Jump to content
Depresija Forum

Gerda

Members
  • Content Count

    331
  • Joined

  • Days Won

    20

Everything posted by Gerda

  1. Kakva je ovo cenzura? Zasto je zakljucan onaj topic o koroni?

    1. Show previous comments  4 more
    2. blackadder

      blackadder

      Nemojte se opuštati,admin-team još uvek veća o potencijalnim sankcijama za vaša ponašanja.

    3. Primal Pain

      Primal Pain

      Ja sam u julu bila pozitivna na koronu. Dakle, nije laž. A znam i ljude koji su od nje umrli. 

    4. blackadder

      blackadder

      Topik je od danas ponovo otključan.

  2. vrlo interesantna informacija, hvala offspring
  3. ima istine u tome da sa poremecajima licnosti (borderline i ostali) psiholozi uglavnom imaju najvise posla, ali dobra vijest je da to istovremeno znaci da se upravo kod tih poremecaja MOZE i TREBA intervenirati psihoterapijom (sa ili bez lijekova) nije to lak put - tu se preispituje maltene cjelokupni pogled na zivot, samog sebe, druge ljude - i to zahtijeva duzi obostrani trud, ali se moze, itekako se moze govorim o ljudima koji su svjesni problema i zele raditi na njemu, bez toga nista od psihoterapije - nije to kao popiti lijek, tu treba rad, trud i vrijeme strucna pomoc je potrebna, ali ako je trenutno nema, moze covjek dosta napredovati i sam - prepoznavanjem i upoznavanjem svog problema, citanjem odgovarajuce literature, radom na sebi - od velike je koristi npr izbjegavati nadrazujuca sredstva (cak i naoko bezazlena kao sto su kava, cigarete, coca-cola, red-bull - da ne spominjem alkohol i druge droge) izbjegavati stres je kljucno za sve ljude - suvisno je i reci uspjesna terapija ne znaci da ce osoba iz korijena promijeniti svoju licnost, ali moze postici sasvim dobar kvalitet zivota treba isto imati na umu da su svi ti kriteriji po kojima se dijagnosticiraju poremecaji licnosti PRISUTNI i kod sasvim zdravih ljudi, ali u manjoj mjeri i u manjem intenzitetu - znaci zive s tim, a da ih to bitnije ne ometa ili ako ih i ometa, ne izbacuje ih ono bas skroz u "out" tom logikom - moze i osoba koja ima poremecaj licnosti smanjiti intenzitet tih nekih crta licnosti koje mu stete i zivjeti kvalitetno - moze se reci na nivou neke uvjetno receno zdrave osobe (nitko nije sasvim zdrav teoretski gledano) e sad - psihozu ne mozes imati "samo malo" zato je, naoko paradoksalno, kod ljudi s psihozom daleko bombasticniji, brzi i vidljiviji oporavak i efekat terapije (antipsihotik OBAVEZNO, tu nema "mozda", prepisan od psihijatra) sto opet ne znaci da i taj pacijent ne moze poslije imati koristi od psihoterapije, nazalost cesto se zanemare oni "negativni simptomi" (anhedonija, depresija, emocionalna zaravnjenosti itd) koji se obicno duze protezu i lijece, od same psihoticne epizode (iako ova vazi kao bauk - pogotovo halucinacije, a takav stav je podstaknut neznanjem, predrasudama i izvjesnim senzacionalizmom od strane okoline) i psiholozi, nazalost, kod tih pacijenata generalno ulazu manje truda (ispadne na kraju da je najbitnije da netko nakon dva mjeseca terapije sa antipsihotikom, uvidi da ipak nije Bog), iako ne bi trebalo tako biti - desava se pocesto da patnja nastupi upravo onda kad pacijent uvidi da nije Bog osim ovih gore navedenih "negativnih simptoma", poslije psihoticne epizode bude i stida i povlacenja od okoline i STRAHA od ponovog gubitka kontrole, od toga da ce se ta psihoticna epizoda ponoviti - a upravo tu moze puno pomoci psihoterapija, tu ne pomaze samo kljukanje lijekovima ali sama psihoza - ako nije pracena poremecajem licnosti - u biti ima bolju prognozu - upravo zbog toga sto ne zahtijeva tu totalnu reorganizaciju pogleda na svijet i zivot (barem ne u takvoj i tolikoj mjeri) ove neuroloske promjene sto nastupaju kod djece koja vuku traumaticna desavanja i emocionalne rupe iz najranijeg djetinjstva - to moze djelovati zastrasujuce, to DJELUJE zastrasujuce ali, mozak je daleko prilagodljiviji nego sto se nekad mislilo, cak i kod tezih ostecenja do kojih moze doci uslijed epileptickih napada, psihoze, multiple skleroze, mozdanog udara i slicno - mozak se oporavlja, stvaraju se nove sinapse, novi oblici komunikacije medju neuronima, pa cak dolazi i do "radjanja" novih neurona (neurogeneza) dokazano je i da sama psihoterapija (znaci neki novi patroni razmisljanja, neka "reprogramacija mozga"), bez lijekova - moze dovesti do vidljivih neuroloskih promjena nije nista stalno i nepromjenjivo, ni u mozgu ni u ostalim dijelovima zivog organizma ima tu opet hrpa individualnih razlika, kao i u svemu - ali definitivno IMA NADE ZA POREMECAJE LICNOSTI, KAO I ZA PSIHOZU, DEPRESIJU I SVE OSTALE POREMECAJE
  4. a moze biti i nesto sasvim drugo u pitanju neka vrsta kukavicluka? ljudi cesto izbjegavaju da se suoce s necim sto im je nerazumljivo, plasi ih, bolno im je za prihvatiti itd. OT podrsku uglavnom dajem ja drugima, u raznim poljima mog zivota - istina, sve manje, umori se covjek od svega za sebe je niti trazim niti ocekujem ako se desi neki znak paznje, interesa, godi naravno, ali ovisim iskljucivo sama o sebi, to mi je normalno imaju ljudi uglavnom dosta posla i muke sami sa svojim zivotima, zasto bi netko brinuo za moj ako ikad pozelim neciju podrsku, nabavicu si psa
  5. mislim da se olako prepisuju lijekovi, pogotovo ako se radi o jednom poremecaju licnosti (granicni) koji je pri tome eventualan, ali dobro, da ne ulazim u to - svakako odi ginekologu, nemas se cega plasiti ni sramiti - osim toga hormonska neravnoteza isto puno utice na mentalno zdravlje libido bude cesto smanjen - ili skroz ugusen, uslijed ad i ap - obicno se povrati brzo pri prestanku uzimanja terapije sto se suhoce tice, nista se ne brini - sve se to da srediti, kako ce biti za stalno? pogotovo ako je 98 godina rodjenja... imas jos puno godina do vecih susenja po mom misljenju: ginekoloski pregled + hormone svakako pregledati + biti oprezan s lijekovima, ako osjecas da ti lijek ne godi, onda je dobro zatraziti barem jos jedno - dva strucna misljenja, a ne ono "ajde" (cesto imamo tu neku intuiciju prema necemu sto nam ne pase i licno smatram da je treba poslusati) ovo naravno ne vazi za ljude koji su se vec navukli na neki lijek (jer tada iz njih progovara zavisnost, a ne zdravi instinkt) ili za psihoticne epizode i eufuricne faze bipolarnog, kad ljudi ne zele lijekove iz drugih razloga koji nisu realni i vrlo brzo padaju u vodu (joj sto sam sretan, sta ce mi lijekovi, bas mi je fino tako leprsati okolo itd - a poslije dodje "bum")
  6. ima dosta istrazivanja i informacija na netu o blagodatima d-vitamina izmedju ostalog i za ove psihijatrijske poremecaje velika vecina ljudi sa depresijom i fibromialgijom/sindromom kronicnog umora, npr ima snizene vrijednosti d vitamina i ja imam osjetljivu kozu - ali svakako se ne treba izlagati suncu kad je najjace - poslijepodnevno sunce tamo sat - dva prije zalaska ne moze naskoditi, a dovoljno je relativno malo vremena dnevno redovnog izlaganja pa da se nivo popravi - ne radi se o tome da se suncamo i pocrnimo/ispecemo se osim naravno ako postoji neka "greska" na nivou receptora ili slicno pa se tesko sintetizira i treba ga umjetno uzimati uvijek kad je moguce treba izbjegavati suplemente i pribjegavati prirodnim metodama (suplementi ako se pretjerano i/ili nepotrebno uzimaju mogu imati negativni ucinak)
  7. interesantna tema, napisacu ponesto o tome kad budem imala vremena ne mogu samo da ti ne kazem - kako ti je super ova slicica na profilu, ja lijepim svuda okolo i crtam takva neka nasmijesena sunca
  8. eee Blackadder... to "nadgledanje" i osjecanja koje u tebi stvara mi se cini onako... pa bas nesto na cemu bi trebalo poraditi, nerealno je i pretjerano to, kao sto i sama znas stvarno mislis da si ti njima bila nesto bitna? ti si bila samo jedna od mnogih na kojima su istresali neke svoje frustracije - nesretni nezadovoljni, mracni ljudi na sasvim pogresnom mjestu (nije mi nikako jasno zasto tako lijep i plemenit poziv uopste biraju takvi ljudi) u svakom slucaju, ne mislim da se TI tu imas icega stidjeti, dapace, dobro je suociti se sa tim - tek onda vremenom to mozes i nadvladati kad pogledam unazad, bas ima STRASNIH primjera nastavnika/profesora u osnovnoj i srednjoj skoli uzas kakvim se sve osobama povjeravaju djeca u tako osjetljivoj dobi - da na njih prebacuju svoje frustracije i negativnost, ostavljajuci na njima posljedice za cijeli zivot ja licno nisam bila nesto posebno na meti - jer sam bila najbolji djak u razredu, bila sam "jako pametna" i "jako dobra", ali mene je oduvijek smetala nepravda opcenito, ne samo ona upucena meni pa su me konstatno gurali da budem predsjednik razreda - sto sam mrzila, ustvari nisam voljela ni strebati ni nista - samo sam bila znatizeljna i imala odlicno pamcenje - jedino dobro je sto sam se na tom "polozaju" mogla poslije malo pokusati boriti za neke "propalitete" bio je jedan skolski drug - sve jedinice, haha, samo iz fizickog je imao 5 - pa ga je razrednica htjela, uz presutni pristanak velike vecine kolega, premjestiti u drugi razred, da nam ne kvari prosjek tu se sjecam kako sam se na sjednici nastavnickog vijeca borila da ga ostavimo s nama - strasno, kakav prosjek, pa to je bio nas drug od 1. razreda osnovne skole izribala me jednom u 2. osnovne jedna odvratna nastavnica jer me je neka baba iz ulice "prijavila" da prijedjem na drugu stranu kad je vidim, sto je bilo istina, haha - ali eto jos mogu osvijestiti taj osjecaj kako stojim i sutke slusam i trpim te neke optuzbe i pridike, bila sam jako sramezljiva, grozno mi je bilo - ali je bilo vec tada u meni nekog bijesa i prkosa, samo se eto jos nisam znala odbraniti poslije - sa nekih 15 godina, u 1 srednje sam vec znala izraziti taj neki bunt... tada se bila podignula velika prasina i zdusno me napala neka profesorica (od onih politickih korektnih, naravno) jer nisam htjela ucestvovati u onom nekom glupom natjecanju Tito - Revolucija-Mir... izdrzala sam taj neprijatni i ogavni pritisak i nisam ucestvovala (jednostavno mi se nije dalo toliko strebati, nista politicki nije bilo u pitanju, kako su to oni shvatili) i dalje sam bila najbolji djak, pa cak i predsjednik razreda iako sam tada vec hodala u poderanim trapericama/farmerkama, bez grudnjaka i s nekim indijanskim trakama/maramama u kosi (hipi stil) bili su mi sve to nekako oprostili - cak su me sa 17 uclanili u komunisticku partiju - mene i jos nekoliko nas odlicnih djaka na sto sam odmah otisla i ispisala se - nisu bila cak ni neka politicka uvjerenja u pitanju nego mi je eto djelovalo bezobrazno (a i bilo je) da me uclane, a da mene nista ni ne pitaju ali eto - vidite, prezivjeh i to i svasta jos na ovom putu ka depresija forumu a onda tamo negdje u 3. srednje sam ja vec pocela piti, pusiti i vise sam provela vremena u nekom zadimljenom baru uz zaglusnu muziku sa istomisljenicima, nego na meni dosadnim predavanjima... iz onog perioda pamtim jedino da sam se najvise svidjala jednoj profesorici hrvatskog koja je bila alkoholicar i veliki zenomrzac, i jednom jako strogom staromodnom profesoru koji je isto bio zenomrzac i koji mi je govorio "da nikad nista od mene nece biti jer svuda kasnim" haha - ali mi je ipak dopustao sto nije nikome sto se nekih drugih "politicki korektnih" profesora tice - pojma nemam gdje su, jesu li zivi, nemam ih srecom gdje sresti - a moze lako biti i obrnuto, da poneki od njih od mene ima nocne more i osjecaj da ih "nadgledam"
  9. pa moze, u dobroj mjeri moze dobar psihoterapeut bi trebao, barem po carl rogersu , posluziti upravo kao neka vrsta ogledala, znaci pomoci da se ta "izgubljena" osoba nekako bolje sagleda znaci, prvo da se upozna, pa onda da uvidi sta je to u tom nacinu razmisljanja i ponasanja nefukcionalno, a onda da to pokusa i mijenjati isto kao sto moze pomoci da se osvijetle ta traumaticna desavanja iz proslosti i reinterpretiraju na neki zdraviji, manje bolan nacin iako - sta znaci realno sagledati? sve je subjektivno, nasa vlastita realnost se cesto ne poklapa sama sa sobom, a kamoli sa tudjima ja licno imam povremeno neke trenutke kad sasvim jasno uvidjam neke svoje pogreske, onako si bas znam povremeno sasuti grubo tu neku istinu u lice i mogu reci da je to, koliko god neugodno, toliko i jako osvjezavajuce i korisno sto se tice te neke samokontrole, autoregulacije ili kako to vec nazvati - s godinama i s iskustvom to poboljsavam, iako ponekad jos uvijek skliznem nekako mi je to najlakse izvesti u mom profesionalnom zivotu - ma koji god posao radila, a radila sam svasta, nekako imam jak taj osjecaj odgovornosti, uzivim se u tu ulogu i tu mi je najlakse bilo i jeste da se vidim i izreguliram po potrebi, onako u hodu
  10. mozda ne bi trebalo da vas sad plasim.... ali eto, mozda bas i treba splasit imam prijatelja tamo iz zavicaja... tj. muz prijateljice, jako drag covjek prije nekoliko mjeseci mi je davao neke savjete vezano uz koronu, na samom pocetku (on je medicinski radnik)... da stavim barem neki sal, maramu da se zastitim i evo danas doznam da ima rak pluca, operirali su ga, valjda ce biti dobro grozno, kako eto covjek ne misli dok pusta sav taj otrov u tijelo - kao da je jucer bilo kad smo se zadnji put ispricali uz kavicu i neki sok... i cigara naravno jedna za drugom, onako s uzitkom ja sam nekih godinu dana poslije prestala s tim "uzitkom" a eto on... isto tako me splasilo kad sam vidjela na ulici - covjeka guraju u kolicima, a neka ogromna zeljezna boca kisika pozadi, ta slika mi se isto usjekla u pamcenje iako naravno covjek uvijek misli - a nece bas mene.... ali tako svi mislimo, a nekom se eto i desi
  11. Ne trebaju mi podrske putem pp-a vezano uz moj post na topicu “Kako se osjecate danas”. Rekla sam javno sta sam imala 2Biju, kao i on meni. Gotova prica. Na neki nacin vise cijenim njegovu otvorenost, mada mi ne isla u prilog, nego potajna tapsanja po ledjima.

  12. Gerda

    Socijalna fobija

    eh na ovo mi se stvarno tesko osvrnuti jer razmisljam skroz drugacije ovaj "recept" sam samo prepricala, inace ga nisam koristila a kamoli isla u tancine meni je sasvim nezamislivo da vidim nesto velicanstveno u ljudima koji mi bude bilo kakve negativne emocije takav stav mi djeluje nekako mazohisticki vidim kao velicanstvene samo ljude kojima se zbog necega mogu diviti mozda bi tebi posluzio neki drugi recept? npr da ih zamislis kao bebe? male, slatke, nevine i bespomocne
  13. Ono "moras da se trgnes" radije necu komentirati Nekako mi se cini (mozda grijesim, naravno), da su kod tebe ta tuga i depresija vise odraz realno nezadovoljavajucih zivotnih okolnosti, nego kemijski poremecaj. I da ces ti zivnuti, da ne kazem "iznova se roditi", kad ti se bitno poprave zivotni uslovi (sto je na kraju krajeva slucaj sa dosta ljudi) Eto, ucis jezik, planiras van, znaci boris se za neku promjenu. Djelujes mi kao inteligentan momak i vrlo empatican, vidim da posavjetujes druge i kad je tebi tesko. Vjerujem da bi ti fino "stajao" neki volonterski rad - tu gdje zivis ili kad odes van. Osim tog lijepog osjecanja da pomazes drugima, u nekim zemljama se volontiranje dosta cijeni u cv, a tako mozes i upoznati ljude slicne sebi, koji nalaze zadovoljstvo u necem smislenijem od ispraznih uzitaka Roditelji ce biti sretni kad vide da je tebi dobro, za to ne brini Pa kad malo stanes na svoje noge, moci ces pomoci danas sutra i toj siromasnoj djeci. Iako ne znaci ako su siromasni da su zato nuzno i nesretni. A kad porastu, moci ce i oni preuzeti svoju sudbinu u svoje ruke
  14. Ima jedan topic - o poeziji, nasim stihovima, tako nekako Bas bi bilo super da podijelis s nama neku svoju pjesmu Ja to vec neko vrijeme namjeravam, ali nemam puno pjesama (poodavno ih vise ne pisem), a to malo sto imam, pojma nemam gdje su jer sam neuredna i neorganizirana s papirima Nemam sad to kad traziti, ali vremenom ako naletim, stavicu.... nisu nikakva remek djela u pitanju, ali sto kazu "papir svasta moze podnijeti", a tako i ovaj nas forum, nadam se
  15. Moram reci da nista nije definitivno, barem kad se o lijekovima radi. Svaki organizam je slucaj za sebe i drugacije reaguje na lijek. Znaci - ni psihijatar ne moze sa sigurnoscu znati sta tebi (ili bilo kom drugom) odgovara. Jedini nacin ti je da pod njegovim nadzorom i upustvima isprobavate dok ne nadjete kombinaciju lijekova i doze koje tebi odgovaraju. U ovom trenutku (to se vremenom moze i mijenjati). Ponekad nije to bas ni lako ni brzo pronaci. Zato budi iskrena s doktorom i strpljiva. Treba malo vremena da odredjena terapija proradi i da se organizam navikne. A onda ce sve biti ok
  16. Draga Sheldon.Cat, lijekovi stvarno jesu ponekad neophodni - pogotovo antipsihotici. Mislim ipak da i dobra psihoterapija (uz lijekove ili bez njih, ovisi o slucaju) moze biti i te kako korisna. Potrazi i tu pomoc, ako vec nisi - i ne odustaj ako odmah ne naidjes na dobrog psihoterapeuta/psihologa
  17. Koliko imas godina, ako nije indiskretno pitanje
  18. Kod vecine ljudi da, ali uvijek ima izuzetaka Inace je to (isto kod vecine) odlican AP, s jako malo popratnih efekata u odnosu na neke druge Ako vremenom pripazis malo na prehranu i malo povecas fizicku aktivnost, to povecanje moze biti neznatno (ili izostati) Sada je ipak najvaznije zdravlje i da se dobro naspavas, pa kad se budes bolje i jace osjecala, lakse ces se pobrinuti i za ostalo
  19. pa to je odlicno sto si uspio, obicno ovaj ad ljudi vide kao neku zadnju nadu u borbi protiv pusenja (sto po meni uopste nije tako) a kao ad pogotovo nije neka zadnja nada, uvijek ima drugih opcija ako ga psihijatri nerado prepisuju, valjda ima neki razlog naravno, niti znam kakav problem imas, niti sta si sve probao
  20. Meni ovo zvuci kao neki korak naprijed, nagovjestaj neke nove, zrelije faze. Bude to pomalo bolno, ali mislim da nema niceg zdravijeg i ljepseg od preuzimanja kompletne odgovornosti za svoj zivot.
  21. Mozda da prvo procitas kako je dalje tekla "avantura" ova dva forumasa s tim lijekom? Koliko se sjecam, ne bas tako idealno. Iako je naravno svaki organizam drugaciji, pa samim time i reakcija na lijek. U svakom slucaju, sretno!
  22. Gerda

    Socijalna fobija

    Kako kad - s puno oscilacija. Ovisno i o ljudima i o svemu i svacemu. Ustvari tu socijalnu fobiju (koja se po novom mislim zove "socijalno anksiozni poremećaj"), ja sam preimenovala, barem sto se mene tice, u "socijalnu averziju". Nemam znaci neki strah od ljudi, nije to fobija. Ljudi me uglavnom uznemiruju i budu mi naporni i/ili dosadni. Anksioznost, to da, pa moglo bi se reci i da se plasim nekih konfliktivnih situacija u koje me mogu dovesti, vise nego njih samih. U vecim dozama ne podnosim ni drustvo najmilijih mi ljudi. Godinama sam morala raditi svakakve poslove da bih prezivjela. Pa sam u najgorim momentima uhodala i tehniku disasocijacije, glume, ne znam ni ja kako nazvati. Ne preporucujem nikome, barem ne na duzu stazu. Jer kad godinama postavljas tako neprobojnu barijeru izmedju sebe i situacije/drugih ljudi, to bude bas nezdravo, ostavlja posljedice. Da pojednostavim, pada mi na pamet nesto sto sam jednom davno cula od jedne kolegice s posla. "Kad si nesretno zaljubljen/a, zamislis tog muskarca/zenu kako sjedi na wc-u i vrsi veliku nuzdu." Tako je isao recept Mozda se moze primijeniti i za stranke, probaj, valjda ne moze skoditi
  23. Gerda

    Sigurnost

    Mislim da se taj osjecaj nesigurnosti (obicno usko povezan i s niskim samopouzdanjem) uglavnom vuce iz najranijeg djetinjstva. Mi koji kao sasvim mala djeca nismo imali taj dragocjeni osjecaj zasticenosti i sigurnosti od strane roditelja (ili drugih ljudi koji su nas cuvali) vucemo to cijeli zivot sa sobom. I nazalost, cesto trazimo nacine da potrpamo te rupe na sasvim pogresne nacine. Lose partnerske veze i brakovi, bezvezna "prijateljstva", alkohol i druge droge. Trcanje za nekim materijalnim bogatstvom, titulama i svasta. Nista od toga i nitko, ama bas nitko, nam ne moze (i ne treba) zamijeniti roditeljsku bezuslovnu ljubav u djetinjstvu. Mozda donekle pas Sto prije to shvatimo i prihvatimo, to bolje za nas. Barem je takvo moje misljenje, of course
  24. Gerda

    Sigurnost

    Sigurnost sam sticajem okolnosti naucila pronalaziti iskljucivo u sebi. Super osjecaj. "Uzdaj se u se i u svoje kljuse" Godinama sam bila bas onako kao neko izgubljeno dijete. Sad hvala Bogu imam neki skromni prihod, drage ljude. Nista od toga ne smatram sigurnim (jer to i nije). Naucila sam da sve to moze nestati "preko noci". Sve materijalno, ljudi isto. Lijepo mi je znaci sto to sve imam, ali znam da bih prezivjela bez svega i bez svih. Do daljnjeg naravno, na kraju nitko od nas ne prezivi, jbg
×
×
  • Create New...