Jump to content
Depresija Forum

Gerda

Members
  • Content Count

    170
  • Joined

  • Days Won

    6

Gerda last won the day on January 3

Gerda had the most liked content!

Community Reputation

96 Neutral

About Gerda

  • Rank
    Još malo pa MASTER

Profile Information

  • Gender
    Female

Recent Profile Visitors

422 profile views
  1. nisi budala samo se ne igraj s lijekovima i alkoholom - ali to znas i sam i javi nam kako ti ide s uvodjenjem novog lijeka sretna nova godina i tebi
  2. Sretna i zdrava Nova godina svima:)

  3. Pechorin gdje si, ne mogu pronaci onaj tvoj status - pa ti predlazem da otvoris topic, tu se ocito ne mogu na duzu stazu razmijenjivati misljenja.

    Odlicno ako ti psihoterapija godi, ali me malo cudi da te u godini i po dana psiholog nije uputio psihijatru. Mislim da bi ti pomogao. I ne moras se bojati lijekova, niti ce ti psihijatar nuzno prepisati ljekove.

    Za majku mislim da treba psiholog isto, ne samo radi njenih licnih stvari, nego kad je bilo kakav problem jednog clana familije u pitanju, trebalo bi poraditi s cijelom familijom jer je to i njen problem, problem uzajamnih odnosa itd.

    1. Pečorin

      Pečorin

      - Pozdrav. Ne znam gdje tačno da stavim svoju temu. Mislim znam kako se otvara tema ali ne znam na koji podforum bi je trebao staviti. Još nisam napravio odluku.

    2. Gerda

      Gerda

      imas one dnevnike clanova, ne znam da li treba odredjeni broj postova za to ili kako

      ali kako ti zelis, naravno:)

    3. Pečorin

      Pečorin

      - Želim, naravno.

  4. Pa...svatko je osjetljiv na svoje, normalno...ali mozda nam bude lakse ako pomislimo na to da mi svi najvjerojatnije ponekad uvrijedimo nekog a da to ni ne primijetimo Evo ja sam vec par dana smrtno uvrijedjena na meni drage i bliske ljude, jbg jace je od mene... a vidim da njima nije jasno sta su to tako strasno rekli i uradili Pa pomislim da vjerojatno i ja tako nekad drugima napravim, a ni ne primijetim. Jako sam sad osjetljiva, napeta i umorna, tesko mi je, ne spavam dobro, a tako nam je tu mnogima pretpostavljam. Onda se burnije i reagira. Nisam stvarno primijetila ovdje neki negativni stav prema psihozi...a zasto bi ga bilo, ne razumijem...meni je to sve manje vise isto, ne moze se mjerit i vagat i usporedjivat...sve je to patnja neka i sve se moglo i moze se desit svima nama I navikne se covjek na sve, zivi se sa svime time, bude se i dobro, zasto ne, pa sigurno ima u svoj toj muci i nesto korisno, nauci se relativnost svega...relativnost te nase "stvarnosti" koju si svi mi stvaramo kako znamo i umijemo
  5. e pa onda neces u bolnicu podijeli tu sa nama kako ti je, a proci ce to brzo i tvoj dr ce se vratiti
  6. o draga Ruzzo... kako mi je slatko kad se ponekad tako zaneses i upravo razmases carobnim stapicem sipajuci okolo super idealisticne i optimisticne ideje u silnoj zelji da nekom pomognes kamo srece da barem deseti dio toga primijenis na sebe - ti bi onda bila najhappy stvor na ovom forumu moram priznati da sam se - usprkos krajnjoj ozbiljnosti ove teme - morala malo i nasmijati (Koba oprosti) rad je super stvar, naravno... ali kako ce ista radit (a ne jos "mnogo i energicno") netko kome je odlazak na wc maltene nemoguca misija? zaljubljivanje je naravno divna stvar - i ja preporucujem isto svima onima cija kemija jos ima snage za taj veliki hormonalni napor ali ljudi kojima se kretanje ogranicava na odlazak na wc (i to jedva) tesko da ce putem naici na nekog pogodnog za zaljubljivanje kakva istrazivanja - pa zar i tebe nisu dovela cesto na rub "ludila"? a da ne spominjemo hrpu ljudi kojima je to strani pojam i meni je bilo do pred nekoliko godina i kamo srece da je tako i ostalo - ljudi, ako vec niste, ne istrazujte!!! "dugotrajno i energicno pranje tepiha" ne bih slikovitije komentirala, da ne bude da triggerujem jos nekog osim samu sebe, pa da bude ljustenje paprika za mamin ajvar ... pa sta nam Ruzzo draga radis? ja sam barem sto se toga tice na sigurnom, ali ima tu hrpa mladih ljudi kojima je mama s ovakvim i slicnim prijedlozima u opasnoj blizini - stani malo Ruzzo draga.... koliko pamtim neke moje vlastite (i davne) pokusaje da ukljucim druge u ljustenje paprika za ajvar i slicno - pa to ne da nije uspjesno otklanjalo suicidalne misli, nego ih je i pobudjivalo kod ljudi koji su do tog momenta djelovali mentalno zdravi uh, aktivirao se moj smisao za crni humor, ne ljuti se na mene Ruzzice
  7. kako si Api? kako se osjecas? ne boj se - nije da nemas nikoga, jer ne daj Boze pa da ti je potrebna pomoc prije nego sto se tvoj dr vrati - bolje i taj drzavni nego nikakav daj Boze pa nece trebati ali zasto kazes "strpali bi te" - pa bolnica bi trebala znaciti pomoc, lijecenje, ponekad i spas cak i ako si imao losih iskustava (a vjerojatno jesi, tko nije - ja ne poznajem nikoga tko voli bolnice) nemoj tu opciju skroz iskljuciti i to moze imati dobrih strana a dace Bog pa nece trebati, evo ti nadolazi vrijeme specijalnih molitvi, a i vrijeme kolaca i drugih slastica
  8. dragi Koba, mislim da nazalost ne mozes dobiti konkretan odgovor na ovo pitanje, bar ne tako kako si ga postavio to sto je pomoglo nekome, ne mora pomoci tebi i obrnuto - svaki organizam zahtijeva drugaciju kombinaciju i dozu lijekova razumljivo je da bi mi svi neko brzo i lako rjesenje, pogotovo kad nas stisne - ali treba tu strpljenja malo, to u biti i sam znas obrati se psihijatru i reci mu kako se osjecas - ako mozes naci podrsku i u ljudima oko sebe, ukljucujuci i nas ovdje na forumu, to je super, ali psihijatar svakako uglavnom treba farmakoterapija kad su takve misli u pitanju - pogotovo ako su ceste i intenzivne svjestan si problema i smatras da ima rjesenje - otvorio si eto ovaj topic, znaci hrabar si i ima usprkos svemu u tebi odlucnosti, inicijative i zelje da to rijesis i kad ti nailaze takve misli - probaj stalno imati na umu da je to rezultat neke poremecene kemije koja se MOZE popraviti probaj da se ne poistovjecujes sa svojim mislima i osjecanjima - nego ih promatraj onako malo sa strane jer izvan/iznad/ispod (svejedno) tvojih misli i osjecanja koji su promijenjivi, ima u tebi nesto stabilnije, neko zdravo jezgro koje zeli da zivi i da bude dobro eto vidi - dacu ti svoj primjer - imala sam neke zivotne periode koji su bili bas objektivno grozni i nisam imala te misli.... a onda bi nadolazile kad mi je objektivna zivotna situacija bila daleko laksa znaci - nema tu neke direktne veze... iako naravno, moze dugotrajni stres i losa zivotna situacija, uz genetiku i ostale faktore na duzu stazu prouzrokovati depresiju pa i te suicidalne misli - ali to je vec nesto drugo postoji taj paradoksalni efekat kod dosta antidepresiva koji u prvih nekoliko sedmica uzimanja mogu pojacati takve misli - to pise na uputstvu, da je potreban oprez, nadzor okoline itd kao da se sve to u nama na neki nacin "prestrojava" ali na malo duzu stazu - nekih 6-8 sedmica manje vise - to se smiri, ako je lijek dobar i djeluje ako nije - treba ga mijenjati i onda naravno uvijek treba imati na umu da su lijekovi kao stake koje nam pomazu da se kako-tako pokrenemo kad ne mozemo sami ustati - ali kad jednom ustanemo uz njihovu pomoc, svakako je potrebno i nesto vise - rad na sebi ali ponekad bas treba lijek da zapocnemo taj put
  9. Api - procitala sam sto pises u dnevniku, da ti je dr bolestan i nece ga biti do januara ali ako tebi nije dobro i zatrebas pomoc, imas se kome drugom obratit od ljekara, pretpostavljam?
  10. pa trenutno ne ides na trening, dosta si cini mi se u zatvorenom prostoru - znaci ne radis bas sve to sto bi eto bilo zdravo ali nije ni zdrav stil zivota uvijek ni moguc ni dovoljan - treba ti mozda i odgovarajuca terapija, da se pogodi pravilna kombinacija i doza pa ces biti k´o nov a svakako ti treba i strucnjak - psihijatar, psihoterapeuta, psiholog - koji ne lupa takve gluposti i strahote kao ta sto ti je rekla - ajde srecom pa je "prosla" ljudi - mijenjajte ako ikako mozete takve "strucnjake" koji mogu vise stete nego koristi nanijeti
  11. naravno da postoji genetska predispozicija - kao i kod mnogih drugih oboljenja ali je ona samo jedan od faktora - nije jedini i iskljucivi znaci - naravno da ima lijeka osim prepisanih lijekova (ne samoljecenje ni mijenjanje prepisanih doza) i psihoterapije - ti mozes utjecati na svoje zdravstveno stanje stilom zivota (prehrana, vjezbanje, posao, gdje i sa kim zivis, s kim se druzis, hobiji itd)
  12. cuvajte se rivotrila - kod takvih lijekova se lako gubi kontrola pogotovo su opasni benzodiazepini - ustvari se uopste ne bi smjeli koristiti na duzu stazu cini mi se da se olako prepisuju - pogotovo kod anksioznosti koju bi prvo trebalo pokusati kontrolirati raznim tehnikama opustanja, smanjenjem ili prestankom unosenja nikotina, kafeina i slicno ili kad to nije moguce, ima i antidepresiva koji imaju i taj (anti)anksioliticki efekat i ipak su manje stetni za organizam e sad - ako netko tko ovo cita pomisli ono tipicno "ma j....s popratne efekte koji ce mi se MOZDA desiti - samo da ja uzivam u ovom stanju opustenosti..." neka zna da vremenom nazalost taj fini efekat popusta i poslije ga ni sve vece doze ne postizu kao sto se desava i sa svim drugim drogama znaci u muci se krecemo tako umjetno opustati - i zavrsemo nervozniji i anksiozniji nego prije da ne ispadne da popujem bezveze - govorim iz iskustva visegodisnjeg predoziranja diazepanima i tabletama za spavanje pakao iz kojeg sam se hvala Bogu iscupala
  13. to ne - ja sam tu i ja vjerujem, a ubijedjena sam da nisam jedina u cega vjerujem? vjerujem da postoji neko zdravo jezgro u meni - u svima nama, nesto iskonsko, zivot na kraju krajeva potpuni oporavak? pa ako cemo pravo, bioloski smo ionako svi dizajnirani da starimo, vremenom se "kvarimo", trosimo ... i na kraju umremo zasto se ne bi sredila nasa kemija - uz pomoc odgovarajucih lijekova, promjena nasih vlastitih hormona, kemije... sazrijevanjem, drugacijim pogledom na zivot? zasto ne? pa eto barem u tolikoj mjeri da mozemo funkcionirati u tom nekom malom prostoru koji nam je nadohvat mogucnosti i da nam to bude dovoljno - da mozemo sebi time obezbijediti ... da tako kazem - kruha i radosti dovoljno za neku ... ljudima dostupnu srecu? nisu bogme ni svi zdravi i "normalni" ljudi sretni
  14. to da - prihvatanje je po meni onaj kljucni korak - donosi mir, a time priprema teren da se prijedje na drugi kljucni korak: preuzimanje odgovornosti nad vlastitim zivotom kojeg nitko drugi osim nas ne moze i ne treba zivjeti istina je da smo mi posljedica vlastitih (ne)odluka, (ne)izbora, (ne)akcija ne mozemo kao odrasle osobe vjecito nastaviti bacati krivicu na druge - uglavnom na roditelje koji su nas obiljezili i uglavnom podosta sredili odmalena... ali i oni su bili na svoj nacin i obiljezeni i njih je kao male netko sredio, a mnogi od nasih roditelja su bili i bolesni - od nekog smo povukli genetsku predispoziciju meni je barem daleko lakse zivjeti otkad sam pocela prihvatati, prestala kriviti druge i postala svjesna da sam odgovorna za sebe i svoj zivot ja, nitko drugi
×
×
  • Create New...