Jump to content
Depresija Forum

Shewolf

Members
  • Content Count

    117
  • Joined

  • Last visited

Community Reputation

0 Neutral

About Shewolf

  • Rank
    Još malo pa MASTER
  1. Pozdrav svima! Registrirala sam se zbog jedne stvari koja me muči. Tu je sada dosta toga a ne znam odakle da počnem... Ovako, prvo ću reći da nisam još punoljetna (za 2 mjeseca) i da se već preko godinu i pol osjećam depresivno i anksiozno. Što sam vise depresivna,sve više sam anksiozna. Hm...Do prije mjesec dana nisam znala koja mi je dijagnoza iako sam pretpostavljala koja je...F41.2, mislim da će većina znati šta je to (miješana anksioznost i depresivni poremećaj). Dakle, ovo tu sad je bitno... Prije mjesec dana sam sama otišla kod psihijatra, nisam rekla mami niti ikome doma. Kada sam joj sve rekla i pokazala sve te papire na kojima piše da moram uzimati antidepresiv i rezultate psih. testova, reakcija je bila da se ja mogu sama izvuci iz svega toga, da se moram trgnuti, da nikome doma nije lako s obzirom na to kakva je situacija i da meni ne trebaju AD (a morala sam joj reci zbog lijekova jer sam jos maloljetna)...Ona jednostavno nije za to da ja uzimam AD. Nakon par dana smo išle zajedno kod psih. na razgovor o svemu tome, i opet je to sve ponavljala kako ja moram sama, kako se moram družiti sa svima doma, ne se zatvarati u sobu, jednostavno ŽIVNUTI. Psih. ju je uvjeravala da ja to ne mogu, serotonin i to blabla... I onda, ono što je mene najviše od svega u tom razgovoru začudilo jeste kada je psih. pitala majku što moj tata misli o svemu tome i kako se on osjeca, rekla je razocarano. Ne znam što da mislim. Okej, zaboravila sam na to... Psih. mi je prepisala Aktivin H jer majka nije htjela ništa drugo (jedva da je i to htjela, a još mi ga nije kupila). Kada smo otisle od psih, od nje muk, ništa o svemu tome...Sve drugo super, ali o tome ni riječi. Imam osjećaj da mene krivi za to, da sam ja sama kriva za to, da umišljam, da dramim, stalno mi govori da nikome doma nije lako s obzirom na situaciju (u zadnjih par mjeseci smo u stisci s novcem)...Jednostavno ne želi shvatit. Razumijem ja da je njoj to sve još friško i možda sam joj trebala reći kada sam prvi put otišla, ali...Ja sam ju molila prije 6 mjeseci da me naruči nekom psihologu, ali ona je to zanemarila. Jednom mi je rekla da radije otiđem na kavu s prijateljicom, jer mi za to barem ima. Očito ne zeli shvatiti da sam ja jedna od ne znam koliko ljudi na svijetu kojoj treba ovakva pomoć. Pa ne bih sama otišla tamo da mi nije tako... Rekla sam vec da sam depresivno-anksiozna, ali mene ta anksioznost toliko više smeta od depresije. Neki put ne mogu ni funkcionirati, svega me strah, dođe mi da samo uđem u kuću i ne izlazim. Moram napomenuti i to da još nisam dobila svoj biljni lijek jer ona "nije za to" da ja to koristim...Prošli tjedan 5 dana sam ju molila i pitala je li kupila to, rekla je "da, na poslu mi je ostalo u vrećici" i tako svaki dan do jučer. Opet sam ju pitala i opet prodike o tome kako ne želi da ja to koristim, kako nikom nije lako blabla...I na kraju mi je donijela, i to Persen koji mi je psih. prepisala jer neki put ne mogu spavati, tj.većinom (kao što i vidite )... Ne znam više šta da kažem, grozno je ovako se osjećati i znati da nemaš podršku i razumijevanje osobe od koje ti je najviše potrebna. Nadam se da će doći s vremenom.. I nadam se da ću od Vas dobiti koji savjet, vjerujem da su mnogi prolazili kroz ovo šta ja sad prolazim...
×
×
  • Create New...