Jump to content
Depresija Forum

vjetrenjaca

Members
  • Content Count

    3,211
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by vjetrenjaca

  1. sto reci nakon sto je toliko ljudi vec ovo napisalo... osim - da mi je jaaaako drago!!!!! :kiss:
  2. meni se cini da bi tebi bolnica dosla kao trganje flastera - bilo bi mozda bolnije al efikasnije. s tim da ako dobrovoljno odes ionako mozes izaci od tamo. nekako mislim da bi ti konstantan nadzor, terapija i mir zaista pomogli da nadjes balans. posebno jer iz okoline ne dobijas dovoljno podrske. sto se anje tice to sam ti vec rekla, meni je to razlog number1 za otici. rjesiti to i kvalitetno provoditi vrijeme s njom, a ne ovo povuci potegni koje te umara... a i ona to osjeti onda. ne mislim da bi bila losa mama da uzmes vrijeme za sebe. kako bi bila s njom
  3. zasto mislis da ce ti trebati jos godinu da se oporavis? ljudi koji su ovdje nisu imali takva iskustva, a pretpostavljam da su upuceniji s obzirom da su ipak tamo bili priupitaj ih, evo prva ina je pisala.. mislim da je bezrazlozan strah, dapace da je to cak obrnuto, da ce ti ovako trebati puuuno dulji period :cloud9:
  4. @pipika ja dijelim to misljenje u potpunosti ne treba tako grubo jer je moze uvrijediti a ne moze percipirati ionako, pa nema efekta, al da bi nesto se trebalo poduzeti - mora. jer ovo se stvarno svodi na vrtnju u kurg i nema pretjerano smisla..
  5. a mi ti pisemo, al ne slusas nas... ne znam sta bi nova napisala osim da ako mislis da ti je tako bolje, da smo i tako uz tebe, al vec smo izrazili misljenje...
  6. ja se isto slazem s ovim konceptom za bolnicu i to u potpunosti!!! ako se ne moze provest terapija kako spada a i ocito se dovoljno dugo vrtis u krug, onda - idi. mislim da anju koristis ko izgovor. mozda zvuci okrutno, ne mislim tako, vec da jednostavno time sad zavaravas sebe kako ne bi poduzela daljnje mjere. anja ce prezivjeti da umjesto disfunkcionalne mame nakon nekoliko tjedana dobije onu pravu, dapace to je NAJBOLJE za nju. nemoj me krivo shvatit, znam ja da ti nju volis i sve, nije to bio cilj ovog posta, to nitko ne dovodi u pitanje, al bezbroj sam ti puta napisala i opet cu - pomazuci sebi postajes i bolja mama. ovi dosadasnji nacini ocito ne pale, nitko od nas ne moze ti reci kako da izbacis strahove jer ovo dosad ne pali. trebas kontinuiranu terapiju i psihoterapiju pod nadzorom daj zeno odluci se i rjesi to jednom!!! zasto u startu odbacujes nesto sto je potencijalno rjesenje? ako tako odbacujes sve ove prijedloge sto ti ovdje pisemo, onda bas i nema smisla pitat zar ne? :icon_blushing:
  7. pa vidjela bi kako izgleda to nista... pitala konduktera ako se moze izaci. ako ne... pa koja je svrha divljat ako nema efekta??? ne znam, mene odgovor na to pitanje ne plasi, vise na ono pitanje da stojis na kolodvoru i mozes otici gdje bilo. ja ne znam kuda bi...
  8. ma ne bih se ni ja ubila il nesto takvo... cak (vise) ni ne prizeljkujem smrt, jednostavno - me nije briga. toliko da nisam ni trznula kad sam vidjela auto koji ide na pola metra od mene. i kad je zakocio, ja jednostavno stala i pokazala mu da je meni zeleno i smijala se, bilo mi ga zao, jadan covjek se prepao... cudno zapravo :hm: ja bih isto prirodnu smrt, negdje u 110. godini i u snu - nenadano
  9. sinoc dok sam setala kuci u jednom trenu me umalo pokupio auto. bilo je zeleno na pjesackom a on je skretao. cudno u toj cijeloj situaciji je sto sam ga vidjela kako ide prema meni i smijala se dok je on kocio. nisam ni trepnula, i kad je zakocio tip se ispricava a ja... nista! uglavnom setam dalje i razmisljam zasto mene uopce ni to, ni kad sam i sama imala prometnu nije preplasilo... zato sto je puno lakse umrijeti nego zivjeti. i zato se ni ne plasim smrti. plasim se zivota... :icon_blushing:
  10. tako da duboko udahnes i stanes na cas. sve ce bit ok. ima dobrih i losih dana. eto, sad je jedan od losih, al nije to kraj svijeta. sve se to da progurati... predmete ce ti cura objasnit i pitat ces sto ti nije jasno dok ne bude. netko je na mom faksu rekao da nema glupih pitanja, samo glupih odgovora i to je istina. nemoj se bojati pitati. i niposto nemoj sebi zamjerati sto ti nje stalno dobro. nikom nije. nisi toliko slaba i nemocna koliko ti se cini a jos uz to napredujes prema boljem. sjeti se da je najgore iza tebe i jednostavno... kreni
  11. kaca, pa ne trebas dopustenje da se veselis uspjehu, ne treba pretplata za to mama1, vidis da se stvari pomicu s mrtve tocke i da je to moguce... ali i ja cu napomenuti da ovo sto su rekli, da pratis sve ove savjete i dalje i pokusas ih uklopiti u zivot je jedna odlicna ideja!!! posebno je lijepo vidjeti kako sad svaki dobar trenutak posvetis anji.... :srce: al nemoj zaboraviti posvetiti pokoji i sebi
  12. znam, jer je petak rezultat djelovanja lijekova. no cineci dobro sebi dajes i lijekovima vise prostora za jace i stabilnije djelovanje, kao i sebi za sigurniji napredak. petak ce se ''vratiti'' svakako, samo trebas biti strpljiva... a kako? pa igraj se i dalje s anjom, bez obzira jel petak ili nije, spremaj, kuhaj, pricaj, vjezbaj, trazi stvari koje te opustaju i zabavljaju... sve to pomaze da se osjecas bolje, a to znaci i manji prostor djelovanju strahova
  13. vec su ti napisali, znaci da lijekovi pocinju da djeluju, i opet ce se ponoviti taj osjecaj. dotad moras biti strpljiva i dalje se truditi da sto vise upotpunis zivot, da komuniciras, radis, ne dopustas strahovima da te ogranicavaju. taj petak cuvaj ko nadu i vjeru da je moguce, a sto prije sredis zivot lakse ce taj osjecaj se pojavljivati i potrajati...
  14. vec sam pisala o tome... to znaci da poboljsanja ima i da je moguc, samo nakon njega 'uobicajena doza' starog stanja nam teze pada... teze je oscilirati nego se naviknuti na trajno lose stanje. medjutim, treba se sto cesce podsjecati ako se moze napredovati jednom, moze i drugi put, i da je to pozitivan pomak... drago mi je cuti da ti je bilo bolje!!!!
  15. da li ima ista sto te opusta, ikakva aktivnost uz koju se osjecas bolje?
  16. mislim da bi za pocetak zaista pomogao povratak fizickih aktivnosti. kazes da nemas s kim ici? pa mozes sam otic u tu istu teretanu... sigurno si vidjao tamo neke ljude, vrlo je lako tako nekog upoznati da ti eto pravi drustvo i da se ne osjecas bas sam. dok me drzala volja, ja bih tamo uvijek pitala one koji rade da mi pomognu slozit nekakav program ili nesto (iako je to davno bilo), ako nista tako te netko pozdravi kad dodjes i ipak nekako lakse ide. isto tako i ljude okolo pitas par banalnih pitanja, morat ce se netko i upoznat fizicka aktivnost je, kazu, vrlo bitna. zbog samopouzdanja, osjecaja snage, razgibanosti i one zivotnosti u nama. isto tako vjezbanje proizvodi seratonin, dakle pokazuje antidepresivni ucinak. mislim da bi to zaista bio dobar korak pa i ako ne upali, vrijedi pokusati... sto se one prije spominjane krivnje tice - ma to je cisti simptom depre. ja sam se oko svega osjecala krivom. i sad me na momente to lovi. ali bitno je da znas da volis curu a taj simptom, kao i ostali ce se s vremenom povuci. sad je bitno da trazimo nacine kako da si pomognes da ta vjestica od bolesti nestane u kompletu ili se bar povuce, a taj jedan simptom... nemoj se toliko oko njega opterecivati, i dalje ju samo zagrli a gledaj cjelokupnu sliku svoga stanja.
  17. ja se nekako uvijek ravnam po tim 'dobrim' razdobljima... onog koga tad volim, bio to prijatelj, partner, obitelj, nije bitno... uvijek nekako tad znam. a kad sam u krizi, onda mi najcesce bas ti isti pokazu da to nije slucajno jer i imam zasto racunati na njih iako ih ponekad svojim ponasanjem povrijedim. gledanje ostalih... hmmm pa po meni to i nije neki pokazatelj. uvijek kad vidim dobro musko glava ce mi zarotirati. razlika je u tome sto napravim poslije. ako se nasmijem i zagrlim onog koga volim jer iako ono izgleda privlacno taj zagrljaj mi je ipak drazi - to je to. a ako samo mislim da bi radje bila sa hmmm cak i tim dobra-guza-dobrim-prolaznikom... onda u vezi nesto gadno ne stima. posebno kad se tih dobrih guza naniza pozamasan broj. srecom mislim da je kod tebe onaj gore sladji slucaj, ako sam dobro skuzila...
  18. svi smo se uzdizali i padali i opet cemo i jedino sto sam ja naucila iz dosadasnjih iskustava je bas to - obratit se onom tko moze pomoci, i to sto prije. pa djelovati. ako trebaju tablete -ok, ako treba ih mjenjat il povecavat -ok, ako treba porazgovarat s nekim - prijatelj i bude ok, ako treba suocit se s necim - stisnut zube i dat sve od sebe... i tako... nadam se da ce upalit bitan je stalni trud i svjesnost da se iz ovog moze izvuc. i sto prije djelujemo prije cemo i uspjeti. bez obzira i kad to nije odmah... bit ce.... nadam se brzo. samo jedno je lose, pustit pasivi i inertnosti da zavladaju. (a sad cu sebi ic ocitat jednu bukvicu po istom pitanju )
  19. ne znam jel depra, vrlo vjerojatno je jedan od oblika anxiozno depresivnog poremecaja, mada ne znam u kolikoj mjeri. meni je prva asocijacija u takvim slucajevima nesigurnost u samog sebe koja se onda ispoljava na pretjerano preispitivanje svega oko sebe ukljucujuci i vlastitu vrijednost. i onda si tovarimo na vrat sve mogucnosti koje mogu poci po zlu... vjerojatno je najbolji nacin onaj stereotipni rad na sebi, bavljenje svim onim stvarima koje ti dobro idu i koje podizu samopouzdanje + iskren razgovor. i ucenje kontroli, kad je covjek svjestan da pretjeruje onda uciti kako reagirati a da zbog vlastitih nesigurnosti ne odgurujemo i ne povrijedimo ljude oko sebe...
  20. kia ja se nadam da ces shvatiti ozbiljnost ovakve situacije... ne u smislu tko se koliko prepao, vec koliko je to velik poziv u pomoc... zatrazi tu pomoc. mnogi su tu prolazili slicne situacije i poslije zaista bili bolje. nadam se da ces poduzeti sve sto je moguce da i ti tako nesto ostvaris jer kako sam skuzila, nemas vise snage za borbu... onda daj ovlastenje nekom da se bori s tobom, lijecnika, bilo koga u koga imas povjerenje. vidim da si napisala da valjda dragi bog ipak ima neki drugi put za tebe... potrudi se da ga iskoristis, a nakon ovoliko postova vidis i koliko ti je ljudi spremno pomoci.
  21. ja cu se isto ode potpisat... jer ne pijem do daljnjega... dok ne napravim nekakvu razliku u vlastiton zivotu, vrijeme je za napretke a tesko cu ih postici il naci u bocama piva...
  22. reci da ipak pijes u dobru drustvu, reci reci reci!!! :beljbelj: eto danas imas pozitivno drustvo sa povremeno dobrim a povremeno ubiboze utjecajem
  23. hej hej hej.... polako, nokia. to je prolazno i .. bit ce u redu - vidjet ces!!!
  24. moguce da se laicki receno obnavlja veza sa podsvijescu. jer ja sam unatoc tih par mora osjetila kako puno kvalitetnije spavam i globalno realnije sanjam, te se najcesce i sjecam sto. tako da mislim da je moguce da ima veze sa lijekovima, ali ako imalo tjesi, meni su jako kratko trajali ruzni snovi i zamijenili ih neki drugi, jednako blesavi (sto cu, imam blesavu glavu ) ali bez straha ili tuge...
×
×
  • Create New...