Prokrastinacija

Pojam iz naslova, prokrastinacija, iako zvuči poput neke opasne bolesti ili složenog kirurškog postupka, zapravo znači odgađanje, odugovlačenje vlastitih obveza bez nekog posebnog objektivnog opravdanja. To je kad znamo da je nešto najbolje napreviti ili započeti sada, ali to ipak ne učinimo (dakako ne iz nekih objektivnih razloga).

Obično se procjenjuje kako 15-20% opće populacije barem povremeno ima problema s prokrastinacijom, dok su neka istraživanja utvrdila da više od 50% studenata katkada prokrastinira.
To je, dakle, nešto što katkada svi radimo, svi znamo za situacije kad nam se nešto baš neda napraviti iako znamo da nas to kad-tad čeka.
Naravno, pretjerivanje u prokrastiniranju nam može u dobroj mjeri otežati život, utjecati na gubitak radnog mjesta, odnos s prijateljima i obitelji itd. Katkada je prokrastiniranje znak nekog dubljeg mentalnog poremećaja, primjerice anksioznog poremećaja.

S prokrastinacijom povezano je smanjeno samopouzdanje (uvjerenje da se obveza ne može izvršiti na zadovoljavajući način), averzija prema obvezi, impulsivnost, distraktibilnost (osjetljivost na remećenje pozornosti) i stupanj motivacije, karakteristike ličnosti i td.
Nije naravno svejedno i o kakvoj se obvezi radi. Primjerice s odgodom plaćanja računa može u većoj mjeri biti povezana impulsivnost, dok kod odgađanja odlaska liječniku u igri može u većoj mjeri biti anksioznost.

Uz prokrastinaciju se često povezuje perfekcionizam i dosta se često ističe ta veza (osobito u self-help literaturi). Istraživanja pokazuju kako ta veza i nije baš izravna. Neki perfekcionisti, naprotiv prokrastiniraju rjeđe od prosjeka i više brinu o obvezama.
U zadnje vrijeme se kao glavni "krivac" za prokrastinaciju ističe impulsivnost.
U dilemi "platiti račun ili kupiti novi mobitel", prokrastinatori često donose impulsivnu odluku i kupe mobitel. "Račun ću platiti idući mjesec", kažu.

Neki stručnjaci svrstavaju prokrastinatore u dva tipa:
Opušteni prokrastinatori se usmjeravaju na druge obveze i sfere života. Propuštene obveze ih ne brinu previše.
Napeti prokrastinatori se obično osjećaju preplavljeni obvezama . Osjećaju nedostatak energije i sposobnosti za izvršavanje obveza.

Neka istraživanja pokazuju kako je kod prokrastinatora smanjena aktivnost nekih dijelova prefrontalnog dijela kore velikog mozga. U tom dijelu mozga postoje neuralni krugovi koji sprečavaju pretjerano ometanje funkcija planiranja i djelovanja od strane vanjskih podražaja. Kod kroničnih prokrastinatora utvrdila se smanjena aktivnost tog dijela kore mozga, što dopušta upliv podražajima "sa strane" koji ometaju normalan tok planiranja i djelovanja. Slična je neaktivnost tog dijela mozga nađena i kod osoba s ADHD-om.

Ekipa sveučilišta u Calgaryu glasi za vodeće stručnjake za prokrastinaciji. Utvrdili su i matematički model prokrastinacije koji se da izraziti jednadžbom:
Preferencija za djelovanje = Očekivani uspjeh x Vrijednost ishoda izvršene obveze / Vrijeme čekanja na "nagradu" x Osjetljivost za odgodu

Iako nekome može izgledati trivijalan, problem prokrastinacije je nešto s čime mnogi imaju problema, a nije zanemariv i društveni i ekonomski aspekt prokrastinacije.
Terapija kroničnih prokrastinatora se uglavnom svodi na psihoterapiju, eventualno uz pomoć medikamenata.

Za "one koji žele znati više" tu je link ekipe stručnjaka iz Calgarya, http://www.procrastinus.com/. Na njihovim stranicama, osim što možete saznati više o prokrastinaciji, možete i sami popuniti upitnik i saznati koliko ste skloni prokrastinaciji.


http://psychoblogija.blog.hr/

Neki ljudi stalno odgađaju početak neke aktivnost, završetak započetog ili donošenje neke odluke. Odlaganje im je naučeni obrazac ponašanja i razlog mnogim teškoćama i nezadovoljstvu. Ne stižu ništa obaviti na vrijeme, troše energiju na razmišljanje umjesto na djelovanje, ne znaju se pokrenuti, a česta je poljedica grižnja savijesti koja još ozbiljnije demotivira. Ako je osoba ujedno i perfekcionist, odlaganje može biti i ozbiljniji poremećaj (prokrastinacija). U tom će slučaju trebati riješiti nešto teži problem od pogrešnog izbora fakulteta ili (trenutačnog) gubitka motivacije - perfekcionizma. Paradoksalno je upravo to da je jedino odlaganje koje se stvarno isplati - odlaganje zadovoljstva. Stoga odlučite odmah napraviti nešto što trebate, nakon toga možete u miru - uživati.

Možda je riječ o lošoj navici. Najbolji način da se motivirate jest da sami sebe potaknute podsjećanjem na koristi koje ćete imati kad se 'riješite' te loše navike. To ćete postići tako da zamjećujete razliku i pozitivne posljedice odustajanja od onoga što vas smeta. Što je dugoročniji cilj, treba češće zamjećivati pozitivne učinke odustajanja od loše navike kako biste održali pozitivan stav i motivaciju. Osim toga, tako ćete se lakše prilagoditi novoj situaciji i otporima koje zbog dugoročnosti plana niste mogli predvidjeti na početku, a koji se pojavljuju tijekom svakoga dana u kojem korak po korak ostvarujete svoj cilj. Pokušajte zamisliti svoj život nakon što dobijete diplomu. Zamislite kako ćete se osjećati. Hoćete li s veseljem raditi svoj posao i uživati u njemu, ili ćete motivaciju tražiti u stalnom napredovanju na hijerarhijskoj ljestvici, ili pak zato što morate raditi da biste preživjeli?

Ja odgadjam uglavnom kada treba caletu nesto odraditi. Dok sebi ili nekim drugim, vecinu stvari uradim u nekom razumnijem roku.

odgađam puno toga :-(
ne toliko u kući i oko kuće-na to se natjeram.....ali sve za što se mora negdje ići.....uuuuuf

A, sada malo o tome kako si pomoći!




Svi se odlično snalazimo u poslovima koje volimo ili u kojima uživamo. Ali kad zadatak ocijenimo kao težak, neugodan ili zastrašujući, počinjemo oklijevati. Za neke osobe odgađanje je postalo kroničan problem zbog kojega su protratili vrijeme, propustili prilike, loše izvršili obaveze, snizili samopoštovanje stalnim samoosuđivanjem i jako povećali svakodnevnu razinu stresa.

Pogledajte prepoznajete li se u sljedećim izgovorima:

- Ima toliko drugih stvari koje moram prije obaviti.
- Sačekat ću dok ne budem raspoložena da to obavim.
- Zašto nam profesor zadaje toliko obaveza? Nije pošteno.
- Sasvim je u redu slaviti . . . osim toga, sutra ću početi s dijetom
(učenjem, disciplinom...).
- Imam sasvim dovoljno vremena za to učiniti.
- Teško mi je govoriti o tome. Ne znam odakle početi.
- Bolje radim pod pritiskom, zato to ne moram odmah početi.
- Moj zdravstveni problem i nije tako strašan. S vremenom će bol
prestati. Sigurno nije ništa

ZAŠTO ODGAĐAMO?

Ovdje su navedeni neki razlozi zbog kojih ljudi najčešće odgađaju:

TJESKOBA I ZABRINUTOST. Možda vam zadatak izgleda pretežak i bojite se da će loše završiti ako ga se prihvatite. Zbog toga provodite mnogo vremena brinući se umjesto da se uhvatite posla.

PERFEKCIONIZAM I NEREALNA OČEKIVANJA. Vjerujete da morate pročitati i saznati sve ikad napisano ili rečeno prije nego što se ozbiljno prihvatite nekog posla. Kako je to zapravo nemoguće, stalno imate osjećaj neuspjeha koji vas još više obeshrabruje.

OSJEĆAJ DA NISTE DOVOLJNO SPOSOBNI. Oni koji su uvjereni u to da nisu sposobni, ili bar ne dovoljno sposobni, često vjeruju da će zatajiti i žele izbjeći neugodu koju bi izazvalo testiranje njihovih sposobnosti. Mislite da ste, ako ne dobijete izvrsnu ocjenu, potpuni promašaj, ili da ste grozna osoba ako padnete na ispitu.

LOŠA ORGANIZACIJA VREMENA. Odgađanje podrazumijeva loše raspoređivanje vremena. Možda ste nesigurni u svoje ciljeve. Možda vam zadatak izgleda pretežak. Zbog takvih razloga svoje zadatke ostavljate za kasnije ili se brinete umjesto da se pripremate za zadatak koji trebate izvršiti.

PROBLEMI S KONCENTRACIJOM. Kad sjednete za svoj stol, zateknete se kako sanjarite, zurite u prazno, gledate u sliku svog partnera umjesto da radite svoj posao. Vaša je okolina bučna, ometa vas. Stalno idete po razni pribor, hranu, piće. Stol vam je zatrpan i nesređen. To je dobar način da postanete nervozni i zabrinuti.

KAKO SE ODUPRIJETI ŽELJI ZA ODGAĐANJEM?

NE PANIČARITE.
Brzajući sa zaključkom da nećete uspjeti može vas toliko prestrašiti da ostanete pasivni i ništa ni ne pokušate. Vaša pesimistična predviđanja nisu činjenice. Koncentrirajte se na sadašnjost i pozitivne korake kojima možete postići svoje ciljeve.

POMOGNITE SI TEHNIKOM «DVA STUPCA»
Stari se izgovori za odgađanje mogu pobiti razumnim razmišljanjem. U tome vam može pomoći tehnika «dva stupca» koja se koristi tako da na jednu stranu papira napišete sve izgovore. Zatim pokušajte sami pobiti svoje izgovore. U drugom stupcu napišite pozitivno, realno razmišljanje.
Evo primjera:

Izgovor: Trenutno nisam raspoložena za rad.

Realno razmišljanje: Moj rad ne ovisi o raspoloženju, nego o
aktivnostima. Ako budem čekala da budem raspoložena za rad, možda nikad neću ništa napraviti.

KORISTITE POTICAJNE REČENICE
Sastavite listu poticajnih rečenica koje će na vas djelovati motivirajuće. To mogu biti, na primjer:
- Što prije završim s nekim poslom, to prije ću moći početi sa
zabavom.
- Najbolje vrijeme je sadašnjost.
- Savršeno ne postoji.

POSTAVITE JASNE CILJEVE.
Razmislite o onom što želite ili trebate napraviti, i budite određeni i precizni. Ako zadatak morate napraviti u određenom roku napravite plan i raspored za svaki manji cilj, ali budite realni jer vas preteški ciljevi mogu obeshrabriti.

POSTAVITE PRIORITETE.
Poredajte i zapišite sve zadatke koje morate obaviti po njihovoj važnosti. Prioritet treba ovisiti o važnosti i o roku u kojem zadatak treba izvršiti.

PODIJELITE ZADATAK NA MANJE I LAKŠE DIJELOVE.
Preveliki zadaci mogu izgledati nesavladivi. Podjela rada je osobito djelotvorna kod neugodnih poslova. Mnogi od nas mogu se nositi s dužnostima koje nam nisu drage ukoliko su one kratkotrajne i ne jako teške.

ORGANIZIRAJTE SE.
Pripremite sav potrebni materijal prije početka rada. Koristite raspored dana i uvijek ga nosite sa sobom. Budite oprezni u tome da dnevni ili tjedni raspored napravite realno. Svakodnevno prebrojite izvršene zadatke.

KORISTITE SE PODSJETNICIMA.
Napišite sebi podsjetnike i postavite ih na vidljiva mjesta kao što su npr. televizor, ogledalo u kupaonici, ulazna vrata. . . Što se više puta podsjetite na svoje odluke - veća je vjerojatnost da ćete ih se pridržavati.

NAGRADITE SE!!!
Veselite se i uživajte u svakom završenom zadatku, pa makar on bio najmanji. Ne podcjenjujte svoj uspjeh. Sjetite se da ste za toliko koliko ste prešli, bliži potpunom završetku svega što trebate napraviti.

Procrastination is my middle name

Moje isto.Tu sam majstor.

I meni je to jedna od težih boljki. Kad god moram napraviti nešto što mi nije drago ili za što se bojim da neću dovoljno dobro napraviti, onda to odgađam (nekada po par minuta ili par sati, a nekada u nedogled). Jedino s plaćanjem računa na vrijeme nemam problema, to uvijek odradim do zadanoga roka i dobro se osjećam nakon toga.

I svi ti savjeti su mi bla bla. Mislim da je odgadjanje posljedica prvenstveno demotiviranosti, i onda ce covjek treba preispitati sto uopce zeli raditi u zivotu. Oko stvari za koje imam motivaciju, tu nema odgadjanja. Sve sto mi fali stvorim u roku od par sati ili dana. A sa stvarima za koje nemam motivaciju, e jebiga

Pa zasto ne?
Meni se to bas svidja, , odgadjati stvari. To jeste nesto novo za mene, prije sam bila jedna od onih za koje sutra ne postoji.
I znate sto, uopce se ne osjecam krivom zbog toga!

to sam ja..
evo sad sam pocela i spavanje odgadjati..

Ja se držim one. ne učini danas što možeš ostavit za sutra!

mislim ono.. ja bi se trebala brinut oko prašine na polici, a nisam sigurna niti da želim živit..

sve mi je glupo, preglupo! da bi se brinula, trudila, žurila.. (i ne mogu si pomoći, mada je i to glupo)
još samo brinem do međuljudskih odnosa, a i to mi dosadi..

meni treba osjećaj da radim nešto smisleno da bi uopće radila..