202 replies to this topic

[Nonsens]

Hrabrost?
Ostati u zivotu moze biti i slabost. I uglavnom je najobicnija slabost. Ljudima se sve u zivotu desava po inerciji. Dobro i lose.
Svasta.

p.s.
Što se dobiva hospitalizacijom? Lijekovi koji vas ošamute pa hodate kao zombiji?

Mislim da treba poštivati ne?iju odluku da nas napusti.
Sebi?no je tražiti da ostane.
Ne biramo želimo li biti rodjeni, neka ostane bar izbor želimo li biti.

Pokusajte dici ruku na sebe, pa onda recite je li osoba koja je to ucinila, kukavica ili nije.

[balon2]

Niko od nas nije zeleo da se rodi....ali gde smo tu smo,svako od nas ima neki svoj smisao...
Ne mogu reci da sam ikada pomislia da je cin samoubistva castan ,hrabar cin ,za mene je to beg iz neke agonije,naravno bolesnog coveka.
Kako nije dugovala da ostane? Nismo bitni mi,ali dala je zivot  svojoj deci.
Sta mislis da je u njihovim glavama...toliko je tuzno da mi se ni neprica o tome..
Cerkino pitanje 'Sta sam joj bila kriva"??,po meni je isuvise tesko i bolno...ni oni nisu vikali da se rode.
A sto je i mene pocepala,i odnela deo moga srca...o tome necu ni da pricam.

[HAZE]

Nazalost,to je najmracnije i najtuznije sto se moze uraditi........to zlo ja zovem "Konacnim resenjem"..........

[balon2]

To nije resenje,po meni to je beg....

[morgan79]

balon2, on 4 Dec 2007, 02:13 PM, said:

To nije resenje,po meni to je beg....

Mislim da suicid nije nikakvo rješenje iako i sam dosta razmišljam o svom kraju. To bi bio najjednostavniji bijeg od svega, ljudska slabost a hrabrost samo u datom momentu kad ga realiziraš. Istina nismo birali da se rodimo ali šta je tu je, treba se boriti i ne odustati. Ne znam, žao mi je iskreno Tamare ali morala je razmišljati o djeci, kakve ?e oni traume i ožiljke nositi cijeli život, pa odrastanje bez majke i nije baš neko sretno djetinjstvo. Još po školi pri?aju mama ti je bila luda pa se ubila. Bože sveti kako je sad njima, jadni a?el?i?i! Djeci sad treba pružiti svu mogu?u ljubav a napose im objasniti da nisu ništa kriva.

[balon2]

Lakse reci nego uciniti....

[HAZE]

Kad kazem "Konacno resenje" mislim na to u negativnom kontekstu i kao poslednja stvar koju treba uciniti,kad bas vise nigde nema izlaza i kad je bol prevelika da bi se izdrzala,a uz sve to mislim da je osoba u tom trenutku u potpunom rastrojstvu i vise nije apsolutno svesna,to je posebno stanje svesti pred suicid,ajde recimo pomracenje uma..........

[Hari]

Zao mi je za ovu zenu sto se ubila.

Iako nisam nikad bio suicidan i znam da je to nesto zadnje sto bi covjek trebao da uradi, ipak razumijem osobe koje nemogu da se nose sa svojim bolom vise. Oni od nas koji tu bol nisu okusili mogu samo da lupetaju. Dobro ima osoba koji mogu da izadju na kraj i sa deprom i sa suicidnim mislima i sve to ali ima onih koji vide jedini spas u tome jer nije svakoo isti. Te osobe nisu postale suicidne preko noci i ta infekcija suicida im se ulijeva u krv mozda i godinama.

Hajde nek sad neko sebi zabije noz u prsa ili slomi ruku ili nogu, a da lijeka nema i moras tako zivjeti i raditi. Ko bi mogao izdrzati tu neprestanu bol? Moj brat je suicidan i ja ga razumijem i ne kritikujem ga vec mu na nacin koji njemu odgovara pomazem. Osoba koja je jako suicidna moze se iz toga izvuci uz pomoc bliznjih i strucnu pomoc doktora ali to traje dugo i ide se korak po korak.

Ja sam prosao kroz zemaljski pakao ali hvala Bogu nikad nisam izgubio nadu i nadam se da nikada necu. Ja bih radije u komu 20 godina nego se ubio mada sam k'o zombi jos imam i depersonalizaciju. Al yebiga od zivota uzmi ono sto mozes.

Tesko je za one koji pate ali izdrzite jer zivot ce opet nekad biti lijep. Sada to naravno zvuci besmisleno i nemoguce ali mozak je cudo.

[balon2]

Proslo je tacno 5 meseci ,od kada te nema...ne znam gde bih ovo pisala.Nedostajes mi samo je moj bol cistiji i jaci.Sa tvojom sam decom,cerka ti je bila prelepa za Novu godinu,zajedno smo isle u grad izabrale haljinicu,ja sam je sminkala i dodirivala njene lepe crte lica kao da dodirujem tebe mila moja..
Bila je presrecna,odvezla sam tvoju princezu na zurku i dogovorila se kada da je cekam...da vidis samo kako su joj oci blistale.Tvoj sin je sa drugarima slavio ,i on se obukao lepo,,njega sam odpratila slavio je tu blizu...po njega je otisao Nebojsa kasnije,Poljubila sam ga i pozelela da se lepo provede i da bude veseo...A meni su oci bile pune suza mila moja...tesko mi je...
No odlucila sam da im ne dam da pokleknu,hrabrim ih tesim...ne znam odakle mi snaga...iz tvoje ljubavi verovatno.Ne krivim te vise,samo tu u mom srcu je neka tuga..ponekad kada odemo nas troje u crkvu pitam se cujes li nase molitve,i znam da si na nekom boljem mestu negde gde je tvoja dusla nasla mir...
Za nas ne brini jaki smo mi...iako nam prokleto falis,iako si nam u mislima, ali panta rei...
Volim te puno,mila moja :srculenca:

[hartera]

drži se balon  :srculenca: :srculenca: :srculenca: :srculenca:

[balon2]

Ponekad mi to podje za rukom a nekada jednostavno moram proci kroz bol i tugu,jer nema druge dok god vreme ne ucini svoje..

[hartera]

balon2, on 21 Jan 2008, 07:04 PM, said:

Ponekad mi to podje za rukom a nekada jednostavno moram proci kroz bol i tugu,jer nema druge dok god vreme ne ucini svoje..

..u pravu si ..nesmijemo potiskivati bol i tugu nego ju jednostavno proživjeti ..jer i ona je dio života ...a vrijeme ?e u?initi svoje..al ti opet kažem budi jaka...na?i stvari koje ?e ti izmamiti osmijeh kada je se sjetiš ..neka zgoda iz prošlosti ..njena djeca .... ostavila je nešto lijepo iza sebe ..nažalost nije bila dovoljno jaka za ovaj život...zato je na nama ostalo da budemo .....  :srculenca:

[Asmodeus]

balon2,pridruzujem ti se....
zelim otici i nikud ne biti,zelim popiti i opet da mi usta bude suha,zelim drustvo al ne i eci,zelim zivot al ne da ga ja zivim...

[Netko Drugi]

naša su srca premalena za koli?inu tuge koja im, koji put, poput plime navre.
tada ih ta plima prekrije i ona se ne vide nekom tko gleda sa strane.
taj netko (drugi) tada vidi samo more tuge.
a ustvari ni ta plima kao ni naša tuga nije vje?na.
nego dolazi i odlazi.
kako vrijeme prolazi i mijene se mijenjaju, tako i mi postajemo sve više naviknuti na taj ritam.
na kraju izbiljede i pre?u u rutinu tako da ih više ne vidimo.
jednostavno ih po?nemo prihva?ati kao takve.
nemoj to krivo shvatiti, ali pokušaj zapamtiti svaku ovu plimu koja te sad obuzima.
jednom ?eš ih se pokušati prisjetiti.
ne kažem da ?e ti ikada postati svejedno, ali ?e sigurno vremenom pre?i u rutinu.
jer i ta djeca ?e odrasti i oti?i...
i tko zna što tebi život sprema...
jednog dana sve ?e to postati uspomena.
i ništa više od toga.
sve ostalo što bih ti htio re?i vjerojatno znaš i sama.

i kao što rekoh prvi put:
drži se
:srculenca:

:friends:

:flying kiss:

[balon2]

Sve ja znam i vi svi sigurnio imate nekog koga nemate...ali eto tuga stigne ponekad.Danas mi je bolje...
Hvala vam jos jednom na lepim recima.

[balon2]

Proslo je vec 2 godine mila moja...Sada imam i sina koji je ceo moj zivot ,koju se predivno smeje i ima oci tako ,tako plave kao andjeli na slikama...
Srecna sam mila...ali falis mi da mi dodjes ,da ga vidis,da ga poljubis...da se smejemo.
Nadam se da si nasla mir...
Volim te i nedostajes mi svakog dana.

[balon2]

Nekad pomislim da je kriv psihijatar, dijagnoza,lekovi....ali sta je sa voljom.Sta ako se izgubi volja u potpunosti i bol postane prejak.Koliko sam je u prvi mah osudjivala sada je razumem u nekom delu moje duse.Deca su joj dobro,pametni,vredni ,lepi,cestiti kakva je i ona bila.Volim ih puno...
I kada bih mogla na trenutak da je vidim ne bih te vise zelela pitati zasto?,nego bih ti rekla :Ja sam tu...za njih ..

[podrska]

Draga,
slu?ajno sam naišla na tvoj topic traže?i po netu sasvim nešto drugo... I drago mi je da si s vremenom po?ela druga?ije i potpunije razumijevati situaciju u kojoj se našla tvoja prijateljica. Govorim iz vlastitog iskustva, ako ?e ti to nešto zna?iti i biti ohrabrenje:
Nemoj ju osu?ivati. Ona je to napravila misle?i da je to najbolje, ne za nju, nego za sve zainteresirane, uklju?uju?i njenu djecu.  
Njena djeca nikad ne bi smjela misliti da ih  majka nije voljela. Upravo suprotno.

Vidiš, ljudski duh i ljudska duša su tajne... i rigidna psihijatrijska znanost ne može se kompetentno nositi sa stvarnim životnim situacijama. Sve polazi od toga da je duša bila slomljena, ponižavana, uvjeravana da je bezvrijedna i nikome potrebna. Kod osoba koje još nisu razvile dovoljno jaku samosvijest o vlastitoj vrijednosti (pogotovo su tu osjetljivije žene, što je društveno uvjetovano), nije osobito teško slomiti dušu. Bol i bezna?e postaju jedina slika svijeta u kojoj ta duša živi.
Djeca i njihova ljubav prema majci ne mogu biti rješenje, nego u toj situaciji postaju upravo obveza da se za njih koji su nemo?ni, nešto napravi, što god je u ne?ijoj mo?i, pa makar to bilo i samouništenje.

Sve je stvar utjecanja na duh od strane naj?eš?e bliske osobe (jer da nije bliska ne bi imala toliki utjecaj) koja zapravo i nije svjesna do kraja posljedica svojeg zlobnog i pokvarenog ponašanja - psihološkog mobbinga.
Onda se kao klini?ki vidljiva posljedica jave simptomi depresije ili drugih duševnih poreme?aja koji se onda lije?e lijekovima, ali je to samo kao stavljanje nekompresivnog obloga na ranu koja krvari i boli, ublažavanje simtoma, ali  nitko zapravo ne djeluje na pravi i prvotni uzrok -spre?avanje nanošenja novih mjesta krvarenja.

Ženi je trebalo vratiti vjeru u sebe, ukazati joj na vlastite sposobnosti i priznati vrijednost njenog života i truda... i to bi ju spasilo.
Ona to, SAMA, nije uspjela.

Najlakše je ljudima koji nikad nisu uspjeli spoznati dubine ljudske duše (ni vlastite, a kamoli tu?e) te primitivcima i balvanima takve ljude otpisati i etiketirati kao napol lude...

Ti, Balon?eku, kojoj je Bog dao snage da pomažeš njenoj djeci, stalno im ponavljaj da ih je njihova majka voljela više nego sebe... da nije bila ni luda, ni neura?unljiva... samo potpuno razorena (a zna se i zahvaljuju?i kome)... i beskrajno sama u svom bolu.
Beskrajno sama i bilo joj je hladno. Ona ih gleda i dalje ljubi i ponosi se njima... i sigurno ih ponizno moli da pokušaju razumjeti njene razloge svojim srcima, da se sje?aju kakva je bila prema njima dok se brinula za njih te da nikad ne prestanu biti isti takvi, puni ljubavi, prema onima koje vole.
A kada i njih stigne životna bol, neka pokušaju iz njenog, ipak pogrešno izabranog puta, izvu?i pouku da, kada nam se i ?ini da nema nikoga oko nas tko bi nas smatrao vrijednima i dostojnima ljubavi, ?ak i tada, s nama je uvijek Bog ( za njega smo uvijek vrijedni; uostalom, On nam je i dao život, ne bez razloga), a ne zlokobna praznina koja se tada u pravilu pojavljuje u svoj svojoj lažnoj primamljivosti. To je samo varka u koju se ne smije povjerovati. Duboko u duši treba sa?uvati snage da se uputi Bogu poziv, molba, da nam pruži svoju ruku (On ne može djelovati ako Ga ne pozovemo sebi, ostavljaju?i nam uvijek slobodu izbora). I onda pri?ekati vrijeme da pokrene promjene. I ostvari ŽIVOT.

Vjerujem da ?ete na?i svoj mir. Pozdrav iz Hrvatske.

[balon2]

Danas je onaj dan kada mi jako ne dostajes mila...Danas mi je rodjendan,i fali mi tvoj poziv ujutru u 9 .20...Svi su m cestitali,a tebe nema ,bar da mogu da te sanjam.Tvoja deca su mi cestitala,doci ce uvece na kolace...ne boj se cuvam ih.I ne mogu da obrisem tvoj broj mobilnog,a znam da zazvoniti nece...Volim te,gde god da si...i vise nisam ljuta na tebe ,samo mi puno nedostajes.

[balon2]

Proslo je vec 4 godine....prosto ne mogu da poverujem.Jako mi je bilo tesko kada sam isla sa tvojom decom na groblje...Koracaju njih dvoje pored mene i pricamo o nebitnim stvarima...a ja mislim kako su snazni.Tvoja cerka je upisala fakultet koji si ti zavrsila,toliko o tome kako deca ne trebaju depresivne roditelje.Sin ti je 3 srednje,jako lici na tebe.Divni mladi ljudi...samo da mozes da ih vidis.a mozda i mozes.Pricaju mi o svojim planovima,o ljubavima...za sada jos simpatijama i teraju me da im pricam o tebi...i ja im pricam svega cega se setim,setim se tvog vrcavog duha i sjaja u ocima.Pricam im o tome kako si bila puna zivota,duhovitosti,ljudske samilosti,nezna,bistra....ono cega se oni ne secaju.A oni sede i smeju se zvonkim glasom,i meni srce zadrhti od ponosa i tuge.Obozavaju mog sina,stalno ga negde vuku..kupuju mu sitnice igraju se sa njim ljube ga,uce ga...sladak im je kazu a znam da ga vole zato sto je moj i zato sto si me ti volela.On ih obozava sa svoje dve godinice  kaze mi zovi in da ih cujem...i tako.
Volimo te...