Jump to content
Depresija Forum
Sign in to follow this  
dejica

Somatoformni poremećaj/hipohondrija (F45.2)

Recommended Posts

Darkerice nemaš nikakav urok. Imam vrlo sli?nu pri?u tebi, samo sam dosta starija od tebe. Isto mi je ujak bio bolestan od šizofrenije i ja sam se naravno isto tako bojala da ?u oboljeti od toga. Isto tako se stalno bojim svih bolesti i stalno umišljam da sam jako bolesna i to je prili?no teško i iscprljuju?e, jer naravno zamišljam najgore bolesti. Godinama sam bila sigurna da imam leukemiju, pa onda AIDS, pa nakon toga imam užasni strah od sr?anih bolesti. Ti strahovi me znaju držati godina i zbilja me iscrpljuju. DAkle, nitko te nije ureknuo!

Share this post


Link to post

Ma kakav urok.

 

Ako nesto, onda smo urekli sami sebe onog momenta kad smo u zivotu pristali na pogresne kompromise. Protiv sebe samih.

 

Hipohondrija je tu samo da maskira istinu, da nas svojim strahom veze samo za jednu misao - bolest. A da sve drugo, ti realni, pravi problemi zbog kojih je uopste i doslo do hipohondrije na taj nacin postanu manje bitni. To je nista drugo nego zamka koju postavljamo samima sebi, podsvesna linija manjeg otpora zbog vlastite nemogucnosti suocavanja sa stvarnim problemima.

Share this post


Link to post

Hvala vam na odgovorima, naravno svatko ima pravo na svoje mišljenje, eto napisala sam samo što mi je bioenergi?ar rekao, i naravno da je to uklonio. Netko u to ne vjeruje netko da, pogotovo ja, zašto, jer je moj budu?i svekar vidio kako žena doji kravu preko 2 štrika. Eto samo da znate zašto u to vjerujem, ali vratimo se mi na temu koja je ovdje i zapo?eta...

Share this post


Link to post
Ma kakav urok.

 

Ako nesto, onda smo urekli sami sebe onog momenta kad smo u zivotu pristali na pogresne kompromise. Protiv sebe samih.

 

Hipohondrija je tu samo da maskira istinu, da nas svojim strahom veze samo za jednu misao - bolest. A da sve drugo, ti realni, pravi problemi zbog kojih je uopste i doslo do hipohondrije na taj nacin postanu manje bitni. To je nista drugo nego zamka koju postavljamo samima sebi, podsvesna linija manjeg otpora zbog vlastite nemogucnosti suocavanja sa stvarnim problemima.

 

Potpisujem...

Share this post


Link to post

Eto mene opet sa novim/starim strahovima. Opirem se tome vec nekoliko tjedana, ali ne da mi vrag mira. Naime, vec duze vrijeme imam glavobolje, na lijevoj strani, pocinje dolje od vrata, pa se penje, tako da me ponekad boli i lijevo oko. Mislim, nije to neka neizdrziva bol, vise kao pritisak.

Prije jedno mjesec -dva ucinilo mi se kao da vise ne vidim dobro, kao da su mi oci usporene, ne mogu se fokusirati, pa sam se osla pregledati. Kaze specijalista da imam oko sokolovo...

Sve je pocelo prije i tri godine, povrijedila sam se negdje kod lopatice dok sam prala prozore -_- , nakon sto sam nekoliko dana bila skroz ukocena od bolova, taj neki tupi osjecaj je ostao u ledjima, da bi se kroz neko vrijeme popeo u vrat i glavu. Sada me boli svakodnevno.

Brijem da imam tumor mozga, vec se par noci budim poslije nekoliko sati i ta mi misao odmah padne na pamet. Sada me vec proganja preko cijelog dana.

Kazu da se hipohondrija javlja kada imamo neki drugi problem koji ne mozemo/ ne zelimo rijesiti. Ima i toga, naime, u guzvi sam trazeci posao, a uopce mi se ne da ici raditi.

Share this post


Link to post
Ma kakav urok.

 

:devil: Crna magija, snajka. :pop:

 

Kaze specijalista da imam oko sokolovo...

 

I meni su rekli da imam oko sokolovo, posebno na daljinu. ;)

 

Sve je pocelo prije i tri godine, povrijedila sam se negdje kod lopatice dok sam prala prozore -_- , nakon sto sam nekoliko dana bila skroz ukocena od bolova, taj neki tupi osjecaj je ostao u ledjima, da bi se kroz neko vrijeme popeo u vrat i glavu. Sada me boli svakodnevno.

 

:wtf: Dobro je, a taman pomislih da je nasa draga Lop(A)tica, negde blizu tebe. :unsure:

Share this post


Link to post
Kazu da se hipohondrija javlja kada imamo neki drugi problem koji ne mozemo/ ne zelimo rijesiti. Ima i toga, naime, u guzvi sam trazeci posao, a uopce mi se ne da ici raditi.

 

To je tacno. I mogu da kazem da od svih simptoma koje sam imala (a imala sam ih mnogo, i previse) hipohondrija je definitivno i ubedljivo nesto najgore sto sam dozivela. Zbog te iste hipohodnrije koja me je drzala nekih sest meseci, imala sam napade panike skoro 24 sata na dan, a one male pauze od samih napada panike bile su, naravno, ispunjene strahom. Ta ista hipohondrija nekako je nestala kad sam krenula na psihoterapiju i pocela resavati neke stvarne i realno prisutne probleme. Razmisli o tome sta je u ovom trenutku problem i sta je to sto te zapravo muci. Na prvi pogled moze ti se uciniti da ni nema nista posebno ili barem ne dovoljno jako da bi izazvalo takve probleme. Ali, nesto sigurno ima. Samo je stvar u tome da te probleme osvestis.

Share this post


Link to post

Mene uvijek nanovo sokira ta nasa psiha i sto nam moze napraviti. Jednostavno se ne mogu pomiriti s tim da je to sve proizvod mog mozga, a ne neceg opipljivog.

Ja mislim da je hipohondrija prilicno zasluzna za moj poremecaj.

Da, definitivno imam problem, tj. nalazim se pred odlukom. Ne radim vec jako dugo, iskreno, osjecam se super kod kuce, sve sam si organizirala tako da prozivljavam dane bez i najmanjeg stresa. Uopce mi nije dosadno, obavljam sve duznosti koje trebam sa vedrinom i voljom, bavim se slikanjem u slobodno vrijeme, ne bih imala nista protiv da ovako ostane do kraja mog zivota.

Naravno da tu postoji i druga strana novcica, naime, muz mi je u dosta nezgodnoj situaciji, preopterecen je poslom (radi dva posla) i skolom. Doslo je tako daleko da je postao prilicno tih i povucen, pomalo i nervozan, ne igra se s djecom kao obicno, a i dosta se udaljio od mene. Ja znam da on sada vuce previse toga na svojim ledjima, i zatvaram oci pred tim. Strasno je to, ali ja sam jednostavno previse sebicna (mozda se i bojim) izici iz ove svoje sigurne svakodnevnice i potraziti neki posao da mu barem na taj nacin olaksam.

Neki dan sam pocela traziti posao, pa su mi se javili iz jedne agencije, mozda imaju nesto. I tako da se ja vec nekoliko dana budim u toku noci, i gle cuda, ne razmisljam o tom mogucem poslu, nego me uhvatio strah od bolova u glavi, a znam da je od mojih ledja, tu povredu vucem vec godinama.

I svjesna sam svega, ali svejedno ne mogu pobijediti taj strah.

Da nije tako zastrasujuce, bilo bi komicno, zar ne?

Share this post


Link to post
Eto mene opet sa novim/starim strahovima. Opirem se tome vec nekoliko tjedana, ali ne da mi vrag mira. Naime, vec duze vrijeme imam glavobolje, na lijevoj strani, pocinje dolje od vrata, pa se penje, tako da me ponekad boli i lijevo oko. Mislim, nije to neka neizdrziva bol, vise kao pritisak.

Prije jedno mjesec -dva ucinilo mi se kao da vise ne vidim dobro, kao da su mi oci usporene, ne mogu se fokusirati, pa sam se osla pregledati. Kaze specijalista da imam oko sokolovo...

Sve je pocelo prije i tri godine, povrijedila sam se negdje kod lopatice dok sam prala prozore -_- , nakon sto sam nekoliko dana bila skroz ukocena od bolova, taj neki tupi osjecaj je ostao u ledjima, da bi se kroz neko vrijeme popeo u vrat i glavu. Sada me boli svakodnevno.

Brijem da imam tumor mozga, vec se par noci budim poslije nekoliko sati i ta mi misao odmah padne na pamet. Sada me vec proganja preko cijelog dana.

Kazu da se hipohondrija javlja kada imamo neki drugi problem koji ne mozemo/ ne zelimo rijesiti. Ima i toga, naime, u guzvi sam trazeci posao, a uopce mi se ne da ici raditi.

jao,jao...kao da sebe ?itam, al dobro, ja sam sad u fazi tumora plu?a, a vidim da si ti na mozgu...ma daj, vjeruješ li ti stvarno, uistinu ,da ti je to tumor na mozgu? ako ti je vid ok, glavobolju može izazvati još dosta stvari, može biti tenzijska( to mene ?esto spuca) od umora, stresa, promjene vremena, samo,molim te, izbij iz glave te pri?e o tumorima, doga?a se, to?no,al , daj, pa zar baš nama, koji o tom toliko mislimo i redovito obilazimo ljekare?al uvijek možeš na CT( šalim se, naravno, nisi toliko otišla..na..)..drži mi se

, pro?i ?e :srculenca:

Share this post


Link to post
Mene uvijek nanovo sokira ta nasa psiha i sto nam moze napraviti. Jednostavno se ne mogu pomiriti s tim da je to sve proizvod mog mozga, a ne neceg opipljivog.

Ja mislim da je hipohondrija prilicno zasluzna za moj poremecaj.

Da, definitivno imam problem, tj. nalazim se pred odlukom. Ne radim vec jako dugo, iskreno, osjecam se super kod kuce, sve sam si organizirala tako da prozivljavam dane bez i najmanjeg stresa. Uopce mi nije dosadno, obavljam sve duznosti koje trebam sa vedrinom i voljom, bavim se slikanjem u slobodno vrijeme, ne bih imala nista protiv da ovako ostane do kraja mog zivota.

Naravno da tu postoji i druga strana novcica, naime, muz mi je u dosta nezgodnoj situaciji, preopterecen je poslom (radi dva posla) i skolom. Doslo je tako daleko da je postao prilicno tih i povucen, pomalo i nervozan, ne igra se s djecom kao obicno, a i dosta se udaljio od mene. Ja znam da on sada vuce previse toga na svojim ledjima, i zatvaram oci pred tim. Strasno je to, ali ja sam jednostavno previse sebicna (mozda se i bojim) izici iz ove svoje sigurne svakodnevnice i potraziti neki posao da mu barem na taj nacin olaksam.

Neki dan sam pocela traziti posao, pa su mi se javili iz jedne agencije, mozda imaju nesto. I tako da se ja vec nekoliko dana budim u toku noci, i gle cuda, ne razmisljam o tom mogucem poslu, nego me uhvatio strah od bolova u glavi, a znam da je od mojih ledja, tu povredu vucem vec godinama.

I svjesna sam svega, ali svejedno ne mogu pobijediti taj strah.

Da nije tako zastrasujuce, bilo bi komicno, zar ne?

I sama znaš da ti nije ništa ozbiljno. No, to što mi znamo u podsvijesti da nam nije ništa ozbiljno to nas ne spašava od našeg straha i naše brige. A ta briga zbilja zna biti gadna. Nedavno je mlada kolegica imala moždani udar. Kaže da ju je pre toga dva-tri dana jako boljela glava. Mene naravno sada ve? dva dana boli glava. Jako. I naravno da se osje?am užasno loše i da sumnjam. Danas sam bila sa mužem u nekom šoping centru i spucala me takva glavobolja da sam mislila kako ?u se tamo onesvijestiti. ?udni bolovi me sjeku sa svih strana. Probada me po cijelom tijelu. Uglavnom osje?am se prili?no loše.

Share this post


Link to post

trebalo bi izbjegavati te nesretne šoping centre...užasno su klaustrofobi?ni, a ipak nas vuku da ih obilazimo...

Share this post


Link to post
trebalo bi izbjegavati te nesretne šoping centre...užasno su klaustrofobi?ni, a ipak nas vuku da ih obilazimo...

Ma sve je to proizvod ovog današnjeg modernog društva. Šarenilo koje te privla?i i tisu?e obezglavljenih ljudi koji tumaraju po tim centrima. Totalno zapravo suludo.

Share this post


Link to post

Hvala cure, na rijecima utjehe i razumjevanja.

Naravno da bih najradije otrcala na CT, ali ima li to vise smisla?

Prosle godine umisljeni rak pluca, dojke, grla, sada ovo, pa mislim stvarno!

Eto jutros sam isla na masazu po prvi puta u zivotu, mislim ako mi pomogne sa ovim bolovima u ledjima i vratu, trebala bi i glavobolja nestati, ako se radi o istom misicu.

Samo ne znam da li cu moci izdrzati toliko dugo, ne zelim se vratiti u ono doba proslo ljeto kada sam umirala od straha.

Za mene je najbolje da se odmah odem pregledati, ali sto ce biti slijedece, za koji mjesec? Ili sto ako nedaj boze pocnem sumnjati u lijecnike, onda sam odj... karijeru...

Ne, ja sam dosla do zakljucka da sam izuzetno lijena, umisljena, sebicna, uopce ne radim na sebi, ne pomazem drugima, postala sam jedna grozna osoba.

A sve iz tog glupog straha.

Share this post


Link to post

Evo ovih par dana sam totalno u banani. Zamišljam si da ?u oboljeti od šizofrenije. Ve? sam napisala da mi teta boluje od te bolesti, i to mi je stalno u glavi. Nekako samo ?ekam kada ?u u glavi ?uti neki glas ili da ?e mi se pojaviti neka halucinacija i te misli su mi stalno u glavi, nikako da ih se riješim, totalno sam u komi. Nave?er jedva zaspim, samo zujim okolo kao sova. Sada mi ni na kraj pameti nisu nikakvi karcinomi niti išta drugo, samo ova glupa bolest i taj glupi mozak. Ako mi se ve? mora tako nešto dogoditi, onda bih radije karcinom, izvadim ga i dovi?enja, a ne ovako, cijeli život živjeti s ovime.....

Share this post


Link to post
Ako mi se ve? mora tako nešto dogoditi, onda bih radije karcinom, izvadim ga i dovi?enja, a ne ovako, cijeli život živjeti s ovime.....

 

Ni kod karcinoma nije uvek bas lako. Mogu da se jave recimo i recidivi. :unsure:

 

Ali, ok kapiram tvoju poruku, posto je za sve psihicke bolesti, mnogo bitnije angazovanje samog pojedinca radi izlecenja (u odnosu na organske bolesti), i ne mozemo samo da se prepustimo nekom strucnjaku da to uradi umesto nas. ;)

Share this post


Link to post

Naravno da se ja želim angažirati, ali tu se javlja ono veliko ALI, što ako se otkrije još nešto gore, što ako je nešto ozbiljnije, a pošto sam i hipohondar to je za mene jednostavno dvosjekli ma?... Kao što sam rekla, hipohondar sam i sada me drži ta ušljiva šizofrenija, sutra ?e opet bti srce ili nešto drugo... Jednostavno se nadam da kako mi te misli do?u u glavu da ?e isto tako i oti?i, a ovdje to pišem da nai?em na neku dozu razumijevanja i ispušnog ventila...

Share this post


Link to post
Naravno da se ja želim angažirati, ali tu se javlja ono veliko ALI, što ako se otkrije još nešto gore, što ako je nešto ozbiljnije, a pošto sam i hipohondar to je za mene jednostavno dvosjekli ma?... Kao što sam rekla, hipohondar sam i sada me drži ta ušljiva šizofrenija, sutra ?e opet bti srce ili nešto drugo... Jednostavno se nadam da kako mi te misli do?u u glavu da ?e isto tako i oti?i, a ovdje to pišem da nai?em na neku dozu razumijevanja i ispušnog ventila...

 

Samo nemoj da se previse uneses u neke pisanije po sajtu o raznim drugim bolestinama. :unsure:

Share this post


Link to post

...ma joj svaki dan se borim sa tim kad me nešto zaboli ... nije ko prije više hvala Bogu kad sam na hitnu tr?ala :icon_blushing: ....ali hrpa nepotrbnih zastrašuju?ih misli od kojih srce jaako lupa ...znojim se i crvenim .... sad me boli trbuh nekako ?udno i hrpa misli u glavi sa nikim ne pri?am o tome ..doktorica kaže da odem ginekologu naru?ena za 13.11. i sada ?ekam i mislim si...... gluposti .....

Share this post


Link to post

Ja primjecujem da mi se hipohondrija uvijek javlja nakon stresnog perioda ili u slucajevima kada imam problem o kojem ne zelim da mislim pa onda "kanalisem" tu zabrinutost na rakove, leukemije, tumore i ostale "vesele" stvari. A da je odvratna- jeste.

Citala sam da je dobro pokusati se saliti na svoj racun i ismijavati te hipo strahove

Share this post


Link to post

Meni nije jasno kako hipohondri uopste uspevaju da borave na ovakvom sajtu, a da ne pomisle da jos nesto imaju? :)

 

Kada je i meni tesko da iskuliram, a da se ne identifikujem sa necim, a daleko sam od hipohondra, kako li je tek vama? :wtf:

 

P. S. Eh, kada bi covek mogao da pije sve lekove koji postoje na svetu, pomalo ne bi bilo toliko hipohondara. :D

Share this post


Link to post

Mislim vise, ovo je stvarno za pop....

Ima li netko od vas niski tlak, koji su simptomi?

Meni nesto kao mutno u glavi, bojim se zatvorit oci, kao da cu past, ako naglo pogledam negdje, glava se okrene, ali oci kao da ostanu, sve nesto bezveze...

Ako su ovo mozda simptomi neke teske neizljecive bolesti, molim vas, ne javljajte se...

 

Ne zelim traziti po netu, bojim se da cu procitati nesto gadno...

Share this post


Link to post
Mislim vise, ovo je stvarno za pop....

Ima li netko od vas niski tlak, koji su simptomi?

Meni nesto kao mutno u glavi, bojim se zatvorit oci, kao da cu past, ako naglo pogledam negdje, glava se okrene, ali oci kao da ostanu, sve nesto bezveze...

Ako su ovo mozda simptomi neke teske neizljecive bolesti, molim vas, ne javljajte se...

 

Ne zelim traziti po netu, bojim se da cu procitati nesto gadno...

 

Zene cesto pate od ovoga, i obicno resavaju jednom dobrom muskom turskom kafom. :)

Share this post


Link to post
Zene cesto pate od ovoga, i obicno resavaju jednom dobrom muskom turskom kafom. :)

 

Cekaj ti radis u bolnici, zar ne? Je su li to simptomi niskog tlaka?

Tursku ne pijem vec godinama, srce mi je znalo lupati kao ludo od nje. Evo pijem sada vec drugu filtriranu, pojela sam nesto, kao da je vec bolje. Cula sam da tlak moze pasti od AD-a, inace sam prije svega ovog imala normalan.

Share this post


Link to post
Cekaj ti radis u bolnici, zar ne? Je su li to simptomi niskog tlaka?

 

Da, radio sam. :) Najcesce kod devojaka und zena jesu simpomi krvnog pritiska, mada u medicini nikada nije iskljuceno i nesto sasvim (pe)deseto. :)

 

Tursku ne pijem vec godinama, srce mi je znalo lupati kao ludo od nje. Evo pijem sada vec drugu filtriranu, pojela sam nesto, kao da je vec bolje. Cula sam da tlak moze pasti od AD-a, inace sam prije svega ovog imala normalan.

 

Moze posluziti svaka kafa koja sadrzi kofein u dovoljnoj meri, a cak i svaki drugi metilksantin (kakao (teobromin) i caj (teofilin)) deluje anti-hipnoticki (razbudjuje i odrzava budnost), iako je kofein iz kafe, najjaci od sva tri (u kardioloskom dejstvu, dok je teofiln u diuretickom, a teobromin u (uh zaboravio sam :D ). ;) Zapravo on ima kardiolosko dejstvo, koje malcice povecava krvni pritisak.

Share this post


Link to post

Meni ja tako svako leto,samo sto jos "propadam"u desno,tj. cela desna strana mi slaba,oci ne smem da pomerim...i onda sam jednom uradila Magnetnu rezonancu,i hvala Bogu nista...do sledeceg leta....ali sad ne idem na magnetnu.Inace mi je pritisak 90/60...a kad mi dodje na normalnih 125/80 umirem.

Mislim da VRATNA KICMA dosta utice na tvoje stanje,YOGA bi bila idealno resenje.

Share this post


Link to post

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
Sign in to follow this  

×
×
  • Create New...