Jump to content
Depresija forum

dRiFtEr

Members
  • Content Count

    1,892
  • Joined

  • Last visited

Community Reputation

0 Neutral

About dRiFtEr

  • Rank
    sEnTiNeL

Recent Profile Visitors

1,670 profile views
  1. Opsesivno-kompulzivna neuroza (prisilna neuroza) Definicija Prisilnu neurozu oblikuje posebna organizacija karaktera (prisilni karakter) i ponavljajuće prisilne misli i radnje, koje se doživljavaju kao nametnute, a kojima se bolesnik ne može suprotstaviti. Bolest se počinje razvijati već u djetinjstvu, ali se najčešće javlja između 20 i 30 godine života U osnovi prisilne neuroze leži prisilni karakter oboljelog kojeg karakteriziraju samokontrola i pre-skrupuloznost, sumnjčavost, rigidnost i perfekcionizam u obavljanju poslova i ponaÅ¡anja, emocionalna hladnoća i distanciranost, sumnjičavost, manjak maštovitosti, smisla za rizik, pa i manjak kreativnosti. Kako nastaje ovaj poremećaj? Prema mišljenjima psihoanalitičara, tijekom života, kada treba realizirati vlastite seksualne poticaje, osoba sa problemima u psihofizičkom razvoju i fiksacijama iz analno-sadističkog stupnja zapada u konfliktne situacije iz kojih se rađa strah. Da bi neutralizirala takav strah, osoba počinje s regresivnim ponašanjem. Strah se konačno, psihičkim mehanizmima pretvara u prisilne simptome. Možda čudno zvuči-ali tek nas nekolicina ima potpunu kontrolu nad vlastitim mislima. Većina ljudi je doživjela iskustvo kad zna da je nešto napravila - zaključala vrata od kuće, zatvorila plin-ali ipak nakon toga dvoje da li su to zaista napravili. Nekada, može biti potrebno da se iznova provjeri ono za što znate da ste napravili, da bi ste mogli dalje nastaviti dan i početi misliti o nečem drugom. Kad se zna koliko često osobe s poremećajem tjeskobe i depresije gube kontrolu nad svojim negativnim mislima- nije toliko čudo da mogu postojati stanja kad se gubi kontrola nad nekim drugim misaonim sadržajima. Mnogi od nas imaju svoje male rituale, često s razlogom da rutina pomogne u sprječavanju zaboravljivosti. Ali ponekad poprime svoj poseban tijek- uvijek zaključavanje vrata na poseban način, ili serviranje hrane na poseban način. Za neke ljude, ovakvi rituali mogu izmaći kontroli i njihovim životima ovlada stalna briga o malim stvarima i potreba za izvođenjem beskrajnih ritualnih radnji. Koji su simptomi? Najčešći prisilni poticaji povezani s provjeravanjem i brojenjem: oni stalno provjeravaju ono što čine, ili pak broje i računaju do iscrpljenja ili dok ne zadovolje "magični broj puta". Korisno je odvojeno promatrati opsesivne i kompulzivne poremećaje. Kod opsesije simptomi uključuju napadne i ometajuće -riječi -ideje -neodlučnosti -prizore -sumnje. Osoba prepoznaje da oblik ovakvih misli dolazi iz njenog vlastitog uma, i želi ih spriječiti- ali nije u mogućnosti. Opsesije mogu biti vrlo ružne naravi-seksualne, nasilne, bogohulne- i u sukobu s moralnim standardima bolesne osobe. Kompulzije su često radnje koje rezultiraju kao posljedica postojanja opsesije, i jedan od rijetkih načina kojima osoba može reagirati na svoje misli. Neuspjeh u formiranju kompulzija često dovodi do teške tjeskobe ili panike- dok življenje prema ritualima često dovodi do depresije. Mnoge osobe s ovim problemima žive dugo godina bez traženja pomoći. Vrste kompulzija koje osobe iskuse jesu: -ritualne radnje- izvođenje radnji po posebnom redoslijedu ili u ponavljanom broju puta -provjeravanje već završenih i obavljenih radnji -uređivanje i slaganje npr. namještaja na poseban način. Kompulzije mogu poprimiti mnoge oblike, a gore nabrojeni primjeri pokazuju samo najčešće oblike. Koliko je čest poremećaj? Tijekom jedne godine 2/1000 osoba može imati epizode opsesivno-kompulzivnog poremećaja- tijekom životnog vijeka 2-3/100 osoba će se susresti s ovim poremećajem. Kako možemo pomoći sami sebi? Ovaj poremećaj ima izvorište u mislima, a te misli često izazivaju tjeskobu, stoga su upravo misli mjesto gdje treba početi s potragom za problemima. Pratiti svoje misli i prakticirati opuštanje može biti dobar put ka obračunavanju s opsesijama i kompulzijama. Razvijanje tehnika opuštanja, i identificiranja kad se i u kojim situacijama javljaju problematične misli i kako su one jake- može biti dobar početak "desenzibilizacije". Za početak, počnite s predočavanjem situacija gdje ne iskazujete kompulzivno ponašanje. Ocijenite stupanj tjeskobe koji osjećate i pokušajte se suočiti s njima tehnikama relaksacije i opuštanja. Nastavite vježbati dok vaša tjeskoba nije pod kontrolom kad se zamislite da ne izvodite kompulzivne radnje. Sljedeći korak je sve to ponoviti u stvarnoj situaciji-možda izvodeći svoj ritual jedanput manje, ili pričekati 30 sekundi dok se ne manifestira kompulzivna radnja. Opet pokušajte s tehnikama za opuštanje da bi se lakše suočili s tjeskobom. Za mnoge osobe, ovako postupni napredak omogućuje na kraju potpuno prevladavanje problema. Prije nego sami pokušate ovakav program obrate se psihijatru za savjet ili za korisnu priručnu literaturu koja će vam olakšati vaše napore u borbi protiv vašeg problema. Ako se pokaže da niste sposobni sami se nositi s problemom i da ne možete sami sebi pomoći, jedan ste od mnogih- i ne ostaje mnogo mogućnosti ni profesionalcima da vam pomognu. Kakva profesionalna pomoć je na raspolaganju? U posljednji 10 godina, prognoze osoba s opsesivno-kompulzivnim poremećajem znatno se poboljšala. Postoje dva glavna pristupa liječenja ovog poremećaja, često se koriste u kombinaciji. Prva metoda je kognitivna bihevioristička terapija (gore navedene vježbe i postupci su uzeti iz ovog pristupa liječenju). Neki će ipak morati potražiti pomoć profesionalca, psihijatra, za potporu, savjete i ohrabrenje. Oni bi također mogli zatrebati liječenje tjeskobe i depresije koji se mogu javiti kad se opsesivni poremećaj ne uspije izliječiti. Drugi je pristup uzimanje lijekova, često u obliku jednog od antidepresiva koji djeluje na kemijske reakcije u našem mozgu, ovdje na spoj serotonin. Vjeruje se da ovaj spoj, tzv. neurotransmiter može imati ulogu u opsesivnim poremećajima, kompulzijama, kao u i u depresiji.
×
×
  • Create New...