Jump to content


Granicni poremecaj licnosti (BPD, Borderline)


  • Please log in to reply
771 replies to this topic

#501 Mirooljub

Mirooljub

    MEGA-MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 420 posts

Posted 22 September 2012 - 12:47

" Postoji jedna knjiga koju izdaje Američka psihijatrijska udruga i koja daje opis svih poznatih psihičkih poremećaja. Ona se zove “Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje”, a interesantno je kako sa svakim izdanjem postaje sve deblja i deblja. Još interesantnije je da svaka nova dijagnoza koja se pojavi sa sobom nosi i set lijekova koji se koriste za suzbijanje. Time prodaja lijekova za psihičke poremećaje raste, ali ironično, ljudi diljem svijeta tvrde da nikada nisu bili nesretniji i psihički nestabilniji. Uglavnom, jedna od dijagnoza novijeg datuma je i “Granični poremećaj ličnosti”. Ovaj poremećaj je itekako stvaran, ali ono što je zanimljivo, opis simptoma (u listi ispod) koji je izašao u zadnjem DSM izdanju je toliko općenit da bi svatko osim zen mastera mogao zaključiti da boluje od istog.  "

:) .

Evo jedan dobar opis za sve koje zanima šta je gpl .Ovo potpisujem .
Sa stranice  http://www.krenizdra...emecaj-licnosti

#502 green_eye

green_eye

    MEGA-MASTER

  • Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 308 posts

Posted 08 October 2012 - 20:42

ja zasigurno imam 8 od 9 ovih simptoma, a imam dijagnozu "obicne" depresije, tocnije teske ponavljajuce depresivne epizode jel.
zanima me kako biste pojasnili simptom nejasne slike o sebi, nekako mi se cini da je taj najvazniji, uz crno bijeli pogled na svijet za dijagnozu, a ja nisam sigurna je li ga imam ili ne. naime vrlo cesto mi nije jasno kako sam se nasla na mjestu gdje jesam (ne da se ne sjecam nego kako to da me zivot tu donio i onda pokusavam razabrati sve uzrocno posljedicne dogadjaje koji su utjecali na to), kako sam to ja sad osoba kakva jesam, da mozda nisam drukcija nego sto mislim da jesam, zasto zivim zivot koji zivim, kako se to sve dogodilo i fascinantno mi je sto je to sve sto je bas tako, a nije drukcije. naravno uvijek imam i ona pitanja sto bi bilo kad bi bilo, kako bi bilo da sam drukcija, da su se neke stvari drukcije poslozile, bih li bila ovakva. zapravo nisam sigurna kakva sam, znali su me pitati ljudi kako bih se opisala i ja bih mozda 2 pridjeva uspjela smisliti, a i za njih nisam sigurna jel me opisuju tocno ili je to samo zato sto mi drugi kazu da sam takva,neznam se tocno dozivjeti. dakle jel to to ili je nesto drukcije? procitala sam cijelu temu, ali jos nisam sigurna ni u sta pa zato pitam, ispricavam se ako zamaram

i znam da samodijagnosticiranje nije ni za sto, ali ja se vjerojanto nikad necu usuditi doktorici spomenuti ovo pa eto samo me zanima, iako mislim da su pocele shvacati i doktorica i psihologinja moja jer bas zadnji put su konstatirale nekoliko od tih simptoma, kojih mozda prije nisu bile toliko svjesne, tj kod mene u razgovoru jendom tjedno s njima se to nije pokazalo, jbg ipak treba vremena da se pocnes potpuno prirodno ponasati prema tako nekoj osobi u bijeloj odori. a ionako vec pijem antidepresive i idem na psihoterapiju sto je nacin lijecenja i ovoga, pa nije bitno koja je dijagnoza jel, samo me zanima kako se to kod drugih vidi:)

#503 Heidi

Heidi

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 148 posts

Posted 17 October 2012 - 14:23

kako da znam jel imam crno bijelo razmisljanje ili ti splitting?
s ljudima mi ne ide, al kad mi se netko svidi svidi mi se skoro pa zauvijek, uz neke normalne oscilacije.. nemam ono obozavanje pa odbacivanje :o znam da imam izbjegavajuci pl, a ne znam jel i BPD

nemam;
samo ozljedjivanaje, promjene u identitetu tipa da ne znam što zelim, disocijacije (imala sam prije par godina i identitet mi je ponšeto ojačao pa nemam više uopce)... crno bijelo razmisljanje, paranoju...

imam:
konfliktnost, izoliram se, volim se svadjat i pametovat.. najviše mrzim sebe od svih ljudi.. al mislim da ne krivim ljude za svoje stanje... nemam onog 'ti si mi kriv što se zelim ubit'.

jel to bpd ili ne ? :o

#504 Ria_1305

Ria_1305

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 7 posts

Posted 19 October 2012 - 11:08

Prvi put pisem na ovom forumu. Ne mogu niti opisati koliko mi je drago da nisam sama u svemu ovome.
Moja prica ukratko: imam 30 godina i nikad nisam znala sto zelim u zivotu u smislu karijere. Upisala sam jedan fakultet, na njemu dala dvije godine, na trecoj godini sam provela slijedece dvije godine i onda odustala. Na drugom fakultetu koji sam upisala isprve je naizgled islo sve u najboljem redu i imala sam, dapace, odlicne ocjene (kao i u srednjoj) iako sam se na svakom ispitu borila sa anksioznoscu i odgadjala ih do zadnjeg trenutka. Polozila sam sve tri godine (koliko traje preddiplomski studij) i onda krenula na diplomski studij koji bi trebao trajati dvije godine. Na njemu sam zapela i jako popustila te provela 4 godine. "Najbolje" od svega je sto sam uz puno puno muke i borbe sa strahovima ipak polozila sve ispite osim diplomskog ispita. Naravno, nikome nije jasno zasto sam dosla pred kraj i digla ruke od svega.

Nakon sto sam na fakultetima provela ukupno 11 godina uslijedile su muke sa zaposljavanjem. "Pobjegla"/odustala sam vec od dva posla, a na putu sam da i upropastim i treci posao. Nedavno sam bila na razgovoru i prosao je katastrofalno. Osjecaj mrznje izmedju mene i zene iz ljudskih potencijala se osjecao obostrano. Nisam se niti trudila uljepsavati sliku o sebi.
Sto se tice ostalih simptoma, znakova imam ih jako puno i pronalazim se u raznim postovima na ovom topicu (a i prije ovog foruma sam naisla na stivo i videe o borderline personality disorder-u i prepoznala se u njima). Nikad nisam voljela drustvo i izolirala sam se od ljudi. Mrsko mi je igdje otici i imam osjecaj da me svi ljudi procjenjuju i ocjenjuju - kao da osjecam tudje oci na sebi kada odem bilo gdje izvan stana... I mrzim sve te ljude. Imam mozda dvoje, troje bliskih ljudi, a sve ostale odbacujem od sebe (npr obitelj od decka). Sklona sam se s odredjenim ljudima ne vidjeti i ne cuti jako, jako dugo - jednostavno ih izbacim kompletno iz zivota. U zadnje vrijeme nije potrebna niti svadja da neke ljude odbacim. A svadja je bilo jako jako puno. Ako me netko uopce ne razumije i jos mi zeli pametovati ta osoba za mene vise prakticki ne postoji.

Takodjer mrzim jutra... Najradije ih provedem u krevetu, a po noci znam jako jako dugo biti budna. Jedino se navecer mogu osjecati malo bolje... Naravno one dane kad nisam umrtvljena od depresije. Odbijam socijalne konvencije i gade mi se. Ne zelim raditi ono sto svi drugi rade. Ne zelim diplomu. Ne zelim naprimjer svadbu uopce! Ne zelim lazne ljude oko sebe. Ne zelim i nemam potrebu za djecom. Mrzim sto me skoro svi ljudi na svijetu zbog toga smatraju nenormalnom. Ne zelim i tocka!
Gotovo me nitko ne razumije - svima se cinim kao da sam bahata, agresivna, lijena pa i razmazena. U sve im je lakse vjerovati nego u to da imam problem.
Psihijatrici sam isla jedno vrijeme kada sam bila izmedju dva fakulteta i tada su mi bili pripisani anksiolitici i antidepresiv. Vec dugo nisam isla kod nje, ali ozbiljno mislim opet krenuti jer ne mogu uopce "normalno" funkcionirati - ne mogu izdrzati niti na jednom poslu..
Imam puno zajednickih tocaka sa ljudima na ovom topicu i sa opisom BPD-a, sigurno sam neke i propustila spomenuti.
Uglavnom, eto da znate da nas ima jos...............

Btw green_eye je pitala o simptomu nejasne slike o sebi (disocijativni simptom). Kada se u popisu simptoma to navodi obicno pise nesto tipa da osoba ima osjecaj promatranja sebe izvan svog tijela, osjecaj odvojenosti od samog sebe... Naravno, takvi simptomi su dosta jaki simptomi i ne javljaju se rano, a inducirani su velikim stresom.
Nisam ni sama sigurna sto to zapravo znaci i kakav je to osjecaj. Ali sigurna sam da to ne dozivljavaju sve osobe sa BPD-om.

#505 Mirooljub

Mirooljub

    MEGA-MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 420 posts

Posted 19 October 2012 - 11:21

O helouu Ria_1305 .
Dobrodošla u malu zajednicu .


Ja sam potpuno isto osjećao i osjećam i sada kao ti . Skoro sve sve je isto osim toga da nisam terao fax jer mi se činilo da sam previše kofuzan za to bio tada . A i veze su mi trajale do 3 mjeseca najviše ako ne računam 3 mjeseca patetičnih rastanaka i pisanja sms u kojima ja uglavnom devaluiram dotičnu osobu (priča sa kažnjavanjem ili samo kažnjavanjem ). Ostale ljude tretiram kao i ti ,  tačnije stalno ih devaluiram osim onih rjetkih dragocjenih koje vučem malo za suknju a malo za rukav a malo ih vatam  na krivicu  ili emocionalno ucenjujem  ili jednostavno tupo i bezobrazno ignorišem  .  Dovoljno je da mi neko " Ćao " nije intonirao pravim tonom i za mene on više kao da nije živ , odjednom . Međutim ipak nađem na ovom forumu osobe koje mogu i da mi ne intoniraju u pravilnom tonu " dobro jutro "  pa da opet se sažalim i pomislim kako je to još jedno naše nesrećno kuče koje je propatilo iste ili manje iste simptome patnje i očaja  bola radosti i tuge

#506 Heidi

Heidi

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 148 posts

Posted 21 October 2012 - 18:34

http://www.schematherapy.com/id316.htm

#507 Sundaysmile

Sundaysmile

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 14 posts

Posted 21 October 2012 - 20:56

Sacu ja da ti odgovorim inace dosao sam bas da trazim neki slican thread poremecaj licnosti etc.. :))
nisi bolesna ! ... pa to su sitnice samo si drugacija nego vecina  i treba da naucis da uzivas u tome ..
S 22.. 23.. god obicno pocne da te drma neka realnost prvi put sagledavas sta je zivot i mozda jos nisi definirana licnost e pazi pa nisam ni ja  ? ;)
Inace ja mozda samo umisljam ali poprimam dosta od ljudi sa kojima se druzim tako da okruzi sebe sa ekipom koja koja razmislja i ima pozitivnu auru .. s kojima ces da
se osjecas dobro ja imam tu srecu da mogu da biram, da i sam zracim tako da kad vec vucem ... vucem kvalitet .. STRAH JE ZATVOR ! IMAS 23 god .. rad oslobadja..... ako vec nisi formirana licnost onda napravi od sebe sta hoces da budes unaprijedi se ... volja .. citaj knjige .. slusaj muziku .. uzivaj ljubi se.. kupaj se...setaj se .. treniraj ..stvori navike prema onome sta zelis da budes. :) :crigon_02:  

#508 arika_

arika_

    Član

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 641 posts

Posted 23 October 2012 - 07:07

Ria_1305 i kod mene je slično ovo što si opisala, kao i UN11 osim što za sada nije izraženo u tako velikoj mjeri i ja volim društvo ljudi koje poznajem (ne smeta mi društvo) samo sam u zadnje vrijeme ne znam ni sama kako prekinula veze s mnogim prijateljima i poznanicima...također kao što je UN rekao i kod mene je svaki odlazak uvijek uz rušenje svih mostova iza sebe, dramatiku i patetiku....

...faks i posao kao da si mene opisivala...naporno do bola i jedva na povuci-potegni završeno...jedan dan su mi ljudi s posla ok, drugi dan ih ne podnosim (crno/bijeli gledanje na svijet) itd..itd......nisi naporna, ni lijena ni bahata, to je jednostavno takvo stanje (bolest)....

#509 arika_

arika_

    Član

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 641 posts

Posted 23 October 2012 - 14:37

I ne znam jel još netko otkrio ovo za sebe - više mi odgovaraju ljudi koji mi jasno postave granice, nego da ih moram sama otkrivati za sebe (kažu da se borderlajnci inače jako dobro uklapaju u  "vojničke" sisteme)....

#510 Day n night

Day n night

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 136 posts

Posted 24 October 2012 - 02:52

plasimo se nekog zatocenistva, neke 'pronadjenosti'
U pocetku nam sve izgleda lepo (posao, skole, veze)
al cim se osetimo zatoceno, (to osetimo kao obavezu), migoljimo se iz toga kako god znamo i umemo. Nije li tako?

Ja npr skolu, u pocetku mi lepo ide. Cim sam ja tamo malo duze,
i svaki dan idem, krenem da je sabotiram, ko namerno dobijam lose ocene, i paznja u skoli mi je ravna nuli.
Ali ne radim to svesno, vec mi 'dusa' bezi odatle.

#511 green_eye

green_eye

    MEGA-MASTER

  • Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 308 posts

Posted 24 October 2012 - 17:51

ja sam se danas usudila konacno nazvati doktoricu i dogovoriti kontrolu. trebalo mi je vise od mjesec dana jer me hvatala uzasna tjeskoba svaki put kad bih i pomislila na poziv, a nema razloga, super mi je doktorica. zapisala sam simptome koje sam primijetila na sebi i koji me ometaju u zivotu jer inace pola toga zaboravim pa cu joj to reci pa cemo vidjeti sto kaze.

a ria, inace zapravo i imam osjecaj da gledam na svoj zivot sa strane ponekad, i na sebe nekako i nisam svjesna nicega sto se dogadja okolo. zapravo ovanesvjesnost okoline se u zadnje vrijeme pojacala i pocela mi smetati jer ispada da na svaki dogadjaj ja u svojoj glavi nadovezem jos nesto, ili stvorim neki svoj dogadjaj i moram uvijek druge ljude ispitivati jel se to stvarno dogodilo ili nije, najcesce kazu da nije 8-/

#512 RecycleBin

RecycleBin

    MEGA-MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 365 posts

Posted 25 October 2012 - 06:43

@green_eye

Uradila si ono sto je bit: prestala si da se 'užasavaš' neugodnih situacija time sto si je nazvala

#513 green_eye

green_eye

    MEGA-MASTER

  • Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 308 posts

Posted 25 October 2012 - 08:41

morala sam, jer sam shvatila da nemogu vise studirati i odlucila upisati mirovanje godine, a buduci mi je faks poceo prije vise od mjesec dana, malo je hitno. inace vjerojatno ne bih jos neko vrijeme nazvala, dok ne bih potpuno se izgubila opet i shvatila da mi nema druge. al dobro, i ovo je nesto ;)

#514 Heidi

Heidi

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 148 posts

Posted 31 October 2012 - 01:38

wow samo da zalijepim ako nekog zanima, a sigurnaa sam da da.. marsha linehan, koja je ugl najpoznatiji stručnjak za BPD, je priznala da je i sama imala BPD, i to ozbiljni, probala se ubit, bila je 2 godine u bolnici, čak su joj shizofreniju dijagnosticirali.
http://www.nytimes.c....n&st=cse&scp=1

a eto je sad ziva zdrava i još predaje na fakultetu psihologiju i psihoterapiju i smislila DBT.

Drago mi je da postoje takvi primjeri za sve one koji sjede na ušima i tvrde nebuloze kao da se BPD ili bilo koji PD, pa čak i neuroze, ne mogu izliječiti, jer je to "takva ličnost". Kako volim takve pametnjakoviće! uf

#515 Day n night

Day n night

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 136 posts

Posted 31 October 2012 - 03:51

View PostHeidi, on 31 October 2012 - 01:38 , said:

Drago mi je da postoje takvi primjeri za sve one koji sjede na ušima i tvrde nebuloze kao da se BPD ili bilo koji PD, pa čak i neuroze, ne mogu izliječiti, jer je to "takva ličnost". Kako volim takve pametnjakoviće! uf

Nemoj zapocinjati prepirke,
btw te 'bpd' osobine iscezaju sto je osoba starija...
al veruj mi bio sam dosta vremena up-to-date sa dosta stranaca koji su bpd
i muka mi je kad neko prica o nekim metodama
npr ako neko zna charles-a
pricao sam sa likom koji je bio u tom tripu i pisao knjigu

http://www.lovereadi...les-Lanham.html

i slusao sam ga kasnije kad se opet slomio, razocarao, a isao je na sve te terapije

bila je na forumu charna koja je otisla kod psihijatra dobila lekove
i bila neko vreme u tripu 'izlecena' pa je kasnije pricala kako joj je jos gore...

imam jos dosta primera i tesko mi je da slusam kad se neko 'dize' pa ponovo pada

a pogotovo ako te ne muce ovakve stvari nemoj ovakve stvari da pises

#516 Heidi

Heidi

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPipPip
  • 148 posts

Posted 31 October 2012 - 06:56

pa dobro ne govorim o tripovima, ova marsha linehan ima 68 godina a BPD simptome i probleme nema već preko 40 godina...

#517 arika_

arika_

    Član

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPipPip
  • 641 posts

Posted 19 November 2012 - 08:30

Bas sam prosli put pitala psihijatricu o tome, izljecenju ovo ono pa mi je rekla da poremecaji licnosti (svi) imaju najvecu korist od psihoterapije, ovi pacijenti sa manjim poremecajima (strah od pauka, lifta itd).uglavnom ne dolaze jer dobro funkcioniraju bez obzira na to, pacijenti s psihozama uglavnom dodju po lijekove i kontrolu, a najvise su redoviti u psihoterapiji pacijenti s poremecajima licnosti, te ako dovoljno dugo ostanu u terapiji postižu jako dobre rezultate...eto to je rekla, ali o izlječenju nije ništa spominjala....tješi me što s godinama ovaj poremećaj se ublažuje iako meni su s 25 bile neke osobine puno manje izražene nego sad s 34...

...na youtubu ima jos jedna osoba aj mahari koja govori o svom izlječenju od graničnog poremećaja ličnosti i više manje uzrok vidi u roditeljima, koji su bili kombinacija tog poremećaja i narcističkog...ne znam što reći na to ali vjerujem da može biti bolje (potpuno izlječenje ja nisam još dšla do tog stupnja da vjerujem u to...)....mislim da me čeka još puno godina psihoterapije...inače kod moje psihe najviše me smeta što malo previše (po meni) natura lijekove (ja uzimam Cipralex) , ali ne želim antipsihotik a ona ne odustaje, inače antipsihotik je Qpin ne znam zna li itko šta o njemu...eto toliko za sada... :)

Inace ako ko s ovim poremecaj ima zelju da prica na pp ili chata javite se... :)

#518 ruzica

ruzica

    Napredni član

  • Members
  • PipPipPip
  • 66 posts

Posted 20 November 2012 - 01:31

I ja sam bila jedno vrijeme na antipsihoticima ,solian pa zyprexa,pa rispolept. Prestala sam ih piti jer nikakve koristi od njih,a to su ipak teži lijekovi. Funkcioniram isto i kad ih pijem i kad ih ne pijem. Ja bolujem od 21,počelo je sa socijalnom fobijom,da bi druga doktorica rekla da imam borderline.

#519 Mirooljub

Mirooljub

    MEGA-MASTER

  • Senior Members
  • PipPipPipPipPipPip
  • 420 posts

Posted 20 November 2012 - 11:32

These include medication (usually), therapy (often), a measure of good luck (always) — and, most of all, the inner strength to manage one’s demons, if not banish them. That strength can come from any number of places, these former patients say: love, forgiveness, faith in God, a lifelong friendship.

Dadadada  , ali ako imaš idiota u kući koji i sam možda ima BPD ali niti zna šta je to i NEĆE da zna   e onda jebiga . Baš mnnogo sreće smirenja i vere u Boga treba

#520 Ria_1305

Ria_1305

    Baby

  • Newcomers
  • Pip
  • 7 posts

Posted 23 November 2012 - 08:21

View PostUserName11, on 20 November 2012 - 11:32 , said:

These include medication (usually), therapy (often), a measure of good luck (always) — and, most of all, the inner strength to manage one’s demons, if not banish them. That strength can come from any number of places, these former patients say: love, forgiveness, faith in God, a lifelong friendship.

Dadadada  , ali ako imaš idiota u kući koji i sam možda ima BPD ali niti zna šta je to i NEĆE da zna   e onda jebiga . Baš mnnogo sreće smirenja i vere u Boga treba

Ako netko živi s nekim tko je jako nepovoljan za njega trebao bi kad tad otići negdje drugdje i udaljiti se od kako kažeš - "idiota". Znam da to nije uvijek lako, ali to bi trebao biti cilj. Niti "zdrava" osoba ne bi mogla biti dobro ako bi živjela s nekim tko nije dobar za nju/njega.  Ključ za lakše življenje s poremećajima je udaljavanje od ljudi koji iritiraju; živciraju. Barem je tako kod mene - idem čak i u ekstreme i udaljavam se od svih živih - osim od mame i svog partnera. Dakle, udaljavam se čak i od ostalih članova obitelji. Naravno da to nije dobro za mene ali jedino tako uopće mogu podnijeti bilo što. Sve koji mi nisu odgovarali sam na ovaj ili onaj način odbacila. Ponekad mi je čudno kako toliko mogu mrziti sve ljude i biti kritična prema njima, a istovremeno mrziti i sebe i imati tako malo samopouzdanja.. Još mi je gore kad ponekad shvatim da objektivno ne bih smjela imati takvo mišljenje o sebi jer npr vidim dokaze da nisam recimo gluplja ili lošija od ostalih; čak znam biti bolja od većine u nekim stvarima. I svejedno, to mi nije dovoljno da volim sebe ili da živim normalno kao dio društva...




0 user(s) are reading this topic

0 members, 0 guests, 0 anonymous users