Jump to content
Depresija Forum
Sign in to follow this  
Shewolf

Nemam podrske u svemu ovome

Recommended Posts

Pozdrav svima!

Registrirala sam se zbog jedne stvari koja me muči. Tu je sada dosta toga a ne znam odakle da počnem...

Ovako, prvo ću reći da nisam još punoljetna (za 2 mjeseca) i da se već preko godinu i pol osjećam depresivno i anksiozno. Što sam vise depresivna,sve više sam anksiozna. Hm...Do prije mjesec dana nisam znala koja mi je dijagnoza iako sam pretpostavljala koja je...F41.2, mislim da će većina znati šta je to (miješana anksioznost i depresivni poremećaj).

 

Dakle, ovo tu sad je bitno...

Prije mjesec dana sam sama otišla kod psihijatra, nisam rekla mami niti ikome doma.

Kada sam joj sve rekla i pokazala sve te papire na kojima piše da moram uzimati antidepresiv i rezultate psih. testova, reakcija je bila da se ja mogu sama izvuci iz svega toga, da se moram trgnuti, da nikome doma nije lako s obzirom na to kakva je situacija i da meni ne trebaju AD (a morala sam joj reci zbog lijekova jer sam jos maloljetna)...Ona jednostavno nije za to da ja uzimam AD.

Nakon par dana smo išle zajedno kod psih. na razgovor o svemu tome, i opet je to sve ponavljala kako ja moram sama, kako se moram družiti sa svima doma, ne se zatvarati u sobu, jednostavno ŽIVNUTI. Psih. ju je uvjeravala da ja to ne mogu, serotonin i to blabla...

I onda, ono što je mene najviše od svega u tom razgovoru začudilo jeste kada je psih. pitala majku što moj tata misli o svemu tome i kako se on osjeca, rekla je razocarano. Ne znam što da mislim. Okej, zaboravila sam na to...

Psih. mi je prepisala Aktivin H jer majka nije htjela ništa drugo (jedva da je i to htjela, a još mi ga nije kupila). Kada smo otisle od psih, od nje muk, ništa o svemu tome...Sve drugo super, ali o tome ni riječi.

 

Imam osjećaj da mene krivi za to, da sam ja sama kriva za to, da umišljam, da dramim, stalno mi govori da nikome doma nije lako s obzirom na situaciju (u zadnjih par mjeseci smo u stisci s novcem)...Jednostavno ne želi shvatit. Razumijem ja da je njoj to sve još friško i možda sam joj trebala reći kada sam prvi put otišla, ali...Ja sam ju molila prije 6 mjeseci da me naruči nekom psihologu, ali ona je to zanemarila. Jednom mi je rekla da radije otiđem na kavu s prijateljicom, jer mi za to barem ima.

Očito ne zeli shvatiti da sam ja jedna od ne znam koliko ljudi na svijetu kojoj treba ovakva pomoć.

Pa ne bih sama otišla tamo da mi nije tako...

 

Rekla sam vec da sam depresivno-anksiozna, ali mene ta anksioznost toliko više smeta od depresije. Neki put ne mogu ni funkcionirati, svega me strah, dođe mi da samo uđem u kuću i ne izlazim.

 

Moram napomenuti i to da još nisam dobila svoj biljni lijek jer ona "nije za to" da ja to koristim...Prošli tjedan 5 dana sam ju molila i pitala je li kupila to, rekla je "da, na poslu mi je ostalo u vrećici" i tako svaki dan do jučer. Opet sam ju pitala i opet prodike o tome kako ne želi da ja to koristim, kako nikom nije lako blabla...I na kraju mi je donijela, i to Persen koji mi je psih. prepisala jer neki put ne mogu spavati, tj.većinom (kao što i vidite :D)...

Ne znam više šta da kažem, grozno je ovako se osjećati i znati da nemaš podršku i razumijevanje osobe od koje ti je najviše potrebna. Nadam se da će doći s vremenom..

I nadam se da ću od Vas dobiti koji savjet, vjerujem da su mnogi prolazili kroz ovo šta ja sad prolazim...

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Draga Shewolf,

Dal si mozda pomislila da tvoja mama brine za tebe i ne ume da ti objasni to, pa laze da je zaboravila lek itd. samo zato da ti ne bi pocela da ga pijes?

Ako pocnes sada, sa nepunih 18, da pijes antidepresive, tvoj mozak nikada nece imati prilike da se potpuno "organizuje" i sazri. Ti si jos uvek u periodu kada "rastes" i jeste da se tebi cini da si odrasla ali bioloski precizno receno: Nisi.

Da bi se normalno formirale i reorganizovale sve sinapticke veze u mozgu treba i nekog vremena i iskustva i ako sada vestacki sebi povecavas nivo serotonina, to ce verovatno biti jako lose po tebe u celini. Zato ti ne daje antidepresive i to je pametno. Ali postoje mnoge namirnice i biljni preparati koje mozes da koristis, od kantariona i kapsula sa kantarionom, preko Omega 3 i soja proizvoda, to su ti sve neki preparati koji deluju na nivo serotonina na prirodan nacin.

Aktivnost u sportu i sto vise vremena na dnevnom svetlu, razgovori s poverljivim osobama koje bi razumele, ukljucujuci i mamu kojoj treba otvoreno da kazes sve, pa i ovo sto nama pises.

Molim te probaj da se izboris, anksioznost je u tvom uzrastu skoro pa normalna kod inteligentne dece, tj.devojaka ali mora da se izdrzi...Pisi, trci, cepaj papire, udaraj u jastuke...Moras da nekako prezivis to sama...Molim te kao Boga da ne pijes lekove, jer nema potrebe jos uvek, a dace Bog pa nece ni biti potrebno...Molim te. Ti nemas pojma kakav je to pakao kad pocnes da pijes AD i ceo zivot ti to ostane kao kolica za invalide ili stake, ne mozes bez njih a ni s njima ti nije dobro...Molim te probaj bez lekova...

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

rano za lekove sto se mene tice do 19-te

ima gomila nacina za sredjivanje psihe

ako zelis inbox.

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Dobrodosla...Svaki savet koji ti treba, tu sam...Pozdrav

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Kod mene je bila ista situacija, ako hoćeš nešto moraš biti uporna, iako sam sad odbacila antidepresive, prvi put kad sam ih pila dali su mi predobre rezultate baš za anksioznost, imam istu dijagnozu kao i ti. Prvi put otišla psihologu sa 16, u to vrijeme nisam ni znala za lijekove nego mi je tad spomenuto prvi put. Lijekove sam pila prvi put sa 18 i to je taj period kad mi se desila značajna promjena, moji su naravno bili protiv lijekova, ali sam ih kupila sama, otišla sam psihijatru bez njihovog znanja, nisu bili ni skupi, ne vidim zašto ti treba odobrenje od roditelja za lijekove ako imaš recept bez obzira što nisi punoljetna? Ne znam u kojoj državi živiš ali neki lijekovi se mogu dobiti s popustom ili besplatno.

 

Moji su roditelji vidjeli koliko su mene te tabletice promijenile, postala sam otvorenija, veselija, više se družila...Ali opet su bili protiv tableta jer tu su bile nuspojave, budila sam se onako nateknutnog lica što ja nisam ni primjećivala niti me bilo briga, hormoni su mi se poremetili, udebljala sam se, jela sam za troje i onda su me stalno nagovarali da ih prestanem piti, nakon nekog vremena jesam, najveća greška u životu, od tad mi više antidepresivi ne djeluju nešto posebno.

 

Da bi sve bila veća ironija, prije koju godinu mama me nagovarala da počnem piti lijekove, da odem psihijatru kad se meni nije dalo. Jer se meni pogoršalo stanje, jer nisam ustala iz kreveta pošteno tjedan dana, jer sam stalno plakala i onda je bilo da mi trebaju lijekovi. Također u ono doba je bilo šta će ljudi reći ako saznaju da ja to pijem, kasnije je saznala da mnogi ljudi to piju i onda se sve promijenilo, kako se u medijima počelo govoriti više o depresiji tako su i oni mijenjali stav o tome. Kad se sjetim svega toga nekih 5 godina bila sam sama u svemu tome, a bila sam u velikoj depresiji, išla sam i u druge gradove do psihijatara, skupljala novac kako sam god znala, kupovala što god sam čitala da je dobro za depresiju...Hoću reći, iako si sama u tome ne mora uopće da bude nemoguće da pomogneš sebi, oslanjat se na druge inače nije dobra opcija.

 

Ako ti ne daje taj Aktivin H možeš jednostavno da kupiš čaj od kantariona, jeftin je, možeš ga naći gotovo svugdje, ja ga sad pijem. To ti je ista stvar, u tabletama je samo ekstrakt kantariona i najbolja stvar je to što ne mora niko ni znati zašto ga piješ, to je samo čaj.

 

A inače ne mogu da vjerujem što sad ovdje ljudi gore pišu kako nekome ne trebaju lijekovi, kako je rano, koliko god ja bila sad protiv lijekova smatram da ih je najbolje početi piti baš rano i ako joj je psihijatrica prepisala to sve govori, ako bude sad to odlagala, a stanje se bude pogoršavalo, kasnije će sve imati MANJE efekta, kad dođe do neke teže depresije onda ni lijekovi više nisu ništa posebno. I eto, ja sam sad u tom periodu kad mi lijekovi znače ko ovaj čaj, nijedan nema neki značajan efekat, samo nisam potpuno ukomirana.

 

Moj ti je prijedlog da nađeš načina kako znaš i umiješ, ako treba napravi cijelu dramu s roditeljima, oni nekad ne kontaju dok ne izdramatiziraš situaciju, nemoj govoriti o dijagnozama, dijagnoza ne izaziva suosjećanje, dijagnoza ne pomaže da te neko razumije, opisivanje stanja pomaže. Tvoji roditelji i milijun drugih ljudi misle ako je nešto psihički da se možeš izboriti sama s tim bez ikakve pomoći, da ti ne treba ništa, da samo trebaš da se trzneš, potrudiš i ostali niz gluposti. Ja sam znala sjediti na krevetu i plakati doslovno cijeli dan da bi tek tad moji roditelji skontali da mi treba neka pomoć. A psihologu možeš i sama otići besplatno, ne treba te uopće iko naručivati, uzmi stvar u svoje ruke.

 

Ako ti treba bilo što, slobodno se javi :)

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

jao ti imas evo sad 17 ja imam 15, znaci dve godine sam mladja...usla sam u sistem taj psihijatrijski u svojoj 12.godini, tad su me prvi put slali za lekove. dobila prvi put lekove u 13.godini jer sam imala generalizovani anx. poremecaj F41.1, i od tad moj psih. primeti da ja pored toga imam jos problema...ono, OK, nema veze, ako meni ne smetaju dobro je.

 

i onda ja posle nekog vremena postanem uzasno nestabilna: promene raspolozenja uzasne, pocnem da vredjam kog stignem, radim sve sto zelim jer ETO MOZE MI SE, i on mi kaze da je to poremecaj ponasanja F91, ali ne onaj klasicni, ovo je ozbiljan slucaj.

 

pre toga mi je dao istu dg koju ti mislis da imas (ili koju imas) - F41.2 kad su pocele te promene raspolozenja i sve...

 

i posle sam upala u jos 2-3 depresivne epizode, imala F32, bilo mi je mnogo lose, imala cak i pokusaj suicida...u svojoj 14.godini.

 

onda sam dobila AD...

 

posle opet neki lekici, ovo ono, kazu mi cas ova dijagnoza cas ona.

 

cap cap cap...TI IMAS POREMECAJ LICNOSTI IZ KLASTERA B.

 

ozbiljna dijagnoza, ja ne znam gde cu, pa se opet udepresivim, upadnem u jos jednu depresivnu epizodu zbog tako teske dijagnoze, jer ono, bukvalno ti kazu imaces probleme do kraja zivota...

normalno je da ce covek da se udepresivi kad cuje tako nesto.

 

i tako, sad mi stoji F32...

 

imala sam svakakve dijagnoze, pila sve i svasta itd.

 

uskoro me prebacuju na novi AD, tj.sutra haha, sutra pocinje da mi se smanjuje doza ovog AD-a koji vec pijem, a on inace ne deluje, prosto meni i dalje nije dobro...

 

i na kraju, ja ispadoh granicar, granicni poremecaj licnosti, ako ne znas sta je to NE CITAJ, nemoj da citas o psihijatriji i tim sranjima molim te...veruj mi da ne zelis da znas dokle sam ja dosla, tol'ko sam se ujadnila da ja sad cak i zelim da budem bolesna i zelim da imam odredjene poremecaje. kao pokusavam da budem racionalna, ovo ono, sve kul, ja sam zdrava, ovo ono...ali ja zelim dijagnozu, to je cinjenica, i necu to da drzim u sebi, idi, out out out!

 

i tako, ko zna sta sve jos imam...psihopatske tendencije, tako mi rekose, odnosno testovi su tako rekli...

 

patoloske narcisoidne crte licnosti,

 

sve i svasta...

 

molim te cuvaj se, molim te,

ne daj se i ne odustaj,

ne budi glupa kao ja, ne dozvoli sebi da padnes,

 

znam da ti nije dobro...znam da ti je uzasno. ali nemoj ni po koju jbn cenu da odustanes niti da padnes.

 

ne zelim da gledam jos jednu osobu kako se raspada na psihijatriji, ukljucujuci i sebe i ljude oko sebe (posto imam puno njih koji su zavrsili na psihijatriji sa teskim dijagnozama hronicnim, moje su godiste i tako to, pa se druzimo jer se kapiramo)...

 

volontiram na sajtu, slusam ljude, pomazem im, teram ih uporno da idu kod dr i nabave lekove, zaista ne zelim da bilo ko zavrsi kao ja. nadam se da ces biti OK i iz sveg srca ti zelim da ti bude dobro, i obavezno nam javljaj rezultate sta je bilo i to, i bavi se necim ako mozes, ne moras u javnosti, radi nesto sama, nesto, ne dozvoli sebi za pocetak da ti se raspadnu interesi, meni kad se to desilo sve je pocelo na dalje da se raspada, tako da NE, NE SMES to sebi da dozvolis....

 

valjda ce ti biti OK...

 

drzim ti palceve :683193::meda::flower:

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Ljekovi kao sto daju pozitivne rezultate, imaju i mnoge nuspojave, npr.gubitak libida, gubitak osjecanja...Razmisli, tvoj je problem ucestalost kod omladine mozda, ali ti definitivno treba razgovor o tome kako da pregrmis ove prelomne godine. :D

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Molim te, docekaj ta dva meseca i onda ces moci sama da podizes lekove (nadam se da nisu preskupi). Ocigledno dr bas smatra da treba da pijes. Roditelji se nekad ponasaju suludo. Meni je sa 17-18 rekao otac da "treba i ja da idem na psihijatriju i on sto sam ja takva" ali samo kao uvredu i ja sam rekla "pa ajde" i nista. Kad sam eksplicitno trazila kontakt za takvu pomoc rekao mi je da ne bih imala te probleme kad bih radila na njivi ceo dan. I evo me sad posle par godina na lekovima za bipolarni poremecaj i na psihoterapiji za granicni poremecaj licnosti. Bilo bi lakse da sam pocela ranije. Bilo bi lakse da sam pila te lekove umesto godinama (bukvalno) zivela u uverenju da cu se ubiti. Roditelji brinu ali nekad nemaju pojma i nekad brigu o sebi moramo preuzeti sami.

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

I meni je branila i nije bila za lekove ali kada je i sama videla u kakvom sam stanju (agresija, promenljivo raspolozenje, nesanica, stalni odlasci od kuce, pa onda odjednom plakanje, jaka suicidalnost itditd) morala je da pristane, jer nije joj bilo svejedno da l' ce me sutradan videti mrtvu, ili me uopste nece videti...

Sto se tice tvoje dijagnoze sacekaj jos malo, pokusaj na prirodne nacine da se dovedes u red, jer sto neki kazu ima mnogo nuspojava od kojih moze jos da ti se pogorsa stanje...A uvek moze da se desi da ti daju lek koji tebi nece odgovarati...

Edited by blackadder

Share this post


Link to post
On 5/6/2015 at 2:20 PM, genova said:

Ljekovi kao sto daju pozitivne rezultate, imaju i mnoge nuspojave, npr.gubitak libida, gubitak osjecanja...Razmisli, tvoj je problem ucestalost kod omladine mozda, ali ti definitivno treba razgovor o tome kako da pregrmis ove prelomne godine. :D

 

Antidepresivi ne izazivaju gubitak osjećanja, većina nuspojava prolazi u prva dva tjedna korištenja i rijetko koja nuspojava je gora od same depresije i anksioznosti, lijekovi se mogu mijenjati i uvijek se mogu prestati piti tako da ništa u vezi antidepresiva nije tako strašno da ona ne bi trebala pokušati s njima kad bude imala mogućnost.

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Znaju izazvati. Meni je Cipralex izazvao apatiju, ravnodusnost...Ovi pre njega su izazivali ili suicidalnost ili stanje na fazon hipomanije...

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Ako bude problema uvijek ih može prestati koristiti, depresija također izaziva apatiju i suicidalnost :D

Edited by blackadder

Share this post


Link to post
On 5/6/2015 at 3:12 PM, Veronika said:

Znaju izazvati. Meni je Cipralex izazvao apatiju, ravnodusnost...

 

Ovo je slučaj i kod mene, da, mogu da izazovu gubitak osećanja.

Ali mi je pomogao na drugoj strani u vezi depresije i paničnog poremećaja.

Ne može i jare i pare..

 

On 5/6/2015 at 3:17 PM, kruška said:

Depresija također izaziva apatiju i suicidalnost :D

 

Nit sam bio apatičan nit suicidalan pre korišćenja SSRI AD-a, štaviše, mnogo jača osećanja sam imao.

Otkad ga koristim, manje sam osećajan, da tako kažem...

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Zašto ga onda koristiš?

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Za protiv depresije i paničnog poremećaja.

Očigledno..

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Vidim sad da nisi rekao da ona ne bi trebala piti AD pa ignoriraj, pitanje je bilo iz drugog razloga, svi pljuju po lijekovima ali su zato svi na njima, ona bi se trebala izboriti sa tim bez ičega a svi drugi ne mogu bez lijekova, to je bila bit ovog što sam pisala. Na kraju krajeva odluka će biti njena, ali smatram da nije u redu zastrašivati nekoga sa zločestim antidepresivima :D Lako se mogu prestati korisiti, nije da stvaraju ovisnost, ni depresija ni anksioznost nisu bezopasne da cura čeka i prolazi joj život i da joj se možda stanje pogoršava pa da se onda vadi kako zna, što će biti puno teže kasnije.

Edited by blackadder

Share this post


Link to post
On 5/6/2015 at 3:46 PM, kruška said:

Ni depresija ni anksioznost nisu bezopasne da cura čeka i prolazi joj život, i da joj se možda stanje pogoršava pa da se onda vadi kako zna, što će biti puno teže kasnije.

 

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

 

Ovo se ne može dovoljno naglasiti a jako je važno.

Edited by blackadder

Share this post


Link to post
On 5/6/2015 at 3:46 PM, kruška said:

Vidim sad da nisi rekao da ona ne bi trebala piti AD pa ignoriraj, pitanje je bilo iz drugog razloga, svi pljuju po lijekovima ali su zato svi na njima, ona bi se trebala izboriti sa tim bez ičega a svi drugi ne mogu bez lijekova, to je bila bit ovog što sam pisala. Na kraju krajeva odluka će biti njena, ali smatram da nije u redu zastrašivati nekoga sa zločestim antidepresivima :D Lako se mogu prestati korisiti, nije da stvaraju ovisnost, ni depresija ni anksioznost nisu bezopasne da cura čeka i prolazi joj život i da joj se možda stanje pogoršava pa da se onda vadi kako zna, što će biti puno teže kasnije.

 

Ako te razumem šta pričaš, evo rokni me odmah :D

Ovo sa zastrašivanjem, pa, kakvo bre zastrašivanje...I zdravi ljudi imaju ponekad taj osećaj tuposti koji je isti kao ovaj o kome smo govorili.

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Hahahaaa :D Zakompliciralo se jbg kad nisam dobro čitala, uglavnom svi su ovdje navalili kako cura ne bi trebala početi piti AD jer je još mlada, kao još joj rano, nije još uvijek u teškoj depresiji pa joj lijekovi ne trebaju, te AD izazivaju suicidalnost, apatiju, čitav niz užasnih stvari pa bi ona to trebala izbjegavati, a gotovo svi ovdje su na bar po nekoliko lijekova...Htjela sam reći da ljudi koji se očito ne mogu boriti sa svojim problemima bez lijekova preporučavaju nekom drugome da to radi. Eto to sam htjela reći, ako ti i sad nie jasno o čemu pričam, onda stvarno ne znam kako da posložim riječi više :D

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Pogodila si ga u centar!

Ako ovakva budeš na prezentacijama, nema za tebe problema :)

 

Da, što se tiče teme, eto ja sam hteo sam da se borim, bez hemije, ali sam priznao poraz sebi i otišao kod psihićke, dobio terapiju, i poboljšao sveukupno stanje.

A što se tiče godina kod OP, pa, razna su mišljenja, diskutabilno je i dalje, a ja nisam kompetentan da o tome polemišem...

Edited by blackadder

Share this post


Link to post
On 5/6/2015 at 5:16 PM, lightning said:

Pogodila si ga u centar!

Ako ovakva budeš na prezentacijama, nema za tebe problema :)

 

Čisto sumnjam da ću biti takva, neću znati ni svoje ime a kamo li nešto drugo :D

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Joj, depresija sa 17-18 godina...Znam kako je to. Prvo, super što si odlučila da se boriš i otišla sama kod psihijatra i što si rekla roditeljima (ja sam u tim godinama krila svoje stanje kao zmija noge...Mada ja to i sad radim pa nisam mjerodavna :ph34r2:).

Drugo, moja prva reakcija je bila da treba da ti dozvole da piješ lijek, a onda sam procitala Ruzzin post i ima mi smisla (ona tome pristupa stručnije i zna šta priča).

Postoji li šansa da ideš kod psihologa na razgovore? Ili još bolje, da ideš na psihoterapiju? Da se boriš na sve moguće druge načine...Pusti da prođe neko vrijeme.

Zatim, sad si u tim prelazim godinama pa ne znam hoćeš li upisivati faks i ići u neki drugi grad, ali ako hoćeš, to je odlična stvar. Kod mene je ta promjena sredine učinila čudo i to je prva stvar koja mi je pomogla.

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Hvala svima na savjetima i na podijeljenim iskustvima (!) :), citam ja vas otkako sam ovo napisala, ali tek sam se sad udostojila odgovoriti...

 

On 5/6/2015 at 4:21 AM, ruzza said:

Draga Shewolf,

Da li si mozda pomislila da tvoja mama brine za tebe i ne ume da ti objasni to, pa laze da je zaboravila lek itd. samo zato da ti ne bi pocela da ga pijes?

 

Da, jesam...I rekla je da ne zeli da pijem, ali nije mi trebala lagati vec reci kako je....

 

On 5/6/2015 at 5:39 AM, angela_delamorte said:

rano za lekove sto se mene tice do 19-te

ima gomila nacina za sređivanje psihe

ako zelis inbox.

 

Za godinu dana imam toliko, ne razumijem bas sto ce biti razlicito... :P

Hvala, ali ne znam bi li mi pomoglo...U zadnje vrijeme sam bez volje vise nego prije...

 

On 5/6/2015 at 10:44 AM, kruška said:

Moj ti je prijedlog da nađeš načina kako znaš i umiješ, ako treba napravi cijelu dramu s roditeljima, oni nekad ne kontaju dok ne izdramatiziraš situaciju, nemoj govoriti o dijagnozama, dijagnoza ne izaziva suosjećanje, dijagnoza ne pomaže da te neko razumije, opisivanje stanja pomaže. Tvoji roditelji i milijun drugih ljudi misle ako je nešto psihički da se možeš izboriti sama s tim bez ikakve pomoći, da ti ne treba ništa, da samo trebaš da se trzneš, potrudiš i ostali niz gluposti. Ja sam znala sjediti na krevetu i plakati doslovno cijeli dan da bi tek tad moji roditelji skontali da mi treba neka pomoć. A psihologu možeš i sama otići besplatno, ne treba te uopće iko naručivati, uzmi stvar u svoje ruke.

 

Ako ti treba bilo što, slobodno se javi :) 

 

I meni se to mota po glavi da bi trebala otici u nekakve ekscese kako bi dokazala nesto...

Uzela sam ovo u svoje ruke, i na neki nacin sam ponosna...Jer, koliko mi je trebalo za to...Predugo.

Hvala :)

 

On 5/6/2015 at 1:56 PM, dzejvi said:

valjda ce ti biti ok

drzim ti palceve :683193::meda::flower:

 

Zao mi je sto ti se ovo dogadja, a jos si i mladja od mene...I ja se nadam da ce biti OK :)

:D Hvala ti, drzim i ja tebi palceve!

 

On 5/6/2015 at 2:34 PM, empire-of-dirt said:

Molim te, docekaj ta dva meseca i onda ces moci sama da podizes lekove (nadam se da nisu preskupi). Ocigledno dr bas smatra da treba da pijes. Roditelji se nekad ponasaju suludo. Meni je sa 17-18 rekao otac da "treba i ja da idem na psihijatriju i on sto sam ja takva" ali samo kao uvredu i ja sam rekla "pa ajde" i nista. Kad sam eksplicitno trazila kontakt za takvu pomoc rekao mi je da ne bih imala te probleme kad bih radila na njivi ceo dan. I evo me sad posle par godina na lekovima za bipolarni poremecaj i na psihoterapiji za granicni poremecaj licnosti. Bilo bi lakse da sam pocela ranije. Bilo bi lakse da sam pila te lekove umesto godinama (bukvalno) zivela u uverenju da cu se ubiti. Roditelji brinu ali nekad nemaju pojma i nekad brigu o sebi moramo preuzeti sami.

 

Tako je nekako i meni sa tatom, imam osjecaj da misli da se izvlacim sa ovim jer neki put nesto ne napravim po kuci, istina, malo sam lijena...

Ja se nikada nisam rezala niti pomisljala na samoubojstvo, jedino mi se par puta motalo po glavi da je bolje da me nema, kako bi bilo bez mene...

Depresija mi nije toliki problem, mene vise muci anksioznost...Grozno je to kada te je strah napraviti neke banalne stvari, pitati nekoga nesto, hodati gradom uznemireno. Smeta me, bas me smeta. Zelim to rijesiti jer mislim da se vidi, i da to drugi vide...Uzasno.

 

On 5/6/2015 at 2:45 PM, Veronika said:

I meni je branila i nije bila za lekove ali kada je i sama videla u kakvom sam stanju (agresija, promenljivo raspolozenje, nesanica, stalni odlasci od kuce, pa onda odjednom plakanje, jaka suicidalnost itditd) morala je da pristane, jer nije joj bilo svejedno da l' ce me sutradan videti mrtvu, ili me uopste nece videti...

Sto se tice tvoje dijagnoze sacekaj jos malo, pokusaj na prirodne nacine da se dovedes u red, jer sto neki kazu ima mnogo nuspojava od kojih moze jos da ti se pogorsa stanje...A uvek moze da se desi da ti daju lek koji tebi nece odgovarati...

 

Nisam ni mislila da ce mi dati neki lijek, vec da cu rjesavati to nekim razgovorom, psihoterapijom, ali kada mi je dr. rekla da bih trebala, od tada jedva cekam da pocnem i malo vec gubim zivce jer mi je sve gore i gore...Ili mozda umisljam, vjerojatno...

 

On 5/6/2015 at 9:47 PM, Nedja said:

Joj, depresija sa 17-18 godina...Znam kako je to. Prvo, super što si odlučila da se boriš i otišla sama kod psihijatra i što si rekla roditeljima (ja sam u tim godinama krila svoje stanje kao zmija noge...Mada ja to i sad radim pa nisam mjerodavna :ph34r2:).

Drugo, moja prva reakcija je bila da treba da ti dozvole da piješ lijek, a onda sam procitala Ruzzin post i ima mi smisla (ona tome pristupa stručnije i zna šta priča).

Postoji li šansa da ideš kod psihologa na razgovore? Ili još bolje, da ideš na psihoterapiju? Da se boriš na sve moguće druge načine...Pusti da prođe neko vrijeme.

Zatim, sad si u tim prelazim godinama pa ne znam hoćeš li upisivati faks i ići u neki drugi grad, ali ako hoćeš, to je odlična stvar. Kod mene je ta promjena sredine učinila čudo i to je prva stvar koja mi je pomogla.

 

Postoji sansa da idem samo na psihoterapiju, bez AD, ali ja sam sada zapela za lijekove tako da mislim da nece djelovati. Ne znam sto da kazem...Glupo, ali...

 

Da, da...Oduvijek zelim zivjet u vecem gradu jer zivim u manjem mjestu i ne svidja mi se, i ici cu studirati u drugi grad ako sve bude po planu...Ja se nekako vec sad pripremam za to, ne zelim doci tamo s istim osjecajem koji me muci sada i da sve bude isto.

 

Hvala jos jednom na svim savjetima i podijeljenim iskustvima, moze me jos netko nesto pitati ako ga zanima, to je to od mene za sada...Ne znam sto ce biti :P

 

Pisati cu jos na forumu! :)

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Za anksioznost KBT ako budes u prilici obavezno uz lekove, ali za tvoje dobro je da tvoji sto pre prihvate da ti trebaju i lekovi.

Ovo sve se desava zbog stigme...Lekovi su neki big deal/sramota/samo za ludake itd...

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

slazem se...svi smo mi malo ludi, verujem da svakom treba lek hahaha, niko nije normalan, samo ljudi premalo idu kod psihijatara. nemaju na zapadu dzabe svako svog psihijatra, meni moji to stalno spominju i moja tetka je uspela da razbije stigmu u mojim roditeljima time sto im je to neprestano ponavljala...

a ona ima isto neke dijagnoze pa sam malo na nju povukla, meni sve to genetski

Edited by blackadder

Share this post


Link to post

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
Sign in to follow this  

×
×
  • Create New...