Jump to content


DEPRESIJA I VRSTE DEPRESIJE


  • This topic is locked This topic is locked
38 replies to this topic

#1 Broken

Broken

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 859 posts

Posted 04 October 2006 - 16:22

Depresija
"Svjetska zdravstvena organizacija je ustanovila da je depresija 4. najveći svjetski zdravstveni problem, a 2020. godine biti će 2. svjetski zdravstveni problem. Depresija je najveći uzrok nesposobnosti među odraslima."

Murray i Lopez, 1996.


Uvod

Depresija se ubraja u najranije opisane bolesti u povijesti medicine, a danas je to jedan od najčešćih psihičkih poremećaja. Tijekom druge polovine 20. stoljeća izrazito se povećala učestalost depresije, tako da po nekim mišljenjima ulazimo u doba melankolije. Veliki je problem što u općoj populaciji ima dosta zabluda, mitova i neznanja o depresiji i mnogi uopće ne znaju da je depresija bolest i ne traže stručnu pomoć. Često se misli kako je depresija samo prolazna slabost, nedostatak morala, odraz manje vrijednosti, to jest nešto što se rješava jakom voljom, čvrstom vjerom u Boga itd.
Epidemiološka istraživanja pokazuju kako svaka 5. žena i svaki 10. muškarac tijekom života može doživjeti barem jednu ozbiljnu depresivnu epizodu. Učestalost depresivnih poremećaja u općoj populaciji je između 3.6 i 6.8%, a po nekima je učestalost i znatno veća, čak i više od 20%.
Sukladno tome možemo pretpostaviti da u Hrvatskoj ima više od 100.000 osoba koje pate od raznih formi depresivnog poremećaja.
Depresija je poremećaj koji se javlja epizodično, a u više od 80% osoba s prvom depresivnom epizodom pojaviti će se nova depresivna epizoda. Neliječena depresivna epizoda u načelu traje od 6 mjeseci do 2 godine, a ponekad čak i uz pokušaj liječenja može trajati doživotno. Takvih slučajeva ima 15-20%. Neliječena depresivna epizoda praćena je znatno većim rizikom od javljanja nove depresivne epizode i kronifikacije postojeće.

Često neprepoznati poremećaj

Zbog neobaviještenosti, depresiju kao bolest često ne prepoznaju ni osobe koje pate od nje, kao ni njihova najbliža okolina, čak i kada depresija uzrokuje ozbiljne osobne, bračne, obiteljske i profesionalne poteškoće. Porazna je i činjenica da liječnici primarne zdravstvene zaštite ne prepoznaju čak i do 60% depresivnih osoba koje su im se obratile za pomoć. Razlog tomu, uz ostalo, jest i u pojavi brojnih somatskih simptoma u depresivnih bolesnika, odnosno, neke depresije su maskirane i imaju "žuljajući" karakter.

Visoki postotak neliječenih i neprimjereno liječenih

Zabrinjavajuća je činjenica da veliki broj depresivnih osoba uopće ne traži pomoć. S druge strane, porazna je činjenica to što se veliki postotak depresivnih bolesnika liječi neprimjereno jer uzima manje doze od terapijskih i/ili prerano prekida s uzimanjem antidepresiva, znatno prije vremena.

Velika smrtnost

Čak 15% osoba liječenih od tzv.velike depresije počini samoubojstvo, a među neliječenim depresivnim bolesnicima taj postotak je vjerojatno i veći. Među samoubojicama najveći je broj depresivnih osoba. Tomu u prilog govori slijedeća izreka: "Samoubojica gotovo nikada nije psihički zdrava osoba, a još manje osoba koja ne boluje od depresije". Obično početak i kraj depresivne epizode nose povećan rizik od samoubojstva. Samoubojstvo za neke depresivne bolesnike znači "izlaz iz patnje" jer im je život postao nepodnošljiv". Moguća su i tzv. samoubojstva nakon bilance, kada pacijent drži da je neizlječivo bolestan i strahuje od ponavljanja depresivne epizode. Ako je depresija praćena alkoholizmom, rizik od samoubojstva je znatno veći. Poremećaj u bračnim, odnosno obiteljskim odnosima također pridonosi većoj vjerojatnosti samoubojstva depresivne osobe.

Gubitak radne sposobnosti

Depresija nije praćena samo gubitkom životne radosti nego i smanjenjem i gubitkom radne sposobnosti. Radna nesposobnost, odnosno izostanci s posla, češći su zbog depresije nego zbog arterijske hipertenzije ili šećerne bolesti.

Tablica 1. 10 vodećih uzroka radne nesposobnosti u svijetu 1990.g. prema SZO

Uzroci Postotak od ukupnog
Unipolarna velika depresija 10.7
Sideropenična anemija 4.7
Nesreće 4.6
Alkoholizam 3.3
Kronična opstruktivna bolest pluća 3.1
Bipolarni afektivni poremećaj 3.0
Kongenitalne anomalije 2.9
Osteoartritis 2.8
Shizofrenija 2.6
Obuzeto-prisilni poremećaj 2.2

Kako prepoznati depresivni poremećaj i postaviti dijagnozu

1. Podaci koji se dobiju iz anamneze

   1. Anhedonija - nesposobnost da se doživi zadovoljstvo
   2. Povlačenje od prijatelja i roditelja
   3. Nema motivacije, niska razina za toleranciju frustracije
   4. Vegetativni znakovi
   5. Gubitak libida; Gubitak na težini i anoreksija; Dobivanje na težini i hiperfagija; Niska razina energije, umor; Nenormalne mjesečnice; Buđenje rano ujutro (terminalna nesanica); otprilike 75% depresivnih bolesnika ima teškoće sa spavanjem, bilo nesanicu, bilo hipersomniju; Varijacije tijekom dana (simptomi su obično teži ujutro)
   6. Opstipacija
   7. Suha usta
   8. Glavobolja

2. Podaci koji se dobiju ispitivanjem psihičkog statusa

   1. Opći izgled i ponašanje - psihomotorna usporenost ili agitacija, slab kontakt očima, plašljivost, malodušnost, ne obraća pažnju na vanjski izgled
   2. Afekt - sužen, snažan
   3. Raspoloženje - depresivno, razdražljivo, frustriranost, tuga
   4. Govor - nema spontanosti, jednosložne riječi, duge stanke, tih, polagan, monoton govor
   5. Sadržaj misli - 60% depresivnih bolesnika ima suicidalne ideje, a 15% depresivnih počini samoubojstvo; opsesivne ruminacije; prožimajući osjećaj beznađa, bezvrijednosti i krivnje; zaokupljenost somatskim tegobama; neodlučnost; siromaštvo sadržaja, eventualno halucinacije i sumanutosti /teme sukladne raspoloženju: krivnja, siromaštvo, nihilizam, zasluženo proganjanje, zaokupljenost somatskim tegobama/, manjak spontanosti
   6. Senzorij - lako ga je smesti, teškoće koncentracije, pritužbe na slabo pamćenje, očita dezorijentiranost, može biti oštećeno apstraktno mišljenje
   7. Uvid i prosudba - mogu biti oštećeni

3. Popratna obilježja

   1. Somatske pritužbe mogu prikriti depresiju, osobito srčane, gastrointestinalne, genitourinarne, bol u križima ili ortopedske pritužbe, što se osobito često javlja u osoba starije dobi
   2. Sadržaj sumanutosti ili halucinacija, kada su prisutne, obično je sukladan depresivnom raspoloženju; najčešće su sumanutosti krivnje, siromaštva i zasluženog proganjanja, kao i somatske i nihilističke (kraj svijeta) sumanutosti. Raspoloženju nesukladne sumanutosti jesu one sa sadržajem koji nije u jasnoj vezi s dominirajućim raspoloženjem, kao što su sumanutosti nametanja misli, emitiranja misli i kontrole ili sumanutosti proganjanja koje nisu u vezi s depresivnim temama

4. Obilježja vezana uz dob.

Depresija se može različito očitovati, ovisno o dobi.

   1. Predpubertetska dob - somatske pritužbe, agitacija, anksiozni elementi i fobije
   2. Adolescencija - zlouporaba (psihoaktivnih) tvari, antisocijalno ponašanje, nemir, izostajanje iz škole, problemi u školi, promiskuitet, povećana osjetljivost na odbacivanje, slaba higijena
   3. Starija dob - kognitivni deficiti (gubitak pamćenja, dezorijentiranost i smetenost), pseudodemencija ili simptomi demencije


Koji su kriteriji za veliku depresivnu epizodu (prema DSM-IV)

Pet (ili više) od slijedećih simptoma prisutni su tijekom dvotjednog razdoblja i predstavljaju promjenu od ranijeg djelovanja; barem jedan od simptoma je ili (1) depresivno raspoloženje ili (2) gubitak zanimanja ili uživanja.

Napomena: Ne uključivati simptome koji su jasna posljedica općeg zdravstvenog stanja ili sumanutosti ili halucinacije nesukladne raspoloženju.

1. depresivno raspoloženje veći dio dana, gotovo svaki dan, što se navodi kao subjektivna pritužba (npr. osjeća se tužno ili prazno) ili to stanje vide druge osobe. Napomena: U djece i adolescenata može biti prisutno razdražljivo raspoloženje.
2. Značajno smanjeno zanimanje ili uživanje u svim, ili gotovo svim aktivnostima veći dio dana, gotovo svaki dan (što se navodi kao subjektivna pritužba ili to stanje vide druge osobe).
3. Značajan gubitak tjelesne težine bez dijete ili pak dobivanje na težini (npr. promjena više od 5% tjelesne težine u mjesec dana), ili smanjenje ili povećanje apetita gotovo svakog dana. Napomena: U djece, gubitkom se smatra nemogućnost dostizanja očekivane težine.
4. Nesanica ili hipersomnija gotovo svakog dana.
5. Psihomotorna agitacija ili retardacija gotovo svakog dana (što vide druge osobe, a ne samo kao subjektivni osjećaj nemira ili usporenosti).
6. Umor ili gubitak energije gotovo svakog dana.
7. Osjećaj bezvrijednosti ili velike i neodgovarajuće krivnje (može biti i sumanuta) gotovo svakog dana.
8. Smanjena sposobnost koncentracije, smetnje mišljenja, može se javiti i jaka neodlučnost, gotovo svaki dan (bilo kao subjektivni osjećaj ili vidljivo od strane drugih).
9. Ponavljajuća razmišljanja o smrti (ne samo strah od smrti), ponavljajuće samoubilačke ideje bez specifičnog plana, ili pokušaji samoubojstva, ili specifičan plan za izvršenje samoubojstva.

   1. Simptomi ne zadovoljavaju kriterije za miješanu (manični elementi) epizodu.
   2. Simptomi uzrokuju klinički značajne smetnje ili oštećenja u socijalnom, radnom ili drugom važnom području djelovanja.
   3. Simptomi ne nastaju kao neposredni fiziološki učinak (psihoaktivne) tvari (npr. zlouporaba droga ili lijelova) ili općeg zdravstveng stanja (npr. hipotiroidizam).
   4. Simptomi se ne mogu pripisati žalovanju, tj. ne nastaju nakon gubitka voljene osobe, simptomi traju duže od 2 mjeseca i obilježeni su značajnim djelatnim oštećenjem, bolesnom zaokupljenošću s bezvrijednošću, samoubilačkim idejama, psihotičnim simptomima ili psihomotornom usporenošću.


Oblici depresivnog poremećaja

Velika i mala depresivna epizoda

Ako neka osoba ima najmanje 5 od nabrojenih simptoma u trajanju od najmanje 2 tjedna, govorimo o tzv. velikoj ili major depresivnoj epizodi.
Kada su prisutna samo 4 ili manje simptoma, govorimo o tzv. maloj ili minor depresiji.

Psihotična i nepsihotična depresivna epizoda

Ako su prisutne depresivne sumanute ideje i halucinacije, radi se o psihotičnoj depresiji. Ovaj oblik neodgodivo zahtijeva bolničku obradu i liječenje. Depresivne sumanute misli očituju se kao ideje propasti i osiromašenja, zatim ideje krivnje i samooptuživanja te hipohondrijske (uvjerenost da boluje od teške i opasne somatske bolesti) i nihilističke ideje (osjećaj da nema nikoga na svijetu, da tjelesni organi ne rade ili ne postoje).
Nepsihotična se depresija može očitovati kao blaga, umjereno teška ili teška depresivna epizoda. U liječenju nepsihotičnih depresija antidepresivi pokazuju veliku terapijsku učinkovitost i uspješni su u 60-80% bolesnika. Kod liječenja nepsihotičnih depresija, antidepresive se nekada treba kombinirati i s antipsihoticima.

Reaktivne depresije

Predstavljaju reakcije na životne probleme i stresne situacije kao što su smrt bliske osobe, gubitak posla, razvod, itd. Ova su stanja jače izražena od osjećaja tuge i nesreće u svakodnevnom životu, traju duže nego što je to uobičajeno, a simptomi obično uključuju tjeskobu, smetnje spavanja i gubitak apetita. Psihoterapija predstavlja terapiju izbora, a mogu se dati kratkotrajno i benzodiazepini zbog anksioznosti i nesanice.

Sekundarne depresije

Sekundarne depresije su stanja koja se razvijaju u osoba koje boluju od različitih tjelesnih, zaraznih, endokrinoloških i neuroloških bolesti. Potrebno je liječiti osnovnu bolest, a primjena antidepresiva je simptomatska (pomoćna) terapija.
Depresivna stanja mogu biti izazvana i različitim lijekovima, kao što su kortikosteroidi, digitalis, indometacin, fenotiazini, benzodiazepini, klonidin, oralni kontraceptivi.

Postpartalna depresija
Tzv. porodiljna tuga prisutna je u dijela rodilja koje postaju blago depresivne, anksiozne, napete, imaju poteškoća sa spavanjem. Ova stanja traju nekoliko sati ili dana, a onda spontano isčeznu. Međutim, postpartalna depresija (depresija koja se javlja u razdoblju babinja) može biti ozbiljan poremećaj koji zahvaća oko 10% rodilja pri čemu one imaju velikih problema u obavljaju uobičajenih aktivnosti. Postpartalna depresija može se očitovati vrlo dramatično. Nije riječ samo o hormonalnoj buri, nego i o sučeljavanju s posve novom situacijom, doživljajem materinstva.

Klimakterična depresija

Depresivna stanja koja se javljaju u žena u dobi između 45. i 50. godine i obično se pripisuju klimakteriju. Klimakterij ne znači samo hormonalnu promjenu, nego i životnu prekretnicu te sučeljavanje sa starošću i pitanjem životne bilance.
Psihoterapija je ovdje od velike važnosti, posebice kada ne pomaže hormonalna terapija. Uz to su indicirani i antidepresivi.

Ponavljajući depresivni poremećaj
Kada se u neke osobe ponavljaju tzv. velike depresivne epizode bez epizoda povišenog raspoloženja i hiperaktivnosti koje zadovoljavaju kriterije za maniju, govori se o ponavljajućem depresivnom poremećaju. Stupanj izraženosti simptoma može biti različit, tako da razlikujemo blage, umjereno teške i teške nepsihotične depresivne epizode i psihotične depresivne epizode koje su uvijek težak duševni poremećaj. Depresivne epizode obično traju oko 6 mjeseci, ali dužina trajanja može varirati od 3 do 12 mjeseci. Ponavljajuće depresije se dva puta češće susreću u žena nego u muškaraca. U liječenju ponavljajućeg depresivnog poremećaja od velike je važnosti dugotrajna primjena antidepresiva i njihova profilaktička primjena.

Sezonska depresija

Simptomi se obično pojavljuju u jesen, pogoršavaju zimi, a nestaju u proljeće ili ljeto. Uz sniženo raspoloženje, smanjenu aktivnost, letargiju i oslabljen libido, prisutni su atipični simptomi kao što su pojačan apetit, pojačana želja za ugljikohidratima, porast težine, pretjerana potreba za spavanjem i pogoršanje raspoloženja u poslijepodnevnim satima. Bolesnici dobro reagiraju na liječenje svjetlom.

Atipična depresija
Očituje se pojačanim apetitom, što je obično praćeno porastom težine, pretjeranim spavanjem, uz diurnalnu varijaciju, a mogu biti prisutni različiti somatski simptomi. Vlada uvjerenje kako ove depresije dobro reagiraju na inhibitore monoaminooksidaze (moklobemid).

Kronični bolni sindrom

Kronična je bol čest pratilac depresije. Isto tako, osobe koje pate od bolesti koje su praćene boli, često pokazuju znakove depresivnog poremećaja. U nekih osoba kronični se bolni sindrom može očitovati kao oblik tzv. maskirane depresije.

Liječenje depresivnog poremećaja


Depresivne se epizode mogu liječiti u velikom broju - u gotovo 70-80% slučajeva.
Prvi korak pri liječenju znači donošenje odluke gdje će se liječenje provoditi, da li ambulantno ili u bolnici. Rizik suicida, očita nesposobnost da se održi briga o samome sebi, uključujući prehranu, oblačenje i osobnu higijenu te potreba za dijagnostičkim razjašnjavanjem stanja zahtijeva hospitalizaciju. Osobito je važno dobro procijeniti rizik mogućeg pokušaja suicida o čemu bolesnici, rjeđe govore spontano, već ih to treba direktno pitati. Ne treba se pri tome bojati da će to povrijediti bolesnika ili da će ga to usmjeriti k takvom razmišljanju ili štoviše potaknuti da to i učini. Nesuradljivost obitelji također je dodatni čimbenik da se liječenje obavi u bolnici. Bolesnici s depresijom koja je blažeg karaktera i gdje nema jačih suicidalnih ideja, mogu se liječiti ambulantno.

Najbolje rezultate u liječenju daje kombinacija farmakoterapijskih i psihoterapijskih mjera. Depresivne se epizode mogu liječiti u velikom broju - u gotovo 70-80% slučajeva. Bolesnika već na samom početku liječenja treba obavijestiti da je njegov poremećaj vjerojatno nastao kao rezultat međudjelovanja različitih biokemijskih i psiholoških čimbenika te da će se u liječenju rabiti i lijekovi i različite psihološke metode liječenja. Također je neobično važno upozoriti bolesnika da to nije bolest koja se može vrlo brzo ukloniti i da lijekovi koje uzima ne djeluju poput onih koji se uzimaju protiv glavobolje. Djelovanje lijekova koji se rabe u depresiji nastupa s latencijom od dva, tri, četiri, a katkad čak i šest tjedana. Stoga bolesnika treba upozoriti da izostanak brzog terapijskog učinka ne znači da je lijek nedjelotvoran, već samo da ga još nije uzimao dovoljno dugo da bi iskusio njegovo povoljno djelovanje. Također mu treba objasniti da lijekovi izazivaju određene nuspojave koje nisu uvijek ugodne, međutim koje upućuju na to da je lijek prisutan u organizmu, da onda djeluje i da će uskoro započeti i ono djelovanje zbog kojeg ga bolesnik i uzima. Bolesniku treba objasniti da će u većini slučajeva poboljšanje sna i apetita biti rani znakovi poboljšanja, a potišteno raspoloženje popraviti će se zadnje.

Pregled antidepresiva registriranih u Hrvatskoj

Fluoksetin, Paroksetin, Fluvoksamin, Moklobemid, Sertralin, Sulpirid, Trazodon, Amitriptilin, Klomipramin, Maprotilin, Tianeptin.
Odabir antidepresiva može se vršiti na temelju podataka o povoljnu djelovanju tih lijekova u jednoga od članova obitelji ako je taj bio liječen zbog depresije, odnosno na temelju podataka o prethodnom bolesnikovu reagiranju na te lijekove. Ako takvi podaci ne postoje, rukovodit ćemo se poznavanjem nuspojava pojedinih lijekova, osobito njihovim sedativnim i antikolinergičkim osobinama. Lijek treba davati najmanje četiri do šest tjedana i to u punoj terapijskoj dozi. Ako nakon tog perioda nema zadovoljavajućeg poboljšanja, treba promijeniti lijek, tako da se uvede lijek druge farmakološke skupine, odnosno drugog mehanizma djelovanja.

Ako farmakoterapija kroz duži period ne dovede do zadovoljavajućeg poboljšanja u terapiji se može primijeniti i elektrostimulativna terapija. Ta vrsta terapije je indicirana i kada je potreban brz terapijski odgovor tj. u slučajevima velikog rizika od suicida. U bolesnika s vrlo izraženom psihotičnom slikom biti će potrebno uključiti i antipsihotike. Antipsihotička terapija isprva će biti dominantna, a antidepresivi se trebaju postupno uvoditi kako se znakovi psihoze smanjuju. Bolesnici sa sezonskim afektivnim poremećajem mogu dobro reagirati na fototerapiju ili deprivaciju sna.

Antidepresivno djelovanje treba se nastaviti najmanje 12 mjeseci nakon povlačenja znakova prve depresije, odnosno ono treba trajati dulje ako je prethodna epizoda trajala dulje. U bolesnika u kojih su se depresivne epizode javljale s velikom učestalošću trebat će nastaviti profilaktičku terapiju koja može biti i trajna. U slučajevima kada se nakon određenog vremena odlučimo na prekid terapije on mora biti postupan tijekom najmanje dva tjedna pa do dva mjeseca.

Glede psihoterapije, u liječenju depresije rabe se najčešće interpersonalna, kognitivna i bihevioralna terapija.

Popis literature

1. Hotujac Lj.: Poremećaji raspoloženja, Medicus, 7:59-7O, 1998.
2. Jakovljević M.:Antidepresivi:dileme, mitovi i činjenice, Medicus, 7:71-82, 1998.
3. Jakovljević M.: Depresija-prepoznavanje i liječenje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, Pro Mente Zagreb, 7-27, 1998.
4. Kaplan "Naklada Slap", Jastrebarsko 1998.
5. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, fourth edition - DSM IV, American Psychiatric Association, Washington DC, 1994.
6. Kaplan HI, Sadock BJ, Grebb Ja. Synopsis of Psychiatry, seventh edition, Williams and Wilkins, Baltimore, 1994.


o autoru:
Darko Marčinko, dr. med.
Psihijatrijska klinika
KBC Rebro
Kišpatićeva 12
Zagreb

#2 Guest_Pospani (Gost)

Guest_Pospani (Gost)
  • Guests

Posted 04 October 2006 - 16:31

dodatak...preuzeto sa PLIVAzdravlje


Čini se kako je neupućenost goleme većine stanovništva koja je 'izvan medicine', glavni krivac što je 'neformalna' upotreba riječi depresija postala 'in'. Tako svako malo netko na poslu, u tramvaju ili čak u krugu obitelji izjavi da je u 'depri'. Nasreću, obično se radi samo o lakšem, prolaznom padu raspoloženja. Problem je što ta učestala i olaka upotreba riječi depresija 'zavede' mnoge zdrave ljude pa često ne shvaćaju ozbiljno ni (pravog) bolesnika u svojoj sredini, onog kojemu treba pomoć jer je u (pravoj) depresiji.

#3 Draga

Draga

    CARICA

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,921 posts

Posted 04 October 2006 - 16:47

 Pospani, on 4 Oct 2006, 05:31 PM, said:

dodatak...preuzeto sa PLIVAzdravlje
Čini se kako je neupućenost goleme većine stanovništva koja je 'izvan medicine', glavni krivac što je 'neformalna' upotreba riječi depresija postala 'in'. Tako svako malo netko na poslu, u tramvaju ili čak u krugu obitelji izjavi da je u 'depri'. Nasreću, obično se radi samo o lakšem, prolaznom padu raspoloženja. Problem je što ta učestala i olaka upotreba riječi depresija 'zavede' mnoge zdrave ljude pa često ne shvaćaju ozbiljno ni (pravog) bolesnika u svojoj sredini, onog kojemu treba pomoć jer je u (pravoj) depresiji.

To je nazalost tacno. Ja sam par puta pisala o tome i mislim da je tu negde taj problem zasto ljudi (u proseku) na depresiju uopste ne gledaju kao na realno oboljenje. Toliko puta je rec 'depresija' koriscena u totalno pogresnom kontekstu da je na kraju velikim delom izgubila svoje pravo znacenje. Samo jos oni koji su zaista prosli kroz pravu depresiju mogu (nazalost) znati i pravo znacenje depresije.

#4 zelenka

zelenka

    CARICA

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,757 posts

Posted 01 November 2006 - 20:47

Autor:
Ozren Podnar, prof.
Časopis Vaše zdravlje, objavljeno u broju 38 (10/04)



Zbog predrasuda i iskrivljenih informacija osoba oboljela od depresije najčešće ne može pojmiti da su njezine tegobe zdravstveni problem


Kako shvatiti depresiju?

Problem depresije jedan je od najvećih paradoksa društva i medicine. Stotine milijuna ljudi u svijetu, a stotine tisuća u Hrvatskoj, trpe od te bolesti, ali u najboljem slučaju jedna trećina potraži liječničku pomoć, a odgovarajući tretman dobije samo njih 10-20 posto. Depresija je lječiva, ali privoljeti osobu s depresijom (ili samog sebe) na odlazak liječniku, i to još psihijatru, u većini je slučajeva mission impossible. Svatko tko ima depresiju trpi brojne i ozbiljne smetnje i svjestan je da mu je loše, no ne shvaća prirodu svojih tegoba i ne zna što mu je činiti, a od okoline uglavnom dobiva pogrešne savjete i neumjesne primjedbe.
Zbog strahovitih predrasuda i iskrivljenih informacija, osoba oboljela od depresije najčešće ne može pojmiti da su njezine tegobe zdravstveni problem, što je preduvjet traženja liječničke pomoći. Stoga čovjeku valja objasniti što depresija jest, pomoći mu da prepozna depresivne simptome kod sebe ili bližnjih, te ga obavijestiti o mogućnostima uklanjanja tegoba.

Zadatak u svakom slučaju nije nimalo lak, jer većina termina koji se rabe pri opisivanju ili objašnjavanju depresije ljude odbija od liječenja. Prvo, depresija je bolest, i to bolest određenih dijelova mozga i živčanog sustava, no prosječan čovjek teško prihvaća zamisao da je bolestan na živce jer mu to automatski (i pogrešno) sugerira da je sumanut, odnosno lud. Drugo, depresiju liječe psihijatri, koje ljudi opet povezuju s ludilom pa njima idu nerado, poskrivećki ili nikako. Treće, kod depresije se primjenjuju psihijatrijski lijekovi, na što ljudi obično reagiraju komentarima "lijekovi neće riješiti moje objektivne probleme" ili "nisam ja lud da pijem lijekove za živce". Činjenica je da je tek manjina svjesna kako lijekovi mogu riješiti ili barem ublažili glavni problem, a to je upravo depresija.

Gdje se događa i kako nastaje

Teškoće pri poimanju depresije kao moždane bolesti proizlaze iz nerazumijevanja funkcija mozga, najslabije poznatog od svih organa. Pri spomenu mozga prvo nam na pamet padaju pojmovi inteligencije, logičkog zaključivanja, shvaćanja, učenja, pamćenja, snalaženja u prostoru, no manje je poznato da je mozak i organ emocija i raspoloženja, najvažnijih čimbenika za kvalitetu života pojedinca.

Depresija, kao i svako drugo raspoloženje, proistječe iz rada mozga. Razlike između moždane aktivnosti kod depresivnih i kod zdravih ljudi uočljive su na snimkama mozga dobivenih putem uređaja za PET (positron emission tomography, odnosno tomografija pozitronskom emisijom), gdje se vidi da je kod depresije, među ostalim, smanjena metabolička aktivnost u lijevom prednjem režnju mozga. Taj i neki drugi dijelovi mozga naprosto ostaju izvan pogona, do čega dovodi manjak ili višak određenih tvari u mozgu ili smanjen broj živčanih stanica u centrima za raspoloženje.
Što uzrokuje spomenute promjene u moždanoj aktivnosti, koje potom dovode do pada raspoloženja? Događaju li se same od sebe ili su posljedica utjecaja vanjskih okolnosti? Moguće je i jedno i drugo. Najčešće depresiju izazivaju stres ili traume, ali u brojnim slučajevima javlja se i bez vanjskog uzroka, po diktatu gena.

Depresiju redovito izaziva kombinacija genetskog naslijeđa i utjecaja vanjskih okolnosti. Ako je genetska predispozicija za depresiju jaka, bolest može nastati i bez stresnih podražaja, to jest i u normalnim životnim okolnostima. Ako je pak čovjek pretrpio vrlo jak ili dugotrajan stres, može oboljeti od depresije i ako nema jaku genetsku predispoziciju za nju.
Kako stres izaziva duševne poremećaje? Kroz djelovanje na mozak. Pretrpimo li stresan podražaj, u našem se organizmu luče stresni hormoni, štetne tvari s razornim djelovanjem na sve organe. Kod ljudi s otpornim živčanim sustavom stresni se hormoni luče rjeđe, manje i kraće. Kod osjetljivijih ljudi luče se češće, jače i dulje, a stradaju organi od srca i krvožilnog sustava, preko želuca i gušterače do mozga. U mozgu stresni hormoni blokiraju djelovanje hormona ugode te ubijaju milijune moždanih stanica. Ako je time pogođen centar za raspoloženje, trpjet će od pada raspoloženja - depresije.


Depresija nije u vanjskim okolnostima

Jedna od teškoća s kojom se suočavaju stručnjaci ili informirani laici kad žele sugovorniku objasniti što je depresija jest nesposobnost velikog broja ljudi da razlikuju svoje raspoloženje od životnih okolnosti. Iako nema dvojbe da vanjske okolnosti (stresori) utječu na organizam, depresija je nešto što se zbiva u mozgu, dakle u organizmu. Usporedbe radi, ako ste se porezali nožem, nož je vanjska okolnost, a porezotina posljedica na vašemu tijelu i sigurno je nećete sanirati bacanjem noža u smeće nego čišćenjem i previjanjem rane.

Quote


Stresne okolnosti koje najčešće izazivaju depresiju:

gubitak nekoga ili nečeg važnog, npr. voljene osobe ili kućnog ljubimca
samoća, odsustvo prijatelja ili ljubavi
teška bolest (vlastita ili u obitelji)
porod, teška trudnoća
selidba, drastična promjena životnih okolnosti
siromaštvo, teški uvjeti života
nezaposlenost ili besposlenost
beskućništvo, deložacija
pretrpljena katastrofa (npr. potres, požar)
pretrpljeno nasilje (npr. silovanje, razbojništvo, otmica)
izloženost šikaniranju, zastrašivanju, prijetnjama
sudski proces ili čekanje presude
zatvor ili čekanje izvršenja presude

Ostali depresogeni faktori:

manjak dnevnog svjetla
smanjeno kretanje
nezdrava prehrana
neki lijekovi, steroidi, alkohol, droge
Zbog predrasuda i iskrivljenih informacija osoba oboljela od depresije najčešće ne može pojmiti da su njezine tegobe zdravstveni problem



Quote

Što trebate znati o depresiji- depresija je poremećaj u radu dijelova mozga zaduženih za raspoloženje
- postoji genetska predispozicija obolijevanju od depresije
- depresija nije ludilo niti sumanutost
- depresija nije razmaženost ili umišljeno stanje
- depresije se ne možete osloboditi snagom volje ili svjesnim naporom
- depresija nije stil života
- depresija nije posljedica načina razmišljanja
- ne postoji "neopravdana" ili "bezrazložna" depresija
- od depresije možete oboljeti i bez životnih stresova
- protiv depresije djelotvorni su i lijekovi i psihoterapija
- što je depresija teža ili dulja, to su lijekovi uspješniji od psihoterapije


Kako se osjeća depresivna osoba

Osobe koje imaju depresiju svoje stanje nazivaju raznoliko. Mlađi kažu da su "u bedu". Drugi kažu da su "u komi", "u životnoj krizi", da se "osjećaju grozno", da je "bolje da ih nema" i slično. Pogledajmo kako se osjeća osoba koja ima depresiju:

Prvo i osnovno što je muči jest potištenost, odnosno duboko sniženo raspoloženje (lat. depressio = potištenost). Osoba pogođena depresijom je dakle nesretna, utučena, tužna, katkad upravo očajna i bespomoćna.
Osim što je potištena, pojačano je razdražljiva i osjetljiva na stres, prigovore, uvrede, prepreke i druge životne nepogodnosti.
Osjeća se osamljeno, napušteno, nevoljeno i suvišno. Iako su joj pažnja i društvo potrebni, gužva joj smeta i čini je tjeskobnim.
Tipičan depresivac slabije se koncentrira, bezvoljan je, apatičan, trom i usporen, ništa ga ne veseli i ne motivira.
Neke posljedice depresije usko su prepoznatljive na tjelesnom planu: poremećaj spavanja, apetita i spolne moći, brže umaranje i iscrpljivanje, bolovi u raznim dijelovima tijela i općenito nemogućnost ispunjavanja svakodnevnih obveza.


Samopomoć

Prirodno sredstvo protiv depresije je gospina trava (hypericum perforatum), ali nije uputno kombinirati je s lijekovima. Lijekovima, ili gospinoj travi, možete dodati vitamine B kompleksa, folacin (također vitamin iz skupine B ), vitamin C, magnezij, cink, lecitin, Omega-3 masne kiseline i dr.
Kod blaže depresije možete si pomoći antidepresivnim postupcima:
- svakodnevno se kretati i baviti tjelovježbom (dokazano imaju antidepresivan učinak na mozak)
- izlagati se sunčevom svjetlu, prirodnom antidepresivu
- unositi u prehranu više ribe, tjestenine, puretine, piletine, integralne riže, zobenih pahuljica, svježeg voća i povrća; pijenje i do 10 čaša vode dnevno
- smanjiti unos alkohola, kofeina i šećera
Ne izbjegavajte stručni pristup

Depresija od života čini pakao, iz kojeg se oboljeli silno želi izvući, ali u pravilu ne zna kako to učiniti. Neki od postupaka kojima ljudi pribjegavaju kako bi si nakratko podigli raspoloženje uključuju alkohol, duhan, kofein, šećer, droge, šoping, kockanje i druge vrste rizika. Sve nabrojano su samo priručne metode "samoliječenja" koje su u nas društveno prihvaćenije od odlaska psihijatru i prihvaćanja liječničkog tretmana.
Pregledom najčešćih simptoma uviđamo da depresija nanosi patnje, koje su ponekad toliko jake da oduzimaju čovjeku volju za životom, tjerajući ga na samoubojstvo (suicid). Imate li pet ili više od navedenih simptoma tijekom dva ili više tjedana, imate kliničku depresiju. Ako vam simptomi izazivaju patnju ili vas ometaju u obavljanju svakodnevnih poslova, javite se specijalistu za mentalno zdravlje bez obzira na to što neinformirana okolina o tome misli.
Dvije temeljne vrste antidepresivne terapije su biološka i psihološka. Biološka terapija uključuje direktno djelovanje na mozak posredstvom lijekova. Oni uklanjaju biokemijske poremećaje u mozgu koji izazivaju depresiju. Moderni antidepresivi vrlo su pouzdani, blagi i lako podnošljivi i djelotvorni kod 80-90 posto ljudi koji ih uzimaju strogo prema uputama (redovito i bez preskakanja). Pazite na razliku: depresija se liječi antidepresivima, a ne sredstvima za smirenje, iako i potonji mogu biti korisni u određenim fazama liječenja. Psihijatar mora nadzirati tijek liječenja, paziti na popratne učinke lijekova, ispraviti doze i eventualno promijeniti lijek ili uvesti kombinaciju lijekova.
Psihološka pomoć podrazumijeva tretman kod ovlaštenog psihoterapeuta. Pri izboru terapeuta snažno vam preporučujemo onog koji je biološki informiran te upućen u antidepresive i sredstva za smirenje. Terapeut vam treba objasniti od čega bolujete i rasvijetliti vam bit depresije. Zatim vam treba pružiti moralnu potporu, ohrabrenje, utjehu, društvo pa i rame za plakanje ako je potrebno. U pojedinim slučajevima može dati pacijentu konkretne i primjenjive savjete, primjerice za bolju komunikaciju s okolinom, za izbjegavanje stresnih situacija, za bavljenje aktivnostima koje podižu raspoloženje i drugo.



Kronični umor - tijelo u depresiji


Autori:
Ozren Podnar, prof.
Robert Torre, dr. med., spec. psihijatar objavljeno u broju 44 (10/05)



Snimanjem mozga istraživači su otkrili da oboljeli od sindroma kroničnog umora imaju bitne biološke abnormalnosti u usporedbi sa zdravim ljudima


Do prije deset godina Gordana je bila dinamična, ambiciozna intelektualka, zaposlena na Zagrebačkom sveučilištu. Nakon osobito naporna razdoblja, počela je rapidno gubiti kondiciju. "Budila bih se iscrpljena i bezvoljna, uz bolove u mišićima. U početku sam mislila da imam gripu."
Stvar je, međutim, bila malo složenija. Nakon što ju je iscrpljenost držala kod kuće nekoliko tjedana, nikad nije u potpunosti popustila. Gordani su tek mnogo godina poslije dijagnosticirani kronični umor i depresija, no ne prije nego što je njezino akademsko napredovanje bilo zaustavljeno. Napustivši dobar posao, danas radi kao honorarna prevoditeljica, jer za kontinuiran angažman nema snage. "Morala sam se pomiriti s time da mogu raditi najviše polovicu od onoga što sam nekad mogla. Dva sata uzastopna rada maksimum je koji mogu izdržati prije nego što moram leći.
Uz nužno prihvaćanje vlastitih tjelesnih ograničenja, Gordani je problem nositi se s ljudima koji ne vjeruju da je stvarno bolesna. "Ni obitelj mi nikad nije pružala podršku. Čula sam mnogo posprdnih komentara na svoj račun."
Čak i danas, kad se o kroničnom umoru znade mnogo više, Gordana i dalje susreće skeptike. "Vi ne izgledate bolesno", komentirala je nedavno njezina susjeda. "Kako sam bijesna bila! Nakon desetljeća muke, ljudi misle da iz tko zna kojeg razloga muljam - na svoju štetu".
Gordana ni danas ne zna zašto se točno razboljela, a misli da je glavnu ulogu odigrao stres. "S obzirom na to da dolazim iz vrlo skromne obitelji, morala sam raditi uza studij, a potom obavljati dva posla da bih se stambeno osamostalila. Nisam znala što je godišnji odmor. Nisam se odmarala."

Bolno nepovjerenje okoline

Budući da je pregledima teško utvrditi gdje je u organizmu žarište kroničnog umora, mnogi su liječnici i istraživači svojedobno tu bolest opisivali kao "umišljeno stanje". Nisu mogli biti dalje od istine.
"Neki liječnici i laici ne vjeruju u postojanje bolesti ako golim okom ili na rengenskoj snimci ne vide poremećaj na nekom organu - ožiljak, izraslinu, prijelom, bilo što, ili ako im ne kažu da je pronađen uzročnik - virus, bakterija, gljivica", objašnjava neuropsihijatar dr. Earl Monroe iz kanadskog Centra za proučavanje kroničnog umora i fibromijalgije, bolesti bolnih mišića, koja često prati kronični umor.
Preokret u shvaćanju kroničnog umora dogodio se kad je u žarište proučavanja došao mozak, odnosno središnji živčani sustav. Umjesto da traže uzročnika navodne infekcije ili tragove ozljede, znanstvenici su počeli snimati mozak i mjeriti razine stresnih hormona.
"Novom strategijom istraživači su otkrili da oboljeli od sindroma kroničnog umora imaju bitne biološke abnormalnosti u usporedbi sa zdravim ljudima. Mjerenja razine stresnih hormona i imuniteta te snimke moždane aktivnosti pokazali su jasne razlike između kronično umornih ljudi i zdravih", dodaje dr. Monroe.
Iako i dalje ima onih koji sumnjaju u biološku utemeljenost kroničnog umora, uspostavljen je konsenzus da je ta bolest ipak biološkog karaktera, čak i onda kad je uzrokovana psihičkim stresom.
"Svatko tko pati od kronične bolesti ima poremećaj u biološkom mehanizmu", kaže James F. Jones, stručnjak za kronični umor u Američkom centru za kontrolu i prevenciju bolesti. "Ne možete odvojiti um od tijela, jer psihologija je biologija. Sve što se događa u mozgu je kemijske ili električne prirode."

Na početku umora je stres

Oni koji trpe od kroničnog umora ili fibromijalgije u većini slučajeva prije pojave bolesti pretrpjeli su snažan stres, poput fizičkog nasilja, nekoga ozbiljnoga gubitka, ili su iskusili depresiju ili anksioznost. Istraživanje provedeno u Leedsu pokazalo je da su osobe koje trpe od kroničnog umora imale devet puta veću incidenciju stresnih događaja tri mjeseca prije nastupa bolesti, u usporedbi sa zdravom populacijom. Zatim, kad su već bili pod nekim oblikom stresa ili su trpjeli od depresije ili anksioznosti, ljudima se dogodilo još nešto - prometna nesreća, ozljeda, virusna infekcija, trovanje hranom.

Prepoznajte sindrom kroničnog umora


Sindrom kroničnog umora nije nova bolest. U 19. stoljeću izraz neurastenija ili živčana iscrpljenost koristio se za opisivanje simptoma sličnih onima koji obilježavaju sindrom kroničnog umora.
Umor koji traje više od šest mjeseci, ometa normalne aktivnosti, a za koji nije utvrđen medicinski uzrok naziva se neobjašnjenim kroničnim umorom. Takav se umor može dalje razvrstati u sindrom kroničnog umora i idiopatski kronični umor.
Ako u pacijenta nisu prisutni svi simptomi potrebni za donošenje dijagnoze sindroma kroničnog umora, postavlja se dijagnoza idiopatskoga kroničnog umora (pojednostavljeno, idiopatski znači da uzrok umora nije poznat).

"Ako je tijelo već nečim načeto, dovoljan je mali dodatni stresni podražaj da gurne organizam preko ruba i izazove trajni "kvar". Stresni događaj aktivira stresne žlijezde na potezu hipotalamus-epifiza-nadbubrežne žlijezde, što dovodi do rasta razine hormona kortizola, koji oslabljuje imunitet i druge životne sustave te narušava raspoloženje", navodi dr. Monroe.
Abnormalno jaka stresna reakcija organizma možda je ključna za nastanak kroničnog umora, ali i depresije. Kad je organizam pod stresom, krhkiji je i slabiji, pa ga svaki sljedeći udarac može uvesti u kronično bolesno stanje, kao što su kronični umor, depresija ili oboje. Ipak, ne može se reći da je kronični umor samo tjelesna manifestacija kliničke depresije. Iako su oboljeli od kroničnog umora u velikoj mjeri depresivni, a oboljeli od depresije većinom iscrpljeni, ta su dva stanja ipak različita i nisu nužno istodobna. Moguće je da je sindrom kroničnog umora tjelesni ekvivalent depresije, odnosno onaj oblik smanjene aktivnosti izvjesnih moždanih centara koji pogađa tjelesnu funkciju više nego psihičku. No, dvije trećine pogođenih tim sindromom pati i od umora i od depresije, a antidepresivi pomažu i kronično umornima koji nemaju depresivne simptome.

Quote

Kriteriji za dijagnozu sindroma kroničnog umora
Četiri ili više navedenih simptoma moraju biti prisutni dulje od šest mjeseci.

kratkoročan gubitak pamćenja ili ozbiljna nesposobnost koncentriranja, nauštrb poslu, školi ili drugim normalnim aktivnostima
upaljeno grlo
otekli limfni čvorovi na vratu ili u pazuhu
bolovi u mišićima
bolovi bez crvenila u zglobovima
jake glavobolje
neokrepljujući san
umor dulji od 24 sata nakon svakog napora.

Spomenuti umor ne smije biti posljedica pretjerana rada ili vježbanja. Umor je vrlo jak, remeti normalno životno funkcioniranje, a ne popušta ni nakon spavanja i odmaranja. Čak i mali napor pogoršava simptome.
Tako jak umor javlja se kao upala gornjih dišnih puteva uz povišenu temperaturu, glavobolju, mišićne bolove, upaljeno grlo, bolove u ušima, curenje iz nosa, kašalj, proljev i iscrpljenost. U početku, bolest kojom počinje kronični umor može biti obična hunjavica ili gripa.
Simptomi su dugotrajni. Dok kod običnih upala simptomi prolaze nakon tri do sedam dana, kod sindroma kroničnog umora vraćaju se ili traju mjesecima ili godinama. Mnogi pacijenti doživljavaju simptome kao nove napade gripe, pri čemu svaki traje od nekoliko sati do nekoliko tjedana.
Dodatni simptomi, koji nisu nužni za postavljanje dijagnoze sindroma kroničnog umora, uključuju nepodnošenje alkohola, osjetljiva crijeva, suhe oči i usta, oslabljen krvotok u rukama i stopalima, smetnje u vidu i bolne mjesečnice.


--------------------------------------------------------------------------------


Što ako umor ne prestaje?

Zamislite da godinama ne možete raditi više od tri-četiri sata dnevno i da odmah nakon posla morate leći. Ili da osjećate prodornu bol poput zubobolje u raznim dijelovima tijela istodobno, da nemate snage obavljati uobičajene kućanske poslove i da vam povrh svega popuštaju koncentracija i pamćenje. Tako izgleda život osoba koje pate od sindroma kroničnog umora, kaže dr. Marco Guigliotta, jedan od svjetskih stručnjaka za tu bolest.
Ako je kronični umor praćen nizom određenih simptoma, govori se o sindromu kroničnog umora. Tipični su prateći simptomi tjelesna slabost, bolovi, nizak tlak, nesanica i potištenost. Neki pacijenti imaju i kronično povećanu temperaturu te trnce u udovima.
"To je ozbiljna bolest, koja može razoriti ljudske živote", kaže Guigliotta, koji je i sam godinama trpio od sindroma.
Sindrom kroničnog umora ne liječi se snagom volje. Premda psihološki čimbenici nesumnjivo igraju ulogu u nastanku bolesti, to ne znači da je pacijenti mogu otjerati voljom ili čarobnim riječima.
Terapija protiv sindroma kroničnog umora uključuje lijekove protiv bolova, antidepresive, psihoterapiju i tjelovježbu. Antidepresivi su sredstva za postizanje ravnoteže moždane kemije koja aktiviraju živčani sustav, posredno jačajući imunitet i otpornost na stres. Psihoterapija je važna zbog emocionalne podrške, ali i zbog učenja pozitivnom razmišljanju. Postupno vježbanje može pomoći pacijentu da se malo-pomalo vrati aktivnostima, poput fizikalne terapije nakon operacije kuka. Pacijente se ohrabruje da svaki dan pokušaju hodati nekoliko stotina metara duže, umjesto da se naglo iscrpe na dan kad im bude bolje.

#5 Patrik

Patrik

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,760 posts

Posted 03 November 2006 - 08:29

Ovo je sve manje prožvakano... :D Ali ipak korisno. Informacija o depresiji nikad dosta. Uvijek se treba podsjećati pojedinih segmenata kako bi bolje upoznali sebe..

#6 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 09 November 2006 - 17:00

Depresija lomi kosti



Vezu izme?u emocija i zdravlja kostiju u biblijskim je Izrekama opisao jo mudri kralj Salomon. Izraelski znanstvenici sad su dokazali da depresija utje?e na slabljenje gusto?e kostiju.


Depresija moe utjecati na slabljenje gusto?e kostiju, ustvrdili su izraelski znanstvenici, istodobno tvrde?i kako bi uzimanje antidepresiva moglo utjecati na lije?enje osteoporoze.

Znanstvenici s jeruzalemskog Sveu?ilita Hebrev u ponedjeljak su izvijestili o rezultatima istraivanja to su ih proveli na mievima daju?i im lijekove koji su kod njih potaknuli stanje sli?no depresiji kod ljudi, zbog ?ega su glodavci gubili kotanu masu, uglavnom na kukovima i na kraljenici. Nakon to su laboratorijski mievi dobili terapiju antidepresivima, zamije?eno je znatno poboljanje gusto?e njihovih kostiju te razina aktivnosti i socijalne interakcije.

U objanjenju profesora Raza Jirmija, koji je vodio ekipu izraelskih stru?njaka, stoji kako depresija aktivira "simpati?ki iv?ani sustav" koji reagira na potencijalni stres, uzrokuju?i otputanje kemijskog sastojka poznatog kao noradrenalin koji teti izgradnji kotanih stanica, pokazala je studija.

Antidepresivi blokiraju noradrenalin i ponitavaju njegov negativni u?inak. Rezultati istraivanja bit ?e objavljeni u ovotjednom broju ameri?kog stru?nog ?asopisa Proceedings of the National Academy of Sciences.

Istraivanja to su ih istodobno tijekom mjeseca listopada provodili znanstvenici s bostonskog instituta Forsyth pokazala su da kemijski sastojak fluoksetin, sadran u naj?e?e propisivanom antidepresivu Prozacu, tako?er pove?ava gusto?u kotane mase kod mieva.



Net.hr


Tjeskoba-Neuroze-Poreme?aji raspoloenja-Poreme?aji osobnosti...itd

http://www.medicina....sihijatrija.htm

#7 Guest_Pospani (Gost)

Guest_Pospani (Gost)
  • Guests

Posted 09 November 2006 - 18:42

Dobar topic...informativan.
Evo jedan copy-paste s :pliva zdraclje"
vec sam ga stavio na topic "depresivna epizoda ili depresija"
tamo ima jos nekoliko postova u kojima su quotana ili upotrebljena strucna stajalista.
Posebno u postu od Drage i Brokena..,mozda bi bilo dobro da ih prebacis tu...



Depresija
Depresija se prepoznaje po padu raspoloenja, negativnim osje?ajima i crnim mislima. ?esto oboljelog mu?e umor, iscrpljenost te poreme?aji sna i apetita.


Ako ste dulje vrijeme duboko tuni i nesretni, ili bezvoljni, prazni i tupi, zna?i da bolujete od depresije.


Samo ime depresija dolazi od latinske rije?i i zna?i potitenost. Kada lije?nici govore o depresiji, misle na niz srodnih psihofizi?kih stanja koje karakteriziraju poreme?aji raspoloenja, tj. afektivni poreme?aji. Oni se prepoznaju kao snieno raspoloenje, negativni osje?aji te crne misli. Prate ih i tjelesni simptomi poput umora, iscrpljenosti te poreme?aja sna i apetita.


HIROVITI SIMPTOMI DEPRESIJE
Depresija se moe prepoznati po nizu simptoma, a svaki se bolesnik ja?inom i vrstom simptoma razlikuje od drugoga. No hirovitost simptoma dolazi do izraaja i kod istog depresivca, pa s vremenom moe patiti od razli?itih simptoma i koji su raznih ja?ina. Naj?e?i simptomi depresije su:
potitenost, turobno raspoloenje, navala crnih misli i sje?anja;
intenzivna tuga, samosaaljenje, napadaji pla?a;
osjetljivost, ranjivost, razdraljivost ('sve me smeta');
strah, tjeskoba, zabrinutost, strepnja ('neto strano ?e se dogoditi');
pesimizam, bezna?e i bespomo?nost ('nema mi spasa', 'nikad mi ne?e biti bolje');
osje?aj bezvrijednosti, krivnje i suvinosti ('nitko me ne voli', 'nitko me ne treba');
osamljenost, osje?aj nepripadanja ili nezati?enosti ('potpuno sam sam na svijetu');
nesposobnost uivanja u ranije ugodnim stvarima ili aktivnostima ('nita me ne veseli');
bezvoljnost, letargija ('nita mi se ne da');
oslabljena koncentracija i poreme?aj pam?enja;
umor, iscrpljenost, manjak energije;
zna?ajno smanjen ili pove?an apetit;
nesanica ili prevelika potreba za snom;
tjelesni bolovi koji nemaju tjelesne uzroke;
elja za smr?u ili planiranje samoubojstva ('ne mogu vie izdrati', 'bolje da me nema')




?EGA SE ?UVATI
Depresivne simptome uzrokuju kemijski i iv?ani poreme?aji u mozgu, no u njihovom izazivanju sudjeluju brojni ?imbenici:
stresni doga?aj (trauma) - smrt ili bolest bliske osobe, razvod, raskid ljubavne veze ili prisnog prijateljstva, gubitak posla, selidba, teka ozljeda, dijagnoza teke bolesti, izloenost nasilju, uhi?enje, su?enje, osuda na zatvor, katastrofa poput potresa ili poara itd.;
kroni?na izloenost stresu - stres na poslu, u koli ili u obitelji, loi me?uljudski odnosi, slab drutveni ivot;
manjak svjetla;
neki lijekovi - kontraceptivna sredstva, steroidi, rezerpin, sedativi;
alkohol ili droge;
alergije;
nepravilna prehrana - siromana sloenim ugljikohidratima i nezasi?enim masnim kiselinama;
prethodne bolesti - poreme?aj rada titnja?e, dijabetes, modani udar itd.;
genetska sklonost - uro?ena slabost iv?anog i hormonskog sustava, nepravilnosti u gra?i mozga.





to morate znati

TO MORATE ZNATI
Depresija nije ivotni stav, na?in ivota, stil ponaanja ili karakterna osobina, ve? bolest.
Depresivnom bolesniku ne?ete pomo?i 'mudrim' pu?kim savjetima poput: trgni se, oraspoloi se, budi optimist, ne brini, budi sretan. Ne?ete pomo?i ni pitanjima kao to su 'to ti sada fali', 'kad ?e se suo?iti sa ivotom', ili primjedbama u stilu 'vrijeme je da odraste' ili 's tobom uvijek neki problemi'.
Depresija nije bolest razuma i logike, pa oboljelom ne?e biti bolje ako mu razumno 'objasnite neke stvari' ili mu spomenete da 'nema razloga' biti depresivan.
Iako utje?e na psihi?ko i emotivno stanje bolesnika, depresija je tjelesna bolest. Ona je biokemijski (fizioloki, hormonski) poreme?aj, a u teim slu?ajevima i iv?ani (ako su stresni hormoni izazvali odumiranje modanih stanica).
ivotni problemi, odnosno nepovoljne vanjske okolnosti ne moraju uzrokovati depresiju, niti su neophodne za nastanak depresije. Bit depresije nije u vanjskim okolnostima, nego u uro?enoj depresivnoj gra?i iv?anog sustava.
Za lije?enje depresije nije vano je li nastala kao odgovor na ivotne probleme, ili 'sama od sebe', jer su simptomi i terapija u oba slu?aja jednaki.
Na vanjske okolnosti katkad ne moete utjecati, ali na depresiju moete: ona se lijekovima moe ukloniti ili bitno ublaiti.
Depresiju u pravilu ne uzrokuju: pogrena shva?anja, iskrivljene predodbe, nisko samopotovanje, manjak samopouzdanja, krive odluke, negativni ivotni stavovi, crne misli, odbijanje suo?avanja sa stvarno?u, nedostatak dobre volje, lijenost, nezrelost i sl. Sve nabrojano naj?e?e su posljedice, a ne uzroci depresije.

#8 Draga

Draga

    CARICA

  • Honorable Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,921 posts

Posted 02 June 2007 - 17:35

Depresivna bolest (Velika depresija, Unipolarna depresija, Klinicka depresija)

Kod osoba s depresijom dolazi do kontinuiranog neraspolozenja, tuge, praznine i besmisla. Simptomi se dele na fizi?ke probleme kao sto je promena apetita (gubitak ili povecanje telesne tezine), smetnje tokom spavanja (nemogucnost spavanja insomnia, isprekidan san, otezano padanje u san ili prevelika potreba za spavanjem), spavanje ne daje osecaj odmora pa se pacijent cesto puta oseca losije ujutro nego uvece, nedostatak energije, osecaj slabosti, iscrpljenosti i umora, uznemirenost, anksioznost, psihosomatske smetnje kao sto je glavobolja, stomacni problemi ili bolovi bez konkretnog fizickog uzroka. Dolazi do promena u ponasanju kao sto je povla?enje iz drutevnih, ili poslovnih aktivnosti, otezano donesenje odluka, izbegavanje obaveza, smanjenje fizickih aktivnosti, nedovoljna briga o sebi (nepravilna ishrana, smanjena licna higijena). Ceste su i povecane upotrebe alkohola ili raznih lekova kao i samoinicijativno uzimanje droga. Nastaju promene u razmisljanju, smanjena koncentracija, blagi gubitak memorije, usporene misli, samokriticnost, osecaj krivice, misli o samoubistvu ili pokusaj istog a u ekstremnim slucajevima moze doci do pojave halucinacija (najcesce auditornih) i u tom slucaju govorimo o psihoticnoj depresiji. Prisutno je osecanje tuge, beznadja, besmisla, praznine (potpuni nedostatak osecanja), gubitak interesa za seksualne aktivnosti, osecaj straha ili nadolazece velike katastrofe, gubitak samopostovanja i nedostatak interesa za aktivnosti koje su nekad pricinjavale zadovoljstvo. Da bi se donela dijagnoza depresije potrebno je da vecina simptoma traje u periodu od najmanje dve nedelje.

Biopolarni poremecaj (Manicna depresija)

Biopolarni poremecaj je karakterizovan cestim i naglim promenama raspolozenja koja idu od jednog do drugog ekstrema (od intenzivne i jake depresije i ocajanja do manicnog raspolozenja i euforije za koju ne postoji realan razlog). Kod pacijenata se obicno smenjuju periodi depresije i manije, mada su moguci slucajevi u kojima su prisutne samo manicne epizode. Razlikuje se vise vrsta kao sto je biopolar I (za dijagnozu je potrebno da postoji barem jedna manicna epizoda u trajanju od najmanje nedelju dana), zatim biopolar II (u ovom slucaju dolazi do vise od jedne epizode intenzivne depresije i nesto blaze manije, znaci depresija je primarna), zatim biopolarni poremecaj sa naglim promenama raspolozenja (za dijagnozu je potrebno barem cetiri intenzivne promene raspolozenja u periodu od godinu dana) i na kraju ciklotimija (karakteristicno po brzim promenama raspolozenja koja po svojoj prirodi ipak nemaju dovoljan intenzitet da bi usli u gore navedenu grupu). Lecenje obicno zavisi od intenziteta kao i vrste biopolarnog poremecaja. S obzirom da se najcesce radi o hronicnom poremecaju, jako je bitno da se kontinuirano uzima terapija koja se najcesce sastoji od antidepresiva (koji pomazu pri depresivnim epizodama), litijuma (kao stabilizatora raspolozenja) a u novije vreme koriste se i antikonvulzanti i valproati (cija je primarna upotreba u svojstvu antiepileptika ali zbog sirokog dejstva na centralni nervni sistem prepisuju se i u slucaju manije) i na kraju anksiolitici koji dovode do privremenog smirenja i cesto se prepisuju u fazama manije.

Distimija

Distimija je blaga forma hroni?ne depresije koja ?ini da osoba ivi ivot u kome prili?no dobro funkcionie, ali joj nedostaje ose?aj li?ne vrednosti. Naj?e?e zapo?inje u kasnom detinjstvu i adolescenciji, ali se moe pojaviti i kasnije. Mnogo je cesca kod zena nego kod muskaraca. Neki od primarnih simptoma su neraspoloenje, tuga, nelagoda, i gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti uz nedostatak samopostovanja, probleme u donoenju odluka i osje?aj besmisla. Depresivno raspoloenje prisutno je ve?i deo dana i ve?i broj dana nego to nije prisutno, to se vidi bilo kao subjektivni doivljaj ili primeceno od strane drugih ljudi, u trajanju od najmanje 2 godine. Ljudi sa distimijom su obi?no nervozni, samokriti?ni, preokupirani doga?ajima iz prolosti, razo?aranjima ili li?nim neuspesima. Tokom vremena se obicno povuku iz drutvenog ivota i vecim delom izoluju. Pretpostavlja se da je razlog tome njihova nesposobnosti da uivaju ili pruaju zadovoljstva prilikom socijalnih kontakata. Depresivni poremecaj obicno karakterizuju epizode intenzivne depresije, dok je distimija vie hroni?an i dugotrajan poremecaj bez naglih padova. Osobe koje imaju distimiju cesto puta svoje simptome prihvataju kao normalni deo zivota I vlastite licnosti, i nesvesni problema retko se obracaju za pomoc, ili barem ne sve dok mogu barem delimicno funkcionisati.

Ciklotimija

Kod ciklotimije dolazi do brzih i naglih promena raspolozenja koja se smenjuju s depresivnim raspolozenjem u nesto duzem periodu. Promene raspolozenja su blage i sam porast raspolozenja za pacijenta je obicno ugodan, tako da se retko trazi strucna pomoc pa se iz tog razloga sama dijagnoza ciklotimije donosi nesto redje. Naizmenicni periodi porasta raspolozenja i depresije mogu da traju i do par meseci. Cesto puta ljudi s ovim poremecajem imaju u porodici osobu s bipolarnim poremecajem, a isto tako kod osoba s ciklotimijom postoje vece sanse za oboljevanje od istog.  

Postporodjajna depresija

Postporodjajna depresija se obicno javlja u prvih 12 meseci nakon porodjaja i to najcesce u prvih nekoliko nedelja ili meseci. Ovaj oblik depresije moze varirati od blage pa do intenzivne depresije koja traje neko duze vreme. Najcesce se javlja posle prvog porodjaja. Jedna od osam zena ima problem postporodjajne depresije. Tacni razlozi postporodjajne depresije nisu sasvim poznati ali se na osnovu klinickih ispitivanja smatra da do ove vrste depresije najcesce dolazi zbog porasta hormona tokom trudnoce i samog porodjaja (a zatim naglog smanjena istih), otezanog ili dugotrajnog porodjaja, fizickog premora zbog nedostatka sna i neredovnog spavanja, nedostatka emotivne ili prakticne podrske, promene u odnosu s partnerom, genetska predispozicija. Zene koje pate od postporodjajne depresije osecaju se bezvredno, imaju nedostatak samopouzdanja (narocito kao nove majke), osecaj krivice, negativne misli, ekstreman strah za bebu (ili potpunu nezainteresiranost, sto samo pojacava osecaj krivice), lako i bez konkretnog razloga zaplacu, smanjen libido, probleme sa spavanjem i osecaj da nisu u stanju zadovoljiti ocekivanja.

Sezonska depresija

Sezonska depresija (sezonski afektivni poreme?aj) javlja se obi?no u isto doba godine, najcesce u zimskom periodu. Dolazi do osecaja hronicne iscrpljenosti, povecana potreba za hranom (i to najcesce za slatkisima), konstantna pospanost i zelja za spavanjem, nedostatak volje i motivacije, kao i osecaj tuge bez konkretnog razloga. Neki od mogucih razloga u pojavi ove vrste depresije mogao bi biti i hormon epifize melatonin na ciju proizvodnju deluje sunce. Verovatno iz tog razloga, sezonska depresija cesca je u severnim delovima planete. Cesce se pojavljuje kod zena i to u periodu od 30 do 40 godina. Najcesce se leci svetlosnom terapijom koja pokazuje poboljsanje kod nekih 80% pacijenata.

Atipicna depresija

Osobe s atipicnom depresijom imaju snaznu reakciju na negativne ili pozitivne vanjske okolnosti. Dolazi do osecaja duboke depresije ili do ponovnog javljanja nade i zadovoljstva u zavisnoti od situacije u kojoj se nalaze. Drugim recima, kod ove vrste depresije veliku ulogu na emocije i generalno zadovoljstvo pacijenta igraju vanjske okolnosti. Ova vrsta depresije obicno se i javlja prvi put nakon nekog negativnog dogadjaja kao sto je npr. raskid veze, gubitak posla, porodicni problemi i tome slicno. Neki od klasicnih simptoma ukljucuju povecani apetit, povecana potreba za spavanjem, osecaj tezine u telu. Osobe sklone ovoj vrsti depresije obicno imaju ekstremnu senzitivnost u medjuljudskim odnosima pa se njihovo raspolozenje najcesce menja u zavisnosti od raspolozenja drugih ljudi kao i potencijalnim problemima u odnosima.

#9 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 08 September 2007 - 19:03

to je tee od tuge?



to ?e vas vie onesposobiti: depresija, angine pectoris, artroza, astma ili dijabetes? Lije?nici su uvjereni da je depresija najrazornija. Ipak, ako se dijagnosticira izlije?iti se ipak moe.  

Depresija pojedinca moe u?initi ve?im invalidom nego ako on boluje od angine pectoris, artroze, astme ili dijabetesa, ustvrdili su dunosnici Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) te rezultate istraivanja objavili u britanskom stru?nom ?asopisu The Lancet.

Istraivanje je provedeno na 245.404 odrasle osobe iz 60 zemalja svijeta. 3,2 posto ispitanih u posljednjoj je godini patilo od depresije, a 3,3, posto od astme. Od angine pectoris u proloj je godini patilo 4,5 posto ispitanih, od artroze 4,1 posto osoba, a od dijabetesa 2,0 posto ispitanih.

Na pitanje da ocijene kvalitetu ivljenja brojkama na ljestvici od 1 do 100, ispitanici koji su patili od depresije imali su rezultat 72,1, a ostali pacijenti koji su patili od jedne od ?etiriju preostalih navedenih bolesti imali su rezultat koji se kretao oko brojke 80.

Studija je pokazala i da je depresija odgovorna za smanjenje duljine ivotnog vijeka pojedinca koji od nje pati te da utje?e na pogoranje neke druge bolesti od koje osoba boluje. Zbog toga znanstvenici pozivaju lije?nike da budu oprezniji pri dijagnosticiraju i lije?enju depresije, jer je rije? o bolesti koju nije teko lije?iti i izlije?iti. Slau se da je vrlo vano depresivno stanje kod pacijenta to prije uo?iti i to prije ga podvrgnuti odgovaraju?oj terapiji - naj?e?e psihoterapiji u kombinaciji s psihofarmacima.

"Lije?enje depresije mora dobiti jednaku vanost kao i lije?enje ostalih ?etiriju bolesti koje smo spomenuli u istraivanju", smatra dr. Somnath Chatterji koji je vodio istraivanje. "Za razliku od fizioloki uzrokovanih zdravstvenih problema za ?ije su lije?enje termini odmah ili vrlo brzo osigurani, na lije?enje depresije, odnosno na sastanak kod psihoterapeuta, pacijenti nekad moraju ?ekati mjesecima ili godinama. Pogreka je u tomu to se lije?nici naj?e?e fokusiraju na fizioloki uzrokovane simptome, ne prepoznaju?i depresiju kod svojih pacijenata", smatraju znanstvenici.


Hina
07.09.2007.

#10 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 08 September 2007 - 20:20

to treba znati o depresiji

Depresija je vie od obi?ne tuge

Velika je razlika izme?u neraspoloenja i patnje uzrokovane depresijom.
Kada smo razo?arani ivotom, kada ostanemo bez prijatelja ili izgubimo voljenu osobu, prirodno je da smo tuni i zabrinuti. Takvi doga?aji gase nam radost ivljenja. No ubrzo se ve?ina ljudi vra?a u svoje uobi?ajeno stanje.
Me?utim, ako se tuga pojavi bez ikakvog razloga ili je ona nesrazmjerna uzroku nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati bez objektivnog razloga, ako nam je teko raditi, druiti se, spavati; jednom rije?ju ako se vie ne moemo veseliti ivotu, onda to vie nije neraspoloenje niti obi?na tuga. To je depresija, ozbiljan duevni poreme?aj, bolest koja se mora lije?iti.
Depresija utje?e gotovo na cijeli bolesnikov ivot. Ne lije?i li se, depresija se sve vie pogorava, kao i svaka druga bolest. Ba je zato vano odmah u?initi prvi korak, tj. obratiti se lije?niku.
Treba imati na umu sljede?e:
- depresija je izlje?iva bolest
- to vie oboljeli od depresije nau?i o depresiji i to vie sudjeluje u programu svoga lije?enja, lake ?e se osloboditi od depresivnih simptoma
- izlje?enje nikada ne dolazi trenutno, "preko no?i": potrebno je vie tjedana lije?enja da bi se oboljeli osje?ao bolje, stoga mora biti strpljiv

Koji su simptomi depresije?

1. tuno, tjeskobno raspoloenje ili osje?aj praznine, koji traju najmanje 2 tjedna, te
2. gubitak zanimanja i osje?aja zadovoljstva u bavljenju onim aktivnostima koje su bolesnika ina?e zanimale i veselile.
Nadalje, oboljeli od depresije mogu imati neke ili sve od ovih simptoma i znakova:
- osje?aj bezvrijednosti, bezna?a i krivnje
- promjenu apetita i tjelesne teine (gubitak apetita ili poja?ani apetit)
- poreme?aj spavanja (moe se o?itovati kao nesanica ili prevelika potreba za spavanjem)
- umor, gubitak energije, osje?aj usporenosti
- uzbu?enost, uznemirenost, razdraljivost
- teko?e s koncentracijom i pam?enjem
- razmiljanje o samoubojstvu, ili pokuaj samoubojstva.

to uzrokuje depresiju?

Bioloki i okolinski utjecaji imaju vanu ulogu u razvoju depresije.
Znanstvenim istraivanjima otkriven je poreme?aj vanih kemijskih spojeva u mozgu prijeko potrebnih za prijenos informacija u ivcanim stanicama. Lijekovi (antidepresivi) pomau ponovnom uspostavljanju naruene ravnotee. ivotni stresovi tako?er pridonose ispoljavanju depresivnih simptoma. Naj?e?e su to poreme?eni odnosi s okolinom, nezadovoljstvo poslom, u?estala razo?aranja, prekid veze s voljenom osobom zbog smrti, razvoda ili odvojenog ivota.

Ostali ?imbenici koji mogu pridonijeti razvoju depresije

- tjelesne bolesti (oboljeli od tekih tjelesnih bolesti, npr. modanog udara, raka, bolesti titnja?e ?e?e obolijevaju od depresije)
- ene nakon poroda posebno su osjetljive (poslijeporo?ajna tuga duljeg trajanja)
- naslje?e (ako netko u obitelji ima depresiju)
- neki lijekovi koji se upotrebljavaju u lije?enju povienog krvnog tlaka, hormoni
- zlouporaba alkohola i droga.

Bitno je da oboljeli od depresije znade ovo:
Depresija je bolest ba kao i e?erna bolest ili upala zglobova. Za to nije kriv ni bolesnik ni netko drugi. Depresija nije znak ne?ije slabosti.
Oboljeli nije sam u borbi protiv te bolesti. Od nje barem jedanput tijekom ivota oboli gotovo svaki peti ?ovjek!
Osim lijekova, i razgovor s lije?nikom i s osobama u koje se ima povjerenja pomae da se bolest prebrodi, jer se tako dobiva potpora i adekvatna stru?na pomo?.

Tjeskoba ?esto prati depresiju

Mnoge depresivne osobe osje?aju se tjeskobno (anksiozno), uznemireno, teko usnu, previe su zabrinute, to treba napomenuti svome lije?niku. On ?e tada osim depresije lije?iti i tjeskobu.
Neki bolesnici koji pate od depresije imaju i neki anksiozni poreme?aj, koji tako?er zahtijeva lije?enje. To moe biti:
- opsesivno-kompulzivni poreme?aj: ?ine ga u?estale, neeljene misli ili osje?aji, npr. strah od zaraze, to silno uznemiruje oboljelu osobu. To su prisilne misli. Da bi umanjili svoju tjeskobu, takvi bolesnici ?ine odre?ene rituale (kompulzije), npr. u?estalo pranje ili ?i?enje.
- pani?ni poreme?aj: bolesnici pate od napadaja panike, pri ?emu imaju iznenadne navale velikog straha, pra?ene lupanjem srca, oteanim disanjem te osje?ajem zarobljenosti.
- socijalna fobija: bolesnici izbjegavaju pojavljivati se i govoriti me?u mnotvom ljudi, te agorafobija: strah pred otvorenim prostorom, posebice javnim mjestima, ponekad ?ak i strah od izlaska iz ku?e.

Kako se lije?i depresija?

to se prije po?ne s lije?enjem, ve?i su izgledi za izlje?enje. Lijekovi skra?uju trajanje, smanjuju simptome i sprje?avaju ponovno pojavljivanje bolesti. Izgledi za ozdravljenje mnogo su ve?i ako se bolesnik potpuno dri programa lije?enja.
Glavne metode lije?enja su lijekovi i psihoterapija (terapija razgovorom) te, naravno, kombinacija obaju na?ina lije?enja.

Psihoterapija
Lije?nici specijalisti psihijatri pomau oboljelom razumjeti psiholoku pozadinu njegove bolesti i u?e ga kako se s njome nositi. Razgovor s terapeutom osigurava im podrku i stru?ne savjete.

Lijekovi
Za lije?enje depresije upotrebljavaju se antidepresivi. Ublaavaju depresiju uspostavljaju?i poreme?enu ravnoteu kemijskih spojeva u mozgu.
Ima nekoliko razli?itih skupina antidepresiva (AD). To su:
- lijekovi koji sprje?avaju ponovnu pohranu serotonina u ivcane stanice. Nazivaju se selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina' (SIPS). To je novija skupina lijekova koja ima manje neeljenih nuspojava od starijih lijekova. U nekih bolesnika mogu, me?utim, uzrokovati glavobolju, mu?ninu, uznemirenost, promjene u seksualnom ivotu, te nesanicu. Neki se od tih nuspojava smanjuju ili ?ak s vremenom i?ezavaju.
- tricikli?ki antidepresivi (TCA) su prvi djelotvorni antidepresivi i jednako su djelotvorni kao i skupina SIPS, neki su i djelotvorniji, ali ?e?e uzrokuju neeljene reakcije uklju?uju?i zamu?en vid, debljanje, suho?u usta i vrtoglavicu.
-inhibitori enzima monoaminooksidaze (IMAO) propisuju se mnogo rje?e nego prije navedene dvije skupine. Uz neke od njih ne smije se uzimati odre?ena vrsta hrane i neki lijekovi. U noviju skupinu spadaju reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze (RIMA) koji imaju puno manje nuspojava od IMAO.
Da bi antidepresivi uop?e po?eli djelovati, treba ih uzimati neprekidno najmanje 3-5 tjedana, a nakon poboljanja stanja jo mjesecima.

Treba biti u doticaju sa svojim lije?nikom

Tijekom procesa lije?enja treba stalno sura?ivati s lije?nikom:
- kod uzimanja lijekova to?no slijediti upute lijecnika
- ne ustru?avati se javiti lije?niku ?im bolesnik uo?i neeljenu reakciju na lijek. Lije?nik ?e moda promijeniti terapiju
- ako bolesnik nije zadovoljan tijekom kojim lije?enje napreduje, treba porazgovarati o tome s lije?nikom; moda ?e mu pomo?i promjena lijeka ili psihoterapija

Razumijevanje je klju? uspjeha

Pridravanje svih savjeta lije?nika, uklju?uju?i uzimanje lijekova, najbolji je put prema izlje?enju. Kako lije?enje napreduje, treba re?i lije?niku osje?a li se oboljeli bolje ili loije nego u po?etku i kako se osje?a dok uzima sadanji lijek. Najvanije od svega: odmah se javiti lije?niku ako se pojave misli da bi sam sebi neto u?inio!
Tako?er treba se obratiti za pomo? obitelji i prijateljima. Oni mogu bolesnika ohrabriti i uliti mu samopouzdanje da lake prebrodi depresiju.
Naposljetku, treba biti strpljiv. Uzroci koji su izazvali depresiju sloeni su i izlje?enje nastupa polako.
Najce?e zablude pri depresiji su:
"Depresija ?e brzo pro?i sama od sebe, pa se uop?e ne moram javljati lije?niku."
"Depresija je neto to napada samo slabe i bespomo?ne, a ja to nisam pa mi lije?enje ni nije potrebno."
"Promijenim li okolinu, depresija ?e pro?i."
"Ja najbolje znam kako mi je (djelomice to?no!), pa se sam mogu i najbolje lije?iti (posve pogreno)."
"Sramota je oti?i lije?niku i aliti se na pla?ljivost i gubitak veselja. To nije ni za ozbiljne ene, a kamoli za pravog mukarca."
"Nitko na ovome svijetu ne moe mi pomo?i."
"Nikada vie ne?u ozdraviti i zauvijek ?u ostati u ovako tekom stanju."

Ako je oboljeli sposoban i voljan govoriti o svojoj depresiji, to ?e osokoliti i njemu bliske osobe da to u?ine jer su se do tada sramile govoriti o svojim tegobama. Na taj na?in uvelike ?e pomo?i drugima i sebi samom. Osje?aj da se moe u?initi neto dobro i korisno za druge zna?i da je vrijedna i korisna osoba, a to je osje?aj koji pomae suzbiti depresiju.


sa  :www.psihijatrija.hr/edu

#11 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 08 September 2007 - 20:32

Depresija - integralni pristup
Autor: Doc.dr.sc. Mijo Niki?

Izvor: PLIVAzdravlje.hr

Depresija - bolest svih vremena

Depresija nije bolest samo nae epohe. Ona je bila prisutna u svim razdobljima povijesti, u svim civilizacijama i kulturama. Me?utim, moe se re?i da je ona u ovo nae vrijeme posebno vidljiva, jer je privatni ivot zahvaljuju?i sredstvima masovne komunikacije postao prakti?ki javan. Osim toga, ?ovjek naega vremena naglasak stavlja na emocije, a razum potiskuje u drugi plan. Me?utim, kako ne moe zadovoljiti sve svoje afektivne elje, a nije spreman na rtvu i odricanje, puno lake ?e pasti u depresiju nego li je to bio slu?aj prije kad su subjektivna i iracionalna o?ekivanja stavljala u drugi plan.

Distimija

?ini se da je u ovo nae doba vie prisutan poreme?aj koji se zove distimija koji spada u skupinu poreme?aja raspoloenja i predstavlja blai oblik depresije. Naj?e?e zapo?inje neprimjetno u kasnom djetinjstvu i adolescenciji, ali se moe pojaviti i kasnije, te je tri puta ?e?a u ena. Glavni simptom je deprimirano raspoloenje karakterizirano tugom, nelagodom, neraspoloenjem i gubitkom interesa za uobi?ajene aktivnosti uz samopotcjenjivanje, poteko?e u donoenju odluka i osje?aj beznadnosti.

Maskirana depresija

Danas je tako?er veoma rairena tzv. maskirana depresija koja se vie izraava tjelesnim i vegetativnim simptomima bolesti. Takvi bolesnici nisu uop?e svjesni svog depresivnog raspoloenja. Me?utim, njihovo svakodnevno ponaanje odaje depresivno raspoloenje. Oni ne ostvaruju svoje planove iako za to imaju sposobnosti, gube volju za ivot i ?esto svoje neraspoloenje projiciraju na druge pa njih okrivljuju za svoje muke i nevolje.

Depresija se naj?e?e javlja u epizodama. Kada se depresija javi prvi put, govor je o depresivnoj epizodi. Depresivna epizoda moe se ozna?iti kao blaga, umjerena, teka ili teka s psihoti?nim simptomima. U gotovo polovice oboljelih prva depresivna epizoda javlja se prije 40-te godine ivota.

Uzroci depresije

Uzroci depresije su viestruki. Treba razlikovati endogenu i reaktivnu (egzogenu) depresiju. Eendogena depresija je ve?im dijelom biolokog podrijetla, te se kao mogu?i uzroci za nju smatraju genetska predispozicija odnosno nasljednost, kao i poreme?aj raznih sustava u mozgu.

Duhovnost u lije?enju depresije: tko vjeruje - taj djeluje

Depresiju je potrebno lije?iti integralno budu?i da ona poga?a ?itavu osobu, u svim njezinim dimenzijama. A to zna?i depresivna osoba mora uzimati lijekove (psihofarmake) kako bi se izazvala pozitivna reakcija u mozgu, odagnale depresivne misli i poboljalo emocionalno stanje. Nadalje, potrebno je oja?ati socijalnu ili drutvenu dimenziju. To zna?i osoba se treba to vie uklju?ivati u prikladno drutvo, aktivirati u sebi elju da pomogne drugima koji su u nevolji, razvijati prijateljske stavove i jednostavno voljeti druge. Ljubav je najbolji lijek protiv depresije.

Depresivnoj osobi treba pomo?i i psiholoki, a to zna?i treba je nau?iti i ohrabriti da ne potiskuje svoje emocije, napose svoju agresivnost i bijes, nego da i te negativne emocije izrazi kontrolirano. Poznato je naime da se kod depresivnih osoba potisnuta agresivnost lako pretvara u krivnju i da se okre?e protiv same osobe koja je u sebi, u svojoj podsvijesti nosi. Kona?no, a to je zapravo najvanije, depresivnoj osobi treba pomo?i duhovno. ?ovjek je osoba po svojoj duhovnoj dimenziji i on je najja?i na podru?ju duha, slobode i ljubavi.

Naime, u depresiji je glavno raspoloenje nemo?, a vjera je po svojoj naravi svemo?. Depresija paralizira osobu, a vjera je poti?e na djelovanje. Tko vjeruje, taj djeluje. Vjera je najja?a snaga ovoga svijeta. Vjera je dakle sila koja pobje?uje i ?ovjekovu depresiju. Sve ono to ja?a nau vjeru, a to je molitva, meditacija, sakramentalni ivot, to pomae i u nadvladavanju depresije.

Prevencija protiv depresije

Najbolja prevencija protiv depresije je zdrav ivot, spremnost da se prihvate poteko?e koje nam ivot svaki dan donosi, a iznad svega, najbolja je prevencija nesebi?na ljubav prema blinjemu. Dok iskreno ljubi, osoba ne moe biti depresivna. Ljubav ?ini osobu radosnom. Gdje je na djelu ljubav, tu nema depresije.

#12 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 11 September 2007 - 10:45

Znakovi koji upu?uju na depresiju  


Depresija je relativno ?esto stanje me?u zapadnjacima. Stru?njaci kau da je to najtee stanje koje ?ovjek moe iskusiti. Kako je izrazito izlje?iva u velikom  broju slu?ajeva, teta je da se bilo tko mu?i s depresijom i ne dobije adekvatnu pomo?. Vano je znati i da se depresija koja se ne lije?i na vrijeme naj?e?e pogorava, a kasnije lije?enje je tee.

Depresije se nitko ne mora sramiti, jer nisu ni sami ni jedini depresivni su svuda oko nas. Na nesre?u, mentalne probleme ljudi rijetko priznaju i o njima se nedovoljno govori.

Depresija vodi suicidalnom ponaanju i zbog specifi?nog stanja, pove?ava vjerojatnost obolijevanja od irokog spektra bolesti. Naju?inkovitija terapija protiv depresije je kombinacija medikamenata i kognitivno-bihevioralne psihoterapije.

Da bi se depresija uspjeno lije?ila, potrebno je da oboljeli ili netko iz njegove okoline prepozna stanje, a to ponekad nije lako, jer depresivci nisu uvijek tune osobe povu?ene u sebe. Postoje i agresivni depresivci, kao i depresivci koji prili?no vjeto skrivaju svoje stanje u uredu i drutvu, pa ?ak i od ?lanova najblie obitelji. Ako se osoba ne ponaa kao tipi?an depresivac, ne zna?i da je njena depresija blaa. Procjenu stupnja depresije uvijek treba prepustiti stru?njaku psihijatru.

Naj?e?i simptomi koji mogu ukazivati na depresiju su:

- dugotrajna tuga
- gubitak interesa i zadovoljstva u odnosu na ve?inu aktivnosti
- promjene apetita ili tjelesne teine
- promjene navika spavanja
- izrazite promjene u ponaanju, koje okolina zamje?uje, posebno ako je u pitanju uznemirenost
- nedostatak energije i stalni umor
- osje?aj krivice ili beskorisnosti
- misli o smrti ili samoubojstvu koje se ponavljaju (ovakve misli ponekad svakome padnu na pamet, ali vano je da se to doga?a rijetko)

sa  http://www.vijestizanju.com/

#13 haubica

haubica

    otrokanda

  • Banned
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 10,317 posts

Posted 12 September 2007 - 10:27

Depresija spada u skupinu poreme?aja karakteriziranih kao poreme?aji raspoloenja (unipolarni poreme?aj). To je teko psiho-fizi?ko stanje pra?eno raznim nuspojavama i popratnim efektima. Depresivno raspoloenje karakterizira povla?enje bolesnika u sebe, potitenost, pad vitalnih dinamizama, nesanica, gubitak apetita, opsjednutost crnim mislima, usporeni misaoni tijek, beznadnost i bespomo?nost.
Podjela

Postoje tri glavne vrste depresije:

   1. Po?etna laka depresija
   2. Srednja prolazna depresija
   3. Teko depresivno stanje

Simptomi

    * promjene raspoloenja tijekom dana. ?esto je stanje tee jutrom, a raspoloenje se popravlja kako dan napreduje. Ipak, na?in promjene raspoloenja moe biti potpuno obrnut.
    * poreme?en san, ?esto s ustajanjem vrlo rano ujutro, i nemogu?nost nastavljanja normalnog sna. To se ?esto doga?a zbog brojnih misli koje "zuje" kroz glavu
    * op?e usporavanje misaonog tijeka, ali i govora i tjelesnih kretnji
    * osje?aj tjeskobe
    * manjak energije
    * nesposobnost uivanja u stvarima
    * manjak koncentracije
    * osje?aj zaboravljivosti
    * negativne misli o budu?nosti
    * osje?aj krivice
    * okrivljavanje sebe i niska razina samopouzdanja
    * osje?aj bezna?a
    * preokupiranost bolestima
    * gubitak apetita kao rezultat gubitka teine
    * smanjena elja za seksom

Epidemiologija

Broj mukaraca kod kojih ?e se razviti i biti dijagnosticirana depresija tijekom ivota iznosi 7% do 12% od ukupne muke populacije. Kod ena je taj broj neto ve?i i iznosi od 20% do 25%.


http://hr.wikipedia....nicka_depresija

#14 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 12 September 2007 - 11:53

Moe li se depresija pojaviti uz neku tjelesnu bolest?


Brojne tjelesne bolesti mogu izazivati simptome depresije.

Naj?e?e neuroloke bolesti u kojih se mogu javiti simptomi depresije su Parkinsonova bolest, demencije, epilepsija, cerebrovaskularna bolest (posebno prve dvije godine nakon modanog udara u prednjim regijama mozga) i tumori.
U osoba koje su zna?ajno lake ili tee od prosjeka potrebno je misliti na mogu?u endokrinu etiologiju (bolesti titnja?e ili nadbubrene lijezde). Kod depresije u adolescenata treba isklju?iti mononukleozu. Depresija se tako?er moe javiti u starijih bolesnika koji boluju od virusne pneumonije odnosno u bolesnika koji boluju od SIDE.
Treba istaknuti da zna?ajan broj depresivnih bolesnika ?esto odlazi obiteljskom lije?niku tue?i se na razne tjelesne smetnje (glavobolje, guenje, lupanje srca, bol u prsitu) ?iji je pravi izvor u neprepoznatom depresivnom poreme?aju. Stoga je potrebno odrediti razlog spomenutih simptoma pomo?u iscrpnog razgovora, detaljnog fizikalnog pregleda, te neurolokih i laboratorijskih pretraga.




Tjelesne bolesti koje mogu uzrokovati depresiju:



organska ote?enja mozga razli?itih uzroka (traume glave, tumori mozga, modani udar);

neuroloke bolesti (multipla skleroza, Parkinsonova bolest, temporalne epilepsije);

maligne bolesti (karcinomi);

endokrine bolesti (e?erna bolest i bolest titnja?e);

autoimune bolesti (reumatoidni artritis, sistemski lupus eritematodes);

bolesti krvotvornog sustava (leukemija, anemija)

kardiovaskularne bolesti (hipertenzija, infarkt miokarda, angina pektoris);

bolesti jetre;

zarazne bolesti (SIDA, hepatitis, infektivna mononukleoza, virusni hepatitis, TBC);

nutritivni poreme?aji (manjak vitamina B12, C, folati, niacin, tiamin



Depresija i hipertenzija

Unatrag desetak godina, stru?njaci su otkrili zna?ajnu povezanost pove?anog stresa, anksioznosti i depresije sa kardiolokim bolestima, posebno hipertenzijom, infarktom miokarda i u?estalo?u operativnih zahvata na srcu.
Podaci ukazuju da vi?e od 60% kardiolokih bolesnika ima neki od gore spomenutih psihi?kih simptoma, dok je u?estalost depresivnih 2 i 1/2 puta ve?a nego u tjelesno zdravoj populaciji.
Redovite kontrole te odgovaraju?a terapija (kombinacija antihipertenziva sa antidepresivima i psihoterapijom) uvelike umanjuju broj hitnih dolazaka kardiolokih bolesnika, potronju lijekova i broj sr?anih udara za 50%.

#15 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 12 September 2007 - 11:56

Postoje li razlike u depresiji ena i mukaraca?

Depresivni poreme?aj u ena i mukaraca se razlikuje po u?estalosti i izraenosti simptoma.

ENE:
atipi?ni simptomi: pove?an apetit, pove?anje tjelesne teine, vie anksioznih i tjelesnih simptoma;

suicidalnost: vie pokuaja, tri puta manje dovrenih suicida od mukaraca, manje nasilne metode;

komorbiditet (istovremeno prisustvo drugih bolesti): ve?i udio anksioznih poreme?aja i poreme?aja hranjenja;

trajanje bolesti: raniji po?etak kod ena, due epizode, ?e?a ponavljanja i kroni?nost.


MUKARCI:
tipi?ni simptomi: nesanica, gubitak teine;

atipi?ni simptomi: iritabilnost, agresivnost, gubitak kontrole;

suicidalnost: ve?i udio dovrenih suicida, nasilne metode;

komorbiditet: alkoholizam, ovisnosti.





Koji su poreme?aji sli?ni depresiji?

alovanje
Tuga, tugovanje i alovanje su sinonimi koji opisuju sindrom kojega uzrokuje gubitak voljene osobe, ali se moe pojaviti i kao posljedica rastave, gubitka posla, vrijednog predmeta, ili ozljede same osobe (amputacija).
Po simptomima kao to su plakanje, gubitak na tjelesnoj teini, smanjen libido, povla?enje, nesanica, razdraljivost, smetnje koncentracije i panje, alovanje sli?i depresiji, ali antidepresivi nemaju jednak terapijski u?inak ve? se simptomi ?esto povla?e spontano u vremenskom razdoblju od nekoliko mjeseci.
Ako se tijekom alovanja jave sucidalne ideje, osje?aj op?e krivnje, bezvrijednosti, ambivalencija, nesvjesna srdba prema umrlom, socijalna izolacija, treba razmiljati o mogu?em razvitku depresije te na vrijeme po?eti s lije?enjem.
Kod lije?enja alovanja uvijek je bolje ponuditi verbalnu utjehu nego tabletu iako male doze anksiolitika mogu pomo?i u kra?em razdoblju. Osobi treba dozvoliti da govori o voljenom objektu, pla?e ako osje?a potrebu, ne inzistirati na razgovoru ako osoba ne eli i nije spremna. Ve?ina ljudi prebrodi krizu alovanja i bez pomo?i lije?nika, uz podrku okoline.

Predmenstrualni disfori?ni poreme?aj (PMDP), predmenstrualni sindrom (PMS)
Bitna obiljeja predmenstrualnog disfori?nog poreme?aja (jo nazvanog predmenstrualni sindrom - PMS) su depresivno raspoloenje, anksioznost, emocionalna nestabilnost i smanjeno zanimanje za uobi?ajene aktivnosti koji se pojavljuju u luteinskoj fazi ciklusa (dakle nekoliko dana prije menstruacije) u ve?ini menstruacijskih ciklusa. Navedeni simptomi prestaju nekoliko dana nakon po?etka menstruacije. Moe se pojavljivati osje?aj tuge, bezna?a i samosaaljenja, napetost i zabrinutost, primjetna labilnost raspoloenja protkana ?estom pla?ljivo?u, razdraljivost, bijes, poja?ani me?uljudski konflikti, teko?e koncentracije, umor i nedostatak energije, promjene apetita, poreme?aj uobi?ajenog ritma sna, fizi?ki simptomi kao to su osjetljive ili nate?ene grudi, glavobolja, osje?aj "bubrenja" ili debljanja te je odje?a i obu?a tijesna ili nati?u prsti. Mogu se pojaviti i bolovi u zglobovima i mii?ima. Ne moraju biti prisutni svi navedeni simptomi. Tipi?no je da se simptomi predmenstrualnog disfori?nog poreme?aja mogu po ozbiljnosti (ali ne i trajanju!) uspore?ivati s velikom depresivnom epizodom i uzrokuju ote?enje drutvenog i profesionalnog funkcioniranja u tjednu prije menstruacije. PMS se u blaem obliku javlja u gotovo 40% ena, a punu klini?ku sliku poreme?aja pokazuje 2-10% ena. U lije?enju predmenstrualnog disfori?nog poreme?aja primjenjuje se hormonska terapija progesteronom (prema savjetu ginekologa!), zatim antidepresivi i anksiolitici. Ni jedan od navedenih lijekova nije specifi?an za PMS, ali kod mnogih ena izazivaju olakanje simptoma.

#16 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 12 September 2007 - 11:58

Kada depresiju lije?iti u bolnici i koje su indikacije za bolni?ko lije?enje?

Rizik suicida, o?ita nesposobnost da se odri briga o samome sebi, uklju?uju?i prehranu, obla?enje i osobnu higijenu, te potreba za dijagosti?kim razjanjavanjem stanja zahtijeva bolni?ko lije?enje - hospitalizaciju. Osobito je vano dobro procijeniti rizik mogu?eg pokuaja suicida o ?emu bolesnici rje?e govore spontano, ve? ih to treba izravno pitati. Ne treba se pri tome bojati da ?e to povrijediti bolesnika ili ga navesti na takvo razmiljanje ili tovie pota?i da samoubojstvo i u?ini. Nesuradnja obitelji tako?er je dodatna preporuka da se lije?enje obavi u bolnici. Bolesnici sa depresijom koja je blaeg karaktera i gdje nema ja?ih suicidalnih ideja mogu se lije?iti ambulantno. To osobito vrijedi u onom slu?aju kada postoji zna?ajni potporni sustav u vidu njihovih srodnika ili prijatelja.
Bolni?ko lije?enje, kada postoje sistemi razvijenog vanbolni?kog lije?enja, treba biti to kra?e, a preporu?a se lije?enje u prirodnoj okolini bolesnika kada god je to mogu?e.

Mjesto lije?enja ovisi o sljede?im parametrima:
cjelokupna klini?ka slika teine simptoma,

rizik suicidalnog ponaanja,

procjena socijalnog funkcioniranja,

suradnja bolesnika u lije?enju,

prisustvo komorbidnih bolesti,

prisustvo psihosocijalnih stresnih okolnosti,

postojanje podrke okoline,

isklju?enje organskog razloga depresije.

Kod postavljanja indikacije za bolni?ko lije?enje treba procijeniti sljede?e:
sposobnost bolesnika za brigu o sebi, kao i suradnja,

je li opasan za sebe ili okolinu - prisilno bolni?ko lije?enje,

bolesnik sa teom epizodom bolesti, a koji nema na raspolaganju adekvatne sisteme podrke izvan institucije; takav se bolesnik lije?i u bolnici ili ga se uklju?uje u intenzivni dnevni program.

Kod pacijenta s depresivnim poreme?ajem treba posebnu panju obratiti na procjenu suicidalnog rizika, stoga treba procijeniti sljede?e:

ima li pacijent suicidalna razmiljanja, razmilja li o suicidalnom

prisutnost psihoti?nih simptoma

Faktori pove?anja suicidalnog rizika su:

prisustvo psihoti?nih simptoma,

vrlo izraena anksioznost,

prisustvo pani?nih napadaja,

prisustvo komorbiditeta ovisnosti,

pozitivna anamneza o ranijem pokuaju suicida,

podaci o suicidu u obitelji.




Lije?enje depresije odvija se u tri faze

Prva, akutna faza lije?enja traje ?etiri do est tjedana. U bolesnika koji reagiraju na antidepresiv po?etno se poboljanje moe uo?iti nakon 2 do 3 tjedna lije?enja, a smanjenje simptoma za 40-50% doga?a se nakon 3 do 4 tjedna. Ukoliko nakon razdoblja od 4 do 6 tjedana redovitog uzimanja lijeka u odgovaraju?oj terapijskoj dozi nema zadovoljavaju?eg poboljanja, treba promijeniti lijek tako da se uvede lijek druge farmakoloke skupine, odnosno drugog mehanizma djelovanja. Promjena jednog antidepresiva s drugim antidepresivom dolazi u obzir kada izabrani antidepresiv kojeg smo primijenili prema pravilima odgovaraju?eg terapijskog pokuaja (terapijska doza u rasponu do maksimalne u razdoblju od najmanje 4 tjedna, a optimalno od 6 do 8 tjedana) nema povoljan antidepresivni u?inak ili kada lijek izaziva tee podnoljive nuspojave. Jedan od ?estih razloga terapijskog neuspjeha je subdoziranje antidepresiva (uzimanje antidepresiva u dozi nioj od terapijski djelotvorne), dok je prijevremeni prekid terapije razlogom u?estalog javljanja novih epizoda.
Ako je postignut dobar u?inak, slijedi druga faza - terapija odravanja koja treba trajati godinu dana. Cilj terapije je odravanje spre?avanja pojave nove depresivne epizode. U fazi terapije odravanja lijek se uzima u istoj dozi kao i u akutnoj fazi lije?enja. U bolesnika u kojih nije nuna profilaksa (prva depresivna epizoda, potpuno povla?enje simptoma), terapija antidepresivima se postupno ukida. U bolesnika u kojih su se depresivne epizode javljale sa velikom u?estalosti trebat ?e nastaviti s profilakti?kom terapijom koja traje najmanje 5 godina, a nekad i doivotno. U slu?ajevima kada se nakon odre?enog vremena odlu?imo na prekid terapije on mora biti postupan

#17 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 12 September 2007 - 12:23

Kako djeluje depresija:

Simptomi koji alarmiraju razvijaju funkciju obnavljanja.
Izgledaju poput neprijatelja! No nita ne pomae vie od njih. U njihovom je ponaanju tajna naeg ponovnog ro?enja.

Navikli smo o?itavati simptome depresije po njihovom negativnom klju?u, kao znak gubitka ivotnog veselja. S druge strane, ova se ponaanja ?ine blie onome to je u svim tradicijama (predanjima) opisano kao na?in ponaanja mudraca. Simptomi depresije pomau povratak na prirodniji i sveobuhvatniji na?in koritenja mozga. Njihov je cilj stvoriti mentalnu prazninu, o?istiti nas od uvjerenja, shema, automatizama, odstraniti sve ono to za?epljuje mozak (um) i spre?ava pojavu jedne nove spoznaje.

POTREBA ZA MRAKOM
Pribliava smirenju
Umjesto da nas uznemiruje, mrak nas instinktivno privla?i: u tami se sve rasplinjava i gubi svoje oblike, kao i naa osobnost. Dok je mozak, i cijelo nae tijelo, stimuliran da izlu?uje supstance smirenja.

TIINA
?isti mozak od zaga?enja
Svaka rije? koju ?ujemo unosi u na mozak jedno sjeme, no rije?i koje izgovaramo sami sebi ?ine nam najve?e zlo: prosudbe, dobre namjere, prijekori... Tiina nas pro?i?ava od nepotrebnih rije?i.

ODBIJANJE JELA
elja za pro?i?enjem
Post, kao i u davnim tradicijama, pokuaj je pro?i?enja od onoga to jelo predstavlja: uvjetovanje, navike, sredstvo za stiavanje emocija i vlastitih potreba. Ali i potrebu za izvla?enjem hrane iz nas samih.

SAMO?A
Pomae nam shvatiti tko smo
?esto nam drugi slue kao ogledalo, kako bismo se s njima usporedili i vrednovali, kako bismo dobili potvrde i ohrabrenje. No jedino putem samo?e moemo saznati tko smo, i osloboditi se uzora i poistovje?ivanja.

ODSUTNOST OSJE?AJA
Privrenosti nestani!
?ak se i osje?aji hlade i proivljavaju s udaljenosti, kao da su nam strani. Tako se veze usporavaju, a privrenost (povezanost) rasplinjuje, u potrazi za pravom udaljenosti izme?u nas i drugih ljudi.

NEPOKRETNOST
?ini nas promatra?ima
Jedan veliki umor prekida lanac mehani?kih radnji koje se ponavljaju, koje nas tjeraju na neprekidan i beskoristan napor. Kona?no se moemo zaustaviti kako bismo promali ritam koji nam najvie odgovara, i kako bismo sagledali sami sebe.

TEKO?A PRI KONCENTRACIJI
Stanka koja regenerira
Koncentracija se smanjuje, logi?no razmiljanje slabi, kortikalna aktivnost tipi?na za jasno i racionalno razmiljanje ustupa mjesto druga?ijoj svijesti, kontemplativnoj aktivnosti, koja hrani i regenerira mozak.

ODSUTNOST ELJA
Daje prostora volji
Sve izgleda uzaludno i lieno smisla: kao da su nae vrijednosti, motivacije, planovi koji nas poti?u na akciju nestali. A zajedno s njima i prosudbe i lana sigurnost, kako bi se pojavila naa prava volja.

U MOZGU
Omogu?avaju kreativnost
S neurofiziolokog gledita mrak, tiina, nepomi?nost, vode nas ka nekoj vrsti senzorne deprivacije koja stimulira dijelove mozga, poput amigdale i hipotalamusa, a to su podru?ja koja aktiviraju meditacija ili kreativni procesi.

.
.
.
?asopis Promente Croatica

#18 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 12 September 2007 - 22:00

FUNKCIONALNI POREME?AJI TITNJA?E I DEPRESIJA.
Medicinski fakultet Sveu?ilita u Zagrebu

Magistarski rad je izra?en na Psihijatrijskoj klinici Medicinskog fakulteta Sveu?ilita u Zagrebu, Osijek, Klini?ka bolnica Osijek, Huttlerova 4., Mentor: Prof. dr. Nikola Mandi?

SAETAK

U svakodnevnoj klini?koj praksi opazili smo pojavu depresivnih poreme?aja u bolesnika s funkcionalnim poreme?ajem titnja?e. Ta ?injenica nas je motivirala da pokuamo procijeniti u?estalost te pojave, te da odredimo bitne zna?ajke depresivnog poreme?aja u tih bolesnika.
Istraivanjem smo obuhvatili 30 bolesnica oboljelih od hipertireoze, 23 bolesnice oboljele od hipotireoze, te 28 bolesnica oboljelih od unipolarne major depresije. Iz skupina bolesnica s funkcionalnim poreme?ajem titnja?e potom smo izdvojili one bolesnice koje su zadovoljavale kriterije za klini?ki zna?ajan depresivni poreme?aj: 17 bolesnica oboljelih od hipertireoze i 16 bolesnica oboljelih od hipotireoze. Te bolesnice su se nadalje komparirale sa skupinom bolesnica oboljelih od unipolarne major depresije.
U istraivanju smo kao mjerne instrumente rabili Hamiltonovu ocjensku ljestvicu za depresije, Zungovu Ljestvicu za samoocjenjivanje depresivnih, te Ljestvicu op?ih klini?kih dojmova. Bolesnicama smo odre?ivali koncentracije triiodthyronina (T3), thyroxina (T4) i thyrotropina (TSH) u serumu.
Rezultati istraivanja su otkrili da dvije tre?ine bolesnica s funkcionalnim poreme?ajem titnja?e (33 bolesnice) imaju klini?ki zna?ajan depresivni poreme?aj. On je bio neto vie zastupljen u bolesnica oboljelih od hipotireoze nego u bolesnica oboljelih od hipertireoze, ali ne zna?ajno. Depresivni poreme?aj u bolesnica s funkcionalnim poreme?ajem titnja?e zna?ajno je slabije bio izraen nego u bolesnica oboljelih od unipolarne major depresije.
Bolesnice oboljele od hipertireoza slabije su izraavale simptome inhibicije nego bolesnice oboljele od unipolarne major depresije.
Bolesnice oboljele od hipotireoze su slabije izraavale simptome agitacije negoli bolesnice oboljele od unipolarne major depresije.
Bolesnice oboljele od hipertireoze preteito su ispoljavale simptome agitacije, a bolesnice oboljele od hipotireoze simptome inhibicije.
Zaklju?ili smo da je pojava depresivnih poreme?aja u bolesnica s funkcionalnim poreme?ajem titnja?e relativno ?esta. Tu populaciju bolesnica moemo smatrati potencijalno rizi?nom, te tako joj i pristupati radi pravovremenog dijagnosticiranja i lije?enja depresivnog poreme?aja ?ime se izbjegava mogu?nost njegove kronifikacije.

- SUMMARY

In everyday psychiatric practise we noticed very frequence of depressive disorders in patient with thyroid dysfunction. By that fact we were motivated to estimate the frequence of the depressive disorders and their specific characteristics in the patients with thyroid dysfunction.
The research was carried out on 30 female patients with hyperthyroidism, on 23 female patients with hypothyroidism and on 28 female patients with unipolar major depression. From the group of the patients with thyroid dysfunction we picked up the patients with clinically significant depressive disorders: 17 with hyperthyroidism and 16 with hypothyroidism. These female patients were compared to female patients with unipolar major depression.
During our research we used Hamilton Rating Scale for Depression, Zungs Self- Rating Depression Scale and Clinical Global Impression (CGI). The serum concentration of triiodothyronine (T3), thyroxine (T4) and thyrotropin (TSH) for each patient were determinated.
The research results showed that most of the patients with thyroid dysfunction (33) had clinically significant depressive disorder. The depressive disorder was more frequent in patients with hypothyroidism than in patients with hyperthyroidism but not significantly.
Depressive disorders in patients with thyroid dysfunction were less intensive than in patients with unipolar major depression.
The patients with hyperthyroidism had less intensive symptoms of inhibition than the patients with unipolar major depression.
The patients with hypothyroidism had less intensive symptoms of agitation than the patients with unipolar major depression.
The patients with hypoerthyroidism usually had symptoms of agitation while the patients with hypothyroidism usually had symptoms of inhibition.
Regarding the results obtained it can be concluded that depressive disorders are very frequent in the patients with thyroid dysfunction. Such patients should be treated as potencially risky and therefor intime diagnosis and treatment of depressive disorders is recommended in order to avoid its possible cronification.

#19 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 15 September 2007 - 00:36

Depresija kao normalna reakcija

Koritenje pojma depresija u svakodnevnom govoru vrlo je uobi?ajeno, no naj?e?e se pri tom ne misli na poreme?aj koji taj pojam opisuje. Depresivna raspoloenja ve?ini su ljudi poznata. Faze u kojima se osje?aju prazno, pasivno ili bezvoljno, u kojima se povla?e od vanjskog svijeta. Radi se o normalnim reakcijama na nesvakidanje doga?aje. Skoro svatko poznaje osje?aj utu?enosti, npr. kada doivi neki gubitak, odvajanje od drage i vane osobe, gubitak radnog mjesta, uzastopne neuspjehe, kada je kroni?no izloen konfliktnim odnosima, financijskim poteko?ama, bolestima  i ostalim optere?uju?im okolnostima koje ivot sa sobom nosi. Razo?aranja i loa raspoloenja spadaju, kao i pozitivne emocije u normalne osje?ajne reakcije. Razlika izme?u normalne i patoloke depresije o?ituje se u tome to je stabilna osoba i u kriznim ivotnim situacijama u stanju doivljavati cijelu paletu osje?aja. Savjetovanje ili psihoterapija moe  pomo?i da se krizne situacije koje izazivaju potitenost bre i lake prevladaju.



Depresija kao psihi?ko oboljenje

Medicinski gledano, depresija je dijagnosti?ki nespecifi?an pojam za poreme?aj u afektivnom podru?ju, a nastupa kada period tuge i potitenosti potraje due od uobi?ajenog i kad osoba nije u mogu?nosti uspostavi kontrolu nad tim stanjem. Depresivna osoba nije u stanju  emocionalno reagirati na doga?aje i okolinu, djeluje kao da su joj osje?aji otupljeni.  Simptomi depresivnog poreme?aja mogu se izraziti u razli?itim podru?jima ljudskog doivljaja i ponaanja, a depresija mijenja ?ovjeka u svim segmentima. Obi?no se  radi o iznenadnim promjenama kojima osoba ne zna uzrok i ne razumije ih. Na osje?ajnoj razini izraeno je potiteno raspoloenje, obeshrabrenost, manjak samopouzdanja, osoba se osje?a beskorisno i bezvrijedno, nije u stanju uivati ni u aktivnostima koje je ina?e vesele. Sklonost samooptuivanju, naglaavanju vlastite nesposobnosti, pesimizam, strah od budu?nosti, nerijetko i razmiljanja o samoubojstvu dominiraju u razmiljanjima. Depresivna osoba ?e razloge za neuspjehe uvijek traiti u sebi, a uspjehe ?e pripisati vanjskim faktorima, slu?aju ili sre?i.  Na razini ponaanja vidljiva je pasivnost, manjak energije i motivacije za drutvene aktivnosti ili svakodnevne zadatke. ?esto dolazi i do smanjena sposobnost opaanja i koncentracije, usporenosti misaonih procesa, ponavljanja istih misaonih sadraja. Na tjelesnoj razini depresija moe biti popra?ena nedostatkom apetita, umorom, poreme?ajem spavanja, smanjenim seksualnim nagonom, smanjenjem ili pove?anjem tjelesne teine, nejasnim bolovima, vrtoglavicama i sl. Depresivno ponaanje moe se prepoznati u razli?itim obrascima: u izbjegavanju bliskih kontakata zbog straha od razo?aranja, u potpunom posve?ivanju drugima pri ?emu se zapostavljaju vlastite potrebe i interesi,  u stalnoj potrazi za potvr?ivanjem vlastite vrijednosti od strane okoline u ?emu se o?ituje nesigurnost u vlastitu vrijednost.



Kako ?lan obitelji moe pomo? sebi i oboljelom?

Obzirom da depresivna osoba ne pokazuje emocionalne reakcije, blinji ih doivljavaju kao emocionalno hladne i odbojne ljude, to oteava komunikaciju. Osobe koje su sa njima u bliskom kontaktu, ?esto se osje?aju nemo?no i nesigurno. S jedne strane patnja depresivne osobe  izaziva u blinjima suosje?anje i elju da pomognu, s druge strane u?estale alopojke i ogor?enost mogu izazvati odbojnost. U odnosu sa oboljelom osobom vano je izbjegavati krive savjete, koje ljudi ?esto dijele zbog pomanjkanja iskustva i zbog iskrivljenih predodbi o depresiji. Depresija ne smije biti poistovje?ena sa nedostatkom volje ili samodiscipline. Zahtjev upu?en depresivnoj osobi da se sabere, misle?i da se ona namjerno tako ponaa, poja?ava njihov osje?aj nesposobnosti i neuspjeha. Treba izbjegavati kritiku i omalovaavanje obzirom da se osoba i tako doivljava manje vrijednom. Depresivnoj osobi se najvie moe pomo?i kroz pokazivanje razumijevanja za njegovu situaciju, kroz  suosje?anje, davanjem podrke, strpljivim, nenapadnim i nenasilnim ohrabrivanjem i poticanjem na lije?enje. Ne?emo pogrijeiti ako pretpostavimo da depresivna osoba u svojoj nutrini cijeni panju i brigu blinjih i onda kada ne pokazuje pozitivne reakcije na ohrabrivanje. Zbog toga ne treba brzo odustati. Briga o depresivnoj osobi naj?e?e prelazi mogu?nosti laika. Bliska osoba ?e se lake nositi sa situacijom ako je u stanju dobro brinuti o sebi, ako ne zanemaruje vlastite potrebe. Iz tog razloga ?esto je vano u tretman uklju?iti ne samo osobe koje pate od poreme?aja, ve? i njihove blinje, koji su izloeni tom pritisku.  



U savjetodavnom i terapijskom radu psiholog ili psihijatar pomae klijentu da kroz postepenu korekciju iskrivljenog, autodestruktivnog na?ina razmiljanja  poti?e promjene na emocionalnom planu i tako indirektno utje?e na stvaranje pozitivnih iskustava.



Maja Novak Pervan, psiholog

#20 Ovca

Ovca

    CAR

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 1,274 posts

Posted 15 September 2007 - 00:37

Depresija kao normalna reakcija

Koritenje pojma depresija u svakodnevnom govoru vrlo je uobi?ajeno, no naj?e?e se pri tom ne misli na poreme?aj koji taj pojam opisuje. Depresivna raspoloenja ve?ini su ljudi poznata. Faze u kojima se osje?aju prazno, pasivno ili bezvoljno, u kojima se povla?e od vanjskog svijeta. Radi se o normalnim reakcijama na nesvakidanje doga?aje. Skoro svatko poznaje osje?aj utu?enosti, npr. kada doivi neki gubitak, odvajanje od drage i vane osobe, gubitak radnog mjesta, uzastopne neuspjehe, kada je kroni?no izloen konfliktnim odnosima, financijskim poteko?ama, bolestima  i ostalim optere?uju?im okolnostima koje ivot sa sobom nosi. Razo?aranja i loa raspoloenja spadaju, kao i pozitivne emocije u normalne osje?ajne reakcije. Razlika izme?u normalne i patoloke depresije o?ituje se u tome to je stabilna osoba i u kriznim ivotnim situacijama u stanju doivljavati cijelu paletu osje?aja. Savjetovanje ili psihoterapija moe  pomo?i da se krizne situacije koje izazivaju potitenost bre i lake prevladaju.



Depresija kao psihi?ko oboljenje

Medicinski gledano, depresija je dijagnosti?ki nespecifi?an pojam za poreme?aj u afektivnom podru?ju, a nastupa kada period tuge i potitenosti potraje due od uobi?ajenog i kad osoba nije u mogu?nosti uspostavi kontrolu nad tim stanjem. Depresivna osoba nije u stanju  emocionalno reagirati na doga?aje i okolinu, djeluje kao da su joj osje?aji otupljeni.  Simptomi depresivnog poreme?aja mogu se izraziti u razli?itim podru?jima ljudskog doivljaja i ponaanja, a depresija mijenja ?ovjeka u svim segmentima. Obi?no se  radi o iznenadnim promjenama kojima osoba ne zna uzrok i ne razumije ih. Na osje?ajnoj razini izraeno je potiteno raspoloenje, obeshrabrenost, manjak samopouzdanja, osoba se osje?a beskorisno i bezvrijedno, nije u stanju uivati ni u aktivnostima koje je ina?e vesele. Sklonost samooptuivanju, naglaavanju vlastite nesposobnosti, pesimizam, strah od budu?nosti, nerijetko i razmiljanja o samoubojstvu dominiraju u razmiljanjima. Depresivna osoba ?e razloge za neuspjehe uvijek traiti u sebi, a uspjehe ?e pripisati vanjskim faktorima, slu?aju ili sre?i.  Na razini ponaanja vidljiva je pasivnost, manjak energije i motivacije za drutvene aktivnosti ili svakodnevne zadatke. ?esto dolazi i do smanjena sposobnost opaanja i koncentracije, usporenosti misaonih procesa, ponavljanja istih misaonih sadraja. Na tjelesnoj razini depresija moe biti popra?ena nedostatkom apetita, umorom, poreme?ajem spavanja, smanjenim seksualnim nagonom, smanjenjem ili pove?anjem tjelesne teine, nejasnim bolovima, vrtoglavicama i sl. Depresivno ponaanje moe se prepoznati u razli?itim obrascima: u izbjegavanju bliskih kontakata zbog straha od razo?aranja, u potpunom posve?ivanju drugima pri ?emu se zapostavljaju vlastite potrebe i interesi,  u stalnoj potrazi za potvr?ivanjem vlastite vrijednosti od strane okoline u ?emu se o?ituje nesigurnost u vlastitu vrijednost.



Kako ?lan obitelji moe pomo? sebi i oboljelom?

Obzirom da depresivna osoba ne pokazuje emocionalne reakcije, blinji ih doivljavaju kao emocionalno hladne i odbojne ljude, to oteava komunikaciju. Osobe koje su sa njima u bliskom kontaktu, ?esto se osje?aju nemo?no i nesigurno. S jedne strane patnja depresivne osobe  izaziva u blinjima suosje?anje i elju da pomognu, s druge strane u?estale alopojke i ogor?enost mogu izazvati odbojnost. U odnosu sa oboljelom osobom vano je izbjegavati krive savjete, koje ljudi ?esto dijele zbog pomanjkanja iskustva i zbog iskrivljenih predodbi o depresiji. Depresija ne smije biti poistovje?ena sa nedostatkom volje ili samodiscipline. Zahtjev upu?en depresivnoj osobi da se sabere, misle?i da se ona namjerno tako ponaa, poja?ava njihov osje?aj nesposobnosti i neuspjeha. Treba izbjegavati kritiku i omalovaavanje obzirom da se osoba i tako doivljava manje vrijednom. Depresivnoj osobi se najvie moe pomo?i kroz pokazivanje razumijevanja za njegovu situaciju, kroz  suosje?anje, davanjem podrke, strpljivim, nenapadnim i nenasilnim ohrabrivanjem i poticanjem na lije?enje. Ne?emo pogrijeiti ako pretpostavimo da depresivna osoba u svojoj nutrini cijeni panju i brigu blinjih i onda kada ne pokazuje pozitivne reakcije na ohrabrivanje. Zbog toga ne treba brzo odustati. Briga o depresivnoj osobi naj?e?e prelazi mogu?nosti laika. Bliska osoba ?e se lake nositi sa situacijom ako je u stanju dobro brinuti o sebi, ako ne zanemaruje vlastite potrebe. Iz tog razloga ?esto je vano u tretman uklju?iti ne samo osobe koje pate od poreme?aja, ve? i njihove blinje, koji su izloeni tom pritisku.  



U savjetodavnom i terapijskom radu psiholog ili psihijatar pomae klijentu da kroz postepenu korekciju iskrivljenog, autodestruktivnog na?ina razmiljanja  poti?e promjene na emocionalnom planu i tako indirektno utje?e na stvaranje pozitivnih iskustava.



Maja Novak Pervan, psiholog




0 user(s) are reading this topic

0 members, 0 guests, 0 anonymous users