Jump to content
Depresija Forum

antilopa

Members
  • Content Count

    985
  • Joined

  • Last visited

Community Reputation

0 Neutral

About antilopa

  • Rank
    CARICA
  1. Posjetila sam svog psihijatra. Htjela sam ga vidjeti, ?uti i razmjeniti dio svog života u kojem se odvijaju i lijepe i pozitivne stvari. Mnogo mi je zna?io taj razgovor. Ono što me iznenadilo, izgledao mi je jako umoran i obi?an, poput svih smrtnika. Dok sam bolovala bio je moj spas, heroj, autoritet, a sada sasvim obi?an ?ovjek sa svojim boljkama i uvjerenjima. Lijepo smo si popri?ali, nasmijali se, i shvatila sam da mi više ne treba na onaj na?in na koji sam ga trebala u svojim kriznim stanjima. Nastavljam dalje, i zahvalna sam za svaki dan u kojem imam dovoljno snage, mirno?e i pozitive u suo?avanju sa sobom i svojim životom.
  2. Osmjehnula sam se kad sam to pro?itala. Zaista trenutak za radovanje. I tebi i bebi želim puno zdravlja, radosnih zajedni?kih trenutaka i rastite i razvijajte se zajedno u ljubavi i miru!
  3. Prošlo je sigurnih šest mjeseci kako sam bez terapije i devet mjeseci kako nisam bila kod svog psihijatra. I dobro sam, neizmjerno dobro. U tom razdoblju dopustila sam si mnoštvo novih iskustava u kojima sam se razotkrivala sebi samoj, jer nemogu?e je otkriti nove stvari ako se štitimo od života. Tek nakon toga shvatila sam koliko sam se bojala vanjskog svijeta i ljudi koji žive u njemu. Imala sam svoj svijet i svoju obitelj, a danas imam sebe, svoje otvoreno srce i život koji se prostire duboko u svemir, obitelj koja je dio tog svemira, a ne štit od njega. Eto, moj zadnji pad uz ad bio je neizbježan. Zbog njega sam dobila neizmjernu snagu i želju da se ponovno dignem i zaplovim punim jedrima. To se i dogodilo. Zahvalna sam za tu mogu?nost. Zahvalna sam za svaki novi dan... ?udesno je gledati i osje?ati kako se promjene u meni manifestiraju i kroz meni bliske ljude, kako svaka moja nova spoznaja ostavlja trag i u mojoj djeci kroz njihove spoznaje i razmišljanja. ?udesan je taj me?uodnos bliskih ljudi i vlastitih stanja. Sretna sam jer je svaki dan bolji od onog ju?er i voljela bih da svatko ko je ikad posjetio ovaj forum osjeti taj mir i blaženstvo nutarnjeg rasta i razvoja, snage koja je neizmjerna i koju samo treba osloboditi.
  4. Hvala ti! Na forumu su to samo rije?i, a u mom životu je to stvarnost.
  5. Uloga žrtve nestaje iz mog života.... Veselim se jer sam i taj aspekt sebe odradila. Ono što je najdivnije u tome je da sve odra?ujem s lako?om... i .... sve stižem.... odra?ujem u miru, spokoju i tako svaki dan. Dok sam živjela iz pozicije žrtve sve je bilo teško i izazivalo kroni?an umor. Žrtva crpi. Svjesnost o tome da je sve moj odabir i spremnost za suo?avanje sa sobom u svakodnevnim situacijama i vjera da se s njima mogu nositi osnažuju cijelo tijelo. Život postaje miran, radostan i ispunjen svrhom. Danas sam mirno sretna jer znam da je moj život sve bolji i bolji. I neizmjerno sam zahvalna na daru koji dobivam sa svakim danom u kojem mogu osluškivati sebe i rasti kao osoba.
  6. Svaki dan sam sve bolje. Bez terapije sam ve? pet mjeseci. Postigla sam puno. Danas sam bolje, jer sve više osje?am kako bolna iskustva nestaju iz mog života i imaju sve manji utjecaj. Još prije pola godine svako sje?anje i povla?enje prošlosti izazivalo je bolne i teške uspomene. Danas kad sam pozitivnija, više se volim i poštujem, u moje sje?anje ulaze lijepe i drage uspomene i odjednom moj život izgleda puno vedriji i pozitivniji nego je bio ikad prije. Zahvalna sam za svaki dan, svaki osmjeh, svaku pozitivnu misao i jako me veseli kad na forumu nai?em na topic u kojem se potencira radost i ljepota postojanja koju mi zavre?ujemo, imamo i trebamo osvješ?ivati.
  7. Samo strpljivo i uporno dalje. Lijepo je pratiti tvoj napredak. :srculenca:
  8. Koliko si dugo sa svojom ljepšom polovicom? Ponekad se oni boje da ?e nas izgubiti, kad vide pomake i promjene u našiem ponašanju. Osim toga, možda se boji suo?iti sa samom sobom. Odlazak lije?niku zajedno s tobom, i njoj predstavlja poziv na promjenu, a svi se ponekad bojimo promjena i lakše nam je biti na poznatom terenu. Podrška partnera zaista zna?i mnogo, osobito u po?etku lije?enja. No, mi moramo nau?iti ?vrsto hodati na vlastitim nogama. Zato, nastavi dalje. Pokaži joj da si ?vrst u svojoj odluci da budeš bolje i u?ini sve što možeš kako bi to dostigao.
  9. Vesele me tvoji tekstovi i zaista mi je drago što ti je bolje. Samo tako nastavi. Meni ?e uskoro biti dva mjeseca kako sam bez lijekova i osje?am se bolje nego ikad prije. No, sigurna sam da bez njih danas ne bih bila tu gdje jesam. Pila sam ih nekoliko godina i u tom razdoblju intenzivno radila na promjenama svojih uvjerenja, na?ina ponašanja... Bilo je kriznih trenutaka. I uz poja?ane doze lijekova bila sam loše i onda sam shvatila da su oni u?inili što su mogli i da dalje moram ja... Eto, uvijek mi je drago kad vidim da se osobe s foruma trude izdi?i iznad svoje patnje, iznad okvira u kojima nisu dobro. I svima njima - zajedno s tobom, želim puno uspjeha i kona?no dostizanje mira sa sobom i vanjskim svijetom. Sretno!
  10. Napisao si jednu re?enicu koja mi je odmah upala u oko. - Ali sve je to ja?e od mene. - Ona ti daje veliki odgovor. Dopustio si da sve bude ja?e od tebe, pa samim tim tražiš i pomo? izvan sebe, koja ne daje rezultate. Da bi ta pomo? imala korist trebaš re?enicu koju si napisao preokrenuti i dopustiti si da ti budeš taj koji je ja?i od svega... Jednostavno svu svoju energiju usmjeravaš na to da si dokažeš kako si slab i bespomo?an i prema tome oblikuješ svoj život. Kakav ti život želiš? Po ovome što si napisao zaklju?ujem da želiš živjeti sam, jadan i nesretan. Da li je to zaista tvoja želja. Ako je neka druga? Prvo zamisli život koji zaista želiš, pa vidi što prvo moraš u?initi da bi se po?eo približavati tom cilju. Možda sam djelovala grubo, osobito zbog toga što kemija mozga ne pita što mi želimo, no, da bismo i lijekovima dali snagu, svakako trebamo pokrenuti svoje vijuge i po?eti razmišljati na druga?iji na?in. Nemogu?e je da nesretna osoba pati od viška serotonina. Zato i lijekovi ponekad ne pomažu. Jer ih mi ne podržavamo, stalno vrijednosti neurotransmitera, svojim negativnim pogledom na svijet, tugama i jadima, narušavamo, rušimo i sebi štetimo. Tvoja bol samo govori da je vrijeme za promjene i da život kakvim živiš više nije dobar za tebe.
  11. Danas se dogodio jedan maleni incident u kojem sam po?ela dosta emotivno reagirati. Obi?no bi se tako nastavio ?itav dan i iskrice bi stalno frckale. No, pokušala sam (dok sam prala su?e) zamišljati scenu koja se odvija onako kako bih htjela i za vrijeme zamišljanja osjetila sam blago opuštanje i pozitivne misli koje su se po?ele javljati na svjesnoj razini. Na kraju sam se potpuno smirila i ono što sam možda sama priželjkivala kao mogu?nost, sama sam ispoljila prema osobi s kojom sam se sukobila. Ru?ak je protekao u miru, a i ?itav današnji dan. Sjetila sam se filma Koji k.... uop?e znamo i svih onih paralelnih mogu?nosti, a izborom samo jedne oblikuje se naša stvarnost. Moj današnji izbor bio je zadovoljavaju? i provela sam ugodan dan sa sobom i svojom obitelji. U posljednje vrijeme malo sam ?eš?e na forumu, vjerojatno zbog toga što više ne uzimam terapiju, pa osje?am potrebu za nekom vrstom podrške. Zato i opisujem svoje male pobjede koje se odvijaju i bez terapije. To me nekako osnažuje i umanjuje moj pritajeni strah da ?u se bez lijekova vratiti u ono staro stanje.
  12. Shvatila sam koliko su kod mene izraženi strahovi koji kao da se sada dok nisam na lijekovima više manifestiraju, no nastavljam ih razrješavati. :icon_blushing: Danas mi se dogodila neo?ekivana situacija iz koje sam uspjela iza?i kao pobjednik. Što mi je svakako koristilo. Nekada sam imala strah od odlaska u podzemnu garažu i to sam rješila negdje prošle godine tako da sam redovito koristila takva mjesta za parkiranje. No, danas je bila velika gužva i na izlasku sam ?ekala nekih petnaestak minuta u koloni pod zemljom. Imala sam dovoljno vremena razmišljati o usponu i po?etku vožnje na uzbrdici koja se obavlja uz pomo? ru?ne ko?nice. Iskustva u auto školi bila su mi traumati?na i obi?no mi se motor gasio što bi izazivalo uzbu?enje, strah, neugodu i poteško?e u pokretanju automobila. Otkako vozim nisam se našla u situaciji da na taj na?in trebam pokretati auto. Danas se to dogodilo. Prvo sam zamišljala kako napuštam red i stalno se priklju?ujem dok se ne ras?isti gužva pa ?u u jednom potezu pro?i uspon. Pa sam zamišljala kako ponovno parkam i zovem supruga da do?e i izvede mi auto van... No, ve? mi je bilo dosta provoditi vrijeme pod zemljom i osjetila sam nervozu i potrebu da iza?em na zrak. Osim toga, odlu?ila sam se suo?avati sa sobom, svojim osje?ajima strahovima i neugodama. Ovaj put, od dvije neugode trebala sam odabrati jednu. Kad je bio red na meni, dlanovi su se ovlažili srce je po?elo ubrzano kucati, krenula sam i našla se na pola uspona. Naravno, potegla sam ru?nu i ?ekala... Ne?u opisivati metode kojima sam se smirivala. Poslije sam bila neizmjerno zahvalna što vozim u koloni po ravnoj cesti. Uspjela sam! a motor je cijelo vrijeme dobro funkcionirao...
  13. Još uvijek otkrivam svoje djeli?e i sigurna sam da ?e to trajati dok ima života u meni. Neiscrpne su životne situacije u kojima se možemo na?i i na?ini na koje možemo reagirati. Stoga, dok god nam je život izazov, dok god je u nama znatiželja, potreba za otkrivanjem sebe u raznolikosti života, igra traje... Otkad sam po?ela otkrivati sebe, život je postao ?arolija. Jedno zanimljivo putovanje prepuno iznena?enja, ljepote, osmijeha, strahova koji se pojave, nestanu i ne ostave tamne tragove, ve? travu i cvije?e, sunce i oblake... Prelijepo mi je znati se postaviti, otkriti, prihvatiti i nastaviti. Tek sad vidim da su mrak, bol i patnja bili tereti nastali ne poznavanjem razloga, korjena, ne prihva?anjem jednostavnih istina o sebi. Kad sam to nau?ila, tama je postala svjetlo, teret - lako?a, potiskivanje - prihva?anje... Teško mi je opisati. No, život može postati igra kroz koju se u?i, zaista zabavna i duhovita.
  14. Samo kratko javljanje. Danas protje?e moj petnaesti dan bez lijekova. Dobro sam.
  15. :srculenca: Drage moje, hvala vam na podršci. Puno mi je zna?ilo kad sam pro?itala vaše rije?i. Malo sam se uplašila, no mislim da je to normalno. Ipak sam gotovo tri godine uzimala terapiju i imala svoje uspone i padove. Danas je moj drugi dan bez terapije i osje?am se sasvim normalno i dobro. No, dva tjedna treba pro?i kako bi se tijelo o?istilo od aurorixa...
×
×
  • Create New...