58 replies to this topic

[SF28]

Zdravo svima!

Vec duze vrijeme pratim forum, ali se dosad nisam ukljucivao u diskusije.

Kao glavni razlog moje socijalne anksioznosti vidim sramezljivost i nedostatak samopouzdanja, koja me je sputavala u zivotu i zbog koje nisam postigao mnogo vise a mogao sam.

Zahvaljujuci socijalnoj anksioznosti i svim napadima koje sam dozivio, javila se i depresija. U posljednjih 2-3 godine, depresija me uhvati tako da me drzi po par mjeseci, popusti na tren, pa me nastavi drzati, lomiti...konstantno se osjecam tupo, bezvoljno, nemam energije, sam sam sebi dosadan, pozitivne stvari koje mi se desavaju ne dozivljavam na pravi nacin, uzimam ih kao nesto posve normalno, dok na negativnosti reagujem 100x vise i pretjerujem. I ranije sam imao depresivne faze, ali dosta krace su trajale i funkcionirao sam koliko-toliko normalno. Ono kako se ja osjecam u fazi depresije je: tupost, bezvoljnost, dekoncentracija, brzo umaranje, negativizam, cutljivost, smusen govor...dok ovo pisem, dodje mi da povratim.

Zavrsio sam pravni fakultet i posao kojim se bavim mi ne dopusta mogucnost da se zatvorim medj cetiri zida i da "odbolujem" svoje, vec stalno sam na prvoj liniji fronta, izlozen kontaktima s ljudima, sto mi tesko pada.

Prije 4-5 mjeseci naisao sam na ovu terapiju, te sam poceo sa redovitim vjezbanjem. Radio sam nekih 7-8 sedmica i isto toliko seansi i poceo sam se osjecati  bolje. Postao sam pozitivniji, poceo sam sprijecavati negativne misli u samom nastajanju, poceo sam mijenjati pogled na sve sto mi se desava, neke do tad (manje) anksiozne situacije uspjesno sam izbjegavao, dok one teze, kad sam imao napad, lakse sam podnosio. U tom periodu nisam se izlijecio, ali sam bio bolje. I za to vrijeme vjezbanja imao sam promjene raspolozenja, ali nisam zapadao u teska stanja depresije. Medjutim, prije neka 2 mjeseca prestao sam sa vjezbanjem. Opet sam se vratio na stadij teske depresije i zadnjih par dana skupljam snagu da ponovno pocnem sa vjezbanjem.  Iz licnog iskustva mogu reci da je terapija dobra, bar onaj dio koji sam ja odradio. Ima jos dosta seansi koje nisam vjezbao, pa me zanima da li jos neko radi ovu terapiju, te kakvi su rezultati?

[Xsandzy]

SF28, on 06 July 2011 - 13:29 , said:

Zdravo svima!

Vec duze vrijeme pratim forum, ali se dosad nisam ukljucivao u diskusije.

Kao glavni razlog moje socijalne anksioznosti vidim sramezljivost i nedostatak samopouzdanja, koja me je sputavala u zivotu i zbog koje nisam postigao mnogo vise a mogao sam.

Zahvaljujuci socijalnoj anksioznosti i svim napadima koje sam dozivio, javila se i depresija. U posljednjih 2-3 godine, depresija me uhvati tako da me drzi po par mjeseci, popusti na tren, pa me nastavi drzati, lomiti...konstantno se osjecam tupo, bezvoljno, nemam energije, sam sam sebi dosadan, pozitivne stvari koje mi se desavaju ne dozivljavam na pravi nacin, uzimam ih kao nesto posve normalno, dok na negativnosti reagujem 100x vise i pretjerujem. I ranije sam imao depresivne faze, ali dosta krace su trajale i funkcionirao sam koliko-toliko normalno. Ono kako se ja osjecam u fazi depresije je: tupost, bezvoljnost, dekoncentracija, brzo umaranje, negativizam, cutljivost, smusen govor...dok ovo pisem, dodje mi da povratim.

Zavrsio sam pravni fakultet i posao kojim se bavim mi ne dopusta mogucnost da se zatvorim medj cetiri zida i da "odbolujem" svoje, vec stalno sam na prvoj liniji fronta, izlozen kontaktima s ljudima, sto mi tesko pada.

Prije 4-5 mjeseci naisao sam na ovu terapiju, te sam poceo sa redovitim vjezbanjem. Radio sam nekih 7-8 sedmica i isto toliko seansi i poceo sam se osjecati  bolje. Postao sam pozitivniji, poceo sam sprijecavati negativne misli u samom nastajanju, poceo sam mijenjati pogled na sve sto mi se desava, neke do tad (manje) anksiozne situacije uspjesno sam izbjegavao, dok one teze, kad sam imao napad, lakse sam podnosio. U tom periodu nisam se izlijecio, ali sam bio bolje. I za to vrijeme vjezbanja imao sam promjene raspolozenja, ali nisam zapadao u teska stanja depresije. Medjutim, prije neka 2 mjeseca prestao sam sa vjezbanjem. Opet sam se vratio na stadij teske depresije i zadnjih par dana skupljam snagu da ponovno pocnem sa vjezbanjem.  Iz licnog iskustva mogu reci da je terapija dobra, bar onaj dio koji sam ja odradio. Ima jos dosta seansi koje nisam vjezbao, pa me zanima da li jos neko radi ovu terapiju, te kakvi su rezultati?

Ne mogu ti pomoci jer sam ja u fazi pronalazenja dobrog psihica. Inace, imamo isti problem, oboje smo prinudjeni da stalno budemo u centru paznje iako bi najradije da se zatvorimo i padnemo u depresiju "ko ljudi". Vec dugo planiram da se zatvorim u sobu na nekoliko dana i gledam u plafon. Isto kao i ti bolujem od socijalne fobije, izbegavam kontakte sa nepoznatim ljudima, ne upustam se u emotivne veze, zivim u nekom svom svetu...
Jedino sto ja mogu je da ti pruzim podrsku.

[SF28]

Macka, on 06 July 2011 - 19:33 , said:

Ne mogu ti pomoci jer sam ja u fazi pronalazenja dobrog psihica. Inace, imamo isti problem, oboje smo prinudjeni da stalno budemo u centru paznje iako bi najradije da se zatvorimo i padnemo u depresiju "ko ljudi". Vec dugo planiram da se zatvorim u sobu na nekoliko dana i gledam u plafon. Isto kao i ti bolujem od socijalne fobije, izbegavam kontakte sa nepoznatim ljudima, ne upustam se u emotivne veze, zivim u nekom svom svetu...
Jedino sto ja mogu je da ti pruzim podrsku.

Hvala ti puno na odgovoru i na podrsci!

Toplo ti preporucujem navedenu terapiju, pokusaj, nista ne gubis. Nadam se da cemo se uspjeti rijesiti okova zvanih Socijalna fobija. Mene uzasno sputava u zivotu i sve sanse koje mi se ukazuju da postignem nesto vise najcesce vjesto izbjegavam kako bih na taj nacin izbjegao anksiozne napade do kojih moze doci. Da je u pitanju samo posao, nekako bih to i prihvatio. Medjutim i u svakodnevnom zivotu patim zbog socijalne fobije. Zbog nje molim Boga da me neko ne pozove na svadbu, odbranu diplomskog ili rodjendan gdje ima vise od 3 osobe koje ne poznajem. O ovome bih mogao pisati danima

[bost]

Meni ta terapija iako se svodi na to da se ne bori protiv fobije deluje da se bas bori protivu nje    
U prevodu dok "radis" na fobiji (njenom  suzbijanju) mozes da dobijes neke rezultate, ako ne radis eto ti je nazad, mozda i jaca    
Ima li mesta mojim utiscima tu?

[lady in black]

Macka, on 06 July 2011 - 19:33 , said:

Inace, imamo isti problem, oboje smo prinudjeni da stalno budemo u centru paznje iako bi najradije da se zatvorimo i padnemo u depresiju "ko ljudi". Vec dugo planiram da se zatvorim u sobu na nekoliko dana i gledam u plafon.

Nemojte ni pomišljati da se zatvorite i da gledate u plafon Od toga nema nikakve koristi, samo će biti gore, izgubit ćete socijalne kontakte i vještine komuniciranja, onda kao čudaci hodati ulicom i željeti sa nekim progovoriti.
Za socijalnu anksioznost je jako važno ne bježati, budite zahvalni što imate priliku družiti se sa ljudima, pa kakvi su da su.


SF28, ja sam radila tu terapiju, i mogu ti reći da si sretan što si je tako brzo počela djelovati. Moraš nastaviti, imaš velike šanse da ti bude bolje. Kod mene nije, ne bih da te razočaram, ali čak mi se malo i povećala anksioznost, dugo sam radila, sada nemam vremena zbog ispita, ali ću sigurno nastaviti da i to završim, pa šta god bude.
Ti očigledno dobro podnosiš, samo nastavi.

Možda si čitao ovdje na forumu pisalo se o još jednoj terapiji za soc.anksoznost, depresiju i panične napade, tačnije to je knjiga, zove se Get out of your mind and into your life, kažu da je dobra, vrijedi probati.

Želim ti sreću u prevazilaženju ove napasti!

Ako još nekako mogu pomoći, tu sam.

Lijep pozdrav

[Xsandzy]

SF28, on 06 July 2011 - 21:02 , said:

Hvala ti puno na odgovoru i na podrsci!

Toplo ti preporucujem navedenu terapiju, pokusaj, nista ne gubis. Nadam se da cemo se uspjeti rijesiti okova zvanih Socijalna fobija. Mene uzasno sputava u zivotu i sve sanse koje mi se ukazuju da postignem nesto vise najcesce vjesto izbjegavam kako bih na taj nacin izbjegao anksiozne napade do kojih moze doci. Da je u pitanju samo posao, nekako bih to i prihvatio. Medjutim i u svakodnevnom zivotu patim zbog socijalne fobije. Zbog nje molim Boga da me neko ne pozove na svadbu, odbranu diplomskog ili rodjendan gdje ima vise od 3 osobe koje ne poznajem. O ovome bih mogao pisati danima

Mrzim svadbe...   I krstenja...   I ispracaje (sva sreca pa se sluzenje vojnog roka nije vise obavezno)...   I maturske veceri...  

[SF28]

Vasa podrska vjetar je u ledja i hvala vam na tome.

Quote

Meni ta terapija iako se svodi na to da se ne bori protiv fobije deluje da se bas bori protivu nje
U prevodu dok "radis" na fobiji (njenom suzbijanju) mozes da dobijes neke rezultate, ako ne radis eto ti je nazad, mozda i jaca
Ima li mesta mojim utiscima tu?

Hm, to je neka pasivna borba protiv fobije. Pasivna u smislu da je ignorisanjem, zanemarivanjem, obezvrijedjivanjem, nedavanjem joj nikakvog znacaja, smanjujes sve vise i vise, do potpunog unistenja. Ako koristis negativne emocije u borbi sa fobijom (nerviras se, sazaljevas, tjeras da ne budes anksiozan i sl) samo pojacavas fobiju i to je istina. U pocetku treba prihvatiti problem, dakle prihvatiti da imamo fobiju i ne osudjivati se zbog toga, sazaljevati, smatrati cudakom najgore vrste, uporedjivati se s drugima i sl, te postepeno smanjivati istu kroz vjezbe. Ono sto sam bio naucio jeste da lovim sebe u negativnom razmisljanju. Kod nas je sve negativno, stvaramo najgore moguce scenarije u glavi o predstojecem dogadjaju, pripremamo sebe za poraz i onda kad dodje to sto smo ocekivali, ponasamo se onako kako  smo se pripremili i ispadne upravo tako. Imamo losu sliku o sebi, uzasno losu. Svjesni smo da to nije tako, drugi nas uvjeravaju da to nije tako ali ta slika nikako da se promijeni. Iako nije na mjestu govoriti o sebi, ali: da sam pametan i da dobro izgledam mnogi su mi rekli, zavrsio sam fakultet i imam posao koji pruza perspektivu, imam tu neku umjetnicku crtu, pisem poeziju i prozu i osvajao sam brojne medjunarodne nagrade za to, bavim se crtanjem karikatura, imam smisla za glumu, sviram gitaru...Pored svega nabrojanog, samopouzdanje mi je ko u malog zeca. Bjezim od sansi, bjezim od zivota i cudim se kako sam ista postigao sa ovim problemom.
Ko nema socijalnu fobiju, tesko ce razumiti o cemu pricam. Kad procita neke stvari o sebi koje sam napisao mislit ce da se glupiram, nece me ozbiljno shvatiti. Apsolutno ne zivim punim plucima, u konstantnom sam strahu od ljudi i dogadjaja, sputan sam, strah me je najobicnijeg odlaska u supermarket, da ne govorim o nekom javnom nastupu. Napade anksioznosti sam imao tokom 20-ak godina, i za to vrijeme posljedice napada naucio sam "ublazavati" ili smislom za humor ili arogancijom. Ono sto mi je ogroman teret jeste depresija kao posljedica anksioznosti. Prije je bila periodicna, prodje godina, pa upadnem u depresiju, drzi me par dana, prodje i sve tako. Zadnjih par godina je teret tezak 123 tone koji je na mojim plecima. Prije sam bio dosta pricljiviji, bio sam interesantniji ljudima, imam smisla za humor pa sam uvijek isao na tu foru. Postao sam zatvoren, usporen, apatican, misaoni tok mi je brzine puza koji na ledjima ima trospratnicu sa zenom stokilasicom i dvoje djece unutra, dekoncentriran sam, totaln odsutan, postajem zaboravan, nemam energije...te faze postaju cesce i duze. Zapravo, bolje receno, faze "OK" stanja su rijetke. Ne pamtim kad sam se "od srca" nasmijao. Postajem smor sam sebi.

Vratit cu se ponovo na terapiju o kojoj smo pricali. Meni je brzo pokazala rezultate, ali imao sam jednu jako stresnu situaciju, sto je rezultiralo ultragigateradepresijom, pa mi se nista nije radilo, tako da sam ostavio vjezbanje. Vec neko vrijeme ne vjezbam, ali pocinjem 100% u narednih par dana. Za tih nekih 7-8 seansi koliko sam odradio naucio sam stopirati negativne misli, poceo sam mijenjati sliku o sebi, poceo sam buduce dolazece anksiozne situacije drugacije posmatrati, ne spremati se za 100%-tni poraz, vec ostaviti mogucnost da ce se desiti ovaj put malo drugacije, naucio sam kako se dobrim dijelom opustiti samo sa jednom rjecju, sto je odlicna stvar kad idemo u anksioznu situaciju, naucio sam lakse prihvatiti postanksiozno stanje...zasto se sad lose osjecam ako je sve ovako kako sam napisao? Kao prvo, drma me depresija, iz nje nije tako lako izaci, nema "uskljuc" "iskljuc" tipke, pomocu koje bismo regulisali input i output depresije. Drugo, imam fobiju, koja je troduplo jaca kad sam u depresiji. A Ako izadjem iz depresije pa dozivim jak anksiozni napad, onda je neminovan ponovan dolazak gospodje depresije. Ulogoruje se u mom zivotu, razapne visemjesecne satore i je.e me u zdrav mozak. Bojim se da totalno ne propadnem i postanem nefunkcionalan. Ponavljam, pocet cu ponovo sa terapijom, uz to krecem sa tjelovjezbama i jos nekim vjezbama koje sam sam izmislio i nek mi je Bog dragi na pomoci. Kao i svima vama! Bude li neko htio da na neki nacin zajedno vjezbamo ili se konsultiramo oko vjezbi, stojim na raspolaganju.

Jos jednom, puno vam hvala na odgovorima i na podrsci. ZAJEDNO SMO JACI!

[bost]

Srecno u borbi protiv fobije, kad i ako pobedis javi se ovde da ti javno cestitam.
Depresija koju pominjes i fobija su po meni na jednom te istom kanapu, koj kraj te udari tako se osecas.
Mislim da je izlaz isti, jer je i kanap isti.

Vidim da se zalis na koncentraciju, volju itd., a vec ti je pomenuta gore knjiga, samo neznam hoces li moci da je pratis jer je malo zahtevna (mentalno)  
Ali ti je svakako preporucujem.

[SF28]

Slazem se s tobom, jedno s drugim ide, pa takodjer jedno s drugim treba i da ode. Knjigu cu procitati i hvala ti na preporuci. Vidjet cu da li uporedo mogu raditi i tu knjigu i seanse, zapravo ne znam da li ta knjiga takodjer podrazumijeva vjezbanje ili ne. Najgore u svemu ovome je to sto covjek ne moze ostaviti sve druge obaveze koje ima i posvetiti se samo lijecenju. Posao ne moze da ceka, spremanje pravosudnog ispita ne moze da ceka, kontakti sa odredjenim ljudima ne mogu da cekaju. S druge strane, pomenute obaveze mogu dobro doci, jer ono sto vjezbas primjenjujes odmah u praksi.

[bost]

Pa u pravu si, dve borbe odjednom, tesko je to. (zivot, posao, itd - i na dr. strani fobija)
Ja sam sto se kjnige tice stigao do 80te od cca200 stranica, znaci ne znam je celu, ali koliko sam video ne radi niokakvoj borbi (vezbanju), cak naprotiv!
Mozda i nije lose da pratis i jednu i drugu terapiju iako (ili bas zato sto) su po meni bitno razlicite.

Evo ja cu ti poslati knjigu na pm, a mozda u medjuvremenu i dodju komentari nekih koji su je citali  

[SF28]

Hvala puno za knjigu! Naci cu vremena da i nju ubacim u program. A tebi i dalje preporucujem onu terapiju. Ne znam da li si uopste radio i koliko si se udubio u materiju koja se radi kroz seanse, ali vjeruj mi da ima efekta. Veoma mi je bitno to da nigdje nisam naisao na neku glupost, vec sve ima smisla. Odjednom nema rezultata, bilo sta da radis. Terapiju sam shvatio kao svojevrstan nacin formatiranja mozga, brisanja pogresnog software-a i instaliranje novog, pravog. Anksioznost i jest pogresno razmisljanje, koje nema veze sa realnoscu. Nasi strahovi su laz, e sad treba istrenirati mozak da ne vjeruje u lazi, vec u istinu.

[bost]

Citao sam cini mi se do 7me seanse i od mene toliko.
Sam koncept koji si btw lepo opisao se meni nimalo ne dopada, tako da...
mislim da sam nasao "normalniji" put

[mima77]

Ja sam isto počela odnedavno sa radom na pomenutom blogu i mislim da daje neke prve rezultate. Samo je dosta zahtevno, ja čitam svako jutro, počela sam da ustajem  pre šest da bih imala vremena, jeste smor ali pomaže. I mora se biti uporan, nema odustajanja. Negde sam pročitala da bi se instalirala nova navika u ljudskom mozgu treba minimum 45 dana, valjda je isto tako i sa novim mislima. Primer sam osobe sa problemom  inferiornosti na svim životnim poljima iako u svesti znam da za to nema razloga, i svi ti pomaci iako mali meni su značajni.

Tako da SF28 nemoj da odustaješ, istrajnost je mnogo bitna .

[SF28]

Mima, samo guraj naprijed! Seanse nisam radio vise od 2 mjeseca, jucer sam imao par anksioznih situacija koje sam ublazio tako sto sam se prisjetio ranije odradjenih seansi, sto znaci da ono sto sam vjezbao nije bilo uzaludno! Trebamo biti uporni, ne posustajati! Ovu terapiju vidim kao odlican put ka izlasku iz belaja. Meni je takodjer bilo naporno sve seanse odradjivati kako je napisano, jer se vremenom nagomila materijala, pa to nekako moras rasporediti tokom dana i uskladiti sa drugim obavezama. Neke dijelove koje sam apsolvirao iscitavao sam, dok sam druge vjezbao, tako da sam mogao sve stici. Mozemo razmjenjivati iskustva sa terapijom, mozemo razgovarati o tome budes li htjela. U "eteru" ili preko pp, kako god zelis, samo da se medjusobno podrzimo i da guramo naprijed!

[bost]

Da li je neko od vas uvideo kod sebe i "automatske pozitivne misli"?
Odnosno, ako fobijom, depresijom i sl. posmatramo preko automaskih negativnih misli onda bi one pozitivne koje sam ja pomenuo bile da sam mislio, tacnije verovao (ubedjen bio) da drugi imaju jako pozitivnu percepciju o meni, da misle da sam autoritativan vise nego sto jesam, da sam u tim tudjim ocima hrabriji nego sto realno jesam, bitniji nego sto realno jesam i sl.

Sta raditi u konkretnim slucajevima kao ovim?
Ako neko misli da se zezam ili lazem ja mu kazem da nema pojma  

[lady in black]

bost, on 09 July 2011 - 01:03 , said:

Da li je neko od vas uvideo kod sebe i "automatske pozitivne misli"?
Odnosno, ako fobijom, depresijom i sl. posmatramo preko automaskih negativnih misli onda bi one pozitivne koje sam ja pomenuo bile da sam mislio, tacnije verovao (ubedjen bio) da drugi imaju jako pozitivnu percepciju o meni, da misle da sam autoritativan vise nego sto jesam, da sam u tim tudjim ocima hrabriji nego sto realno jesam, bitniji nego sto realno jesam i sl.

Sta raditi u konkretnim slucajevima kao ovim?
Ako neko misli da se zezam ili lazem ja mu kazem da nema pojma  

Nisam sigurna da sam te dobro razumjela, ali da pokušam. Dešava mi se često, skoro uvijek, da mislim da me ljudi posmatraju drugačije, bolje, mnogo bolje od onoga što ja zapravo jesam. Kad hodam (hodanje prepunom ulicom mi je noćna mora, br.10 na hijerarhiji anksioznosti ) ubjeđena sam da oni koji me posmatraju misle da pucam od samopouzdanja i da se foliram, a ja ,jadna, propadam u zemlju od srama.
Isto tako mislim da misle o mom izgledu mnogo bolje nego ja, ja se u tom trenutku pravdam šminkom, ili odjećom zbog koje tako izgledam.
Uglavnom, definitivno mislim da me drugi vide drugačijom, boljom, zbog toga se osjećam licemjerno, kao da nešto skrivam, nosim masku, to što oni vide i ono što ja jesam zapravo, mislim :''Ma pojma vi nemate ko sam ja''.

Ne znam šta raditi u takvim trenucima, bilo bi dobro posmatrati sebe tuđim očima, umjesto fokusiranja misli da te oči ne vide dobro.

Hoćeš li me obradovati da ovo jesu automatske pozitivne misli?
Ovo si našao u onoj knjizi? Ja tek pročitala uvod i prvo poglavlje, ispiti ne dozvoljavaju, a ni engleski ne olakšava situaciju.

Pozdrav

[bost]

Ma nema toga u toj knjizi    , nema potreba.
Toga sam se ja samo setio.

Ok, razumem sta si pisala, ali je mala razlika sto sam ja u tim mislima uzivao, nisu me totalno nosile ali su mi bile ona pozadinska stvarnost.
Onaj deo mozga koji ti u pozadini govori da si losa, tako je meni govorio da sam bolji nego sto jesam i iako je zivot isao uporedo s tim meni je bilo drago sto sam imao laznu sliku o sebi iako pozitivnu  
Znaci nisam se osecao anksiozno vec uzbudjeno, na prijatniji nacin  

[lady in black]

bost, on 09 July 2011 - 11:43 , said:

Onaj deo mozga koji ti u pozadini govori da si losa, tako je meni govorio da sam bolji nego sto jesam i iako je zivot isao uporedo s tim meni je bilo drago sto sam imao laznu sliku o sebi iako pozitivnu  

Zašto je lažna slika? To je vjerovatno, da ne kažem sigurno, prava slika o nama, samo što mi toga nismo istinski svjesni. Drugima objektivno posmatranje omogućava da nas bolje vide, mi smo previše strogi prema sebi. Većina ljudi se ne opterećuje nekim sitnicama kojima mi razbijamo glavu, mi smo skloni da od muhe napravimo slona, možda je ovo pokazetelj da negdje u podsvijesti težimo perfekcionizmu?
Ljudi jednostavno žive život, a za nas je život više matematika, slomismo se boreći protiv njega.

U ovome svemu samopouzdanje igra veliku ulogu.
Nekako uvijek lakše prihvatamo negativnu kritiku, kao :'' Nije mi on to tek onako rekao, on zna'', a kad je u pitanju nešto pozitivno onda ''Eh, nema on pojma''.

Dobro je kad uživaš u takvim mislima, i ja sam sigurna da sam bolja od onoga što neko misli o meni, ali jednostavno to ne mogu prihvatiti u potpunosti. ''Znam'' da sam stroga prema sebi i da pretjerujem, znam, a zapravo ne znam, kužiš?

Osjećam se licemjerno, u isto vrijeme želim skinuti masku, otvoriti dušu da me svi vide i ako žele prihvate takvu, a u isto vrijeme se plašim. Zbog toga se plašim da mi ljudi priđu blizu, da me upoznaju i da otkriju tu ''tajnu'', naročito je izraženo u emotivnim vezama, osjećam da nešto skrivam, da varam, jer kad bi znao kakva sam ne bi bio sa mnom.

A nema u knjizi? Šteta, dobro bi došao neki stručni savjet, ovako se sve svodi na tvoje i moje filozofiranje.

Imaš li onda neki savjet kako da i ja počnem uživati u takvim mislima, možda tada budem znala (bez navodnika), ako je to kod mene moguće?!  

[bost]

Imam savet, nemoj uzivati u takvim mislima, jer nisu istina. I da ti kazem, nebitno ko sam ja u toj prici i sta drugi misle o meni, vec da sam omasio u proceni. Kako na nekoj strani mislimo gore nego sto je realno ja sam uvideo da sam isto tako mislio i pozitivnije (i to ne bas tako malo) nego sto je to realno. Znaci slika o meni u tim glavama je bitno drugacija bila od one koju sam ja lucio.
Neka bude anoreksija nekakva metafora, u svojim ocima si kakva jesi, a u tudjim izuzetno mrsava.

I nisu nas problem negativne misli vec ne znanje kako sa njima izaci na kraj, a ova terapija koja se ovde pominje (rbt-cbt, sta li je) po meni to ne radi na ispravan nacin, vec na promasen.
Recimo, ako si se negde spotakla, ili kliznula ne moras menjati ceo svoj svet (softver) samo zbog toga, ja nisam i drago mi je zbog toga. Odes na servis kocnica, a dobijes racun za generalnu    
I molim vas neka se javi taj koji je prevaspitao svoj softver, napravio ga sada valjanim, ne, odradio ga do kraja i da vidimo kako taj kraj izgleda (stil zivota)
Jos cu nesto reci za ovu terapiju koju btw nisam upoznao do kraja: a to je da predstavlja dobar i valjan gubitak vremena ali pre svega bitne nam energije. Posto sam se vec previse zaleteo od mene dosta.

[SF28]

Kao prvo, sto se tice vjerovanja u nerealne stvari o sebi koje su pozitivne, isto je tako pogresno kao i vjerovanje u negativne stvari. Ne vidim razliku.

Cilj nam  je da mislimo realno, objektivno, jer u objektivnosti o nama, u ispravnoj slici, zapravo cemo i naci smiraj i biti sretni. Niko od nas nema razloga da bude u strahu od drugih ljudi, da nema samopouzdanja. Kad bi bili onakvi kakvi jesmo, kad bi bili "pravi mi", bez strahova od ljudi i situacija, onda bi nasa licnost dobila pravu vanjsku sliku. Npr, zbog anksioznosti mene su mnogi dozivili kao zatvorenu osobu, neki i kao arogantnu, punu sebe, nedodirljivu. Zapravo sam sasvim nesto drugo.

Bost, sto se tice tvog negativnog stava o terapiji, ne vjerujem da si ti to kako treba radio. Da li si uopste radio, ili si samo citao? Kazes da si presao nekoliko seansi. Mozes li mi objasniti sta je bilo pogresno u njima? Volio bih da pricamo o tome. Kazes da je gubljenje vremena i energije, pa bih ti bio zahvalan ako bi mi objasnio zasto je to tako.