Jump to content


Treba mi pomoc,molim vas


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
9 replies to this topic

#1 zmalosej

zmalosej

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 4 posts

Posted 05 February 2005 - 14:06

Bok ljudi.

Ovo je drugi put da pisem tekst na ovome forumu. Javio sam se ovdje prvi put prije gotovo 4 mjeseca. U mojoj glavi to se cini vec vise od godine dana jer su to najteza 4 mjeseca moga zivota.  Ne znam vise niti sto da kazem, niti sto da osjecam, niti kako da objasnim moje stanje. Vec sam 4 mjeseca u konstantnoj borbi svoga uma s stvarima koje ne poznajem i s kakvima se nisam nikada susreo. Pojavile su se u najljepse vrijeme moga zivota i nikako da odu. Sada mi se cini da vise se niti ne bojim njih samih,nego same ideje da mozda nikada nece nestati i da cu citav zivot se boriti s njima. A za to nemam snage.
Da krenem iz pocetka. Pocelo je negdje poslije dana Svih Svetih prosle godine. Poceo sam raditi po prvi put nakon faksa i svakodnevnica mi se totalno promjenila. Morao sam zanemariti hrpetine hobija s kojima sam si ispunjavao dane do tada, cak niti za muziku nisam imao vremena. S djevojkom sam se pokusao nastaviti vidjati svaki dan i to mi je uspjevalo,ali je pocelo sve to biti jako naporno. Polako sam poceo osjecati nekakav cudan osjecaj konstantne napetosti i nervoze. Nisam se mogao npr. opustiti i slusati glazbu i uzivati u njoj (cak i albume koje sam davno prije sazvakao i uvijek su mi bili super da se opustim). Svi hobiji kojima sam se do tada bavio su jednostavno poceli biti bezveze. To me je pocelo muciti i poceo sam stalno o tome razmisljati,sto mi se dogadja,zasto se tako osjecam... No, najgora stvar tek slijedi. Djevojka je prespavala jednu noc kod mene, nesto smo se posvadili i ujutro kada sam se probudio obuzeo me osjecaj da vise nista ne osjecam za nju. To me je uzasno uplasilo jer sam dan prije toga ju obozavao. Taj osjecaj straha je bio toliko jak da joj nisam mogao pogledati u oci uopce. Strah me je bilo da necu moci vise s njom biti i da cu ju ostaviti i izgubiti nekoga s kim toliko volim provoditi vrijeme. Cija mi prisutnost treba.  Nakon toga su stvari krenule sve nadolje. Pokusavao sam pripkrivati osjecaje da ona ne bi vidjela sto mi se desava u glavi. Posao mi nije bas isao. Nisam se mogao koncentrirati. Bio sam konstantno u nekom stanju,kao da ne vidim nikoga oko sebe. U svojim crnim mislima. Cupao sam si kosu,grebao kozu, valjda samo nesto sto bi me vratilo u stvarnost. Postojali su trenuci kada se pojavio osjecaj da ce biti sve o.k. ali trajali su mozda par sekundi i onda nestali. Dosla je nasa godisnjica i otisli smo ju proslaviti u tuheljske toplice. To je vjerojatno bio jedan od najtezih dana u mom zivotu. Popio sam 2 normabela da me "opuste",nisam znao gdje sam uopce,vrijeme je bilo tmurno,a ja sam bio u svojoj glavi u svijetu daleko od stvarnosti. Kada sam u pogledao kao da nisam bio s njom nego s nekom poptuno drugom osobom. Vrijeme je bilo odvratno kisno i osjecao sam samo zelju da me nema,da ne postojim vise. Tih dana nisam uopce spavao,legao sam u 1 budio se u 4 i cekao 7 da krenem na posao. U Zagrebu sam se bojao svega. Svaki predmet oko mene me je necim me podsjecao na taj izlet, oblaci,odredjen dio dana,ulicne lampe,sivilo zgrada. Sve sto sam pogledao na ulici me je plasilo. Krenuo sam psihologu s kojim sam vodio neke razgovore,ali imao sam dojam da me bas ne razumije. Stanje se nastavilo,poceo sam buditi traume neke iz djetinstva. Kao mali sam imao neko uranjeno sex iskustvo s nekom klinkom iz susjedstva. Ja sam bio stariji od nje i poceo sam osjecati da sam kriv sto sam napravio kao klinac s njom i da ce doci policija k meni doma i uhapsiti me kao zlostavljaca. Nisam mogao pogledati djecu na ulici, u glavi su mi se pojavljivali glasovi da sam silovatelj (iako nista takvo nije se desilo kad sam bio mali). Poceo sam strijepiti od pomisli da necu moci imati djecu jednog dana sa zenom jer sam se stalno vidio kao zlostavljac. Vidio sam tada da polako odlazim u kurac. Pojavljivale su mi se cak slike o samoubojstvu. Moram samo reci da to nije bilo kao da ja zelim napraviti samoubojstvo nego kao nekakav strah da bi mogao napraviti (ne mogu to objasniti). Tada sam odlucio otici psihijatru. Bio sam na jednom sessionu (necu govoriti koji psihijatar). To je bilo prije 3 tjedna negdje. Imali smo jednosatni razgovor i poslije toga u principu stvari su krenule malo nabolje. Trudim se ne razmisljati o tome svemu,mislim na druge stvari i POKUSAVAM misliti pozitivno ma sto to znacilo. Ali osjecaj strave je stalno "negdje" prisutan. Kao da bjezim od njega,al on je tu negdje iza ugla i samo treba nesto malo da se vrati. Bilo je fakat trenutaka u ova zadnja 3 tjedna kada sam se osjecao super,kao po starome. Ali to su ipak samo trenuci. Ne prodje sat vremena da ne osjetim neku nelagodu ili mi pokoji flash onih ruznih dana dodje u sjecanje. Dosta mi je vise toga. Ne znam da li ce ponovni odlazak psihijatru pomoci. Zelim se toga rjesiti i ziviti normalan zivot. Stvoriti obitelj jednog dana i biti sretan bez takvih crnih misli. Molim vas dajte mi savjet, kako da se borim s time svakodnevno.

Hvala.
Bok,
Z.
:wacko:/>

#2 zarozaro

zarozaro

    Još malo pa MASTER

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 138 posts

Posted 05 February 2005 - 16:34

Quote

Djevojka je prespavala jednu noc kod mene, nesto smo se posvadili i ujutro kada sam se probudio obuzeo me osjecaj da vise nista ne osjecam za nju. To me je uzasno uplasilo jer sam dan prije toga ju obozavao. Taj osjecaj straha je bio toliko jak da joj nisam mogao pogledati u oci uopce. Strah me je bilo da necu moci vise s njom biti i da cu ju ostaviti i izgubiti nekoga s kim toliko volim provoditi vrijeme. Cija mi prisutnost treba. Nakon toga su stvari krenule sve nadolje. Pokusavao sam pripkrivati osjecaje da ona ne bi vidjela sto mi se desava u glavi.
zar ne mislis da bi o tome trebao porazgovarati sa djevojkom, ako i ona tebe voli, i ako joj je stalo, dace sebi truda i pomoci u prevazilazenju problema! Licno ja mislim da si potegao vise nego sto si mogao, doslo je do neravnoteze izmedju zelja i mogucnosti, psihicki, i to te lomi... Dobro je sto ides psihijatru, jos ako je ok, pomoci ce ti da se izboris sa ruznim slikama iz proslosti, i to je dio olaksanja, a sto se tice straha, imas djevojku, idite zajedno, nadjite neko zadovoljstvo koje ispunjava tebe, neka se malo strpi sa svojim zeljama, imace vremena kada se vratis samom sebi, i njoj, i to uz veeeeliku zahvalnost za ucinjeno u tvojim teskim momentima... Za strahove, potrebno ti je drustvo za kretanje kroz grad, da ti odvuce paznju od svih kriticnih mjesta, da se uvjeris da ipak nije smak svijeta kada prolazis tuda... Nakon nekog vremena vidjeces, da ces i sam prolaziti bez ikakvih problema.


#3 mihaela

mihaela

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 14 posts

Posted 06 February 2005 - 21:50

pozdrav zmalosej,
puno toga sto si napisao prepoznajem kod sebe,to sto kazes sto si se probudio uz curu i nisi znao sto osjecas.to sam isto ja osjecala.osoba koju sam obozavala i voljela izazivala je u meni nemir i isto kao i ti,izbjegavala sam ga pogledati u oci da ne vidi da nesto nije u redu.cak i nakon dvije i pol godine zajedno,znala sam ga gledati i tako bi me strah uhvatio,strah tog"nedefiniranog osjecaja prema njemu",strah njega,znala bi se zagledati u njega i postavljeti si pitanja:"tko je on?""sta je sve to",moj savjet ti je da popricas sa svojom curom,jer mislim da taj osjecaj"da ne osjecas vise nista za nju" samo osjecaj.jer u tom stanju u kojem jesi svakakve misli se pojavljuju i preplavljuju te.samo nemoj izbjegavati razgovor sa curom,iskreno joj reci,ako te voli razumjet ce.isto kao strah da ces si nauditi.inace ja imam anksiozni poremecaj ves dugo(21 mi je),i strah me je da ce mi se nesto lose desiti,ali i strah me je da sama sebi nesto napravim,mada  nebi nikada,ali taj strah postoji-da ce me uhvatiti neko nesvjesno ludilo i da bi se mogla ubiti.i mene su donedavno mucile stvari iz proslosti,iskustvo sa ecstasyjem,grozno iskustvo..donedavno sam mislila da je to razlog od kojeg cu poludit,umarala sebe raznim mislima da imam ostecen mozak..isto kada bi vidjela policiju uhvatio bi me strah da ce vidjet na meni da sam drogirana(sto je glupo jer jedan puta u zivotu sam probala pola ecstasy i par puta pusila travu)..da sada ne nabrajam sta mi je sve padalo na pamet..
pokusaj se okrenuti prema napred neosvrcuci se na proslost,jer to te samo koci,a i sam znas da to sto je bilo ne mozes promjeniti,
sretno

#4 selena

selena

    CARICA

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 568 posts

Posted 07 February 2005 - 11:23

Zmalosej, bitno je da ti ?eli? da se rije?i? toga i  da ?eli? da bude kao nekada. Ali za?to se pita? hoće? li vi?e ići kod tog psihijatra. To je velika gre?ka, onda će? reći poku?ao sam sve, a u stvari nisi ni?ta, poku?aće?  tek kada bude? uporan i posjeti? ga bar 5-6 puta, manje ne, to nije ni poku?aj. Ni?ta ne mo?e preko noći nestati i naravno probaj sa tabletama.
Ja sam veliki zagovornik lijekova, jer mislim da bez njih ne mo?e? biti dovoljno jak da se pođe? boriti sa takvim stanjem.

Sretno...

#5 Guest_-Gost-zmalosej (Gost)

Guest_-Gost-zmalosej (Gost)
  • Guests

Posted 07 March 2005 - 12:19

eh,forum je natrag online.super.bio sam kod psihijatra.ne znam sta da kazem.tjedan dana je bolje pa onda opet lose.poceo sam vrtiti totalno bolesno crne misli u glavi.kad procitam nesto grozno negdje ili mi netko nesto ruzno prica pocinjem se poistovjecivati s time.frendovi su prepricavali neku groznu pricu o tipu s faksa koji je ubio nekoga.ja sam poceo vrtiti film u glavi kao da ja to radim.totalno me opsjeo histericni strah.poceo sam se naocigled znojiti.otrcao sam u wc i zalio se vodom.tad sam prvi put pogledao u ogledalo i zapitao se, dobro sta ti je?! ono,ne vjerujem da mi se takvo nesto desava!!!ne vjerujem da imam takve misli u glavi.sada preskacem sve vijesti, ne gledam dnevnik, ne citam novine, bojim se da cu naici opet na nesto ruzno i da cu se poistovjetiti s time.totalno me je strah da nekakvo zlo u meni se radja,da cu nauditi najdrazima.mogao bi sjesti u wc i plakati do iznemoglosti koliko vise NE ZNAM sta da napravim.pomogne mi razgovor s psihicem i poslije njega sam o.k. gledam optimisticno,ali jednostavno dodju trenuci neki koji aktiviraju takve misli. valjda cu jednog dana moci ponovno normalno zivjeti.toliko zelim pruziti ponovno ljubav svojima najblizima. da ponovno osjetim onako da sam sretan sto imam curu kakvu imam,sto imam obitelj, da imam prijatelje. valjda ce doci i taj dan.

bok svima.
javim se opet koji dan.

-_-/>

#6 ASTROLAB

ASTROLAB

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 904 posts

Posted 07 March 2005 - 16:23

Uh , zmalosej ja sam isti imao takve misli.Pocele su onda kada sam pao u tesku depresiju.Tj onda kada sam dodirnuo dno dna.
Ista prica, kao ja cu nekog da povredim,poistovecujes se sa necim sto cujes negde ili procitas.Strasno.Da i taj osecaj da bi mogao da povredis najblize.
Mislio sam da nikad nece proci, ali evo sada posle 5 meseci uzimanja antidepresiva, to su samo ruzna secanja.
Ne brini, ne budi se zlo u tebi i  ja sam to tada pomisljao.

Drzi se proci ce i to.

Inace mislim da je to posledica nedostatka serotonina u mozgu, i svaki covek drugacije reaguje.U takvom stanju vise ne mozemo da realno sagledamo neke stvari, jer mozak zbog tog nedostatka gubi onu branu koju realno ima prema negativnim stvarima.A nas te negativne stvari u tim trenutcima  opsedaju.

Pozdrav!!!

#7 micek

micek

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 582 posts

Posted 07 March 2005 - 23:50

Evo kako moj mozak radi. Zmalosej, prvo ću otkomentirati tvoj prvi post, pa onda ćitati komentare i drugi post.
Ove tvoje ludaste misli u vezi silovatelja i slićno su sasvim normalne, i ovaj čudan osjećaj da ne voli? svoju curu.
Ja sam to zvala ko?mar u glavi i ne mo?e to nitko shvatiti tko to nije pro?ao. Nisi kriv za nikakva seksualna iskustva dok si bio klinac, to si izbaci iz glave. Svatko je prona?ao svoju seksualnost na svoj naćin, netko te?e, netko lak?e.
Hoću ti reći da su se meni misli razbistrile nakon jedno dva do tri tjedna uzimanja lijekova.
I moj savjet je da ti doktor da lijekove koje će? piti, kada poćnu djelovati o svemu popričaj sa svojom curom.
idem čitati dalje.
Ali ovo s mislima mi je bilo najgore od svega ali se najbr?e rije?ilo. Sada vidim m da to i nije bilo najgore. Ali u tom trenutku je. Ku?i???

#8 micek

micek

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 582 posts

Posted 07 March 2005 - 23:57

Zmalosej, ja uglavnom ne pričam sa psihijatrom onako kako bi sa psihologom, tj. ona samo vidi u kakvom sam stanju da mi zna dati terapiju. Nisi mi napisao pije? li lijekove.
Zadnje ?to sam u strućnoj literaturi pročitala je da psiholozi misle da mogu rij?eiti problem bez lijekova, a psihijatri da se ne mo?e bez ijekova, a da je sredina istina.
Znaći trebaju nam lijkovi da bi uravnote?ili kemiju u mozgu pa nakon toga kada je čovjeku bolje tek tada se pristupa psiholo?koj obradi.
Ti ima? jaku depresiju, oni bi rekli srednju isto kao i ja znaći lijekovi su ti neophodni. Malo čitaj sve nas na forumu pa će ti neke stvari biti jasnije. Svatko od nas boluje od depresije i anksioznosti ili depresije i hipohondrije... Uglavnom nikada nije depresioj asama. A ovdje je super ?to mo?e? napisati apsolutno sve ?to te mući.
Ja idem na Rebro kod socijalne doktorice, ati? Mislim s obzirom da si iz Zagreba pa me zanima.

Obavezno se javi da ćujemo kako ti je i?ao daljnji tijek liječćenje i javi pije? li ljekove, tra?i ih od doktora, mora? mu sve reći ?ta te mući, ne skrivati se.

#9 Guest_-Gost-zmalosej (Gost)

Guest_-Gost-zmalosej (Gost)
  • Guests

Posted 29 March 2005 - 10:03

bok ljudi.
morat cu vas zamoliti za malo razumijevanja sto se nisam dugo javljao. bio sam poprilicno dobro pa sam probao pobjeci od svega sto bi me podsjetilo na vrijeme kada sam bio lose. pa tako i od ovog foruma. sada sam nekako srednje pa sam se odlucio javiti ponovno ovdje.ovaj vikend sam se uspio cak probuditi i biti budan 5 minuta a da se u tom vremenu nisam prisjetio losih dana. to je za mene pomak. naime,tek sada vidim kako mi zapravo moze biti lijepo.kada bi samo jedan dan bio kao tih 5 minuta koje su se desile. evo, da odgovorim na neka pitanja koja ste mi postavili. idem kod psihicha u vinogradsku bolnicu. preziva se Tore. iznimno simpaticna osoba, zajebant. bio sam 2 puta kod njega u razmaku od 2 mjeseca i ovaj tjedan idem opet. nije mi pripisao nikakve lijekove. s jedne strane me to veseli jer mislim da vjeruje da to mogu rjesiti bez njih i to me tjesi da ovo sto imam mozda nije tako strasno, a s druge strane bojim se da mi to sve skupa bez lijekova ne bi ostavilo nekakve "trajne" posljedice (ne znam kakve, ne znam jel to uopce moguce). evo mali update o mojem stanju. pomalo su nestali strahovi od toga da cu povrijediti nekoga. ne znam da li sam u proslom postu bio jasan, al kod mene su se javljale grozne misli o ubojstvima, silovanjima i slicno. ne znam da li sam napisao da me je strah citati novine da ne naidjem na nekakvu vijest o ubojstvu jer se odmah osjecam kao da se o meni govori. uzasavam se evo cim pisem ovo ovdje. razmisljam sada kako je u ovih 6 mjeseci koliko traje moja muka zapravo se samo stvar pogorsavala do ovih zadnjih 2 mjeseca od kad sam otisao kod psihicha. sve je krenulo u pocetku samo s nekakvom tugom i strahom od bezosjecajnosti prema svemu i onda su se samo stvari produbljivale, poceo sam traumatizirati gluposti koje sam radio kao klinac s 12 godina, pa je to vjerojatno u meni probudilo ogroman osjecaj krivnje koji je onda pokrenuo cijelu lavinu crnih misli i vjerojatno je razlog sto sada svaka grozna prica koju cujem povezujem sa sobom (na neki nacin). bojim se biti iskren i s najboljim prijateljem i ljudima najblizim jer mislim da ce me se bojati, da ce misliti da sam neki latentni kriminalac. ne znam. u tim trenucima je to toliko GROZNO STVARNO. uzas. kao da sam u nekom najgorem trileru. inace sam veliki filmofil pa vjerojatno moj mozak ima pregrst ideja da projecira u moju svijest. ne znam da li da trazim nekakve lijekove od psihijatra? citao sam o raznim psiho-bolestima na webu i ne spadam nigdje. kao da imam od svega pomalo. nekako sam uvidio da moram poraditi na svojem dusevnom miru. uvidio sam da kada mi se sada pojavljuju crne misli da vise ne postajem tuzan nego postajem zivcan. vec mi toliko ide na zivce sve to skupa. najradije bih se lupao po glavi kad bi imalo kakvog ucinka. sada pokusavam svim situacijama koje me naljute preko dana pristupati opusteno. mislim da ce to rjesiti dosta stvari. jer i sve to je pocelo u trenucima kada sam bio iznimno nervozan i ljut. stalno sam se klao sa starcima, bio sam nezadovoljan s poslom...grozno vrijeme je zapravo bilo. valjda ce biti bolje.
sorry na duljem postu i na mozda nerazumljivim recenicama, ali ovo sto pisem ovdje je cista struja misli jer samo tako mogu nesto suvislo napisati o svemu ovome.

hvala vam svima na lijepim rijecima. mislim da bi mi najvise pomoglo kada bih nasao nekoga tko se osjecao ili osjeca isto. ovako stalno mislim da sam jedini i da mi nema pomoci.

bok  :(/>

#10 ASTROLAB

ASTROLAB

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 904 posts

Posted 29 March 2005 - 23:19

Zmalosej, ja sam ti vec pisao da sam se osecao isto kao ti.Isto sam imao takve misli da cu nekog da povredim, identifikovao sam se sa svacin sta bih video na tv-u, procitao u novinama.
Mogu da ti kazem da je proslo, da je malo ostao strah od straha.I ja sam mislio da nikad nece proci, ali eto sad sam skoro ok.Bicu sasvim ok kad zaboravim sve ovo sto mi se desavalo, a doci ce i taj dan.
Drzi se nisi jedini, uspeces.

Pozdrav!