Jump to content
Depresija Forum

djole13

Members
  • Content Count

    38
  • Joined

  • Last visited

Community Reputation

0 Neutral

About djole13

  • Rank
    Član
  1. Pa ako je takva situacija moja little miss of sadness, nemoj odustajati od svog cilja, vidim da u tebi ima joÅ¡ puno snage koje nisi ni sama svijesna, jer želiÅ¡ zavrÅ¡iti fax, a to je jako bitno u tvojem životu, da postoji volja za ostvarenje toga cilja. Pusti ostale stvari po strani, one će se same od sebe posložiti i niÅ¡ta u životu neÄeÅ¡ propustiti. PiÅ¡eÅ¡ da pijeÅ¡ Prozak, znaÄi bila si kod psihijatra, pa zaÅ¡to ne joÅ¡ malo porazgovarati o trenutnoj situaciji ili posjetiti psihologa. PokuÅ¡aj u okolini naÄi osobu sa kojom možeÅ¡ podijeliti svoje probleme, pa bila to neka osoba iz bližnje rodbine (recimo u meni su je pronaÅ¡li nećaci i unuci moje bivÅ¡e, kao prvo Äovjeka koji ih je presluÅ¡ao, a zatim rekao primjere iz svojih životnih iskustva, ne nameÄući da moraju i oni tako uÄiniti). Na kraju ćeÅ¡ vidjeti da se neke stvari u životu moraju dogoditi, koje nas ojaÄaju, da u drugim joÅ¡ težim trenucima budemo jaÄi. Drži se ti samo faxa...
  2. Kao prvo stvarno je bitno zbog Äega treba u bolnicu, kako kaže Alien i na kakav odjel će te staviti. Drugo i ja sam vidio i doživio straÅ¡ne prizore, od dovoÄ‘enja agresivnih bolesnika koji su dobivali injekcije za smirenje na podu, kleÄeći na njima policajci, pa do vjeÅ¡anja jednog bolesnika na radijator. Ali hoću reÄi da tamo primaÅ¡ malo jaÄu dozu lijekova pa to ni ne primjećujeÅ¡, sve je kao u snu. Tek kad dolaziÅ¡ k recimo ozdravljenju onda ti poÄinju takve slike smetati. Mene osobno su natjerale da razmislim o životu, Å¡to je to život i zaÅ¡to mi uopÄe živimo, dok nisam shvatio da moram zbog neÄeg ili nekog živjeti. To se kasnije pokazalo praktiÄki toÄno, moja bivÅ¡a je imala operaciju tumora na mozgu i ja sam se naÅ¡ao tu da joj pomognem. Zato kažem mi svi koji priznajemo da smo bolesni i tražimo izljećenje, smo posložili neke stvari na svoja mjesta u svojoj psihi i vjerujemo da smo drugima pomoÄ, da nisu sami i u teÅ¡kim trenucima, da barem preko ovog foruma pružimo ruku i damo rame za plakanje, koje nam svima treba u naÅ¡im krizama. Meni je drago da sam upoznao toliko ljudi ovdje sa kojima mogu podijeliti svoje probleme i iskustvo. little miss of sadness prvo razgovaraj sa svojim psihijatrom, na koji naÄin Äe se odvijati ta terapija i u veÄini sluÄajeva sve je dobro, bolje nego doma samovati i muÄiti se sa bolešću.
  3. Ja sam bio Äetiri puta na psihijatriji, zbog pokuÅ¡aja suicida. Znam da sam jednom bio dobrovoljno, a ostalo sam zavrÅ¡avao poslije lijeÄenja na drugim odjelima, gdje su me jednom ispirali, a jednom poslije oživljavanja i ležanja na intenzivnoj poslali na psihijatriju. Prvi puta mi je bilo super, jer sam ležao sa dvoje pacijenata. Drugi puta sa osmero pa je bilo malo prebuÄno, a tamo tražiÅ¡ mir da se sabereÅ¡. Po danu su bile razne terapije sa razgovorima, gdje je neko iznio svoj problem i oÄekivalo se od drugih kako bi oni reagirali u takvom sluÄaju. Naravno dozu lijekova su pojaÄali da se smirim i izaÄ‘em iz depresije. Meni nije žao jer sam imao duže razgovore sa doktorima, a time sam lakÅ¡e izlazio iz svojih kriza. LijeÄim se od 1985. godine, a unarag 13 godina nisam trebao viÅ¡e ići na odjel, veÄ koristim povremeno lijekove koje sam dogovorio sa svojom psihijatricom, ustvari koje ona i ja smatramo da mi pomažu. I dan danas dolaze teÅ¡ke krize, ali me svo to lijeÄenje ojaÄalo pa uspijevam na vrijeme reagirati i opet se izvuÄi i nastaviti dalje boriti se za ovaj usrani život. Kao prvo svaki od nas treba u glavi posložiti svoje prioritete i boriti se, jer nitko na ovom svijetu nije vrijedani jedne moje sekunde života. Znam napisao sam u drugim svojim postovima da pomažem drugima kao volonter, ali to za moju terapiju, tako sam zaolupljen tuÄ‘im problemima pa ne mislim o svojima. Drž se i ne boji se nićega, sve je to za ljude... poz
×
×
  • Create New...