Jump to content
Depresija Forum

foni

Members
  • Content Count

    47
  • Joined

  • Last visited

Community Reputation

6 Neutral

About foni

  • Rank
    ÄŒlan

Recent Profile Visitors

136 profile views
  1. Gerda, iako kažeš da po tvome mišljenju nije pametno rađati djecu, ja sam u tvome odgovoru osjetila razumijevanje za moju dilemu i veliko ti hvala na tome. Naravno, zahvaljujem se i svima ostalima koji ste rekli svoje mišljenje. Nema puno ljudi u mom okruženju sa kojima mogu, ili želim, da pričam o ovome, tako da mi je svako mišljenje korisno - svidjelo mi se ili ne Istražujem, razmišljam, pokušavam da prevaziđem neke svoje strahove i nadam se najboljem...
  2. Izvinjavam se, nisam znala da si ona, a ne on. Kapiram te šta govoriš, ne treba previše unaprijed planirati, jer je nemoguće sve predvidjeti, ali jednostavno se plašim. Dugo me je mučilo to što ja imam problem psihičke prirode i uvijek sam razmišljala kako ne želim da moje dijete jednog dana ima iste probleme. I odjednom šok, kada sam saznala za šizofreniju u porodici mog dečka. Odjednom mi se moja anksioznost učinila beznačajnom u odnosu na neku strašnu šizofreniju (kažem strašnu, jer se po prvi put u životu susrećem sa tim, plus sve što se izdogađalo u njegovoj porodici, sve mi je to bilo previše tako iznenada). Plašim se, bolesti, budućnosti, svega. Razumijem o čemu govoriš i potpuno se slažem sa tobom. I ne bih da me neko pogrešno shvati kada govorim o psihičkim problemima - nisam ni ja tu bez greške: godinama panični napadi, gušenja, aritmije, umišljanje srčanih i moždanih napada i sve što ide uz to. Baš zbog svega toga me strah da svom budućem djetetu (kojeg možda na kraju krajeva i ne bude, ali ja želim da bude), unaprijed ne pokušam pomoći tako što ću svjesno izbjeći potencijalnu mogućnost obolijevanja od nasljedne psihičke bolesti. To ne garantuje da ću ga spasiti. Kao što kažeš, može dobiti neko srčano oboljenje ili ko zna šta sve. Ali to je nešto što ne očekujem, pa na to ne mogu unaprijed uticati. Ali ako za nešto postoje realne šanse, zašto ne pokušati izbjeći? Kažem pokušati, jer svjesna sam da garancije nema.
  3. O šizofreniji ne znam ništa, osim da je u narodu poznata kao jedno od najtežih psihičkih oboljenja. Zato sam i postavila pitanje ovdje, u nadi da će mi neko ko je ipak upućen u tu bolest dati neki odgovor, koji bi mi mogao pomoći da bolje razumijem i da se manje plašim. Ljudski je plašiti se nepoznatog. Panične napade poznajem, pa me samim tim manje plaše. A što se ostalog tiče što si napisao, svjesna sam svega. Svjesna sam i da bih mogla roditi zdravo dijete, pa da ono npr. nastrada u saobraćaju. Mogla bih umrijeti na porođaju. Moglo bi biti bezbroj scenarija. Ali ako unaprijed, nerođeno dijete mogu poštedjeti vrlo vjerovatnog problema, zašto se to smatra sebičnim?
  4. Mog dečka je majka rodila i napustila skoro pa odmah po rođenju. Tada još uvijek nije imala zvaničnu dijagnozu, a njena majka je u to vrijeme još uvijek bila živa. Priznajem, plašim se bolesti. Svih. I dijabetesa takođe. Svaka majka želi zdravo dijete. Da li je zaista toliko loše plašiti se? Svjesno dovesti u rizik svoje buduće dijete?
  5. Ne znam da li sam na pravom mjestu za temu o kojoj ću da pišem, pa ako nisam, premjestite. Unaprije da se ogradim, nije mi namjera da ikoga povrijedim ili uvrijedim, zbog svoje neupućenosti i neznanja. Naime,saznala sam da majka mog dečka boluje od šizofrenije (ne znam koji tip, tek sam otkrila da postoji više tipova), a njena majka, (njegova baba), bolovala je takođe i prilikom jednog napada izvršila samoubistvo. Što se njega tiče, on je za sada ok, ali pošto sam čitala da simptomi najčešće počinju negdje u ranim dvadesetim, možda je još uvijek rano išta govoriti, jer je on upravo u tom rizičnom dobu. E sad, ja njega volim i ne bih ga ostavila samo zbog bolesti (ako bi se ispostavilo da je i on naslijedio). Ono što mene muči je pitanje potomstva. Pričali smo o bebi i oboje to jako želimo. Ali, otkako sam saznala sve ovo, plašim se. Ja lično, godinama muku mučim sa anksioznšću i paničnim napadima i sama pomisao na to da svjesno napravim dijete koje ima velike šanse da oboli od ozbiljnog psihičkog poremećaja me užasava (sa jedne strane anksioznost, sa druge šizofrenija - kolike su šanse tom djetetu uopšte?) :-( Čak mislim da bi me to toliko optreretilo, da i ako bih uspjela da izguram trudnoću, ostatak života bih živjela u strepnji. Volejala bih da čujem vaša mišljenja. Da nekome od vas partner/ka kaže da ga voli, ali nije sigurna da je pametno da imate zajedničko dijete, kako bi to uticalo na vas? Ne želim da ga razočaram i odgurnem od sebe, ne znam kako da započnem razgovor na ovu temu i da li uopšte da započinjem :-( Znam da se sve na neki način da regulisati lijekovima, medicina je napredovala i tako to, ali mene je svejedno užasno strah.
  6. Kad sam tužna - plačem Kad se razočaram - plačem Kad se naljutim - plačem Obrni-okreni, plačem
×
×
  • Create New...