Jump to content
Depresija Forum

Lali

Members
  • Content Count

    165
  • Joined

  • Last visited

Community Reputation

1 Neutral

About Lali

  • Rank
    Još malo pa MASTER
  1. Eto, nemam pojma kamo da ovo stavim jer ne spada u nista od ovdje postojecih threadova, pa cu staviti ovdje a admini neka maknu ako to nije ok. Imam 23 godine i mislim da se borim s granicnim poremecajem identiteta. Psihijatar mi jos nije potvrdio dijagnozu, i to vise-manje pretpostavljam zato jer sam bila kod jedne uzasno lose zene koja je brijala da imam "separacijsku anksioznost" i svojim kvaziterapijama mi nije ni najmanje pomagala, nego bi umjesto da pricamo o meni ona pricala pola sata kako je htjela ici zivjeti u London (Btw mislim da je najgora stvar koja se moze dogoditi nekome s psihickim problemima da zavrsi kod psihijatra s psihickim problemima :blink:/> ) Zasto mislim da imam borderline? Zato jer imam sljedece simptome: -potpuna bezvoljnost i gubljenje interesa za sve sto me ikada zanimalo u zadnje vrijeme, osjecam se prazno -problemi sa odredjivanjem zelja tj. svaki dan , sat ili minutu zelim raditi nesto drugo sa svojim zivotom ili biti netko drugi, to je doslo do toga da me vise nitko ne shvaca ozbiljno kad nesto takvo kazem -problemi sa izrazavanjem emocije tj. najcesce neizrazavanje emocija nego gutanje i nemogucnost konfrontiranja s ljudima, da bih poslije imala nekontrolirane ispade bijesa bez naocigled ikakvog povoda, a u biti radi necega sto mi se nakuplja neko duze vrijeme -sve gledam kroz crno-bijelu prizmu aka ljudi su mi ili jako dobri ili zli, sve ili idealiziram ili mrzim -potpuna impulzivnost, al to me nekako prati cijeli zivot pa nisam smatrala da je nesto stetno, ali ocito da ima i to neke veze s time -potpuni shiftovi raspolozenja od potpune srece u jednoj minuti do potpune depresije u drugoj, a depresija se u najgorem obliku javlja navecer kad trebam ostati solo sa sobom u zadnje vrijeme dostigla sam vjerujem najgoru fazu te bolesti: -potpuna socijalna paranoja u zadnje vrijeme, jer sad mi se sve to skupa pogorsalo, pa cijelo vrijeme mislim da svi imaju nesto protiv mene ili da ce me napustiti -potpuno gubim dodir sa stvarnoscu, ne mogu se koncentirati na ljude ili stvari oko sebe, ljudi mi na kavi nesto pricaju a ja ih uopce ne cujem jer se gubim, to ide toliko daleko da se vise ne mogu koncentrirati ni na sebe u odredjenim trenucima -javljaju mi se i napadaji panike te paranoidni napadaji Eto. Jedini simptom koji nemam jest da se samoozljedjujem, ali to nadoknadjujem emotivnim samoozljedjivanjem svaki puta kada se ne mogu s nekim konfrontirati ili kada mi netko nesto nazao ucini. Nije da ovo govorim napamet, jer mi je trebalo 3 godine (to je pocelo pred 3 godine s prvim simptomima u obliku nesanice) i puno kopanja, 1 psiholog i 1 los psihijatar i puno tjeranja sebe da si prestanem lagati, te razmisljanja o dogadjajima koji su me doveli do toga da shvatim s cim se ustvari borim. Zanima me ima li tko tko se bori s ovom bolesti, ili nekim drugim poremecajem identiteta pa da podjeli malo to sa mnom. Il da bar netko zna o cemu pricam, jer cak i eto npr. jedna moja prijateljica koja se bori s depresijom nimalo ne razumije moje simptome i sve kroz sto prolazim. Uzasno je tesko to, pogotovo zato jer s 23 godine trebam odbaciti sve svoje dosadasnje nacine funkcioniranja i nauciti potpuno nove. Osjecam se ponekad potpuno bezidentitetno radi toga cak i doslovno. A i navodno da se od te bolesti lijeci u prosjeku dugi niz godina. Sve u svemu, the future doesn't look bright. And I'm scared. :(/>
×
×
  • Create New...