Jump to content
Depresija Forum
Sign in to follow this  
VALLERY

Kako pomoći osobi sa psihozom?

Recommended Posts

Mira_N,

> Psihoze se mogu drzati pod kontrolim ali izlijeciti t0 jos nisam cula niti procitala.

> Ti kasnije razmisli jel zelish zivot djeliti s njim,imati djecu pod realnom pretpostavkm da ce jedno od 2 djece vjerovatno imati poremecaj kao i on.

 

Nasljednost igra znaÄajnu ulogu kod Å¡izofrenije i bipolarnog poremećaja, nisam naÅ¡ao da je tako i za druge tipove psihoze.

Ako otac ima šizofreniju, vjerojatnost da će dijete biti bolesno je 10%

Scientists have long known that schizophrenia runs in families. The illness occurs in 1 percent of the general population, but it occurs in 10 percent of people who have a first-degree relative with the disorder, such as a parent, brother, or sister. People who have second-degree relatives (aunts, uncles, grandparents, or cousins) with the disease also develop schizophrenia more often than the general population.

 

ÄŒuo sam da se Å¡izofreniju ne može izlijeÄiti, ali postoji neka Å¡ansa.

After 10 years, of the people diagnosed with schizophrenia:

25% Completely Recover

25% Much Improved, relatively independent

25% Improved, but require extensive support network

15% Hospitalized, unimproved

10% Dead (Mostly Suicide)

http://www.schizophr...com/szfacts.htm

Share this post


Link to post

Istina jedno vrijeme sam mislila da to nije tako strasno,i ne bi bilo strasno da se moze doprijet do njega na neki nacin,grozna je cinjenica da niko ne dopire do njega,njemu vjerovatno ja sinem nekad pa mi dodje da me vidi na koji nacin mu padnem na pamet bog samo zna,posto i tad ne zeli dublju komunikaciju samo kratko,ne znam,nije njega problem odvest kod doktora,problem je sto kad ode on kaze da mu nije nista da je on ok,i naravno ne mora primit terapiju,prisilnom metodom to trenutno razmatramo sta i kako da se uradi,a najjaci mi je njegov doktor prosli put pokazuje kad je on zadnji put bio kod njega napisao mu uredno pije lijekove,niti je njega briga niti se on udubljuje u problem samo lova,a on tablete nije dirnuo zadnja tri mjeseca,bio poceo pit u prvom mjesecu desetak dana i to je to,a ne znam kako ce se ovo rijesiti,al nece moc ovako vjecno,sto se tice nasljednosti niko od njegovih ni u siroj obitelji nije imao psihickih problema,u svakom slucaju je bolje da sam vidjela sad kako se to stanje manifestuje nego poslije

 

Zahvaljujem se svima na iskrenosti...pozz

Share this post


Link to post

Bok,nije me bilo par godina na forumu,ali htio bi neÅ¡to reći,poÅ¡to imam iskustva jer naime ljeÄim se 8 godina od paranoidne shizofrenije.Istina dijagnoza je straÅ¡na,ali ne klonem duhom,,u vezi sam 3 godine i prekrasno je i meni i curi.Godinama sam prouÄavao psihoze,lijekove,Äitao struÄne literature ali sad ide treca godina kako nemam potrebe naime živim život kolko ispunjeno god mogu. U 8 godina bolesti imam samo jednu hospitalizaciju,i to prvu prije 8 godina.Razlog,lijekovi,naime nikad mi nije palo na pamet da prekinem sa lijekovima,kolko god oni imali nuspojave jer vjeruj mi na svakoj kontroli viÄ‘am ljude koji su ponovo hospitalizirani jer im je bilo dobro pa su prestali piti lijekove,stara je to priÄa,zaÄarani krug u kome se naÅ¡ao tvoj deÄko.Sve ono Å¡to se njemu dogaÄ‘a je povratak bolesti,nisi ti niÅ¡ta kriva,i to iz razloga jer je prestao s lijekovima.Simptome koje si opisala je tipiÄna paranoja,on toga nije svjestan jer je njegova percepcija iskrivljena i on sam neće shvatiti da mu se vraća bolest dok ne zavrÅ¡i u bolnici.Iskreno,vjerujem da ce se to dogoditi,ne možda odmah,ali unutar 6 mjeseci obiÄno ljudi zavrÅ¡e u bolnici nakon prestanka uzimanja lijekova,govorim za oboljele od psihoze.Ako ti je stalo do njega,a to sigurno je,jer inaÄe nebi bila ovdje,uvjerite ga nekako da nastavi sa terapijom,ako treba može se promjeniti antipsihotik jer istina je da debljaju.Ja sam taj problem rjeÅ¡io teretanom,hodam minim. 4 puta tjedno,puno Å¡etam i pazim na prehranu i sve se može.Isto tako,osim simptoma psihoze koji su ljubomorni ispadi ( ne mislim reći da svi koji su ljubomorni imaju psihozu ),ali nasluÅ¡ao se na sastancima oboljelih od psihoze ispovjedi ljudi koji su uniÅ¡tavali svoje veze i brakove ljubomorom kad su bili psihotiÄni kod njega je prisutna i depresija.Dobro si opisala te simptome,uz antipsihotik se obiÄno prepisuje i antidepresiv ako je to potrebno,naime ja ga pijem takoÄ‘er,,a ako je potrebno i stabilizator raspoloženja ako se izmjenjuju faze depresije i manije u njegovom sluÄaju rastroÅ¡nosti i slabog raspolaganja s novcem( to ne znaÄi da ima bipolarni poremećaj ).Stabilizator je obiÄno iz grupe antiepileptika bez obzira Å¡to nema epilepsiju.Da ne duljim,tvoj deÄko nije svjestan svoga stanja jer je u njegovoj glavi sve u redu ,okolina obiÄno primjećuje promjene,u sluÄaju si to ti,dok oboljeli obiÄno ne vidi.NaÄ‘ite mu nekog dobrog psihijatra,platite ako treba,neka sasluÅ¡a i tebe i njega i onda neka procjeni koja terapija je potrebna,nije moditen jedini antipsihotik.Ako imaÅ¡ koje pitanje slobodno pitaj,vidim da ti je stalo do deÄka,i mogu si zamisliti svoju curu u kakvim bi brigama ona bila da se sliÄno poÄne deÅ¡avati samnom.Ako ga ne uvjerite,ili se niÅ¡ta ne promjeni,moraćeÅ¡ nažalost krenuti dalje sa svojim životom,lijepi pozdrav svima na ovome forumu,pozdrav

Share this post


Link to post

Bok,nije me bilo par godina na forumu,ali htio bi neÅ¡to reći,poÅ¡to imam iskustva jer naime ljeÄim se 8 godina od paranoidne shizofrenije.Istina dijagnoza je straÅ¡na,ali ne klonem duhom,,u vezi sam 3 godine i prekrasno je i meni i curi.Godinama sam prouÄavao psihoze,lijekove,Äitao struÄne literature ali sad ide treca godina kako nemam potrebe naime živim život kolko ispunjeno god mogu. U 8 godina bolesti imam samo jednu hospitalizaciju,i to prvu prije 8 godina.Razlog,lijekovi,naime nikad mi nije palo na pamet da prekinem sa lijekovima,kolko god oni imali nuspojave jer vjeruj mi na svakoj kontroli viÄ‘am ljude koji su ponovo hospitalizirani jer im je bilo dobro pa su prestali piti lijekove,stara je to priÄa,zaÄarani krug u kome se naÅ¡ao tvoj deÄko.Sve ono Å¡to se njemu dogaÄ‘a je povratak bolesti,nisi ti niÅ¡ta kriva,i to iz razloga jer je prestao s lijekovima.Simptome koje si opisala je tipiÄna paranoja,on toga nije svjestan jer je njegova percepcija iskrivljena i on sam neće shvatiti da mu se vraća bolest dok ne zavrÅ¡i u bolnici.Iskreno,vjerujem da ce se to dogoditi,ne možda odmah,ali unutar 6 mjeseci obiÄno ljudi zavrÅ¡e u bolnici nakon prestanka uzimanja lijekova,govorim za oboljele od psihoze.Ako ti je stalo do njega,a to sigurno je,jer inaÄe nebi bila ovdje,uvjerite ga nekako da nastavi sa terapijom,ako treba može se promjeniti antipsihotik jer istina je da debljaju.Ja sam taj problem rjeÅ¡io teretanom,hodam minim. 4 puta tjedno,puno Å¡etam i pazim na prehranu i sve se može.Isto tako,osim simptoma psihoze koji su ljubomorni ispadi ( ne mislim reći da svi koji su ljubomorni imaju psihozu ),ali nasluÅ¡ao se na sastancima oboljelih od psihoze ispovjedi ljudi koji su uniÅ¡tavali svoje veze i brakove ljubomorom kad su bili psihotiÄni kod njega je prisutna i depresija.Dobro si opisala te simptome,uz antipsihotik se obiÄno prepisuje i antidepresiv ako je to potrebno,naime ja ga pijem takoÄ‘er,,a ako je potrebno i stabilizator raspoloženja ako se izmjenjuju faze depresije i manije u njegovom sluÄaju rastroÅ¡nosti i slabog raspolaganja s novcem( to ne znaÄi da ima bipolarni poremećaj ).Stabilizator je obiÄno iz grupe antiepileptika bez obzira Å¡to nema epilepsiju.Da ne duljim,tvoj deÄko nije svjestan svoga stanja jer je u njegovoj glavi sve u redu ,okolina obiÄno primjećuje promjene,u sluÄaju si to ti,dok oboljeli obiÄno ne vidi.NaÄ‘ite mu nekog dobrog psihijatra,platite ako treba,neka sasluÅ¡a i tebe i njega i onda neka procjeni koja terapija je potrebna,nije moditen jedini antipsihotik.Ako imaÅ¡ koje pitanje slobodno pitaj,vidim da ti je stalo do deÄka,i mogu si zamisliti svoju curu u kakvim bi brigama ona bila da se sliÄno poÄne deÅ¡avati samnom.Ako ga ne uvjerite,ili se niÅ¡ta ne promjeni,moraćeÅ¡ nažalost krenuti dalje sa svojim životom,lijepi pozdrav svima na ovome forumu,pozdrav

Iskreno zadnjih nekoliko dana sam se malo iskljucila od tog jer mi treba da vratim sebi snagu,nekako sam pala i ne vidim kraj ovoj agoniji,nikad,nikad nemoj dozvolit sebi da te takvo nesto nadjaca,ja mislim da ipak on u dubini sebe negdje zna da nije u pravu, i jako je tesko meni i bilo kome razgovarati snjim dovoljno dugo da mu izvucem srz da se bar na trenutak zapita,jer bjezi od dubljih razgovora,ne znam kako cu al mislim da cu narednih dana opet djelovat,on sad ne prica ni skim negdje ide prije podne i opet poslije podne al je prije mraka u svojoj sobi,totalno se izolirao od svojih pa i od mene,mozda bi najbolje bilo da se svi skupimo jednu vecer pa snjim razgovarat,to su njegovi vec pokusavali al nije uspjevalo al mozda treba ustrajat na razgovorima.ne znam bas ovih dana ne znam nemam nikakve ideje kao da smo sve ispucali.Hvala ti na rijecima,svaka rijec savjet mi puno znaci.

Share this post


Link to post

Da,iscrpi to Äovjeka,pazi na sebe,nemoj si dozvoliti da te to iscrpi u toj mjeri da se tebi pogorÅ¡a stanje.Javljaj kako napreduje situacija,niÅ¡ta pametno ne mogu ti reći.Sretno,bok

Share this post


Link to post

imam osecaj kao da sam u zacaranom krugu i sta god da preduzmem sve je isto , skim da popricam sve je isto , sta god da uradim sve je isto ......................prolazi zivot mimo mene i to je ozbiljno , ozbiljna bolest sa kojom sam se ja suocio ......................ok izceo sam 100 i nesto ljudi na glkasanje i zbog mene su glasali za neku stranku , mogao sam i vise da sam imao vremena ............poceo sam da radim , ali ja nisam ja , nisam ispunjena osoba .......imam osecaj da mi nema pomoci , ne znam jel si ti prolazio kroz tako nesto kroz te zacarane krugove iz koji se tesko izvuci

imam sve , u zivotu sto jedan momak moze da ima , ali nista ne koristim , jer ne znam kako da koristim , nije mi zadovoljstvco nista vise ni da sedim sa drugovima pijem , idem u setnju , vozim kola , motor , trcim , treniram , radim .............i ako sve to radim ja sam u tom krugu i dalje i nemislim na to sto radim , nisam prpusten zivotu vec bolesti ........

ne znam da li ces me razumeti ili si prolazio kroz to sve ,a li od ovoga nema nista gore

Share this post


Link to post

Neznam guga dal si meni to postavio pitanje.Razumijem te kako ti je.Neznam kolko je proÅ¡lo od tvoje psihoze,ali kao posljedica je i i kod mene prisutna smanjena radost prema životu,ko da smo malo otupili.Ali kako god bilo ja sam optimista.Mislim da će to proći kod tebe,nije da ćeÅ¡ biti onaj stari,ali s vremenom ćeÅ¡ viÅ¡e uživati u životu,posebno u sitinicama.Nije psihoza neÅ¡to najgore,ali kako oÄito nemaÅ¡ drugih problema usredotoÄio si se na psihozu i mislis da je sve zbog nje.Npr ja sam proÅ¡li tjedan saznao da ne moram na jednu neugodnu operaciju.Kirurg je prije tri tjedna postavio krivu dijagnozu,tri tjedna sam bio u uvjerenju da moram na operaciju i vjeruj mi psihoza mi nije bila uopće bitna u to vrijeme.Pa Å¡to ako ti nije volja piti s drugovima,ja to ne radim godinama već,radije odem s curom,popijem s njom pivu i puno mi je ljepÅ¡e nego da sam u nekom muÅ¡kome druÅ¡tvu gdje se mora piti i biti frajer,mene takve stvari umaraju.Neznam kolko ti imas godina,ja cu uskoro 35 i imam malo već drugaÄiji pogled na život.Izbacio sam sve neugodne stvari iz života koje mi ne odgovaraju,koje me umaraju,dobro,ako već imam tu bolest,barem ću živjeti kako želim,bez da me briga Å¡to drugi misle,ili da se moram nekome dokazivati.Ako nisi na lijekovima,ili možda si na samo antipsihotiku,reci psihijatru da te niÅ¡ta ne raduje u životu,daće ti neki antidepresiv,vjerum mi,pomoći će ti.Možda i oÄekujeÅ¡ previÅ¡e od sebe,pa si malo razoÄaran jer ako si doživio psihozu to malo promjeni Äovjeka.Nadam se da će ti s vremenom biti bolje,jer kolko vidim nemaÅ¡ drugih problema,da ih imaÅ¡,nebi ti psihoza bila toliko bitna.pozdrav

Share this post


Link to post

ma da , kako vreme odmice sve mi je bolje i pocinjem da se cudim nekim stvarima koje sam pisao , jednostavno u tom trenutku sam tako razmisljao , tgrenutno sam preokupiran poslom , odlaskom u KAnadu i mislim da mogui da radim kao nikad do sada i da mogu i drugim ljudima da pomognem jer sam i prolazim kroz ono najgore ............previse sam analizireao sebe i to su opsesivne misli koje su jako opasne i nedozvoljavaju ti zivjeti u realnosti i biti u zivotnim tokovima .............zao mi je sto vise ne treniram i ne dokazujem se na treninzima iako sam ceo zivot to radio , bio fizicki spreman . malo sam se ugoio i nervira me sto se ne nerviram sto sam se ugoio i sto nista ne preduzimam , ali dace bog i to ce doci na svoje mesto .................pozdrav svima

Share this post


Link to post

ma da , kako vreme odmice sve mi je bolje i pocinjem da se cudim nekim stvarima koje sam pisao , jednostavno u tom trenutku sam tako razmisljao , tgrenutno sam preokupiran poslom , odlaskom u KAnadu i mislim da mogui da radim kao nikad do sada i da mogu i drugim ljudima da pomognem jer sam i prolazim kroz ono najgore ............previse sam analizireao sebe i to su opsesivne misli koje su jako opasne i nedozvoljavaju ti zivjeti u realnosti i biti u zivotnim tokovima .............zao mi je sto vise ne treniram i ne dokazujem se na treninzima iako sam ceo zivot to radio , bio fizicki spreman . malo sam se ugoio i nervira me sto se ne nerviram sto sam se ugoio i sto nista ne preduzimam , ali dace bog i to ce doci na svoje mesto .................pozdrav svima

Pozdrav,drago mi je sto se osjecas bolje,i nadam se ce ti tako biti i nadalje,sto i svima ostalima na ovom forumu zelim,kod mene je situacija ista cak mislim i gora sto se njega tice,sto se mene tice pokusavam se vratit u zivot jer cjelo ovo vrijeme sam kao zarobljena u mislima snjim trazeci nacin ,rijeÄ,nesto da ga trznem,vidim da je to nemoguce,pokusao je prosli tjedan ici na posao,al nije izdrzavao smjenu sad opet ne ide,to cujem od drugih,e gospe draga nisam mislila da ovo stanje tako izgleda,i nikad mi nije palo na pamet da je moguce da ne mozes doprijeti ili da on sam ne vidi da ne moze ic na posao da se ne zapita pa na sekund..vjerovatno ni ne misli o tome

Share this post


Link to post

Na jedvite jade,napokon je na lijecenju, nadam se da ce ovaj put uspjet.Pozdrav svima!

Share this post


Link to post

kety27,

 

Super da je na lijeÄenju.

 

Vidim da si ti odluÄila ostati i pomoći mu. Svi smo mi razliÄiti, pa sama dijagnoza Äesto ne može predvidjeti kako će se neko ponaÅ¡ati. Neki se lijeÄe, drugi ne. Nekima lijekovi pomažu, drugima ne. Zbog toga je teÅ¡ko dijeliti neke savjete i generalizirati.

 

Ja bih ti najradije iz vlastitog iskustva rekla da bježiÅ¡ Å¡to prije, meÄ‘utim to nema svrhe, jer ti ćeÅ¡ opet uraditi po svom, kao Å¡to sam i ja. Nemoj samo da ti njegovo stanje postane opsesija. Njegov život nije tvoja odgovornost. Ti mu možeÅ¡ pomoći da ode ljekaru i pije lijekove, ali ni tu nemaÅ¡ neku kontrolu - on je punoljetan i sam o tome odluÄuje dok god nije prijetnja druÅ¡tvu. Mislim da mu sa neke distance najbolje možeÅ¡ pomoći, biti mu podrÅ¡ka, jer tada si ti "hladne glave". U razgovore nemoj polagati puno nade ako ne bude pio lijekove. Pažljivo s pressingom, može proizvesti kontra-efekat. Jesi li ikada razmiÅ¡ljala o mogućnosti da njemu neće biti bolje, Äak možda i gore i da to nije neÅ¡to na Å¡to ti možeÅ¡ puno uticati? UpuÅ¡taÅ¡ se u neÅ¡to Å¡to može biti jako stresno i ako ne budeÅ¡ pažljiva, možeÅ¡ i sama psihiÄki oboliti.

Share this post


Link to post

kety27,

 

Super da je na lijeÄenju.

 

Vidim da si ti odluÄila ostati i pomoći mu. Svi smo mi razliÄiti, pa sama dijagnoza Äesto ne može predvidjeti kako će se neko ponaÅ¡ati. Neki se lijeÄe, drugi ne. Nekima lijekovi pomažu, drugima ne. Zbog toga je teÅ¡ko dijeliti neke savjete i generalizirati.

 

Ja bih ti najradije iz vlastitog iskustva rekla da bježiÅ¡ Å¡to prije, meÄ‘utim to nema svrhe, jer ti ćeÅ¡ opet uraditi po svom, kao Å¡to sam i ja. Nemoj samo da ti njegovo stanje postane opsesija. Njegov život nije tvoja odgovornost. Ti mu možeÅ¡ pomoći da ode ljekaru i pije lijekove, ali ni tu nemaÅ¡ neku kontrolu - on je punoljetan i sam o tome odluÄuje dok god nije prijetnja druÅ¡tvu. Mislim da mu sa neke distance najbolje možeÅ¡ pomoći, biti mu podrÅ¡ka, jer tada si ti "hladne glave". U razgovore nemoj polagati puno nade ako ne bude pio lijekove. Pažljivo s pressingom, može proizvesti kontra-efekat. Jesi li ikada razmiÅ¡ljala o mogućnosti da njemu neće biti bolje, Äak možda i gore i da to nije neÅ¡to na Å¡to ti možeÅ¡ puno uticati? UpuÅ¡taÅ¡ se u neÅ¡to Å¡to može biti jako stresno i ako ne budeÅ¡ pažljiva, možeÅ¡ i sama psihiÄki oboliti.

Iskreno bog zna kako ce on mene poslije dozivljavat mislim da se ne moze vratit na ono od prije velike nase stvari je srusio,nesto sto smo planirali sve je zgazio,da li ce se uopce iceg sjecati kako se ponasao ili ce sve to smjestit u glavi kako njemu odgovara ne znam eto nemam pojma tu sam mu kao prijateljica,ako uopće bude htio pricat sa mnom jer me vise ne voli,svaka cast njegovoj obitelji tolika sloga rijetko gdje se viđa,nije ni svjestan koliko je sretan zbog toga.Pozz..

Share this post


Link to post

Iskreno bog zna kako ce on mene poslije dozivljavat mislim da se ne moze vratit na ono od prije velike nase stvari je srusio,nesto sto smo planirali sve je zgazio,da li ce se uopce iceg sjecati kako se ponasao ili ce sve to smjestit u glavi kako njemu odgovara ne znam eto nemam pojma tu sam mu kao prijateljica,ako uopće bude htio pricat sa mnom jer me vise ne voli,svaka cast njegovoj obitelji tolika sloga rijetko gdje se viđa,nije ni svjestan koliko je sretan zbog toga.Pozz..

 

Ma samo neka on krene sa terapijom, to je sada najvažnije, jer Å¡to duže odbija terapiju to si samo pogorÅ¡ava stanje. A ti draga moja živi svoj život koj zaslužujeÅ¡ bez da se optereÄujeÅ¡ Å¡ta će on u ovom stanju, jer to nije on! Danas sutra kad mu bude bolje sigurna sam da te neće mrziti!

Share this post


Link to post

Lijepi pozdrav svima,

nekoliko tjedana je proslo od ponovnog susreta s prijateljicom koja je oboljela od psihoze, a ja ne mogu prestati misliti o njoj, pitam se kako joj pomoci u reintegraciji, pa molim za savjet.

 

Posljednje destljece provela je u bolesti, iza nje je nekoliko neuspjesnih hospitalizacija, razne terapije, svakava stanja, brojne neugodnosti koje je priredila drugima... prekinute veze s vecinom prijatelja, distanciranost u obitelji...

 

Posljednja hospitalizacija, prije par mjeseci je bila konacno uspjesna. Terapija je pogodjena, ona je shvatila i još vaznije prihvatila da je bolesna. Sad je na depo injekcijama, pustena kuci, zivi sama u iznajmljenom stanu, vidja se svakodnevno sa svojom mamom, ali ne zive zajedno.

 

U jednom od zadnjih telefonskih razgovora (nazalost ne zivimo u istom gradu) mi je rekla da joj je strasno jer nema sto za raditi, da bi se odmah mijenjala za moj obavezama pretrpan zivot... a ja se bojim da tolika samoca za nju u ovom trenutku nije dobra, bojim se da ne krene u preveliku analizu... a zapravo se je iz analize i "seciranja" svih odnosa i razvila njena bolest.

 

Imam veliku želju da joj pomognem, a ne znam kako, ne znam koliko, ne znam što je prava mjera...

Sva njena znanja i talenti stoje neiskazani... kako joj pomoći da nađe bilo kakav posao, pa i volonterski... sto bi ona mogla raditi, obzirom da snazno osjeca usporavajuce djelovanje depo injekcije...

Postoje li udruge oboljelih od psihoze, postoji li mjesto gdje se sastaju ljudi s istim problemom, koji joj mogu primjerom pokazati da postoji naÄin?

 

Hvala na svim sugestijama i savjetima.

Share this post


Link to post

Na sve ovo je tesko dati odgovor koji moze da pomogne,kad cak i ne zivite u istom gradu,ti tesko mozes da joj pomognes nesto osetnije..

Share this post


Link to post

SliÄan problem kako da mu pomognem,pomozite, spominje se i link na pdf broÅ¡ure

npr. EPI Family Coping Booklet Information on how to cope with a loved one experiencing episodes of psychosis.

 

> zivi sama u iznajmljenom stanu

IMO, ne bi trebala biti sama, bitna je pomoć obitelji.

 

Volontiranje... može pitati u lokalnoj crkvi, bez obzira da li je vjernik ili nije.

Share this post


Link to post

Hvala bobo1, prouciti cu brosuru, nadam se jos nocas ako uspijem.

 

Da, slazem se, to sto zivi sama je i najbolnije i najopasnije.

Crkva mi nije pala na pamet. Pokusati ću njezno predloziti tu ideju... vjernik i je i nije... bar ne u onom klasicnom smislu.

 

Linkanu temu sam vidjela, citala... ima tamo korisnih, univerzalnih savjeta... namjerno nisam htjela pisati tamo, jer je moja prijateljica osoba koja je prihvatila bolest, jasno joj je sve, od toga da joj je terapija za zauvijek do toga koliko nevolja je napravila dok je bila bez terapije. I to ju jakomuÄi, pogazila je svoja osnovna uvjerenja, kvalitete, zamjerila se svima.... jako ju to muci, stalno se preispituje, optuzuje. Kako, zasto?

 

Na nekom od topica sam procitala da psihoterapija kod psihoze bas i nije praksa, meni se (a zbilja nemam pojma o tome, ispricavam se ako cu bubnuti i osati ziva), cini da je u njenom slucaju to nuzno, makar u nekoj grupnoj terapiji. Kakve su preporuke?

Share this post


Link to post

Hvala ti bobo na komplimentu :) ... i jos jednom hvala za link na brosure i ove dodatne linkove.

Ma da, sve to sto pise, puno toga i ja osjecam da tako ide, potvrda su mi mog feelinga, posebno onaj dio s gradjenjem samopouzdanja i o socijalnim kontaktima. Nazalost, to je dio koji ona mora inicirati sama, a za to ce joj trebati jako puno snage i volje.

 

Sve sam brosure pogledala, vecinu procitala, neke tek preletila pogledom... i zapravo mi je na neki nacin sad jos teze, kad se sjetim koliko godina je proslo, a moglo je biti davno rijeseno... ne bi tolike godine bila izgubljene. Da je samo bilo stvarne zainteresiranosti i borbe njene obitelji i lijeÄnika.

(OT: Aktivno se borim u jednog gradjanskoj inicijativi osoba s odredjenim zdravstvenim problemom... i mogu samo u stilu naziva stranice koju si mi poslao reci da hzzosucks! :rolleyes: )

 

Pretpostavljam da se grupna terapija odvija u bolnici... postoji li ista van institucije, mislim da bi to njoj bolje odgovaralo... nesto gdje ljudi dolaze dobrovoljno i sa zeljom, a ne zato jer je doktor tako rekao, jer je zena zaprijetila da mora ici... gdje se sastaju ljudi koji aktivno rade na svom problemu.

Mozda grijesim u ovoj nemustoj klasifikaciji iz prethodne recenice, ali imala sam priliku vidjeti kako izgleda bolnicko lijecenje alkoholicara. Moja mama je lijeceni alkoholcar, pa sam dolazila u bolnicu na dio terapije, jer je zamisljeno da cijela obitelj sudjeluje... nazalost od cijele grupe, tata i ja smo bili jedini clanovi obitelji koji su dosli podrzati svog bliznjeg.

Uglavnom, jednog je privela policija, jednom prijete da ce ostati bez posla, jednom zena prijeti razvodom... a nitko nije tu zato jer zeli ozdraviti... tek rijetki su spremni za borbu.

Motivirana grupa... to je izraz koji trazim. :) Grupa koja će primjerom pokazati da se moze, pomoci joj izgraditi samopouzdanje, da prihvati da je psihoza bolest koja ne bira, jednako kao i giht i dijabetes ili astma. Postoji li takva grupa ili sanjam?

Share this post


Link to post

Ako ti je prijateljica iz Zagreba,znam da takvih grupa ima u PB VrapÄe i PB Jankomir.

Share this post


Link to post

Draga treba malo nazvati u Firule, pa pitati, vjerovatno oni znaju dali postoji neka udruga. Moja je pretpostavka da bi Split trebao imat tako nešto, pa nije to maljušni gradić.

 

Što se tiće toga da se preispituje, to je dobro. Njoj je proradila svijest da sve to što je "mislila" nije dio realnog svijeta i sad pokušava voditi više pažnje o tome... vjerovatno pretjeruje, ali bolje i to, nego da "zabrijava"...

 

Uglavnom lijepo je što brineš i što ti je stalo. Malo je takvih ljudi.

 

Pozdrav

Share this post


Link to post

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
Sign in to follow this  

×
×
  • Create New...