Jump to content
Depresija Forum
Sign in to follow this  
ahil

Socijalna fobija

Recommended Posts

Bravo Ahile!

Lijepo je, utješno i prije svega motiviraju?e ?itati ovakve postove.

Obavezno nas obavještavaj o svojoj grupi, jer me to istinski zanima. Godinama odbijam grupnu terapiju, socijal-fobi?arka sam, i STRAH me je grupne, imam osje?aj da ?e kod mene djelovati kontraproduktivno.

Ovaj tvoj post mi je velika motivacija. Želim ti sve najbolje!

Ah da, još nešto. Sve probleme koje si ti opisao o komunikaciji sa ženskim rodom, imam i ja tako?er sa muškarcima(imam 29godina). Negdje sam pro?itala da ve?ina ljudi kao što smo mi ostaju samci.

Ali ja ne želim vjerovati u to. Sigurna sam da jednog dana kad prona?em srodnu dušu, za koju budem sigurna da ?e me prihvatiti ovakvu kakva jesam, sa svim mojim demonima, da ?e to biti najja?i antidepresiv koji sam isprobala, a probala sam puno toga.

To i tebi od srca želim

Share this post


Link to post

Leticia, i ja sam u pocetku imao veliku odbojnost prema grupnoj terapiji. Na prvu seansu (u oktobru mesecu) dosao sam 10 minuta ranije i tamo sam zatekao jednog prilicno depresivnog clana. Odmah mi je napomenuo da on nije zadovoljan grupnom terapijom, te da na nju dolazi duze vreme i da ne oseca nikakav napredak. Kasnije sam uvideo da se taj clan nije nimalo trudio a posle izvesnog vremena cak je i odustao od grupne terapije, sa namerom da se vrati na individualnu terapiju. Sada mi je potpuno jasno da je taj clan pogresio, jer on je zapravo bezao od svojih problema umesto da ih je resavao.

 

Sustina je da se sto ranije angazujes u okviru grupe, i da budes sto aktivnija. Meni je trebalo gotovo 4 meseca da to shvatim i da se konacno pokrenem. Ja ne zalim za propustenim vremenom, svestan sam da sam nacinio blagi napredak i presrecan sam zbog toga. Ranije sam gajio prevelika ocekivanja, sada sam promenio razmisljanje i zadovoljan sam i sa najmanjim napredtkom.

 

Treba da shvatis da i ostali clanovi u grupi dolaze sa problemima, takodje tu je i psihijatar koji nadgleda rad i ukljucuje se prema potrebi. To je jedinsveno mesto gde slobodno bez straha mozes ispasti smesna, trapava, pogubljena i gde ti se niko nece smejati zbog toga. Inace u mojoj grupi zenskih clanova ima duplo vise nego muskih sto je za mene predstavljalo dodatni problem. U pocetku sam bio pun straha i nesigurnosti, i kada bih pokusao da se ukljucim u razgovor to je delovalo prilicno nespretno i komicno. Jedini nacin da poboljsas svoje socijalne vestine je da pravis greske i da se ucis na njima. Na proslonedeljnoj terapiji delovao sam opusteno, i mogao sam jasno da primetim napredak u komunikaciji u odnosu na ranije.

 

Bezanjem od problema samo prolongiras njegovo razresavanje, a rezultat toga moze biti da se osecas jos nezadovoljnije i losije. Cuda se ne desavaju tek tako i problem se nece resiti sam od sebe. Ranije sam razmisljao kad prodje par godina verovatno ce mi biti bolje, i naravno meni je bilo samo gore. Tek kada sam resio da se iskreno sa puno napora posvetim borbi protiv moje bolesti rezultati su poceli da se javljaju, i ono sto mi je ranije delovalo nemoguce postalo je stvarnost.

 

Jedno vreme mi je delovalo da je odlazak na grupnu terapiju za mene kontraproduktivan, naravno sada shvatam da sam gresio i dobro je sto sam ostao istrajan. Moj savet ti je da krenes na grupnu terapiju i da se maksimalno angazujes. Takodje vrlo je bitno da ne gajis prevelika ocekivanja, treba da se radujes svakom i najmalecnijem napredku, to je jedini nacin da se izlecis, polagano, postupno, korak po korak i stices do cilja.

Share this post


Link to post

Bravo Ahile!

Lijepo je, utješno i prije svega motiviraju?e ?itati ovakve postove.

Obavezno nas obavještavaj o svojoj grupi, jer me to istinski zanima. Godinama odbijam grupnu terapiju, socijal-fobi?arka sam, i STRAH me je grupne, imam osje?aj da ?e kod mene djelovati kontraproduktivno.

Ovaj tvoj post mi je velika motivacija. Želim ti sve najbolje!

Ah da, još nešto. Sve probleme koje si ti opisao o komunikaciji sa ženskim rodom, imam i ja tako?er sa muškarcima(imam 29godina). Negdje sam pro?itala da ve?ina ljudi kao što smo mi ostaju samci.

Ali ja ne želim vjerovati u to. Sigurna sam da jednog dana kad prona?em srodnu dušu, za koju budem sigurna da ?e me prihvatiti ovakvu kakva jesam, sa svim mojim demonima, da ?e to biti najja?i antidepresiv koji sam isprobala, a probala sam puno toga.

To i tebi od srca želim

 

Leticia, ako si iz zagreba, javi se za kavu. i ja sam socijalna fobicarka i puno mi je bolje otkad izlazim sa forumasima jer s njima nemam problema pa sam cak i sa drugima krenula na kave, a bila sam se totalno izolirala. sad mi je bolje.

 

Ahile, drago mi je zbog tebe da si konacno otkrio pravi put... trebamo dat sve od sebe, jer samo od sebe nece proc sigurno.

puse srculenca.gif

Share this post


Link to post

Ebony, nisam iz Zg, ali kad budem dolazila u Zg javim ti, pa ?emo zajedno na jednu tipi?nu SF-kavu.

SF mi najve?e probleme predstavlja na poslu, zbog toga se bojim budu?nosti, strah me je za svoju egzistenciju. Kad me uhvati najve?i crnjak razmišljam kako ?e me ova bolest do te mjere ugušiti da ne?u mo?i više raditi, da ne?u imati od ?ega živjeti, da ?u završiti na ulici. Na žalost radim posao na kojem sam permanentno izložena socijalnim kontaktima, i svaki put kad zaj...m situaciju pred nekim to moje strahove NAHRANI, i oni postaju još ja?i. I tako ve? godinama. Radila sam kognitivno-bihevioralnu prošle godine i u to vrijeme mi je bilo puno bolje, na žalost sam je morala prekinuti iz nekih glupih razloga. A baš sam se bila skompala sa psihologicom, koja je bila tu negdje mojih godina i bile smo dobar tim. Sje?am se da sm joj jednom rekla koji bi bio najbolji na?in da se riješim svoje bolesti: da si napravim tetovažu na ?elu JA SAM SOCIJALFOBI?ARKA, A TO ZNA?I DA BIH SE SVAKI TREN MOGLA PO?ETI TRESTI, CRVENITI, MUCATI...

I TO JE SASVIM NORMALNO KOD MENE! Kako bi me tek tada ?udno gledali.....Ova zadnja re?enica je u biti najve?i problem kod nas sa SF-om, kad bi je barem mogli nekako izmemorirati iz glave, ali ne ide!!!

Ebony i Ahile, šta pijete od kemije? Ja trenutno samo Xanax, pomalo sam se navukla na njega, pokušat ?u se polako skidati sa njega, jer je on samo nužno zlo, ugasi požar ali žarište uvijek ostaje i prijeti da se rasplamsa :devil:

Share this post


Link to post

Ja ti pijem Zoloft i Helex, tek nekih mjesec dana. ja sa ljudima koji znaju za moju sf nemam problema. al inace ne mogu sa prijateljicama na kavu. jos mi je gore otkad nemam predavanja. inace sam ja iz Rijeke, a u zg studiram. to je cudna bolest, vec sam 7 godina u tome, a da pojma nisam imala. samo se treba sto vise suocavat i izbjegavat misli koje dovode do napada. jer to je zacarani krug. bas bih te htjela upoznat. i ja sam morala odustat od nekih stvari zbog sf, pokusala sam ,ali nisam mogla, to dok se jos nisam lijecila. sad imam 23 godine.pusa :P/>

Share this post


Link to post

Ebony i Ahile,

oprostite mi što sam pomalo bedirana, sva sam takva nekakva ovih dana, ali bez obzira koliko pesimisti?no zvu?ala znam da mora biti bolje i da ima nade samo se treba boriti. Vaši postovi su mi najbolji primjeri za to! :cmook:

Share this post


Link to post

Ja nemam problema kad pijem kavu, al kad mi do?e da zapalim uz kavicu, tu je ve? frka. Najprije pomisao kako ?u je zapaliti a da mi se ruka sa upalja?em ne tresucka, pa onda razmišljanja da li ?u mo?i držati cigaru u lijevoj ruci( ona je uvijek kriti?nija), pa kontanje koliko je zagušljiva prostorija u kojoj pušim, pa se brinem da nekome ne smeta kad pušim( ako sam u društvu nepuša?a), i dok ti ja o svemu tome razmislim pro?e me volja za cigarom :P/> Znam da ?e neki pomisliti-GLUPA?A!!

Ovo je bio samo jedan mali smiješni primjer šta mi se doga?a u odre?enim situacijama. Ali kad se osvrnem na svih ovih svojih 29 godina, ovaj primjer sa cigarom bi mogao biti oli?enje moga dosadašnjeg života.

Dok bih se ja bojala sitnica, razmišljala o tome kako ?e tko misliti o ovome ili onome, kakav ?u dojam ostaviti ovdje ili ondje, da li ?u se tu i tamo crveniti, da li ?e to nekoga smetati ili zbunjivati, da li ?e me ljudi sažaljevati, da li ?e me ljudi ?udno gledati dok se iz ?ista mira tresem............................. dotle moj život neprimjetno te?e pored mene a ja nikako da zaplivam uzvodno, ve? se davim ve? godinama na jednom mjestu.

Share this post


Link to post

Ma ja sam ti zbog toga i prestala pusiti :mellow:

nisam bila u stanju zapaliti cigaretu, koliko sam se tresla. a tako mi je i sa kavom. premda varira, nekad sam u dobrim fazama, nekad losim, al uglavnom sf uvijek je samnom...

a da ne spominjem napisat nesto pred nekim, jest, pit, ma bilo sta. kad vidim nekog poznatog dobijem napad. pred razredom trebala sastav izlozit - ma svi zivi su me gledali u cudu, mislili sta mi je, profa me pitala dal mi je ok. a sta sam ja znala sta je. bilo mi je samo jasno da je na psihickoj bazi i da se dogadja u prisustvu ljudi. i da na internetu slucajno nisam pronasla nesto o tome, jos se nebih pocela lijecit. skrivala sam to od svih.pocela izbjegavat situacije kad sam znala da ce doc. koma.

Share this post


Link to post
Guest Guest

Sve mi je to dobro poznato cry.png Ja sam još u osnovnoj pala u nesvjest kad sam trebala izrecitirati pjesmu.

Bila sam odlikaš, u?ila bih tu pjesmu dan i no?, bila sigurna u svaku strofu, svaku rije?, svako slovo!

Kad sam se ustala da bih predo?ila svoj trud, viša sila bi me pokosila. To su bili po?etci.

Share this post


Link to post

Ovo sa naivnom pjesmicom iz osnovne sam bila ja.

Ovaj forum me nekad pa ponekad onak lagano izbaci, ve? sam navikla na to. :cmook:

Share this post


Link to post

Ja pijem seroxat punih mesec dana. Proslog leta sam takodje poceo terapiju sa seroxatom ali nisam izdrzao i morao sam prekinuti posle 2 nedelje. Sada sam postao odlucniji tako da sam prebrodio krizu i dosta ga dobro podnosim. Ranije sam pio ksalol, bromazepan, amizol, sulpirid i nijedan od tih lekova mi nije pomogao, od njih sam se osecao kao biljka i stalno sam bio pospan. Seroxat mi pomaze da budem opusteniji, ne osecam vise napetost kao ranije.

 

Do skora i ja sam na poslu imao velikih problema. Ponekad je stanje bivalo toliko nepodnosljivo da sam se plasio da cu izgubiti samokontrolu i da cu totalno izludeti. U poslednje vreme nemam takvih problema i u odnosima sa kolegama i sa seficom dosta se lakse snalazim. Dosta lakse podnosim kritiku i ona me ne pogadja u tolikoj meri kao pre. Kada bi mi nesto na poslu lose krenulo to sam dozivljavao kao katastrofu i toliko bih bio uznemiren da po celu noc nisam mogao da zaspim, sada na takve poteskoce gledam dosta smirenije, to je za mene sastavni deo posla, kao nesto sto je sasvim normalno. Sve je to posledica sto sam u prethodnom periodu od sebe uvek trazio perfekciju iako to niko ne ocekuje od mene.

 

Ranije dok bih se setao gradom uvek sam imao osecaj da me svi ti ljudi promatraju i da me analiziraju. Kada bih se vozio gradskim prevozom stajao bih napred okrenute glave prema vozacu, i nisam smeo nikome da pogledam u oci.

 

Kada bih poceo razgovor sa nekim, osecao sam ogromnu nervozu, gubio bih spontanost i cesto bih lupio neku glupost, sto u normalnom stanju ne bih bio sposoban da smislim ni za milion godina.

 

Posle godina rada na sebi uspeo sam da poboljsam komunikaciju sa ljudima. Pre mi je strasno neprijatno bilo da dok razgovaram da gledam ljudima pravo u oci. Tek od jeseni prosle godine naterao sam sebe da promenim tu losu naviku, u pocetku mi je bilo strasno tesko i zamorno, ali isplatilo se, i danas mi nije nikakav problem da kada sa nekim pricam da ga gledam pravo u oci. Odjednom sam im postao zanimljiv, i ti ljudi zele da komuniciraju sa mnom. Moje ranije ponasanje izazivalo je kod ljudi osecaj da ja zapravo i ne zelim da pricam sa njima, te bi me oni ostavljali na miru, ja bih ostajao usamljen, izopsten i osecao bih se jadno i tuzno. Naravno moj glavni problem je sto sada imam mali broj prijatelja, ali me raduje da su to stvarno dobri prijatelji. Zadovoljniji sam sa sobom, vise se cenim (ranije se uopste nisam cenio i mislio sam da su svi bolji od mene) i kada padnem u lose raspolozenje gledam da se zaokupim sa nekom aktivnoscu kako bih skrenuo misli na drugu stranu.

 

Godine su prosle i ja bih mogao samo da kukam, ali to mi nebi nimalo pomoglo. Sve ovo dozivljavam kao novi pocetak, priliku da ispravim greske iz proslosti, da radim na sebi da bih postao bolja osoba. Sa ovako novim pogledom na svet pruzaju mi se nove mogucnosti, nove prilike, osecam se kao leptir koji se sprema da izadje iz dugogodisnjeg caurenja. Preostaje mi samo da nadjem odgovarajucu leptiricu.

Share this post


Link to post

Danas je 8 mart i zelim svim clanicama foruma da cestitam praznik.

 

Ja sam se malo razboleo, prehladio sam se, boli me glava, osecam se isrpljeno. Zima se oduzila, mislo sam da cu uspeti bez bolesti da je prebrodim, i bas kada sam poceo super da se osecam uhvatila me prehlada.

 

Sunce je napolju zasijalo, nadam se da ce narednih dana otopliti. Preostaje mi da mirujem da se odmaram, i kada ozdravim da nastavim dalje sa mojim izlecenjem od SF.

 

Moram da priznam da sam za kratak period napravio znatan napredak, tako da me ova prehlada nece obeshrabiti, pruza mi se prilika da malo izanaliziram moje sadasnje stanje.

 

I ovako smrcav je se nekako osecam dobro, boli me glava ali i pored svega ipak osecam neku pozitivnu energiju u meni.

 

Ovo sve jednostavno moram da napisem zbog drugih ljudi koji pate od SF. Kada citam njihove postove i kada vidim kakve sve probleme imaju shvatam ih kroz sta sve prolaze, jer i ja sam godinama imao identicne probleme. Delovalo mi je da resenje ne postoji i da je moj zivot besmislen, ali ipak sada vidim da je moguce doci do poboljsanja. Sto se ranije uhvatimo u kostac sa problemima a ne da ih odlazemo ozdravljenje ce pre doci. Iracionalni strahovi koji zive u nama su nam glavni neprijatelji a ne okolina i ljudi oko nas. Kada pobedimo nase strahove lakse cemo se snalaziti u zivotu. Kada povratimo veru u sebe, kada pocnemo sebe vise da cenimo, kada naucimo sebi da prastamo bicemo sve blize ozdravljenju.

 

Iracionalno razmisljanje nam prozdire samopouzdanje i mi stalno mislimo da su svi drugi vredniji od nas, za svaku situaciju koja podje naopako sebi pripisujemo krivicu, opterecujemo se do te mere, da smo nacinjeni od celika verovatno bi prsnuli u paramparcad.

 

Ranije sam bio prilicno nezadovoljan i zeleo sam oporavak preko noci. Sada sam realniji i shatam da je za oporavak potreban duzi period, i neprekidan rad na sebi.

 

Niko nije savrsen, treba da prihvatimo sebe sa svim svojim vrlinama i manama. Svaki dan treba pomalo raditi na sebi, i nagradjivati sebe i za najmanji napredak.

Share this post


Link to post

Hvala na cestitci ahile... :blink:/>

na zalost, nista preko noci, a najteze je mijenjat sebe. ja sam tek pocela i ceka me dugacak put i borba...

Share this post


Link to post

Da li da otvaram novi topic ili da se priklju?im ovdje?

Naslov odgovara-socijalna fobija.

 

Pozdrav svima, ja sam novi.

Sad zamišljam da smo postavili stolice u krug, ima nas nekoliko i moja malenkost ustaje te kao na nekoj grupnoj terapiji sve?ano izjavljuje: -Ja patim od socijalne fobije.

Share this post


Link to post

ajde reci, cekam... simptomi? koliko imas godina, odakle si...? meni se neda ponavljat nadam se da si vec procito moje probleme u vezi sf...?

sorry zaboravih pozeljet dobrodoslicu... srce.gif

Share this post


Link to post

Hvala na dobrodošlici

34god. imam, Slavonija, Hrvatska. Simptomi sli?ni, ako ne i isti kao kod Leticie, da ne pišem sada sve.

Uglavnom imam neko svoje mišljenje da je to jako teško u potpunosti izlje?ivo, ali isto tako i da je mogu?e živjeti s tim. ?itam sve vas i nemam baš volje kao neki rješavati to uz suradnju sa doktorima, psihijatrima jer od od njih nisam dobio ništa osim lijekova (praxiten, sulpirid i sli?no), a to i nije neko trajno rješenje.

Share this post


Link to post

neeeee ja cu se izlijeciti, ne zelim vise ovako zivjeti... :plakanje:

ali trebo bi naci dobrog psihijatra, dok sam sebi ne pomognes neces se izlijecit.

steta, ja sam mislila da si mozda u zg, pa da odemo na kavu i lijecimo fobiju.

ja mislim da je izljecivo, a moze se zivjet s tim, nitko jos nije umro zbog toga, al cemu takav zivot... bolje pokusat sve i rjesit se toga.

Share this post


Link to post

Ma hajde, pa sad ispada da ?eš nakon mog prvog posta pasti u depru :eusa_naughty:

Glavu gore, to je samo moje mišljenje, temeljeno na mom slu?aju, a ako ?emo iskreno baš i nisam reprezentativan primjer, jer nisam baš previše truda uložio u to da se rješim fobije.

Ti koliko vidim imaš volje, pa vjerujem u tebe. biggrin.png

Share this post


Link to post

pa toliko mi smeta da ne mogu zivjet s njom. a s vremenom se samo pogorsava. ja sam se tek nedavno pocela lijecit, evo taman ot kad sam na forumu. nisam ni znala sta mi je. al tuzno je to, kad ne mozes na kavu, kad umjesto da se radujes drustvu zelis pobjec... a ja se volim druziti samo ne mogu. usamljena sam zbog te fobije. a i druge stvari mi je upropastila... ma cijeli zivot.

Share this post


Link to post

Jos sam bolesljiv, gripa me jos drzi, ali ja joj ipak ne dozvoljavam da mi pokvari raspolozenje.

 

Ever, dobrodosao na forum.

 

Do skora, ja sam bezao od mog problema i nisam se bas trudio da poboljsam moje stanje. Mislio sam da mogu da zivim sa SF, ali cinjenica je da mi je ona upropastila najlepse godine zivota. Naravno slazem se da je moguce ziveti sa SF, ali kakav je to zivot, u stvari to za mene i nije zivot. Mi ljudi smo drustvena bica, i potpuno je normalno da se druzimo i odrzavamo socijalne kontakte. Zivot u izolaciji i usamljenost nisu prirodno stanje, i kako vreme prolazi mi sve vise osecamo nezadovoljstvo, bezvoljnost, osecamo se kao beskorisni clanovi ljudskog drustva.

 

Ali posto je SF bolest, samim tim znaci i da mozemo da se izlecimo od nje i da konacno profunkcionisemo na svim poljima, jer svi mi imamo talenat za nesto, ali SF nas koci i ne dozvoljava nam da se prikazemo na pravi nacin.

 

Bezanjem od problema mi zapravo pogorsavamo stanje, jer cemo ziveti sa problemom koji se svaki dan povecava, i koji preti da nas jednoga dana totalno unisti.

 

Potrebno je povuci crtu i krenuti u ozbiljnu analizu i razresavanje problema. Odustajanje ne vodi nikuda, svako bice zeli da zivi, da bude sretno i zadovoljno, sa dosta truda i mi to mozemo postici.

 

Moja ranija razmisljanja da za mene nema izlaza i da se nikada necu izleciti rezultat su moga neangazovanja i nezainteresovanosti da ista ucinim po pitanju SF.

 

Kada sam se konacno angazovao i posvetio u potpunosti u borbi protiv SF tek su tada prvi rezultati poceli da se javljaju. Ponekad mi je delovalo da nije doslo do poboljsanja, ali posle pazljive analize shvatio bih da je realno doslo do poboljsanja, i vremenom promene su ipak bile vidljive. Nasa bolest je specificna i od nje je nemoguce izleciti se preko noci, lecenje je dugotrajno, mukotrpno, cak stavise, najbolji rezultati se upravo postizu metodom korak po korak.

 

Sve je u nama i nasem mozgu, na nasu srecu covekov mozak je jedini organ koji moze u potpunosti da se izmeni, i to je naucno dokazano. Kada promenimo sebe i svet oko nas ce postati lepsi. Samo napred, nema odustajanja, svaki dan radite pomalo na sebi i rezultati nece izostati, i sto je najbitnije da shvatite, ako vi ne zelite sebi da pomognete ni najbolji doktori vas nece spasiti.

Share this post


Link to post

Ahile, imam jednu ideju. Da li si ikada u lije?enju socijalne fobije pokušao npr. pozitivno razmišljati o svakoj osobi koja je prisutna u tvojem životu, osobito o onim osobama koje su ti antipati?ne i u ?ijem ti se društvu doga?aju krize. Rekao si da se mozak može promijeniti, i to je živa istina. Ali prije svega, naprijed možemo krenuti sa pozitivnim mislima prema svakoj osobi. Upravo ?e ti te pozitivne misli prema osobama u tvojem životu pomo?i da smireno, polako i bez straha pristupiš tim osobama i normalno s njima komuniciraš. Pokušaj možda i sa tog aspekta sagledati svoj problem. Možda bi moglo upaliti.... :cloud9:

Share this post


Link to post

Ahile, bravo :clapping:, odlican post!

 

Patrik, mozda je za nas bolje da uopce ne razmisljamo drukcije o tim osobama s kojima imamo krize, jer sto vise nekog dizes u nebesa s tom osobom imas poslije jos gore simptome. bas s tom frendicom koja mi je inace super i o njoj mislim sve najbolje, sa njom mi je i najveci bad... mozda trebamo mislit vise o sebi i stvarat pozitivnu sliku o sebi, bar se meni tako cini.

Share this post


Link to post

ma kako je samo slatka i borbena ova naša ebony...guštam je ?itati....sve se ?ini mogu?e......mada ja znam da nikad ne?u skroz ozdraviti, možda samo poboljšati kvalitetu života iz dana u dan..a to mi nije malo...

Share this post


Link to post

a zasto ireana, ma nedaj se :veca:

mene vec toliki bijes lovi na to, valjda mi se nakupilo tokom godina, samo se skuplja u meni i raste kao veliki balon.:zz_hissyfit: ako mi ne pomogne doktor i ljekovi od same te mrznje prema toj fobiji cu se izlijeciti. imam osjecaj da ce mi samo jednog dana puknut film i da cu reci e sad je dosta. jer to nije nikakva organska bolest, mi sami sebe mucimo, zarobljenici smo vlastitog uma.

znas sta me tjera dalje: to sto ja sa forumasima mogu najnormalnije pricat,pit kavu, ma sve. u tim trenutcima sam zdrava. znaci ne postoji fizicki niti bilo kakav uzrok zasto ne bi mogla tako sa svima. postoji caka, i mislim da je rjesenje vrlo jednostavno, samo ga treba skuzit. kako promjenit nacin razmisljanja.

evo ja samo to proucavam, postavljam nemoguca pitanja na forumu, pokusavam otkriti zajednicki nazivnik, sta je to sta uzrokuje nasu bolest. ma toliko stvari bi htjela pitat,sram me vise otvarat nove postove. kako me moze lijecit psihijatar koji nije imao to i koji to ne moze razumjet. ma mos rec da sam pukla, al ja zelim naci lijek i podjelit ga sa svima. ne lijek u smislu tableta, nego umni obrazac koji kod nas ne funkcionira kako treba i dovodi nas do bolesti. jer kao sto rekoh, ne postoji fizicki razlog zbog kojeg nebi bili zdravi. ma nije to ni bolest, to je poremecaj. znaci 100% izljecivo.

ne postoje neizljecive bolesti,nego samo neizljecivi ljudi.

a jesam vec pukla? ko sto rekoh - dosta mi je fobije :ranting:

Share this post


Link to post

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
Sign in to follow this  

×
×
  • Create New...