Jump to content
Depresija Forum
Brana

Sta ako bi se magicno izlecili?

Recommended Posts

Kao sto naslov kaze, sta ako bi se najednom pojavio lek za svaku od mentalnih bolesti ali ne blokator simptoma, vec pravi lek koji bi usao u hemiju vaseg organizma, brzo je izmenjao i vi bi nastavili da funkcionisete totalno normalno u drustvu? Ova tema je za one koji hronicno, vec duzi niz godina pate od nekog poremecaja ili mentalne bolesti i koje su ta bolest ili poremecaj vec izmenili. Da li biste to prihvatili, vec izmenjeni, da li bi vam puno znacilo, sada kada ste delimicno vec navikli na bolest? Da li bi vam obogatilo zivot, da li bi bili srecniji? Da li bi na kraju to bili vi, usled promene hemije?

Share this post


Link to post
Posted (edited)

Zanimljiva tema. Da, voleo bih da se izlečim, da mi se vrate sve pozitivne emocije, da svet opet vidim kao čudo. Mada, to kad sam svet video kao čudo je bilo u maniji. Ne znam kako je biti normalan, uglavnom sam, otkad znam za sebe, išao iz krajnosti u krajnost. Ili je sve čarobno, ili je sve sivo i tužno. Bipolarni je takav, i eto, neizlečiv.

Edited by weirdo

Share this post


Link to post

Više puta sam se osjećao kao da sam izliječen, probudim se u odličnom stanju, sve me ide, što god radio, ljudi dobri prema meni i upravo iznenađen i sretan na večer zaspem. Super je, prekrasno ali kao da svaki put sve kraće traje :(

O kako bi volio da potraje! Kako bi sad to znao uživati. Da više ne trebam ni ovo malo tabletica. 

Društvo sa grupe mi je reklo da kad sam dobro zračim pozitivom i šarmom pa su naravno i reakcije ljudi takve.

Kad sam mrgud, ni ja ne želim biti sa sobom.

Share this post


Link to post

Macak,

u potpunosti te razumem. Ja sam uspela da se zalecim, kada je ovo moje sr...je pocelo ali nisam nikada uspela da otkrijem lek koji bi me u potpunosti ili barem u vecem delu vratio u ono predjasnje stanje. Sad vec vise od pola dosadasnjeg zivota zivim sa strategijama, uklapanjima, preracunima kako cu ovo/kako cu ono sa sada manje paralisucim strahovima. Jos gore kada je od neke traume, kada prezivis nasilje u mladim godinama isto je kao i kada steknes strah od pacova npr. djavola da se oslobodis. Da ne davim o sebi, skroz sam te razumela u ovom postu, slicno se ponekad osecam.

Share this post


Link to post
Posted (edited)

Slažem sa sa Mačkova prva dva pasusa, imam iste takve trenutke ili periode. 

Od uvek, ili od svoje osme, a pogorovo jedaneste godine života sam nesnalažljiv, zaplašen, povučen, ne znam mogu da budem otvoreniji recimo sam ili u prisustvu svoje majke i jednog druga. 

Možda period od jeseni 2012 pa narednih godinu dana, prva godina faksa, bio sam dosta otvoreniji, stekao društvo i status u društvu, bio uspešan, osećao se dobro, imao pozitivnu viziju budućnosti, teško je reći da li sam to bio ja, sam svoj, jedino procentualno i razdeljeno ceniti.

Verovatno bez rešavanja odnosa sa roditeljima, svih loših stvari nema ozdravljenja, malo sam proširio van teme.

Edited by Ferum

Share this post


Link to post

Da ima magičnog leka, mislim da bih se vratila samoj sebi. Onoj sebi koja je imala ponekad padove raspoloženja, ali nikad nije joj nije nedostajalo energije, volje i želja.

Share this post


Link to post

Bliskost i ljubav magično liječe. Čovjeku bude puno bolje kad se osjeća voljen i voli. 

Share this post


Link to post

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now

×
×
  • Create New...