Jump to content
Depresija Forum

Care

Members
  • Content Count

    3,135
  • Joined

  • Last visited

Community Reputation

0 Neutral

About Care

  • Rank
    My name is care - (engl. briga, ), a carica sam odavno
  1. Care

    Lost & Found

    ruzzo, ako te to tjeÅ¡i ja sam hodajući upitnik. ÄŒak sam se i pogrbila kao upitnik od silnih pitanja. Mislim da je pitanja previÅ¡e, pa bismo trebali krenuti rjeÅ¡avati jedno po jedno. Ajmo prvo ovo pitanje zaÅ¡to, pa kad rijeÅ¡imo to, onda na pitanje kako, itd., itd..... Kao Å¡to bi nam svaki poÅ¡teni terapeut rekao - prvo odredite cilj. Da ne baljezgam viÅ¡e i dalje, drago mi je proÄitati koje tvoje slovo ovdje, baÅ¡ sam se pitala Å¡to si i kako si!
  2. Nemoj pani?ariti samo ?eš pogoršati stanje, ne vra?aj se u prošlost. Pokušaj ignorirati sve ove fizi?ke simptome, probadanja, bockanja itd. to je ipak sve psihi?ki, premda se ti odli?no osje?aš!
  3. Podrhtavanje ruku uop?e ne mora biti vezano uz psihu. Vrlo ?esto je problem kralježnica.
  4. Mom strahu od zubara (koji je odavno prevladan) posve?en je ?ak i jedan topic na ovom forumu. :icon_blushing: Razlog strahu je naravno bio pani?ni napad nakon injekcije. Ja sam kao pacijent preživjela, ali zubarica kojoj sam bila prvi pacijent tog jutra nakon mene je zatvorila ordinaciju i puna Apaurina otišla na ku?nu njegu
  5. Joj što mi ovo budi sje?anja na moje gluposti. Ovako je to bilo: napravim popis za du?an od cca. 100 stavaka, odvezem se autom, sve je u redu. Kupujem, kupujem, kupujem, jedva guram kolica (unutra špeceraj za cijeli mjesec), kad evo ga - kuc, kuc, Mr. Pani?ni. Guram kolica do blagajne, nemam snage, ali izguram. Na svih 10 blagajni po 10 ljudi ispred mene, shit. Što da radim, mislim izdržat ?u. Ve? pucam ko kokica. Odjednom me presje?e u glavi, ostavljam puna kolica, ska?em preko ljudi, guram ih, moram van. Blagajnica shvati da ostavljam kolica prepuna stvari i bježim i vi?e zamnom: "Kaj mislite ovo sve ostavit, ko bu to vra?al na police?", ja si mislim, stara moja ja ne mislim svoj život ostaviti u redu na blagajni i smrdljivom du?anu. Tr?im do auta (prate me svi mogu?i simptomi pani?nog, naravno tr?e zamnom), ulazim, vozim više nego nedozvoljenom brzinom do ku?e, tr?im po stepenicama 5 katova i ulje?em u stan kako bih krepala doma (cijelo vrijeme me progoni misao da ako trebam otegnut papke, neka to bude doma). Mr. Pani?ni me napustio samim ulaskom na "sigurno mjesto". Od tog dana nisam 2 godine bila sama u nekom ve?em du?anu ili šoping centru, a Bogu hvala ve? godinama sam bez obavezne pratnje. Dvije pune godine meni je trebalo da shvatim da je to obi?an pani?ni napadaj, doduše i sad on mene posjeti ponekad, ali je valjda moj tupi mozak shvatio da je to ON.
  6. Super tema! Ja. Vrijeme radnje prije 7-8 godina, jutro oko 7,30 kre?em naposao. Uhvati me jedan od napadaja, onih opakih zvanih "sr?ani udar". Ne mogu iza?i iz stana. Simptomi: hiperventiliram, srce lupa kao ludo, probada u prsima, trnu noge, ruke, lijeva ruka.......da ne nabrajam dalje. Uz sve to urlam: "Umirem, umirem, umrijet ?u!!!". Teatralno se bacam na pod, ridam pla?em, lupam rukama i nogama o pod. Muž drhatvim rukama zove hitnu. Pitaju ga koliko imam godina, a on zbunjen kaže izme?u 27 i 30. Napadne ga žena na telefonu da joj to?no kaže godine, on kaže da mora izra?unati, a ne može jer ja vi?em da ?u umrijeti. Dolazi hitna za 5 minuta sa svom mogu?om i nemogu?nom opremom. Ulje?e doktorica u sobu gdje se ja još uvijek valjam po podu kao svinja i urlam da umirem i kaže: A, ovako se ne ponaša osoba koja umire, mrtva hladna pogleda dva bolni?ara koja su došla s njom i govori da pripreme injekciju Apaurina od 10 mg. Reda radi me pregleda, napravi EKG, itd., itd., sve b.o.. Na odlasku mi kaže, sad idem kod nekog tko je zaista fizi?ki bolestan. Sedativ po?ne djelovati i opustim se. Nakon toliko godina, kad se sjetim tog pani?nog i svog umiranja i lica doktorice kad me vidjela........ :icon_blushing:
  7. [/quo bILA SAm kod privatnog ljekara, anafranil treba mijenjati, 5 sedmica istice, a nema promjena, ona bi uvela zoloft, tako da cu to reci mojoj dr. u ponedeljak.Grozno se osjecam ovo je 3 AD, koliko ce Zoloftu treba da proradi, ako uopšte proradi, pa ja to necu moci izdrzati.I dalje ne mogu da citam, gledam tv,setam po prodavnicama, kao izgubljena ovca sam.Dobro je to sto sada nemam posla, ali uskoro ce stici veliki obim posla, sta cu onda?Muz i njegovi ce htjeti da idemo u Hrvatsku, kako ja da idem ovakva , da sva njegova rodbina vidi da sam bolesna i ja ne bi mogla sada da se odvajam od kuce, a Anju ne mogu da pustim samu, molim vas pišite!!!!! Možda ti odlazak od ku?e, koliko god te to uznemiravalo pomogne. Uop?e ne znam zašto bi itko primijetio da s tobom nešto nije u redu? Uz tebe ?e biti muž i dijete, pa se pokušaj malo opustiti. Opet radiš najve?u grešku koju stalno ponavljaš - što bi bilo ako bi bilo.... Ve? sad razmišljaš o tome kako ?e se nešto odvijati za mjesec dana. Opusti malo ko?nice, pokušaj promijeniti na?in gledanja na stvari, nemoj se oslanjati samo na lijekove jer oni rade svoje, ali treba i dosta tvog angažmana!
  8. Dijete ti ne smije biti centar svijeta. Na prvo mjesto uvijek stavljaj sebe. Što ?eš kad odraste? S vremenom ?e te sve manje trebati, zar ?eš onda totalno poludjeti? Meni je jasno da ti nedostaje. Evo, moja k?er odmah kad završi škola ide na more, naravno da ?e mi biti teško, ali ne mogu biti toliko sebi?na da je ostavljam kraj sebe. Osim toga, moraš se pomiriti s time da ako nisi sposobna sama, možeš uvijek ra?unati na svoje roditelje, to zaista nije sramota. Razli?iti smo, netko nešto može, netko ne može. Bitno je da se ti trudiš onoliko koliko ti zdravstveno stanje dopušta.
  9. Znaš, nekad se nešto i mora......
  10. mama1, navodiš me na to da pomislim da je tvoja doktorica sumanuta. Psihijatar jako dobro može procijeniti je li njegov pacijent sposoban za posao ili nije. Naravno da niti jedan od njih ne?e fobi?ara tjerati da ide raditi i da na posao do?e u totalnom psihi?kom rastrojstvu. Prvo ?e pri?ekati djelovanje lijekova i raditi s njim pa onda ga polako navoditi na neke aktivnosti, a tek onda na posao, kada ?ovjek sam shvati da to može. Jesi li ti možda razmišljala o tome da odeš na neko vrijeme na bolni?ko lije?enje i pomogneš si, a ne da se mu?iš ovako? E, da i kako je prošao ro?enan?
  11. Odgovor: pani?ari da si odmogne. mama1, suprotstavi se jednostavno životu. Kad k?er ode, plakat ?eš 1 dan kao i sve depresivne i nedepresivne majke jer svaka majka pati za svojim djetetom i to je normalno. Kada moja k?er otputuje nekuda, a ima godina kao i tvoja, ja spavam s njenim plišanim igra?kama i smatram to potpuno normalnim. Patim za njom, isto znam da i dijete pati, ali s druge strane kad pogledaš, ja imam više vremena za sebe i neke obaveze, a djetetu je lijepo. Dijete se jednostavno mora odvajati od roditelja povremeno, jer ne možeš ga ti cijeli život gušiti, a svojom nervozom pokazuješ joj da je tebe strah njenog odlaska, a klinci ti to prokljuve dok si rekao keks. Na kraju ?e ona glumiti tvoju mamu i brinuti za tebe - pa ne?eš valjda to dozvoliti! Ve? sam ti prošle godine rekla kada si imala ovakvu fazu da su ljudi koji možda odgovaraju na tvoje postove u 100 puta ve?oj gabuli, ve?oj anksioznosti, depresiji itd. od tebe, ali ne pani?are toliko. Pro?itaj, stavila sam ti link ovdje na ovom topicu što si pisala prošle godine, koliko su ti ljudi odgovarali, pomagali. Tebi je jednostavno postalo bolje ili si završila na bolni?kom lije?enju i nisi se uop?e javila. Hajde, molim te kada ti bude dobro, posjeti ovaj forum i ti tješi ljude i daj im savjete kada im nije dobro! Oprosti, moram biti gruba s tobom, ali toliko smo razmijenile pp-ova prošle godine i toliko sam ti postova napisala ja i drugi ljudi, a ti nisi u stanju prihvatiti niti jedan savjet. Sorry
  12. mama1 jesi li rekla doktorici kako se osje?aš, ovo sve što pišeš nama? Što ona kaže na to? Nije mogu?e da i ona o?ekuje da ?e ti lijekovi sami po sebi pomo?i.
  13. mama1, znaš kako se kaže - strpljen spašen. Moraš se malo smiriti, ne možeš živjeti od toga da ?ekaš kada ?e prodjelovati tableta. Stanje kako ga ti prikazuješ izgleda stvarno strašno, ali zapitaj se je li zbilja tako? Ako si ti sada u takvoj fazi, zbog ?ega te tvoja psihijatrica ne stavi na bolovanje? Jesi li razgovarala s njom o tome?
  14. Ovo je živa istina. Pani?arenjem i ludovanjem još više se bacaš u o?aj.
  15. Ja sam tebi htjela re?i da bi ti trebala i?i na intenzivne psihoterapije, jer ovako ne rješavaš problem. Ti u stvari uspješno funkcioniraš - radiš, brineš se za dijete, bolesnu majku, izlaziš van, še?eš. Mora ti biti jasno da ima ljudi koji su toliko depresivni, opsjednuti fobijama isl. da nema šanse da odu do trgovine, kamo li na posao. U stvari, ti si sretna i jaka žena. Radiš to sve to, doduše s mukom, ali uspjevaš.
×
×
  • Create New...