Jump to content
Depresija Forum
Sign in to follow this  
vila

FOBIJE

Recommended Posts

kad razmisljam o svojim strahovima koji su se hvala Bogu smanjili,nemogu ni sama vjerovati sta mi je sve padalo na pamet.

vjerovatno cete se smijati kad budete citali u vezi cega sam sve panicarila,malo mi cak i neugodno al ko ga jeb....

ovako....bojala se da cu poludit,dobit srcani(otisla na ekg),pa da cu dobit mozdani udar(otisla na snimanje glave).

cim zazvoni telefon kroz glavu prolazilo,da me netko zove da mi javi kako se nekom od meni dragih ljudi nesto lose dogodilo.

bojala se otic spavat,jer sam mislila da cu umrjet u snu.

stojim na ulici,produ vatrogasci,ja gotova,naravno mislim da moj stan gori.

kad sam vani,frka me nesto popit jer naravno mislim da mi je netko nesto ubacio u pice i da ce mi pozlit,onda odem na sank pa buljim u svaki pokret konobara dok mi ne da sta sam narucila.

onda me frka kad sam sama u stanu jesti,jer naravno mogu se pocet gusit a nema nikoga da mi pomogne.

kad mi decko negdje odlazi gledam u njega ko luda(hm luda)jer sta ako ga zadnji put vidim?!

kad sam na moru,nema plivanja daleko jer me moze uhvatiti grc,slavni srcani,mozdani...pa se igram u plicaku na sigurnom!

ima toga jos al mi stvarno neugodno dalje,a sad me hvata frka cim sam sve ovo napisala,da ce mi se neki od tih strahova vratiti :ludilo:

Share this post


Link to post

Identicno, moja Vilice.. Cini mi se da nije bilo stvari oko koje nisam panicila.. Bukvalno sam sve gledala kroz crne naocale..

 

Obisla sam sve moguce doktore, jer sam mislila da imam nekih milion bolescina.. Ako me malo zigne glava...mislim, evo ga mozdani.. Ako me probode u grudima...kontam, strefljava me srcani.. A kada bi neko u mome prisustvu pricao o teskim bolestima, u svakom sam se simptomu pronalazila..

Sa dragim ljudima sam se isto svaki put na rastanku pozdravljala, kao da ih vidim posljednji put...

 

Vartogasci i hitna....jaaaaako, jaaaaako poznato... I onda letim k'o bez duse kuci, da se uvjerim da nisu krenuli prema mojoj zgradi..

 

A najgore od svega mi je bilo kad citam crnu hroniku i osmrtnice u novinama.. Milion puta sam se znala rasplakati, zamisljajuci kako cu se ja ili neko meni drag uskoro naci u tim rubrikama...

 

Onda, kad se vozim autom...odjednom flash saobracajke u glavi.. Vise sam svima isla na klinac moleci ih da sporije voze, kad bih ja bila u autu...

 

Bojala sam se ostati sama u stanu...izlaziri sama bilo gdje.. Uvijek sam trebala nekoga da bude uz mene...bojeci se da ce mi se nesto desiti, a da nece imati ko da mi pomogne..

 

Taj period je bio jedna uzasna nocna mora, koje se ne ni volim sjecati... Ne d'o Bog da se ponovi.. dddrrr5

 

Uglavnom...svega sam se toga oslobodila...mada, i dan danas izbjegavam citanje s*ebavajucih clanaka, knjiga i gledanja filmova s teskim temama.. Mislim da bih to sad mnogo bolje podnijela nego prije, ali zasto izazivati sudbinu, kad mi je bas dobro i bez toga.. :)/>

 

A ti...imas li jos tragova..ili je potpuno nestalo?

Share this post


Link to post

nemam fobiju ali kao i svako drugi se bojin nekih stvari. vjerojatno najvise sebe i zivota nazalost. zvuci pomalo stereotipno, ali je istina. bojim se i samoce (ono, globalne) i ne volim tisinu... o ostalim stvarima kojih bi se mogla bojati uglavnom ni ne razmisljam, jer ne mogu utjecati na to hoce li me grom pogoditi, a kad prelazim cestu jedino mogu pogledati na lijevu i desnu stranu prije, ostalo je besmisleno. tako da kad sve ostalo ogolim ostaje jedino jedna osoba koje se bojim i koja ima utjecaj na moj zivot, a ponekad se ponasa kao najgori neprijatelj prema meni - naravno - to sam ja....

Share this post


Link to post

ma nije potpuno nestalo marioneta,ali nekako se ublazilo...

sad kad me i uhvate tako neke misli,kazem si pa nek se i dogodi i ako se i dogodi tad cu razmisljat sta i kako dalje!!!! :)/>

Share this post


Link to post

a vilice, cula sam to od dosta ljudi, ne mora ti biti neugodno ili te sram to reci. samo uvijek moras i sama znati da je vecina tih strahova vise-manje bezrazlozna... pomalo, mozda jednom i uvjeris sama sebe...

Share this post


Link to post

Da....bravo... I ja, od kada tako razmisljam, puno mi je lakse.. Sta i ako se dogodi... :curica:

Share this post


Link to post

Imam fobiju od samoga sebe...

?esto uvrijedim i povrijedim ljude oko sebe, osobito one koji su mi dragi...

Pa mi poslije bude žao. Me?utim, bude kasno, ne žele mi oprostiti.

I onda se penjem strmom stazom pokajanja...

Imam fobiju od bolnog kajanja kada povrijedim drugu osobu...

To je temljna fobija... :)/>

Share this post


Link to post

Najgore mi je bilo kad sam se plasila da cu poludeti a misli su letele brzinom svetlosti kroz glavu. Doc mi posle rekla da je to ubrzan tok misli i da je posledica jake anksioznosti.

 

Plasila sam se da vise nikada necu moci da spavam. Da cu ostati budna do kraja zivota...A onda cu se roknuti, jednog dana...jer to necu moci vise da podnesem. Cak sam nege na netu i procitala da je to moguce :)/>

 

Da ne pricam koliko sam se plasila da necu moci vise da radim nista, da cu do kraja zivota biti nesposobna, da ce moj muz otici jer takvog idiota vise nece moci da podnese.Da se nikad necu vratiti medju normalan svet. Da nikada necu biti "normalna" i da necu moci da imam dete. Ovo poslednje je i dalje pitanje ali nije vise strah.

 

Sad se plasim da neko bas ne primeti kad se tresem ili kad nemam koncentracije da ga dugo slusam.

Share this post


Link to post

intersantno

jane bih asad oovome dapricamtrebamimalovremena da senaviknem ida seovo sve isfilrtrira u mojoj glavii dusa.

ali fakat je da je takvorazmisljanje ne produktivno ali..

Share this post


Link to post

Isto kao Vila i Marioneta. Totalni nerealni scenariji u glavi i golema tuga. Sve je to nestalo sa lijekovima. I to relativno brzo. Jako brzo, nakon dvat jedna Xanaxa.

Sada jako rijetko pocnem tako misliti.

To su sve glupi mozdani impulsi - nerealni naravno.

 

A dijete necu imati jer ne zelim nikome da zivi u ovom svijetu, a i depra je genetska, imaju je moji stari i stara tako da to ne zelim nikome svome.

Ali svaka cast majkama koje su rodile, a imale depresiju. Jaaako im se divim, jer su hrabre i snazne. (DEmiluce)

Share this post


Link to post

Micek, nemoj da te bijem.. :curica: To ti NE smije biti razlog zasto ne zelis imati dijete... I nije tacno da je depra nuzno naslijedna.. Kad bi svaka zena razmisljala o tim genetskim predispozicijama, malo bi se koja usudila roditi... Nego fino, slatka moja, na posao...dok je jos vrijeme... :kiss:

Share this post


Link to post
Micek, nemoj da te bijem.. :curica: To ti NE smije biti razlog zasto ne zelis imati dijete... I nije tacno da je depra nuzno naslijedna.. Kad bi svaka zena razmisljala o tim genetskim predispozicijama, malo bi se koja usudila roditi... Nego fino, slatka moja, na posao...dok je jos vrijeme... :kiss:

 

Upravo tako! Uvijek postoji genetska predispozicija z aneku bolest, bilo da je to depra ili nesto organski, uslovno receno - mnogo ozbiljnije...i sta onda? stop bebama :baby: ???

 

Neeeeee! srculenca.gif Jedino rjesenje je - boriti se da ti bude bolje da bi bila u stanju obaviti tako lijepu (i napornu, pretpostavljam :)/> ) duznost...

Share this post


Link to post

Ponekad sam se bojala oti?i spavati, ali ne znam zašto. Zapravo, moja logika je bila ako odem spavati, probudit ?u se ujutro, i shvatiti što me taj dan ?eka. Glupo.

Ali najviše se bojim da me ljudi ne povrijede, pa ne volim puno kontaktirati s ljudima.

Onda, bojim se ispita jer se bojim neuspjeha i da ?u opet prolaziti komu koju sam prolazila s jednim ispitom na fakultetu.

Bojim se da ?u se osramotiti pred nekim ljudima.

Share this post


Link to post

Ja sam od rodjenja mislio da cu umrijeti mlad. A kad je depra pocela onda sam se plasio da cu poludjeti posto oni panicni napadi su bili nepodnosljivi.

 

Strah od ludila je eventualno iscezao ali naravno usli su novi strahovi. Kao sto vas dvije kazete kad vidim hitnu kontam eno kod mene nesto bilo. Znao sam po 100 puta preko noci zaviriti kod majke u sobu da vidim jeli ziva wacko.png

 

Da sam najruzniji i da mi se svi smiju iza ledja u to sam bio uvjeren.

 

Onda su poceli strahovi da hoce neko da me sredi zbog malih razloga, da imam sve moguce bolesti pa sam isao na preglede od glave do pete ma nema cega se nisam bojao.

Share this post


Link to post

ja se isto necega bojim u procesu kad se tone u san. ali ni sama ne znam cega, sto je lose jer je najvjerojatnije bas to uzrok nesanice. mrzim taj osjecaj kad gubim doticaj s realnoscu i padam, kao u mrak... kad to rjesim rjesit cu i nesanicu, samo ne znam kako...

Share this post


Link to post

ja imam strah od smrti, pokusavam ne razmisljati o tome ali ponekad me uhvati takva panika da moram izaci napolje....takodje imam strah od bolesti koji proizilazi iz straha od smrti jer to su sve smrtonosne bolesti.....kojekakvi karcinomi.....kada cujem da je neko poginuo zamisljam sebe......kako sam mrtva, jedu me crvici. na groblje ne smem ni pomisliti otici...uzas :smrk:

Share this post


Link to post

ja imam strah od smrti, pokusavam ne razmisljati o tome ali ponekad me uhvati takva panika da moram izaci napolje....takodje imam strah od bolesti koji proizilazi iz straha od smrti jer to su sve smrtonosne bolesti.....kojekakvi karcinomi...na groblje ne smem ni pomisliti otici...uzas :smrk:

isto,isto!

Sad je ve? puno bolje,ali na groblje mogu i?i samo kad helex po?inje djelovati.Samo u tim situacijama ga i uzimam.Malo sam se riješila straha od smrti,ali zna me još uvijek primiti samo u blažem obliku.

Share this post


Link to post

ja sam se oduvijek bojala mraka. i dan danas me zna bit strah ponekad. imala sam grozne no?ne more i bila bih prestravljena kada bih se probudila sama u stanu, u mraku.

Share this post


Link to post

bojim se vode, visine, klaustrofobicna sam, kornjaca.......

mislim da je to sve

Share this post


Link to post

ve? 5 godina se borim sa anxioznim poreme?ajem.

ima razdoblja kad mi bude bolje,onda do?u neka grozna.

sad je došlo to grozno.

 

pere me film da ?e neki ljudi do? i odvest me u neki zatvor il nekako druga?ije mi naudit.

uz to,brinem se da još ne postanem paranoi?na sa ovakvim filmom.

iako znam da je sve to dio bolesti,svejedno me mu?i. ima trenutaka kad se jednostavno ne mogu oduprijeti takvim mislima.

popizdi?u... :crying:

 

e da,još se sad moram brinut da me opet ne ?opi strah od ljudi i izlaska iz ku?e

Edited by tužna vrba

Share this post


Link to post

tuzna,procitala sam negdje da pijes samo helex..?

ja sam imala velike strahove,kao sto sam na pocetku ovog topica i napisala.pijem cipralex koji mi je umanjio te strahove,a i ja se sad odnosim drugacije prema njima.

kad me uhvati tako neki strah,jednostavno si kazem,ok ako sad mora da se dogodi to i to,ja cekam,pa da vidim kako ce da zavrsi.....i jednostavno zaboravim na taj strah.

nije da su potpuno nestali,ima ih jos,ali ide na bolje.

procitala sam da ides na grupnu terapiju,gdje to ides???

zasto ti psihijatar nije dao neke ljekove za te strahove???

Share this post


Link to post

plasim se samoce sa djecom,zbog vrtoglavica,i kako bi podnijeli da se srusim pred njima,i naravno ludila i strah da ne pocnem halucinirati pa sve sebe preispitujem,a strah od ludila je i jedini moj strah

Share this post


Link to post

Još uvijek se bojim nekih stvari kao i prije tj. na samom po?etku ali naravno u manjem intenzitetu....javi se tu i tamo i mogu ga nekako kontrolirati....

Share this post


Link to post

tuzna,procitala sam negdje da pijes samo helex..?

ja sam imala velike strahove,kao sto sam na pocetku ovog topica i napisala.pijem cipralex koji mi je umanjio te strahove,a i ja se sad odnosim drugacije prema njima.

kad me uhvati tako neki strah,jednostavno si kazem,ok ako sad mora da se dogodi to i to,ja cekam,pa da vidim kako ce da zavrsi.....i jednostavno zaboravim na taj strah.

nije da su potpuno nestali,ima ih jos,ali ide na bolje.

procitala sam da ides na grupnu terapiju,gdje to ides???

zasto ti psihijatar nije dao neke ljekove za te strahove???

da,samo helex.

ne znam kaj je cipralex?

 

ma znam ja da je to sve prolazno i dio ove boleštine,al ima trenutaka kad me to jednostavno potpuno preuzme.

zapravo nisam sigurna dal se sama prepustim (iz nekih mazohisti?kih poriva) ili mi samo nestane snage za borbu.

valjda oboje.

sam kaj mene ne peru filmovi ne?ega što ?e se stvarno i desit (npr da se brinem oko ispita) nego su to neki ludi irealni filmovi...tarantino je k naspram mene :meda:

 

al jednostavno su nekad ja?i od mene...

a ja se i dalje borim :veca:

Share this post


Link to post

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
Sign in to follow this  

×
×
  • Create New...