznoj glavi. Ne volim da zracim negativnu energiju,pa se malo osamim,i sklonim od ljudi ako mi je bas lose... A prestao sam sebi da prebacujem,da osecam krivicu...trudim se da uzivam u lepim stvarima u zivotu.. .......vise ne dozvoljavam sebi da me sitnice sabijaju u down....ne osecam grizu savesti zbog nicega.. ..svako jutro krecem sa vedrim i lepim mislima...izbacio sam djubre iz glave zauvek,nece me daviti vise... ...treba valjda doziveti neki preporod,raskrstiti sa proslosti,tako neshto...ostatak zivota doziveti kao prazan list papira... ...i sam kreirati njegov tok,a prethodna iskustva neka budu podsetnik,da ne pravimo iznova iste greske... (IMG:style_emoticons/default/hmmm.gif) |
|
|
|
|
13 Feb 2010, 06:43 PM
Post
#5
|
|
|
Baby Group: Members Posts: 6 Joined: 28-January 10 Member No.: 8,608 |
Opet ja,
Opet u downu....Danas se tako osjecam bezveze. Juce sam cak i zavidjela sestri... Uzas...Nakon ove glupe bolesti pretvaram se u osobu kakva nikada nisam bila...plasljivu, slabu, pomalo zavidnu, zbunjenu...pi....Zelim da to prodje. Please, recite da ce proci. Da mi se to nikada vise nece desiti. Lazite, nema veze... Ljubac |
|
|
|
|
10 Mar 2010, 02:31 AM
Post
#6
|
|
|
Napredni član Group: Members Posts: 74 Joined: 5-March 10 Member No.: 8,728 |
mislim da je mesec dana kasnije prekasno za odgovor o zavisti...zao mi je shto ti je bilo loshe i shto niko nije odgovorio.
A kako nakon shto si imao paranoichno iskustvo i znash da to moze da se ponovi svaki chas i da ce ti se sigurno ponavljati kad se suochish sa nechim shto ti se ne dopada a da si ti uzrok toga, al eto sigurno je da ce ti se deshavati do kraja zivota, a moguce je da izmedju dve gluporije prodje i godinu dana a ne znash da prepoznash...e pa jebi ga tu sam pukla. reshnje shrinka. ne razmishljaj o tome + ne necje ti trebati shrink ceo zivot... Pa koji moj da radim kad prsnem u toku zivota ako nemam jbnog shrinka i jbno nishta...i ocju da sprechim da mi se to desi a ne da nakon shto sam imala ebeno sheise pijem shuntave lekove i A! Nemam pojma kako! To sluzi da bi te sprechilo u funkcionisanju i na to ne treba da obracash paznju ni da mislish o tome. Al Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Necu da mi se nikad ponovi! A opet govna a kako da budem sigurna.... jer jbg kad si u drugom svetu ponashash se u skladu sa tim kad ne vidish realni i svima je jebeno odvratno. Eto ne znam. mozda previshe ochekujem...ono kako su sve lechili tuberkulozu pre leka..kako su lechili sifilis pre penicilina...jbg mozda lek josh ne postoji, kao ni reshenje vec samo glupave teorije i shrinkovski cirkusi.Uvek su ti ficfirici izmishljali lekove kada ih nije bilo i ti lekovi tad naravno nisu lechili dok nije nadjen pravi. e a kad ti se popnu na mushku pishu od zenske ovce ili zensku pishu od mushke ovce u zavisnosti da li si krava ovca bik ili iznogud...onda se seti kako su nekad morali da snifuju pacijentovu kaku da bi otkrili uzroke bolesti... to mu dodje ko neko olakshanje (IMG:style_emoticons/default/smile.gif) |
|
|
|
|
9 Jun 2010, 06:14 PM
Post
#7
|
|
|
Baby Group: Members Posts: 17 Joined: 20-December 07 Member No.: 4,695 |
QUOTE(freni @ 29 Jan 2010, 01:10 PM) Dragi moji, Prije skoro godinu dana dozivjela sam paranoicnu reakciju kao posledicu nagomilanog stresa. Jedno krajnje uzasno i neprijatno iskustvo. U toku bolesti desavale su mi se i zastrasujuce misli, uglavnom agresivne i to prema ljudima koje veoma volim. To me je uzasno plasilo i ubijalo u pojam. Sada se hvala Bogu, dobro osjecam, misli su mi se sredile skroz. Jos malo pa ce mi ukinuti i terapiju (2mg risara), moglo bi se reci da sam izlijecena. Medjutim problem sada je sledeci. Pocela sam da uzasno preispitujem sebe, svoje odluke. Kao da sam ja sama kriva sto mi se to dogodilo. Posledica toga je da sam nekako promijenila sliku o sebi i izgubila samopouzdanje. Osjecam se kao slabic koji je dozvolio da ga gluposti izbace iz ravnoteze. Uz sve to treba i da nadjem posao, i odma pomislim sta ako ne budem mogla da izdrzim, ako mi bude stresno...Bzv skroz. Kako ste vi vratili vjeru i samopuzdanje??? Znači ne mogu da vjerujem da imamo identičnu situaciju, ali identičnu!!!Uf drago mi je da sam našla nekog ko se izliječio od ove užasne gluposti! Kad mi se to javilo poslije nekih 5 dana sam pukla i sve ispričala roditeljima koji su me 100% podržali i otišla psihijatru, odmah mi je diagnosticirana Opsesivna neuroza, i poslala me kod psihologa, idem kod psiholga već 2 mjeseca, prvo sam išla svake nedelje pa sad idem svakog mjeseca, prepisana mi je Asentra i lexillium po potrebi. Osjećam se veoma dobro, samo po nekad kada sam stvarno pod stresom, ne volim da sam pored oštrih predmeta, uhvati me panika da ću nekom nauditi, neki trnci u prstima mi se jave, ali i to iskontrolišem i to me prođe... Sad imam mali strah, jer idem na more sa dečkom(koji je upoznat sa čitavom situacijom), i bojim se da mi se ne vrate te misli ili da ne doživim napad panike, pošto sam daleko od kuće, a kod kuće i sa svojim najbližima se najbolje osjećam i znam da mi se ništa ružno ne može desiti. Želim ti svako dobro u životu, da vratiš samopouzdanje i da budeš jaka i ne daj se, svako ispada iz kolosjeka prije ili kasnije, to je normalno, riješi se tih misli ,,šta ako,, i idi hrabro naprijed |
|
|
|
|
11 Jun 2010, 11:17 AM
Post
#8
|
|
|
CAR Group: Banned on request Posts: 547 Joined: 22-April 10 Member No.: 8,896 |
Jao... Ja proživljavam slične stvari skoro svaki dan...
Patim od paranoidnog poremećaja, između ostalog, od par mojih dijagnoza... Kad sam baš pod stresom, dolaze mi opsesivne misli da želim da ubijem sebe, ili nekoga ko mi se obrati, jer sve doživljavam neprijateljski. Uz to mi se događa da imam utisak da svi čuju moje misli itd... Seroxat mi pomaže da smirim glavu... |
|
|
|
|
2 User(s) are reading this topic (2 Guests and 0 Anonymous Users)
0 Members:
| Lo-Fi Version | Time is now: 10th September 2010 - 12:32 PM |