Jump to content
Depresija Forum
Sign in to follow this  
vila

FOBIJE

Recommended Posts

ja se bojim da ?u jednog dana biti prisiljen roviti po kanti da se nahranim

tojest strah me neimaštine

Share this post


Link to post

ja se bojim da ?u jednog dana biti prisiljen roviti po kanti da se nahranim

tojest strah me neimaštine

Uh, taj strah i mene ponekad obuzme i zbilja me zna gadno uplašiti -_-

Share this post


Link to post

Ranije sam se plasila samo debljanja, a sad se nekako polako u meni razvila i ta neka socijalna fobila blazeg tipa s obzirom da nigde ne izlazim napolje...

Imam i jedan "konstantan" strah da cu ostariti i biti luda klosarka na ulici...Ne razmisljam o tome cesto,ali ponekad mi padne na pamet i stvarno me uplasi...

Share this post


Link to post

bojim se jake dnevne svetlosti,buducnosti,posla koji bih trebao nekad raditi,te da necu imati od cega ziveti

Share this post


Link to post

?ega se bojim... hmmm... popis je poduži....

uglavnom svodi se na jedno: strah od padanja u nesvijest me?u ljudima. eto.

Share this post


Link to post
Negde sam pro?itala da se hiphohondrija le?i jedino potvr?enom dijagnozom ozbiljne bolesti.

Da li da se nadam tome?

 

Ne nadaj se tome, ali to sto si procitala itekako ima veze sa istinom. :wacko:

Share this post


Link to post

Bojim se budu?nosti, da ?u za par godina biti isto ovdje gdje sam sada i po pitanju fobije i ostalih stvari. I bojim se samo?e.

Share this post


Link to post

jAAAAko se bojim javnog nastupa (tada mi glas podrhtava i ubrzano dišem :rolleyes: )

bojim se vlastite nesigurnosti i u vezi s time, bojim se toga da ne?u mo?i prona?i novi posao (da ?u ostati na ovom poslu kao u zlatnom kavezu)

bojim se da ne?u nau?iti biti zadovoljna s onim što imam i biti smirena bez obzira što nije sve savršeno i onako kako sam u svojim snovima zamislila

Share this post


Link to post

plasim se smrti, bolesti, nemocnosti, kad god mi nije dobro mene hvata teska panika ako ne znam sta zaista nije u redu samnom. inace moja najveca fobija ima veze sa mojom porodicom, tj. nekim clanovima koje da bih videla i prezivela moram da ubijem lekovima za smirenje...... mene su izlagali godinama katastrofalnim psihickim torturama tako da mi se od toga razvio napad panike jer sam stalno u strahu od tih nenormalnih dogadjaja, scena,koje su se ponavljale i ponavljale.... moja psih. zna dobro o cemu se radi i sama tvrdi da je to jedan od najistripovanijih slucajeva poremecaja kod te osobe koja u meni izaziva strah....

A to sa mackama, pa toga se manje svi vise plasimo, jeste culi za onu babu koja je umrla i zivela je sama i imala je desetak macaka i onda su konacno posle nekoliko nedelja izvalili les, tj. smrad(komsije valjda) i nasli je kako je macke jedu!!!!! bilo u novinama!!! dddrrr5

Share this post


Link to post

plasim se smrti, bolesti, nemocnosti, kad god mi nije dobro mene hvata teska panika ako ne znam sta zaista nije u redu samnom. inace moja najveca fobija ima veze sa mojom porodicom, tj. nekim clanovima koje da bih videla i prezivela moram da ubijem lekovima za smirenje...... mene su izlagali godinama katastrofalnim psihickim torturama tako da mi se od toga razvio napad panike jer sam stalno u strahu od tih nenormalnih dogadjaja, scena,koje su se ponavljale i ponavljale.... moja psih. zna dobro o cemu se radi i sama tvrdi da je to jedan od najistripovanijih slucajeva poremecaja kod te osobe koja u meni izaziva strah....

A to sa mackama, pa toga se manje svi vise plasimo, jeste culi za onu babu koja je umrla i zivela je sama i imala je desetak macaka i onda su konacno posle nekoliko nedelja izvalili les, tj. smrad(komsije valjda) i nasli je kako je macke jedu!!!!! bilo u novinama!!! dddrrr5

 

 

SVE ISTO::kao da sam ja pisala..od rije?i do rije?i..

Blago nama.. :sadangel:

Share this post


Link to post

Plasim se da ne izadjem iz ovoga prekasno za mnoge stvari. Plasim se da li je i sada u stvari prekasno?

Kada sam prvi put pala ispit a zato i upis u trecu godinu mislila sam da je sve prekasno. Kada sam postala apsolvent (e, hvala bogu da je bilo u dozvoljenom okviru, i da nisam placala ovom bezveznom fakultetu!) sa dve godine zakasnjenja mislila sam - prekasno, gotova sam.

Sada kada vucem dva ispita u 30 godina znam da sve to nije bilo prekasno. Ali, sada sam, na zalost konacno u pravu. Do :devil: - jeste prekasno po svim kriterijumima vasione! dddrrr5

Plasim se posla i svog tog zaboravljenog gradiva od pre deset :blink: godina. Plasim se da cu se na kraju osecati kao neko ko se pretvara da to sve zna, a da ce mi diploma biti papir u koji ne verujem.

Plasim se i da cu se osecati kao neko ko se pretvara da je odrastao. :clapping: (dok me izgled jos ne odaje :batine: )

Plasim se da ne radim jednog dana svojoj deci ono sto su moji radilli meni. :D

Plasim se svega sto je uzasnije od smrti - nuklearne kastastrofe, bolesti koje ti oduzmu dostojanstvo - ali ovo mi nisu nikakvi opsedajuci, nego normalni strahovi. I imam nadu da ce ovaj ludi svet, koji je i onako uvek prezivljavao na ivici i protiv svih verovatnoca, i dalje nastaviti da to cini. :srce:

Share this post


Link to post

@tehanu

Mnogo optimisticnije zvucis na mojim postovima o besu ... :ranting:

Shalim se i ja kao i ti imam taj strah da kad budem izasao iz svega ovoga da ce za mnoge stvari biti

prekasno i da cu stalno trcati za vozom koji je odavno napustio stanicu.Pa cak i ako ga stignem mozda se desi

da ukapiram da taj voz ne ide kuda sam ja hteo :hmmm:

Sto se tice strahova vidim da svi imaju istovetne boljke , stoga bi bolje bilo da izdamo neki album sa samolepljivim slicicama sa svim strahovima koje imamo.

Share this post


Link to post

Sto se tice strahova vidim da svi imaju istovetne boljke , stoga bi bolje bilo da izdamo neki album sa samolepljivim slicicama sa svim strahovima koje imamo.

 

E kako dobra ideja :haha: ^_^

Share this post


Link to post

Bas se nesto pitam kako bi izgledala moja slicica straha od ljubavi. :haha:

Share this post


Link to post

bojala sam se sizofrenije, ludila, bolesti - psihickih najvise. nedavno mi je jedna osoba rekla da sam ja u stvari hipohondar na psihickim bolestima...cak sam jednom otisla do jednog psihologa i rekla mu kako mislim da sam ja victim of projective identification!!! a odkuda mi to...nista samo mi je naupmao taj termin, ukucala u google, i 100% se prepoznala u tome.... a on zinuo kaze pobogu si otkud ti to, to je sasvim podsvjestan proces. ali ja sam u tom periodu vise razmisljala o svojoj podsvjesti nego o svjesti. sada se bojim manije, bojim se da necu postati seksualni manijak.... i bojim se sto mi zivot prolazi u ovakvom stanju...nista me dovoljno ne zanima...cijelo vrijeme mi je dosadno i ne znam sto bih sa sobom....i pored tableta ima malo napretka ali ne vjerujem da mi tablete mogu dati volju za pokretanjem neceka sto ce me drzati dovoljno zainteresovanom.... eto....bojim se dakle zivota.... puse svima

Share this post


Link to post

.... eto....bojim se dakle zivota.... puse svima

 

Malamala, ovo je super zaklju?ak!

I mislim da je kod ve?ine nas zapravo glavna boljka upravo to...uhvatiti se u koštac i živjeti.

Share this post


Link to post
sada se bojim manije, bojim se da necu postati seksualni manijak.... i bojim se sto mi zivot prolazi u ovakvom stanju...nista me dovoljno ne zanima...cijelo vrijeme mi je dosadno i ne znam sto bih sa sobom....i pored tableta ima malo napretka ali ne vjerujem da mi tablete mogu dati volju za pokretanjem neceka sto ce me drzati dovoljno zainteresovanom.... eto....bojim se dakle zivota.... puse svima

 

 

Znam kako se osjecas, i ja cesto osjecam neku prazninu, dosadu, sto li...

Moj problem je u tome sto ja nemam neki drustveni zivot (tj. osim moje obitelji, ako se to moze racunati), nemam hobije, nista sto bi me posebno zainteresiralo. I sigurna sam, zato sto nemam nista sto bi me okupiralo da provedem kvalitetno vrijeme, odajem se svakojakim mislima i strahovima.

Strah od zivota, smrti, starosti, bolesti, obaveza, posla, buducnosti, nema cega nema.

Ali, cini mi se da AD polako sjedaju na svoje mjesto, sada nisam tako cesto u bedu, kao da se vise okrecem RL... :P Ne zelim se previse nadati, vec sam se jednom razocarala, ali definitivno postoji pozitivni pomak.

Share this post


Link to post

@tehanu

Mnogo optimisticnije zvucis na mojim postovima o besu ... :ranting:

Shalim se i ja kao i ti imam taj strah da kad budem izasao iz svega ovoga da ce za mnoge stvari biti

prekasno i da cu stalno trcati za vozom koji je odavno napustio stanicu.Pa cak i ako ga stignem mozda se desi

da ukapiram da taj voz ne ide kuda sam ja hteo :hmmm:

Sto se tice strahova vidim da svi imaju istovetne boljke , stoga bi bolje bilo da izdamo neki album sa samolepljivim slicicama sa svim strahovima koje imamo.

A kako cemo da menjamo duplikate? :P

:hmmm: Ovde nije preporuciljivo biti dobar u tapkama!

Share this post


Link to post

ko sakupi sve slicice dobija za nagradu cetvorocasovni provod na trgu punim ljudi

Share this post


Link to post

bojala sam se da ?u poluditi,još se uvjek bojim velikih gužvi, ?ekanja u redu na blagajni u banci... kada mi ljudi prilaze....

Share this post


Link to post

Bojim se da ce mi se ovo stanje produziti do u nedogled.

Bojim se da vise nikada necu osjetiti mir, zadovoljstvo, potrebu za smijehom, veseljem, zelju da radim nesto pozitivno, zelju da doprinesem necim korisnim svojoj obitelji, ljutnju, strast, sve ono sto normalni ljudi osjecaju. :clapping:

Share this post


Link to post

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
Sign in to follow this  

×
×
  • Create New...