Jump to content
Depresija Forum
Ado

Da li imam psihozu?

Recommended Posts

Kada vidim nekoga npr. tuznog, odmah se osjecam kao i on, kada vidim nekog bijesnog i ja bih odmah da polupam sve, kada vidim nekog nervoznog onda sam i ja nervozan. Jednostavno, osjecam ono sto drugi osjecaju, tj.siguran sam da se osjecam identicno kao i te osobe u datom momentu???

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Ne znam, ja mislim da je to problem kada ne pronalazis sebe, odnosno nisi zadovoljan svojim zivotom, pa trazis neki "objekat" kao model identifikacije. Pokusavas nadomjestiti prazninu u sebi tako sto ces je popunjavati tudjim emocijama...Bar se meni slicno to desavalo i tako sam ja to analizirala kod sebe, jer kad god bih ja sama bila emotivno ispunjena, apsolutno nisam obracala paznju na emocije drugih ljudi (sto ne znaci da nisam nekoga tjesila, pruzala podrsku i slicno, ali nisam te tudje osjecaje dozivljavala kod sebe). Moze biti da je kod tebe jasno izrazena empatija, ili da je ta empaticnost presla svoje granice. Ja sam jedno vrijeme imala osjecaj da neko moze da mi otme srecu ilijepo raspolozenje, kao da ta sila srece naprosto predje na nekog drugog i, ma koliko da sam raspolozena, ako se u mojoj blizini pojavi ta osoba koja moze da mi "otme" osjecaje, ja se unervozim i postanem razdrazljiva. To bi obicno bila neka bliska mi osoba koja je cesto u mojoj blizini i zato mi je bilo jos teze. I kada nije bila tu ja sam se osjecala jadno, jer me je grizla savjest zbog tog cudnog osjecaja koji je takodje izazivao ljubomoru na tu osobu, sto je dodatno izvlacilo moje kajanje i samokaznjavanje...Sve je to bio znak da nisam dovoljno fokusirana na sebe i na svoj zivot, da nisam zadovoljna svojim unutrasnjim bicem i razni osjecaji su se javljali kao posledica toga.

To je moje misljenje, ali najbolje bi ti bilo da se konsultujes sa strucnim licem. Samo hrabro! ;)

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Ado, a zašto bi to bila psihoza??? I zašto bi to bio poremećaj?!? Oni koji su zaboravili suosijećati sa drugima se trebaju pitati šta je sa njima, a ne ti! Tvoji osjećaji su pokazatelj da nisi samo ljuštura i da ti je zaista stalo, a ako si otišao malo u ekstrem ne brini, vrlo vjerovatno si u nekoj osjetljivoj fazi pa tuđi osijećaji više utječu na tebe. I ja suosjećam jako i ne smatram to nikakvom bolešću niti problemom sa samoidentifikacijom!!!

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Imaš naglašenu empatiju. U psihozi empatija odumire.

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Harisma, draga, kad pogledam tvoj "interests" isti je kao i moj, a to mi samo pomaze da budem jos ludja nego sto jesam!

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Ko rano poludi, život mu prođe u veselju :D

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Pozdrav svima, više nisam pametna i ne znam kako gledati na sve ovo i, najvažnije, kako razumjeti i eventualno pomoći frendici.

 

Dakle...Prije malo više od dvije godine moja je frendica počela govoriti kako se čudno osjeća. Da osjeća neku energiju u dlanu, vibracije i slično. Rekla sam joj da ode doktoru, da nije možda neki živac se ukliještio pa joj trni ruka - rekla je da nije to to. Fakultet je skroz zapustila, dala je otkaz na poslu i odjednom je samo o tome pričala. Stalno. Počela je čitati knjige o bioenergiji a nikada nije posjetila nekog bioenergetičara iako sam joj predložila. Tijekom ove dvije godine ona se potpuno promijenila...Ne želim duljiti, ima fakat puno sitnica tu, ja ću se držati najvažnijih stvari.

 

Ona stalno osjeća tu energiju, uvjerena je da je vidovita (do toga je došla nakon što je čitala neku literaturu o vidovnjacima), pa je bila uvjerena da je autist (pogađate, nakon što je čitala knjigu nekog autiste), sada je uvjerena da je ovo božji dar i da ima misiju na zemlji. Već dvije godine ništa ne radi, nijedan posao nije tražila, faks je potpuno zanemarila, ne želi izlaziti, a kada se vidimo samo o ovome priča. Toliko puta mi je plakala, bila nervozna, dramatizirala i što već ne - uvijek sam je slušala, tješila i davala joj savjete. Ništa nije urodilo plodom. Došlo je do toga da je sada skroz druga osoba, više se ne zna ponašati u društvu, totalno se otuđila (ne izlazi više, ne samo u noćne provode nego joj se nigdje ne da osim na te kave gdje mi se jada, stalno izostaje s faksa)...Ima dečka koji je stvarno dobar mladić ali su se upoznali kad je već bila u ovoj fazi pa njemu valjda nije ništa čudno u tom njenom ponašanju (iako često kada smo u društvu spomene kako trebamo izaći s njom, da se mora malo zabaviti) iako se ona često i njemu rasplače i slično. Ali kad kažem "često", onda stvarno mislim često i bez razloga.

 

Danas je to ovako: Svako druženje odbija, ima periode kada plače i periode kada je sretna i to traje dvije godine (rekla sam joj da je to možda depresija i da bi mogla otići i porazgovarati sa psihologom ako joj treba netko objektivan). Uvjerena je da je sve ovo priprema "za osobu kakva treba biti", što god to značilo. Ne sviđa joj se fakultet na kojem je, a ne zna što bi drugo radila. Žali se što nema hobije i što većinu dana leži i "meditira" a ništa što joj predložim joj - ili ne odgovara, ili joj bude zanimljivo svega par dana (izleti, fizička aktivnost, odlasci u kazalište ili kino, izlasci, fotografija, slikanje)...Kaže da je nitko ne shvaća, da je nikada nećemo moći shvatiti. Sjedimo na kavi a ona se uhvati za glavu, zajauče i okrivi me da je boli glava od mene, tj.da je pokupila moju bol. I to stalno radi, u sred predavanja zajauče jer je kao nešto zaboli od nekoga. Totalno neprilagođeno, stavlja i sebe i druge u neugodne situacije. Uvjerena je da sanja proročke snove a zapravo je riječ o normalnim snovima. Svaki dan je kadra prepričavati san od prošle noći kao da je neko čudo. Totalno je pokvarila tjelesno držanje jer tu ruku u kojoj osjeća energiju (ili što li već) drži skroz pod čudnim kutom i ukočenu kada hoda, skroz čudno hoda i čudno se izvija (ne znam to opisati) kada stoji na mjestu, kao to joj tijelo to traži - tako se opravdava.

 

Ovo su samo najbitnije stvari, bilo je tu svega...Od toga da uporno pokušava svakoga izliječiti polaganjem ruku i onda tvrdi da osjeća energiju i da se nešto događa, a s moje strane stvarno nema ništa čudno kad to na meni radi. Pa je uvjerena da je imala stigme zato što je imala točkice na stopalima i nadlanicama. Uvjerena je da ima božji poziv za to nešto. Kažem: "Što nešto?" jer ni ona ne zna objasniti što je, kaže da je uglavnom u njenoj glavi i da mora smisliti što će s tim, jer se želi "tim nečim" baviti u životu. U međuvremenu ništa ne radi, ne trudi se oko faksa, ne pokazuje interes za društvom ni za hobijima, stvarno ne znam što je u pitanju...I da, muče je strašne periodične nesanice.

 

Može li se ovo smatrati psihozom? Koliko sam čitala, puno simptoma ima...I ako jeste psihoza, kako joj pomoći? Ako krenem u razgovor s njom, ništa neću postići kao ni prošle dvije godine - ona je uvjerena da je dobro i da je ne razumijemo. Stvarno ne znam što napraviti....

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

ovo je cista psihoza :)

i takvoj osobi ne mozes puno pomoci jer te ona nece nikad doziviti, i ne mozes joj objasnjavati da ima problem jer ti nece vjerovati, razumijes??? ona misli da je ona potpuno normalna

znas sto mozes napraviti, porazgovaraj s njezinom obitelji, odvedite ju kod psihijatra, na lijecenje, u bolnicu, bilo kam, to neka bude prvi korak, to je JEDINO rijesenje jer u takvom stanju ne pomaze niti razgovor niti neko razumijevanje i podrska

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

:(

Stvar je u tome što njena obitelj to ne doživljava kao problem, a i ljudi su kojima "psihički problemi ne postoje." Roditelji joj samo daju novac iako ima 24 godine, pa ni ne treba raditi. Braća i sestre su odrasli ljudi koji imaju svoje familije, njima to nije problem dokle god ih ne ugrožava - samo ju pitaju povremeno što je tako čudna na što se ona naljuti i ostane na tome.

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

mislim da to nije psihoza,

ona po meni ima socijalnu fobiju i depresiju i možda anksioznost...

ne može se nositi s vanjskim svijetom, pa se je izolirala i stvorila neki svoj svijet, i normalno, ako je svoje misli i svoju energiju i sve posvetila proučavanju i doživljavanju čudnih stvari, mora i ona biti takva, tj.ona to onda mora nekako prezentirati prema van...

koliko znam, ako je u pitanju psihoza onda ona mora vidjeti i čuti neke stvari i sl. i tu treba biti oprezan, skontati je li ta osoba (ako kaže da čuje, vidi, bla bla) laže ili istinu govori...

tj.na doktoru je da otkrije je li njoj mozak oštećen tako da ona čuje zvukove i te druge stvari...druga stvar je to kako ona doživljava, tj.kaže...

 

e sad, opet po meni,

ona bi trebala na psihijatrijsko liječenje s jednim dobrim promatranjem, tj.da se vidi što je...i paziti koji doktori, bla bla (to bi bilo idealno ako ona nema ništa protiv psihijatrije, a opet paziti da ne završi u sobi s psihotičnim osobama jer će se tu svega nagledati i tek bi se onda izgubila).

ili neki dobar psiholog s kojim bi i ti isto trebala surađivati (to ako ne želi na psihijatriju)...

uz AD i još par tableta za smirenje i sl...uz psihologa, tvoju pomoć i određeno vrijeme može se vratiti u normalan ritam (e, ovo treće funkcionira za osobe koje postanu svjesne da im psiha ugrožava kvalitetu života i odluče si pomoći).

 

moje skromno mišljenje,

i svaka čast što se boriš za prijateljicu :)  znam i sama kako je to teško :) 

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Hvala ti na odgovoru.

 

Koliko sam shvatila čitajući, nije nužno da osoba ima halucinacije, one se navode uz deluzije. Stigme koje je ona uvjerena da je imala, poziv koji ima po njenim riječima, tvrdnje da osjeća kada nekoga u njenoj blizini nešto boli, ta energija koju tvrdi da osjeća u dlanu, to me navelo da mislim da nešto nije u redu. Uz, naravno, distanciranje od ljudi, zanemarivanje obaveza i društvenog života, bezvoljnost, loše raspoloženje, reakcije plakanjem, tvrdnje da često plače po nekoliko sati...Sve mi je to zabrinjavajuće.

 

Odlučile smo dvije prijateljice i ja s njom razgovarati, one u stvari nisu nikada s njom ozbiljnije o tome pričale - a ja stvarno sama ne mogu opet, zadnji pokušaj je završio opet njenim opisivanjem vlastitog stanja, tvrdnjama da je nitko ne razumije, da ni ne možemo razumjeti, da je ona istodobno i super i grozno ali da je to sve u svrhu toga da postane bolja osoba, pa priče o vjeri i slično...Na svaki moj savjet odgovara: "Dobro, ali nije to - to"...I slično. Tako da sama stvarno ne mogu i ne vidim smisao. Sastat ćemo se prvo nas tri, malo čitati literaturu i proučavati simptome i onda sjesti sa njom i mirno joj reći da smo zabrinute i da joj želimo pomoći, i da nam kaže kako je. A onda kroz razgovor spomenuti psihologa ili psihijatra, ukazati na to da smo se raspitale i da smo naišle na neke simptome koji se podudaraju s njenim slučajem.

 

Znam da će joj biti glupo i da će to opravdati time da je ne razumijemo i da je normalno da tražimo lijek u zapadnoj medicini kada je njoj sasvim dobro, ali nekako se nadam da će barem jedan posto od svega toga doći do nje. A onda je na njoj da odluči hoće li potražiti pomoć ili i dalje biti uvjerena da je odlično i da joj nikakva pomoć ni olakšanje ne trebaju...

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Niklina, pa daj pogledaj depresivno-anksiozne ljude na forumu i sociofobicare, pa pogledaj ovu zensku i njen zivot

ti neki njezini nekontrolirani ispadi emocija i nesigurnost ne iskljucuju mogucnost psihoze

psihoza je totalno poremeceno stanje, apsolutno sve je moguce

ne mora ona odmah postati serijski ubojica i vidjeti vraga, ali te ideje o bozijoj misiji, nadnaravnom, da ona to osjeca, pa onda ta nagla promjena ponasanja, asocijalnost, promjena licnosti, tvrdnja MENE NIKO NE RAZUMIJE, ja sam u pravu a niko ne kuzi...tipican primjer psihoze. bila je nedavno zenska tu koja je umjesto bioenergije imala reiki kao "okidac" psihoze, tema je par redova ispod tvoje

u svakom slucaju, ono sto je ocito jeste da ju treba odvesti psihijatru

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

shvaćam što govoriš,

ne znam ni ja jel to točno što ja mislim...

imam ja u kući jednu što je imala običaj gonjati nas nožem, ne izlaziti iz kuće po 10 godina, imala je psihotična stanja...

danas s tom osobom idem u psihijatra, u biti ima već nekih 5-6 godina, i oni to tako ne gledaju jer ima velika razlika između.

 

osoba prvo bila depresivna, anksiozna i imala neke vrste fobije, pa počela imati simptome psihoze...

nema liječenja lijekovima za psihotičare iako su imali psihotične epizode, liječi se depresija...tj.ono prvo!!!

naravno, ukoliko je osoba u privremenoj psihozi uzrokovanoj dugotrajnim neliječenjem anksiozno-depresivnim poremećajem i slično-daju se jači sedativi, da recimo izađe ta psihoza, i onda se liječi ono prvo...

tu se često rade greške, osobe budu dugotrajno depresivno-anksiozne, manične itd, kupe neke stvari u sebi i probiju jedan dan, kako se to manifestira-dobiju valjda kao živčani slom i izvaljuju iz sebe nekontrolirano sve za čime imaju nagon, od urlikanja, fantaziranja, gubitka relanosti, prijećenja itd itd.

ako se tim osobama daju psihotici kao terapija i jake tablete, teško da će ikad više na zelenu granu...

 

sad ne znam možeš li shvatiti što sam mislila reći, nezgodno mi je za objasniti...

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Bipolarni, prilično sam uveren da je u pitanju bipolarni.

Nikakva šizofrenija ili tome slično.

To nisu izolovane psihotične epizode kod nje, ima mnogo afektivnih smetnji, promena raspoloženja, mada koliko ja mogu videti dominira depresivnost.

Autistični simptomi (asocijalnost, anhedonija itd) se opisuju u šizofreniji ali ekstremno, kod nje nije toliki ekstrem i to je depresivno.

Siguran sam da pati od bipolarnog afektivnog poremećaja I tipa, gde doživljava psihotičnost podjednako u depresivnim ali i u maničnim fazama...

Verovatno je od onih sa bipolarnim koji dominantno proživljavaju psihotične epizode unutar velike depresije...

Po ovome što čitam bilo je i grandioznih deluzija, što je vrlo često u bipolarnoj psihozi...

Navela si i tipične prikaze mešovitih afektivnih epizoda.

A posebno je bitno to što joj se raspoloženje menja bez očiglednog razloga, opet bipolarna karakteristika.

Psihijatar nisam, niti bilo kakav doktor medicine, ali patim od blažeg oblika autizma i bipolarnog I tipa, sa psihotičnošću, tako da vrlo dobro znam zašto sve ovo pišem...

Neophodno je pokušati je ubediti da ode do psihijatra i dobije antipsihotik i stabilizator...

Ali je mnogo teško bipolarnu osobu naterati da ode kod psihijatra, posebno kad je psihoza u toku...

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Hmmm...Djelomično bi se složila sa Apollonom, iako moram priznati da je moguće da se nosi sa senzacijama koje ne zna kako objasniti. Poglavito ako u vlastitom okruženju ima osobu koja brije na bioenergije, energije i prijenos osijećaja općenito.

 

U najobičnijoj anksioznosti se dosta ljudi žali na trnce u rukama, ona ih sebi možda objašnjava na taj neki sulud način. Ne znam ;)

 

Ja sam u svojim počecima zaista zabrijavala na svašta jer imaš tu nekih hrpu senzacija za koje imaš osijećaj da su pale sa Marsa (iako čovijek poslje tek skuži koliko su zapravo prisutne cijelo vrijeme, samo u blažem obliku) i ne znaš kako sebi objasniti koj ti je k...A u okruženju sam imala ekipu koja je brijala na čaranja, crnu magiju i pizde materine. I sad najedanput ja ne mogu ući u prostoriju punu ljudi jer se bojim a da ni sama ne znam čega, pa jebi ga počneš sumnjati u sve, jer ne znaš da to što imaš je glupa anksioznost i opsesivne misli.

 

Ja sam čak inzistirala svojoj psihijatrici sa epizodom psihoze i ona tvrdi uporno da je to bio samo moj pokušaj da si objasnim nešto što nisam razumjela.

 

Uglavnom, da skratim štoriju od kunelića, ovaj post meni osobno nije jedan od onih gdje bi ja sa nekim svojim znanjem stavila ruku u vatru da je psihoza u pitanju, iako ne bi stavila ruku u vatru da nije, ali ono što je sigurno jesteda treba naći način da dopreš do nje i da potraži pomoć.

 

BTW. Niklina, psihoza uopće ne mora imati nikakve halucinacije među simptomima da bi bila klasificirana kao psihoza...Dovoljno je da zabriješ da si Gaj Julije Cezar i da u to vjeruješ, ne moraš ništa ni čut, ni vidjet čega nema :)

Edited by blackadder

Share this post


Link to post
On 9/14/2012 at 7:22 PM, Apollon said:

Bipolarni, prilično sam uveren da je u pitanju bipolarni.

Nikakva šizofrenija ili tome slično.

To nisu izolovane psihotične epizode kod nje, ima mnogo afektivnih smetnji, promena raspoloženja, mada koliko ja mogu videti dominira depresivnost.

Autistični simptomi (asocijalnost, anhedonija itd) se opisuju u šizofreniji ali ekstremno, kod nje nije toliki ekstrem i to je depresivno.

Siguran sam da pati od bipolarnog afektivnog poremećaja I tipa, gde doživljava psihotičnost podjednako u depresivnim ali i u maničnim fazama...

Verovatno je od onih sa bipolarnim koji dominantno proživljavaju psihotične epizode unutar velike depresije...

Po ovome što čitam bilo je i grandioznih deluzija, što je vrlo često u bipolarnoj psihozi...

Navela si i tipične prikaze mešovitih afektivnih epizoda.

A posebno je bitno to što joj se raspoloženje menja bez očiglednog razloga, opet bipolarna karakteristika.

Psihijatar nisam, niti bilo kakav doktor medicine, ali patim od blažeg oblika autizma i bipolarnog I tipa, sa psihotičnošću, tako da vrlo dobro znam zašto sve ovo pišem...

Neophodno je pokušati je ubediti da ode do psihijatra i dobije antipsihotik i stabilizator...

Ali je mnogo teško bipolarnu osobu naterati da ode kod psihijatra, posebno kad je psihoza u toku...

 

Mene zanima, je li se iz depresije može preći u bipolarni?...

Ako može, je li onda pametnije oprezno liječiti depresiju s ponovnom pohranom serotonina (tj. pomoću AD), nego da se daju antipsihotici?

 

On 9/14/2012 at 9:32 PM, pukla_ko_kokica said:

BTW. Niklina, psihoza uopće ne mora imati nikakve halucinacije među simptomima da bi bila klasificirana kao psihoza...Dovoljno je da zabriješ da si Gaj Julije Cezar i da u to vjeruješ, ne moraš ništa ni čut, ni vidjet čega nema :) 

 

Ma ne znam puno o psihozi, pa ne mogu puno uspoređivati, al me full zanima...

Koja je razlika između, ajmo reći, psihotične osobe i osobe koja je imala psihotičnu fazu?

(tj.zanima me kako na to psihijatri gledaju)...

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Hmmm...Jasno mi je da ni ja ni vi ne možete dati dijagnozu, ali očito joj je pomoć potrebna. Ne znam kako doprijeti do nje - ona sama se ne može odlučiti na odlazak psihijatru sve dok je uvjerena da je jedina normalna, a mi ostali je ne razumijemo...Također, ni ja je ne mogu natjerati na posjet doktoru koliko god se trudila. Što onda, čekamo da joj se toliko stanje pogorša da je se prisilno hospitalizira? Ili je pustiti da i dalje se ovako ponaša, izbjegavati tematike o kojima stalno priča i ne dopustiti da mi isiše toliko energije koliko to radi u zadnje vrijeme? Ne znam :(

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Čuvaj energiju i zdravlje Ivna ko zmija oči. Pomogni koliko možeš, ali ne na uštrb sebe. Oće nas te boleštine i tu se ništa ne može u smislu da netko osim nas samih može to promjeniti. Čak i kad su puno manje stvari u pitanju, a kamoli neka možebitna psihoza kod koje i je najveći problem što osoba smatra da je jedina normalna, a svi ostali ludi.

 

@Niklina:

Ja cijelu priču shvaćam ovako: Postoje neke prijelazne dijagnoze, odnosno poremećaji koji mogu preći iz jednog u drugi, i postoje oni koji egzistiraju sami za sebe ili uz sebe imaju još neki drugi poremećaj, neovisan jedan o drugom. Depresija ima više vrsta, da li se neka može razviti u bipolarni-ne znam, ali obzirom da sam bila u vezi sa bipolarcem i čovijekom koji je bolovao od PTSP-a znam da je oduvijek depresivno-maničan-psihotičan (u njegovoj varijanti puno manje - ideje jesu grandiozne, ali imaju neki doticaj sa realnošću) i da nikad prije nije imao neku od depresija.

 

Što se tiče nekog razdoblja koje ti liči na psihozu iliti faze, ukoliko se nije ponavljala riječ je samo o epizodi, ali moj Apollon će ti to bolje znati reći. Sve što znam o psihozi on me naučio :D

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

:wub: Kokice...

 

@Niklina, depresija je obično prva epizoda koja se pojavi unutar bipolarnog poremećaja. Ali postoji opasnost od toga da osoba sa unipolarnom (običnom) depresijom, usled korišćenja antidepresiva postane bipolarna...

 

Bipolarni afektivni poremećaj se ne bi trebao lečiti antidepresivima, već stabilizatorima (antiepilepticima), zato što antidepresivi obično pogoršavaju stanje bipolarnih pacijenata bez da pokažu neki pozitivan efekat.

 

Ovo što se tiče toga koja je razlika između onih koji sad imaju psihozu i onih koji su je imali je prilično jednostavno:

 

Prilikom psihotične epizode, pacijent ne shvata da ima bilo kakav problem. Sve što mu se događa, bilo da su u pitanju potpuno iracionalne ideje (deluzije), halucinacije ili kombinacija to dvoje pacijent shvata kao sopstvenu realnost i odbija lečenje jer ne shvata zašto bi se lečio kad "nije bolestan".

 

Kada se psihotična epizoda završi, i u šizofreniji ali i u bipolarnom afektivnom, obično dolazi do teške depresije. Obično je ta postpsihotična depresija uzrokovana shvatanjem pacijenta da je njegovo ponašanje tokom psihotične epizode bilo pogrešno, da je napravio štetu sebi u životu, da je možda povredio druge ljude i da je to vreme apsolutno izgubljeno. Kada se završi psihotična epizoda pacijent je svestan svega što se dešavalo i da je to zapravo bilo nešto što se ne može klasifikovati kao normalno ponašanje, ali obično ne dolazi do priznanja pacijenta lekaru kako se svest o bolesti povratila. Veoma se često dešava, posebno u bipolarnom poremećaju, da pacijenti odbijaju da priznaju lekarima da su bili u maničnoj psihozi, zato što pod uticajem depresije sve deluje mnogo crnje i dalje, tj.mnogo manje euforično nego što je zapravo bilo...

 

Znači osnovna razlika između psihotičnih i nepsihotičnih je uvid u svoje stanje, a nakon kraja psihotične epizode obično sledi teža depresivna epizoda.

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Joj, joj, joj, to je sve moja prijateljica, i tako mi je se činilo da nešto nisu u redu napravili...

Ona je imala psihotičnu epizodu i hitna ju je doma pokupila, ona nije htjela dobrovoljno otići, al kad su došli po nju sama je ušla u hitnu i derala se na njih...Tamo na psihijatriji (to je bilo drugi put kad je otišla) derala se na mater i imala vjerovatno tu psihotičnu fazu...

A kad je prvi put primljena na psihijatriju isto tako silom, ona se zezala sa cijelim odjelom, nije imala psihotične faze, studirala je socijalni rad, i ona se tamo postavila kao da je na praksi ali je napravila zajeb, postavila se kao socijalni radnik a njihovo je da stanu kraj pacijenta i slušaju i čekaju taj neki otpor, i tako ti je ona, smota, prešla cijeli psihijatrijski odjel i slušala, slušala, slušala :( 

I kad je taj prvi put izašla, kažu njezini da je izašla gora sto puta nego što je otišla...Tad je dobila psihotične epizode i onda je išla taj drugi put na psihijatriju...

I sad je eno doma, vegetira :( 

A meni djeluje da je sad u nekoj maničnoj depresiji i u tom bipolarnom, ali pazi što ona sada pije: Moditen od 1 mg ujutro i neki Lamictal 0,25 x 0,25 x 0,25 mg i možda Apaurin navečer...

Ali ja mislim da je to totalno kriva terapija za sada, imam osjećaj da joj treba anksiolitik, a on se ne daje uz Moditen ili kako...

Ja kad sam s njom, ona se skroz prebaci u realnost ali ona je sada u tim zidovima, treba se suočiti s tim što je napravila dok je bila u psihozi...

Zato ja mislim da bi joj dobro došli anksiolitici i AD...

A imam frendicu koja je isto tako imala psihotičnu fazu ali ona je lako došla do dobrog psihijatra i familija joj je drukčija, tako da joj se nije dogodila ta manična depresija nakon psihotične faze jer je valjda na odgovarajućoj terapiji...A nisam sigurna može li se njoj isključiti prije živčanog bipolarno ponašanje...

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Sve je to loše što si napisala i potpuno razumem situaciju...Imao sam i ja tripove u kojima sam izigravao doktora medicine i bioenergijom sam lečio sve bolesti...Psihotično.

Lamictal i ja pijem, za bipolarni poremećaj se koristi. To je antiepileptik. Sprečava pojavu i manije i depresije. Takođe on je jedini lek iz klase antiepileptika koji ima i ANTIDEPRESIVNE osobine, pa može pomoći dosta u bipolarnoj depresiji.

Anksiolitici joj ni za šta ne trebaju ako je u toku "vegetiranje" kako si napisala, samo bi se navukla na te lekove i dobila dodatni problem.

Anksiolitici dobro dođu kod izrazite uznemirenosti, agresivnog ponašanja, nesanica, kad antipsihotici nisu još prodelovali i situacija je van kontrole.

Moditen je OK lek, pio sam ga ranije...

Svakako bi trebala potražiti neku dodatnu pomoć ako joj terapija ne pomaže, mada je potrebno realno oko mesec dana da bi se stvarni efekti lekova videli. Možda bi joj pomogli razgovori, psihoterapija?...To inače ljudima pomaže osim u slučaju psihoze koja je u toku (što kod nje nije sad) i u slučaju autističnih poremećaja kada ne dolazi do mogućnosti za normalnim razgovorom (moj slučaj). Srećno bilo njoj lečenje, a i tebi srećno uz nju...

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Anksiolitik mi pada na pamet jer, npr. nakon dugo vremena ja sam se vidjela s njom i išle smo po gradu šetat par sati a prije toga je gotovo pola godine bila samo u kući, išla bi na misu i u šetnju, ali i to je bilo ono čisto po rutinski...

 

I taj dan, ajme meni, ona je imala i anksioznost koju je susprezala i neke psihotične izjave, ne znam kako drukčije to objasnit...

 

Mi na trafici i ona gleda u neke novine i na njima Penelope Cruz na naslovnici, onako neki tupi pogled ima. I mene ta prijateljica pita je li ja vidim nju kako plače. Ja onako slobodno i šokirano kažem:  "Pobogu, ženo, ne vidim je da plače jer nema suza, možda ti vidiš neku tugu u njoj ali ne možeš reći da plače jer nigdje nema suza na slici?"...I tu ona dobije popizdikus, ajmo reći, tj.naljuti se na mene, nešto mi odbrusi i onda nastavi hodati, tj.pičiti ispred mene a ja klapam iza nje jer ne mogu brzo hodati od kralježnice :) I valjda kako odleprša ispred mene i prohoda, kao da se sabere jer je to nju isfrustriralo što ja ne vidim tu ženu kako plače, i onda nakon 5-10 minuta me sačeka i pita jel se ljutim, ja naravno kažem da se ne ljutim što i nisam, već da samo ne shvaćam to i objasnim joj radi čega...

 

i imala je još par takvih ispada, a imali smo i par normalnih komunikacija ali sam morala paziti, ništa joj govoriti što će je uznemiravati i žaliti se...

 

A kad bi ona bila u toj fazi brzog hoda, nakon jednog od tih ajmo reći ispada, kad bi opet počele pričati, humor ne bi pomogao, onda bi vikala na mene šta valjam gluposti, da je ona opterećena većim stvarima, i onda sam shvatila da tada nema igranja na kartu humora jer joj tada bude još gore, ona se tada povuče u sebe, preradi to u svojoj glavi što je muči, zafuma 10-ak cigareta i tek onda možemo se zezati...

 

Već drugi put kad sam je otišla posjetiti bilo je manje tih ispada jer sam se naučila kako joj pristupati, kad se trebam makniti i začepiti...

 

Zato mislim da je taj dan imala anksiolitik neki, bila je opuštena i nije je uznemiravala okolina, jer smatram da joj nije bilo lako hodati kroz buku, gužvu itd...I on bi je opustio i ona bi mogla pratiti moj ritam (ono, lagane priče itd) jer se ne bi previše uznemiravala...Tako ja nekako mislim jer sam ja tada popila Xanax ne bih li mogla to podnijeti, isprepadala me je, a kako sam popila Xanax on je mene smirio pa sam mogla biti realna i gledati kako joj pomoći.

 

A kako to ide kod tebe, ti imaš autizam, tj.neku vrstu ili?...

 

Je li vidiš ili recimo znaš kad trebaš prekiniti razgovor, tj.isključiti se?

 

I da li ti pomaže muzika u tom stanju općenito?

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

U tom slučaju ipak bi bilo bolje promeniti antipsihotik (Moditen) ili povećati doze, jer to sigurno nije bila obična anksioznost...

Da, imam Aspergerov sindrom što je jedan oblik autizma, kao i bipolarni I tipa...

Ne znam kako da se ponašam u razgovoru, ili sam preopširan ili šutim. Pričam samo o istim temama, ne učestvujem u nikakvim zajedničkim aktivnostima sa drugim ljudima, ne razumem kako ljudi funkcionišu, imam manjak empatije i npr. vest o nečijoj smrti me nimalo ne pogodi, ne volim kontakt sa nepoznatim ljudima, izbegavam razgovore telefonom prvenstveno zato što se ljudima ubacujem u toku priče i ne znam kad je moj red da progovorim i slično...

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Uf, slično nešto kao mojoj frendici (to je ova s reikijem što je sturmer spominjao par tema ispod). I meni se dugo vremena činilo da joj ništa nije, tj.da se samo glupira i ponaša ekscentrično, i da ću joj razumnom pričom nešto objasniti...Svi smo je nekako prihvatili kao takvu dok se nisu pokazale puno gore stvari (napadi na majku nožem itd). Sada mislim da joj nismo učinili uslugu što smo je prećutno odobravali u tom ponašanju, ali teško je nekog natjerat da potraži pomoć ako on to ne želi (a familija to skriva i pravi se da se ništa ne događa)...Što ti možeš napraviti? Po meni NIŠTA ako familija ne poduzme odlučujuće korake. I ova moja se dvije godine "vukla" okolo u tom stanju, a roditelji su to ignorirali...Mojoj prijateljici je sad malo bolje.

 

Jedino što mogu zaključiti jeste (a to je i kod tvoje vjerojatno) da je u pitanju kombinacija duhovno jako osjetljivih (otvorenih) osoba, a psihički nestabilnih...Tako da ih "udara" sa svih strana...Ni humorom ni nikakvom pričom nećeš u nje ništa postići, samo i jedino lijekovima.

 

Doduše, kod ove moje frendice je bilo puno teže stanje...Tako da nije bilo sumnje da je psihoza u pitanju čim su je silom odveli kod psihijatra. Tvoja mi se čini još uvijek negdje "između", tj.kao da to sve još uvijek nije eskaliralo do točke s koje nema povratka (zadržala se više-manje na suludoj i nerazumnoj priči)...I zato je izuzetno važno da što prije potraži pomoć jer vremenom vjerojatno neće biti bolje, nego samo gore i gore.

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now

×
×
  • Create New...