Jump to content
Depresija Forum

Archived

This topic is now archived and is closed to further replies.

Broken

DEPRESIJA I VRSTE DEPRESIJE

Recommended Posts

Depresija

"Svjetska zdravstvena organizacija je ustanovila da je depresija 4. najveći svjetski zdravstveni problem, a 2020. godine biti će 2. svjetski zdravstveni problem. Depresija je najveći uzrok nesposobnosti među odraslima."

 

Murray i Lopez, 1996.

 

 

Uvod

 

Depresija se ubraja u najranije opisane bolesti u povijesti medicine, a danas je to jedan od najÄešćih psihiÄkih poremećaja. Tijekom druge polovine 20. stoljeća izrazito se povećala uÄestalost depresije, tako da po nekim miÅ¡ljenjima ulazimo u doba melankolije. Veliki je problem Å¡to u općoj populaciji ima dosta zabluda, mitova i neznanja o depresiji i mnogi uopće ne znaju da je depresija bolest i ne traže struÄnu pomoć. ÄŒesto se misli kako je depresija samo prolazna slabost, nedostatak morala, odraz manje vrijednosti, to jest neÅ¡to Å¡to se rjeÅ¡ava jakom voljom, Ävrstom vjerom u Boga itd.

EpidemioloÅ¡ka istraživanja pokazuju kako svaka 5. žena i svaki 10. muÅ¡karac tijekom života može doživjeti barem jednu ozbiljnu depresivnu epizodu. UÄestalost depresivnih poremećaja u općoj populaciji je izmeÄ‘u 3.6 i 6.8%, a po nekima je uÄestalost i znatno veća, Äak i viÅ¡e od 20%.

Sukladno tome možemo pretpostaviti da u Hrvatskoj ima više od 100.000 osoba koje pate od raznih formi depresivnog poremećaja.

Depresija je poremećaj koji se javlja epizodiÄno, a u viÅ¡e od 80% osoba s prvom depresivnom epizodom pojaviti će se nova depresivna epizoda. NelijeÄena depresivna epizoda u naÄelu traje od 6 mjeseci do 2 godine, a ponekad Äak i uz pokuÅ¡aj lijeÄenja može trajati doživotno. Takvih sluÄajeva ima 15-20%. NelijeÄena depresivna epizoda praćena je znatno većim rizikom od javljanja nove depresivne epizode i kronifikacije postojeće.

 

Često neprepoznati poremećaj

 

Zbog neobavijeÅ¡tenosti, depresiju kao bolest Äesto ne prepoznaju ni osobe koje pate od nje, kao ni njihova najbliža okolina, Äak i kada depresija uzrokuje ozbiljne osobne, braÄne, obiteljske i profesionalne poteÅ¡koće. Porazna je i Äinjenica da lijeÄnici primarne zdravstvene zaÅ¡tite ne prepoznaju Äak i do 60% depresivnih osoba koje su im se obratile za pomoć. Razlog tomu, uz ostalo, jest i u pojavi brojnih somatskih simptoma u depresivnih bolesnika, odnosno, neke depresije su maskirane i imaju "žuljajući" karakter.

 

Visoki postotak nelijeÄenih i neprimjereno lijeÄenih

 

Zabrinjavajuća je Äinjenica da veliki broj depresivnih osoba uopće ne traži pomoć. S druge strane, porazna je Äinjenica to Å¡to se veliki postotak depresivnih bolesnika lijeÄi neprimjereno jer uzima manje doze od terapijskih i/ili prerano prekida s uzimanjem antidepresiva, znatno prije vremena.

 

Velika smrtnost

 

ÄŒak 15% osoba lijeÄenih od tzv.velike depresije poÄini samoubojstvo, a meÄ‘u nelijeÄenim depresivnim bolesnicima taj postotak je vjerojatno i veći. MeÄ‘u samoubojicama najveći je broj depresivnih osoba. Tomu u prilog govori slijedeća izreka: "Samoubojica gotovo nikada nije psihiÄki zdrava osoba, a joÅ¡ manje osoba koja ne boluje od depresije". ObiÄno poÄetak i kraj depresivne epizode nose povećan rizik od samoubojstva. Samoubojstvo za neke depresivne bolesnike znaÄi "izlaz iz patnje" jer im je život postao nepodnoÅ¡ljiv". Moguća su i tzv. samoubojstva nakon bilance, kada pacijent drži da je neizljeÄivo bolestan i strahuje od ponavljanja depresivne epizode. Ako je depresija praćena alkoholizmom, rizik od samoubojstva je znatno veći. Poremećaj u braÄnim, odnosno obiteljskim odnosima takoÄ‘er pridonosi većoj vjerojatnosti samoubojstva depresivne osobe.

 

Gubitak radne sposobnosti

 

Depresija nije praćena samo gubitkom životne radosti nego i smanjenjem i gubitkom radne sposobnosti. Radna nesposobnost, odnosno izostanci s posla, Äešći su zbog depresije nego zbog arterijske hipertenzije ili Å¡ećerne bolesti.

 

Tablica 1. 10 vodećih uzroka radne nesposobnosti u svijetu 1990.g. prema SZO

 

Uzroci Postotak od ukupnog

Unipolarna velika depresija 10.7

SideropeniÄna anemija 4.7

Nesreće 4.6

Alkoholizam 3.3

KroniÄna opstruktivna bolest pluća 3.1

Bipolarni afektivni poremećaj 3.0

Kongenitalne anomalije 2.9

Osteoartritis 2.8

Shizofrenija 2.6

Obuzeto-prisilni poremećaj 2.2

 

Kako prepoznati depresivni poremećaj i postaviti dijagnozu

 

1. Podaci koji se dobiju iz anamneze

 

1. Anhedonija - nesposobnost da se doživi zadovoljstvo

2. PovlaÄenje od prijatelja i roditelja

3. Nema motivacije, niska razina za toleranciju frustracije

4. Vegetativni znakovi

5. Gubitak libida; Gubitak na težini i anoreksija; Dobivanje na težini i hiperfagija; Niska razina energije, umor; Nenormalne mjeseÄnice; BuÄ‘enje rano ujutro (terminalna nesanica); otprilike 75% depresivnih bolesnika ima teÅ¡koće sa spavanjem, bilo nesanicu, bilo hipersomniju; Varijacije tijekom dana (simptomi su obiÄno teži ujutro)

6. Opstipacija

7. Suha usta

8. Glavobolja

 

2. Podaci koji se dobiju ispitivanjem psihiÄkog statusa

 

1. Opći izgled i ponaÅ¡anje - psihomotorna usporenost ili agitacija, slab kontakt oÄima, plaÅ¡ljivost, maloduÅ¡nost, ne obraća pažnju na vanjski izgled

2. Afekt - sužen, snažan

3. Raspoloženje - depresivno, razdražljivo, frustriranost, tuga

4. Govor - nema spontanosti, jednosložne rijeÄi, duge stanke, tih, polagan, monoton govor

5. Sadržaj misli - 60% depresivnih bolesnika ima suicidalne ideje, a 15% depresivnih poÄini samoubojstvo; opsesivne ruminacije; prožimajući osjećaj beznaÄ‘a, bezvrijednosti i krivnje; zaokupljenost somatskim tegobama; neodluÄnost; siromaÅ¡tvo sadržaja, eventualno halucinacije i sumanutosti /teme sukladne raspoloženju: krivnja, siromaÅ¡tvo, nihilizam, zasluženo proganjanje, zaokupljenost somatskim tegobama/, manjak spontanosti

6. Senzorij - lako ga je smesti, teÅ¡koće koncentracije, pritužbe na slabo pamćenje, oÄita dezorijentiranost, može biti oÅ¡tećeno apstraktno miÅ¡ljenje

7. Uvid i prosudba - mogu biti oštećeni

 

3. Popratna obilježja

 

1. Somatske pritužbe mogu prikriti depresiju, osobito srÄane, gastrointestinalne, genitourinarne, bol u križima ili ortopedske pritužbe, Å¡to se osobito Äesto javlja u osoba starije dobi

2. Sadržaj sumanutosti ili halucinacija, kada su prisutne, obiÄno je sukladan depresivnom raspoloženju; najÄešće su sumanutosti krivnje, siromaÅ¡tva i zasluženog proganjanja, kao i somatske i nihilistiÄke (kraj svijeta) sumanutosti. Raspoloženju nesukladne sumanutosti jesu one sa sadržajem koji nije u jasnoj vezi s dominirajućim raspoloženjem, kao Å¡to su sumanutosti nametanja misli, emitiranja misli i kontrole ili sumanutosti proganjanja koje nisu u vezi s depresivnim temama

 

4. Obilježja vezana uz dob.

 

Depresija se može razliÄito oÄitovati, ovisno o dobi.

 

1. Predpubertetska dob - somatske pritužbe, agitacija, anksiozni elementi i fobije

2. Adolescencija - zlouporaba (psihoaktivnih) tvari, antisocijalno ponašanje, nemir, izostajanje iz škole, problemi u školi, promiskuitet, povećana osjetljivost na odbacivanje, slaba higijena

3. Starija dob - kognitivni deficiti (gubitak pamćenja, dezorijentiranost i smetenost), pseudodemencija ili simptomi demencije

 

 

Koji su kriteriji za veliku depresivnu epizodu (prema DSM-IV)

 

Pet (ili više) od slijedećih simptoma prisutni su tijekom dvotjednog razdoblja i predstavljaju promjenu od ranijeg djelovanja; barem jedan od simptoma je ili (1) depresivno raspoloženje ili (2) gubitak zanimanja ili uživanja.

 

Napomena: Ne ukljuÄivati simptome koji su jasna posljedica općeg zdravstvenog stanja ili sumanutosti ili halucinacije nesukladne raspoloženju.

 

1. depresivno raspoloženje veći dio dana, gotovo svaki dan, što se navodi kao subjektivna pritužba (npr. osjeća se tužno ili prazno) ili to stanje vide druge osobe. Napomena: U djece i adolescenata može biti prisutno razdražljivo raspoloženje.

2. ZnaÄajno smanjeno zanimanje ili uživanje u svim, ili gotovo svim aktivnostima veći dio dana, gotovo svaki dan (Å¡to se navodi kao subjektivna pritužba ili to stanje vide druge osobe).

3. ZnaÄajan gubitak tjelesne težine bez dijete ili pak dobivanje na težini (npr. promjena viÅ¡e od 5% tjelesne težine u mjesec dana), ili smanjenje ili povećanje apetita gotovo svakog dana. Napomena: U djece, gubitkom se smatra nemogućnost dostizanja oÄekivane težine.

4. Nesanica ili hipersomnija gotovo svakog dana.

5. Psihomotorna agitacija ili ******acija gotovo svakog dana (što vide druge osobe, a ne samo kao subjektivni osjećaj nemira ili usporenosti).

6. Umor ili gubitak energije gotovo svakog dana.

7. Osjećaj bezvrijednosti ili velike i neodgovarajuće krivnje (može biti i sumanuta) gotovo svakog dana.

8. Smanjena sposobnost koncentracije, smetnje miÅ¡ljenja, može se javiti i jaka neodluÄnost, gotovo svaki dan (bilo kao subjektivni osjećaj ili vidljivo od strane drugih).

9. Ponavljajuća razmiÅ¡ljanja o smrti (ne samo strah od smrti), ponavljajuće samoubilaÄke ideje bez specifiÄnog plana, ili pokuÅ¡aji samoubojstva, ili specifiÄan plan za izvrÅ¡enje samoubojstva.

 

1. Simptomi ne zadovoljavaju kriterije za mijeÅ¡anu (maniÄni elementi) epizodu.

2. Simptomi uzrokuju kliniÄki znaÄajne smetnje ili oÅ¡tećenja u socijalnom, radnom ili drugom važnom podruÄju djelovanja.

3. Simptomi ne nastaju kao neposredni fizioloÅ¡ki uÄinak (psihoaktivne) tvari (npr. zlouporaba droga ili lijelova) ili općeg zdravstveng stanja (npr. hipotiroidizam).

4. Simptomi se ne mogu pripisati žalovanju, tj. ne nastaju nakon gubitka voljene osobe, simptomi traju duže od 2 mjeseca i obilježeni su znaÄajnim djelatnim oÅ¡tećenjem, bolesnom zaokupljenošću s bezvrijednošću, samoubilaÄkim idejama, psihotiÄnim simptomima ili psihomotornom usporenošću.

 

 

Oblici depresivnog poremećaja

 

Velika i mala depresivna epizoda

 

Ako neka osoba ima najmanje 5 od nabrojenih simptoma u trajanju od najmanje 2 tjedna, govorimo o tzv. velikoj ili major depresivnoj epizodi.

Kada su prisutna samo 4 ili manje simptoma, govorimo o tzv. maloj ili minor depresiji.

 

PsihotiÄna i nepsihotiÄna depresivna epizoda

 

Ako su prisutne depresivne sumanute ideje i halucinacije, radi se o psihotiÄnoj depresiji. Ovaj oblik neodgodivo zahtijeva bolniÄku obradu i lijeÄenje. Depresivne sumanute misli oÄituju se kao ideje propasti i osiromaÅ¡enja, zatim ideje krivnje i samooptuživanja te hipohondrijske (uvjerenost da boluje od teÅ¡ke i opasne somatske bolesti) i nihilistiÄke ideje (osjećaj da nema nikoga na svijetu, da tjelesni organi ne rade ili ne postoje).

NepsihotiÄna se depresija može oÄitovati kao blaga, umjereno teÅ¡ka ili teÅ¡ka depresivna epizoda. U lijeÄenju nepsihotiÄnih depresija antidepresivi pokazuju veliku terapijsku uÄinkovitost i uspjeÅ¡ni su u 60-80% bolesnika. Kod lijeÄenja nepsihotiÄnih depresija, antidepresive se nekada treba kombinirati i s antipsihoticima.

 

Reaktivne depresije

 

Predstavljaju reakcije na životne probleme i stresne situacije kao Å¡to su smrt bliske osobe, gubitak posla, razvod, itd. Ova su stanja jaÄe izražena od osjećaja tuge i nesreće u svakodnevnom životu, traju duže nego Å¡to je to uobiÄajeno, a simptomi obiÄno ukljuÄuju tjeskobu, smetnje spavanja i gubitak apetita. Psihoterapija predstavlja terapiju izbora, a mogu se dati kratkotrajno i benzodiazepini zbog anksioznosti i nesanice.

 

Sekundarne depresije

 

Sekundarne depresije su stanja koja se razvijaju u osoba koje boluju od razliÄitih tjelesnih, zaraznih, endokrinoloÅ¡kih i neuroloÅ¡kih bolesti. Potrebno je lijeÄiti osnovnu bolest, a primjena antidepresiva je simptomatska (pomoćna) terapija.

Depresivna stanja mogu biti izazvana i razliÄitim lijekovima, kao Å¡to su kortikosteroidi, digitalis, indometacin, fenotiazini, benzodiazepini, klonidin, oralni kontraceptivi.

 

Postpartalna depresija

Tzv. porodiljna tuga prisutna je u dijela rodilja koje postaju blago depresivne, anksiozne, napete, imaju poteÅ¡koća sa spavanjem. Ova stanja traju nekoliko sati ili dana, a onda spontano isÄeznu. MeÄ‘utim, postpartalna depresija (depresija koja se javlja u razdoblju babinja) može biti ozbiljan poremećaj koji zahvaća oko 10% rodilja pri Äemu one imaju velikih problema u obavljaju uobiÄajenih aktivnosti. Postpartalna depresija može se oÄitovati vrlo dramatiÄno. Nije rijeÄ samo o hormonalnoj buri, nego i o suÄeljavanju s posve novom situacijom, doživljajem materinstva.

 

KlimakteriÄna depresija

 

Depresivna stanja koja se javljaju u žena u dobi izmeÄ‘u 45. i 50. godine i obiÄno se pripisuju klimakteriju. Klimakterij ne znaÄi samo hormonalnu promjenu, nego i životnu prekretnicu te suÄeljavanje sa starošću i pitanjem životne bilance.

Psihoterapija je ovdje od velike važnosti, posebice kada ne pomaže hormonalna terapija. Uz to su indicirani i antidepresivi.

 

Ponavljajući depresivni poremećaj

Kada se u neke osobe ponavljaju tzv. velike depresivne epizode bez epizoda poviÅ¡enog raspoloženja i hiperaktivnosti koje zadovoljavaju kriterije za maniju, govori se o ponavljajućem depresivnom poremećaju. Stupanj izraženosti simptoma može biti razliÄit, tako da razlikujemo blage, umjereno teÅ¡ke i teÅ¡ke nepsihotiÄne depresivne epizode i psihotiÄne depresivne epizode koje su uvijek težak duÅ¡evni poremećaj. Depresivne epizode obiÄno traju oko 6 mjeseci, ali dužina trajanja može varirati od 3 do 12 mjeseci. Ponavljajuće depresije se dva puta Äešće susreću u žena nego u muÅ¡karaca. U lijeÄenju ponavljajućeg depresivnog poremećaja od velike je važnosti dugotrajna primjena antidepresiva i njihova profilaktiÄka primjena.

 

Sezonska depresija

 

Simptomi se obiÄno pojavljuju u jesen, pogorÅ¡avaju zimi, a nestaju u proljeće ili ljeto. Uz sniženo raspoloženje, smanjenu aktivnost, letargiju i oslabljen libido, prisutni su atipiÄni simptomi kao Å¡to su pojaÄan apetit, pojaÄana želja za ugljikohidratima, porast težine, pretjerana potreba za spavanjem i pogorÅ¡anje raspoloženja u poslijepodnevnim satima. Bolesnici dobro reagiraju na lijeÄenje svjetlom.

 

AtipiÄna depresija

OÄituje se pojaÄanim apetitom, Å¡to je obiÄno praćeno porastom težine, pretjeranim spavanjem, uz diurnalnu varijaciju, a mogu biti prisutni razliÄiti somatski simptomi. Vlada uvjerenje kako ove depresije dobro reagiraju na inhibitore monoaminooksidaze (moklobemid).

 

KroniÄni bolni sindrom

 

KroniÄna je bol Äest pratilac depresije. Isto tako, osobe koje pate od bolesti koje su praćene boli, Äesto pokazuju znakove depresivnog poremećaja. U nekih osoba kroniÄni se bolni sindrom može oÄitovati kao oblik tzv. maskirane depresije.

 

LijeÄenje depresivnog poremećaja

 

 

Depresivne se epizode mogu lijeÄiti u velikom broju - u gotovo 70-80% sluÄajeva.

Prvi korak pri lijeÄenju znaÄi donoÅ¡enje odluke gdje će se lijeÄenje provoditi, da li ambulantno ili u bolnici. Rizik suicida, oÄita nesposobnost da se održi briga o samome sebi, ukljuÄujući prehranu, oblaÄenje i osobnu higijenu te potreba za dijagnostiÄkim razjaÅ¡njavanjem stanja zahtijeva hospitalizaciju. Osobito je važno dobro procijeniti rizik mogućeg pokuÅ¡aja suicida o Äemu bolesnici, rjeÄ‘e govore spontano, već ih to treba direktno pitati. Ne treba se pri tome bojati da će to povrijediti bolesnika ili da će ga to usmjeriti k takvom razmiÅ¡ljanju ili Å¡toviÅ¡e potaknuti da to i uÄini. Nesuradljivost obitelji takoÄ‘er je dodatni Äimbenik da se lijeÄenje obavi u bolnici. Bolesnici s depresijom koja je blažeg karaktera i gdje nema jaÄih suicidalnih ideja, mogu se lijeÄiti ambulantno.

 

Najbolje rezultate u lijeÄenju daje kombinacija farmakoterapijskih i psihoterapijskih mjera. Depresivne se epizode mogu lijeÄiti u velikom broju - u gotovo 70-80% sluÄajeva. Bolesnika već na samom poÄetku lijeÄenja treba obavijestiti da je njegov poremećaj vjerojatno nastao kao rezultat meÄ‘udjelovanja razliÄitih biokemijskih i psiholoÅ¡kih Äimbenika te da će se u lijeÄenju rabiti i lijekovi i razliÄite psiholoÅ¡ke metode lijeÄenja. TakoÄ‘er je neobiÄno važno upozoriti bolesnika da to nije bolest koja se može vrlo brzo ukloniti i da lijekovi koje uzima ne djeluju poput onih koji se uzimaju protiv glavobolje. Djelovanje lijekova koji se rabe u depresiji nastupa s latencijom od dva, tri, Äetiri, a katkad Äak i Å¡est tjedana. Stoga bolesnika treba upozoriti da izostanak brzog terapijskog uÄinka ne znaÄi da je lijek nedjelotvoran, već samo da ga joÅ¡ nije uzimao dovoljno dugo da bi iskusio njegovo povoljno djelovanje. TakoÄ‘er mu treba objasniti da lijekovi izazivaju odreÄ‘ene nuspojave koje nisu uvijek ugodne, meÄ‘utim koje upućuju na to da je lijek prisutan u organizmu, da onda djeluje i da će uskoro zapoÄeti i ono djelovanje zbog kojeg ga bolesnik i uzima. Bolesniku treba objasniti da će u većini sluÄajeva poboljÅ¡anje sna i apetita biti rani znakovi poboljÅ¡anja, a potiÅ¡teno raspoloženje popraviti će se zadnje.

 

Pregled antidepresiva registriranih u Hrvatskoj

 

Fluoksetin, Paroksetin, Fluvoksamin, Moklobemid, Sertralin, Sulpirid, Trazodon, Amitriptilin, Klomipramin, Maprotilin, Tianeptin.

Odabir antidepresiva može se vrÅ¡iti na temelju podataka o povoljnu djelovanju tih lijekova u jednoga od Älanova obitelji ako je taj bio lijeÄen zbog depresije, odnosno na temelju podataka o prethodnom bolesnikovu reagiranju na te lijekove. Ako takvi podaci ne postoje, rukovodit ćemo se poznavanjem nuspojava pojedinih lijekova, osobito njihovim sedativnim i antikolinergiÄkim osobinama. Lijek treba davati najmanje Äetiri do Å¡est tjedana i to u punoj terapijskoj dozi. Ako nakon tog perioda nema zadovoljavajućeg poboljÅ¡anja, treba promijeniti lijek, tako da se uvede lijek druge farmakoloÅ¡ke skupine, odnosno drugog mehanizma djelovanja.

 

Ako farmakoterapija kroz duži period ne dovede do zadovoljavajućeg poboljÅ¡anja u terapiji se može primijeniti i elektrostimulativna terapija. Ta vrsta terapije je indicirana i kada je potreban brz terapijski odgovor tj. u sluÄajevima velikog rizika od suicida. U bolesnika s vrlo izraženom psihotiÄnom slikom biti će potrebno ukljuÄiti i antipsihotike. AntipsihotiÄka terapija isprva će biti dominantna, a antidepresivi se trebaju postupno uvoditi kako se znakovi psihoze smanjuju. Bolesnici sa sezonskim afektivnim poremećajem mogu dobro reagirati na fototerapiju ili deprivaciju sna.

 

Antidepresivno djelovanje treba se nastaviti najmanje 12 mjeseci nakon povlaÄenja znakova prve depresije, odnosno ono treba trajati dulje ako je prethodna epizoda trajala dulje. U bolesnika u kojih su se depresivne epizode javljale s velikom uÄestalošću trebat će nastaviti profilaktiÄku terapiju koja može biti i trajna. U sluÄajevima kada se nakon odreÄ‘enog vremena odluÄimo na prekid terapije on mora biti postupan tijekom najmanje dva tjedna pa do dva mjeseca.

 

Glede psihoterapije, u lijeÄenju depresije rabe se najÄešće interpersonalna, kognitivna i bihevioralna terapija.

 

Popis literature

 

1. Hotujac Lj.: Poremećaji raspoloženja, Medicus, 7:59-7O, 1998.

2. Jakovljević M.:Antidepresivi:dileme, mitovi i Äinjenice, Medicus, 7:71-82, 1998.

3. Jakovljević M.: Depresija-prepoznavanje i lijeÄenje u primarnoj zdravstvenoj zaÅ¡titi, Pro Mente Zagreb, 7-27, 1998.

4. Kaplan "Naklada Slap", Jastrebarsko 1998.

5. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, fourth edition - DSM IV, American Psychiatric Association, Washington DC, 1994.

6. Kaplan HI, Sadock BJ, Grebb Ja. Synopsis of Psychiatry, seventh edition, Williams and Wilkins, Baltimore, 1994.

 

 

o autoru:

Darko MarÄinko, dr. med.

Psihijatrijska klinika

KBC Rebro

Kišpatićeva 12

Zagreb

Share this post


Link to post
Guest Pospani

dodatak...preuzeto sa PLIVAzdravlje

 

 

ÄŒini se kako je neupućenost goleme većine stanovniÅ¡tva koja je 'izvan medicine', glavni krivac Å¡to je 'neformalna' upotreba rijeÄi depresija postala 'in'. Tako svako malo netko na poslu, u tramvaju ili Äak u krugu obitelji izjavi da je u 'depri'. Nasreću, obiÄno se radi samo o lakÅ¡em, prolaznom padu raspoloženja. Problem je Å¡to ta uÄestala i olaka upotreba rijeÄi depresija 'zavede' mnoge zdrave ljude pa Äesto ne shvaćaju ozbiljno ni (pravog) bolesnika u svojoj sredini, onog kojemu treba pomoć jer je u (pravoj) depresiji.

Share this post


Link to post

dodatak...preuzeto sa PLIVAzdravlje

ÄŒini se kako je neupućenost goleme većine stanovniÅ¡tva koja je 'izvan medicine', glavni krivac Å¡to je 'neformalna' upotreba rijeÄi depresija postala 'in'. Tako svako malo netko na poslu, u tramvaju ili Äak u krugu obitelji izjavi da je u 'depri'. Nasreću, obiÄno se radi samo o lakÅ¡em, prolaznom padu raspoloženja. Problem je Å¡to ta uÄestala i olaka upotreba rijeÄi depresija 'zavede' mnoge zdrave ljude pa Äesto ne shvaćaju ozbiljno ni (pravog) bolesnika u svojoj sredini, onog kojemu treba pomoć jer je u (pravoj) depresiji.

 

To je nazalost tacno. Ja sam par puta pisala o tome i mislim da je tu negde taj problem zasto ljudi (u proseku) na depresiju uopste ne gledaju kao na realno oboljenje. Toliko puta je rec 'depresija' koriscena u totalno pogresnom kontekstu da je na kraju velikim delom izgubila svoje pravo znacenje. Samo jos oni koji su zaista prosli kroz pravu depresiju mogu (nazalost) znati i pravo znacenje depresije.

Share this post


Link to post

Autor:

Ozren Podnar, prof.

Časopis Vaše zdravlje, objavljeno u broju 38 (10/04)

 

 

 

Zbog predrasuda i iskrivljenih informacija osoba oboljela od depresije najÄešće ne može pojmiti da su njezine tegobe zdravstveni problem

 

 

Kako shvatiti depresiju?

 

Problem depresije jedan je od najvećih paradoksa druÅ¡tva i medicine. Stotine milijuna ljudi u svijetu, a stotine tisuća u Hrvatskoj, trpe od te bolesti, ali u najboljem sluÄaju jedna trećina potraži lijeÄniÄku pomoć, a odgovarajući tretman dobije samo njih 10-20 posto. Depresija je ljeÄiva, ali privoljeti osobu s depresijom (ili samog sebe) na odlazak lijeÄniku, i to joÅ¡ psihijatru, u većini je sluÄajeva mission impossible. Svatko tko ima depresiju trpi brojne i ozbiljne smetnje i svjestan je da mu je loÅ¡e, no ne shvaća prirodu svojih tegoba i ne zna Å¡to mu je Äiniti, a od okoline uglavnom dobiva pogreÅ¡ne savjete i neumjesne primjedbe.

Zbog strahovitih predrasuda i iskrivljenih informacija, osoba oboljela od depresije najÄešće ne može pojmiti da su njezine tegobe zdravstveni problem, Å¡to je preduvjet traženja lijeÄniÄke pomoći. Stoga Äovjeku valja objasniti Å¡to depresija jest, pomoći mu da prepozna depresivne simptome kod sebe ili bližnjih, te ga obavijestiti o mogućnostima uklanjanja tegoba.

 

Zadatak u svakom sluÄaju nije nimalo lak, jer većina termina koji se rabe pri opisivanju ili objaÅ¡njavanju depresije ljude odbija od lijeÄenja. Prvo, depresija je bolest, i to bolest odreÄ‘enih dijelova mozga i živÄanog sustava, no prosjeÄan Äovjek teÅ¡ko prihvaća zamisao da je bolestan na živce jer mu to automatski (i pogreÅ¡no) sugerira da je sumanut, odnosno lud. Drugo, depresiju lijeÄe psihijatri, koje ljudi opet povezuju s ludilom pa njima idu nerado, poskrivećki ili nikako. Treće, kod depresije se primjenjuju psihijatrijski lijekovi, na Å¡to ljudi obiÄno reagiraju komentarima "lijekovi neće rijeÅ¡iti moje objektivne probleme" ili "nisam ja lud da pijem lijekove za živce". ÄŒinjenica je da je tek manjina svjesna kako lijekovi mogu rijeÅ¡iti ili barem ublažili glavni problem, a to je upravo depresija.

 

Gdje se događa i kako nastaje

 

TeÅ¡koće pri poimanju depresije kao moždane bolesti proizlaze iz nerazumijevanja funkcija mozga, najslabije poznatog od svih organa. Pri spomenu mozga prvo nam na pamet padaju pojmovi inteligencije, logiÄkog zakljuÄivanja, shvaćanja, uÄenja, pamćenja, snalaženja u prostoru, no manje je poznato da je mozak i organ emocija i raspoloženja, najvažnijih Äimbenika za kvalitetu života pojedinca.

 

Depresija, kao i svako drugo raspoloženje, proistjeÄe iz rada mozga. Razlike izmeÄ‘u moždane aktivnosti kod depresivnih i kod zdravih ljudi uoÄljive su na snimkama mozga dobivenih putem ureÄ‘aja za PET (positron emission tomography, odnosno tomografija pozitronskom emisijom), gdje se vidi da je kod depresije, meÄ‘u ostalim, smanjena metaboliÄka aktivnost u lijevom prednjem režnju mozga. Taj i neki drugi dijelovi mozga naprosto ostaju izvan pogona, do Äega dovodi manjak ili viÅ¡ak odreÄ‘enih tvari u mozgu ili smanjen broj živÄanih stanica u centrima za raspoloženje.

Å to uzrokuje spomenute promjene u moždanoj aktivnosti, koje potom dovode do pada raspoloženja? DogaÄ‘aju li se same od sebe ili su posljedica utjecaja vanjskih okolnosti? Moguće je i jedno i drugo. NajÄešće depresiju izazivaju stres ili traume, ali u brojnim sluÄajevima javlja se i bez vanjskog uzroka, po diktatu gena.

 

Depresiju redovito izaziva kombinacija genetskog naslijeÄ‘a i utjecaja vanjskih okolnosti. Ako je genetska predispozicija za depresiju jaka, bolest može nastati i bez stresnih podražaja, to jest i u normalnim životnim okolnostima. Ako je pak Äovjek pretrpio vrlo jak ili dugotrajan stres, može oboljeti od depresije i ako nema jaku genetsku predispoziciju za nju.

Kako stres izaziva duÅ¡evne poremećaje? Kroz djelovanje na mozak. Pretrpimo li stresan podražaj, u naÅ¡em se organizmu luÄe stresni hormoni, Å¡tetne tvari s razornim djelovanjem na sve organe. Kod ljudi s otpornim živÄanim sustavom stresni se hormoni luÄe rjeÄ‘e, manje i kraće. Kod osjetljivijih ljudi luÄe se Äešće, jaÄe i dulje, a stradaju organi od srca i krvožilnog sustava, preko želuca i guÅ¡teraÄe do mozga. U mozgu stresni hormoni blokiraju djelovanje hormona ugode te ubijaju milijune moždanih stanica. Ako je time pogoÄ‘en centar za raspoloženje, trpjet će od pada raspoloženja - depresije.

 

 

Depresija nije u vanjskim okolnostima

 

Jedna od teÅ¡koća s kojom se suoÄavaju struÄnjaci ili informirani laici kad žele sugovorniku objasniti Å¡to je depresija jest nesposobnost velikog broja ljudi da razlikuju svoje raspoloženje od životnih okolnosti. Iako nema dvojbe da vanjske okolnosti (stresori) utjeÄu na organizam, depresija je neÅ¡to Å¡to se zbiva u mozgu, dakle u organizmu. Usporedbe radi, ako ste se porezali nožem, nož je vanjska okolnost, a porezotina posljedica na vaÅ¡emu tijelu i sigurno je nećete sanirati bacanjem noža u smeće nego Äišćenjem i previjanjem rane.

 

 

Stresne okolnosti koje najÄešće izazivaju depresiju:

 

gubitak nekoga ili neÄeg važnog, npr. voljene osobe ili kućnog ljubimca

samoća, odsustvo prijatelja ili ljubavi

teška bolest (vlastita ili u obitelji)

porod, teška trudnoća

selidba, drastiÄna promjena životnih okolnosti

siromaštvo, teški uvjeti života

nezaposlenost ili besposlenost

beskućništvo, deložacija

pretrpljena katastrofa (npr. potres, požar)

pretrpljeno nasilje (npr. silovanje, razbojništvo, otmica)

izloženost šikaniranju, zastrašivanju, prijetnjama

sudski proces ili Äekanje presude

zatvor ili Äekanje izvrÅ¡enja presude

 

Ostali depresogeni faktori:

 

manjak dnevnog svjetla

smanjeno kretanje

nezdrava prehrana

neki lijekovi, steroidi, alkohol, droge

Zbog predrasuda i iskrivljenih informacija osoba oboljela od depresije najÄešće ne može pojmiti da su njezine tegobe zdravstveni problem

 

 

 

Što trebate znati o depresiji- depresija je poremećaj u radu dijelova mozga zaduženih za raspoloženje

- postoji genetska predispozicija obolijevanju od depresije

- depresija nije ludilo niti sumanutost

- depresija nije razmaženost ili umišljeno stanje

- depresije se ne možete osloboditi snagom volje ili svjesnim naporom

- depresija nije stil života

- depresija nije posljedica naÄina razmiÅ¡ljanja

- ne postoji "neopravdana" ili "bezrazložna" depresija

- od depresije možete oboljeti i bez životnih stresova

- protiv depresije djelotvorni su i lijekovi i psihoterapija

- što je depresija teža ili dulja, to su lijekovi uspješniji od psihoterapije

 

 

Kako se osjeća depresivna osoba

 

Osobe koje imaju depresiju svoje stanje nazivaju raznoliko. MlaÄ‘i kažu da su "u bedu". Drugi kažu da su "u komi", "u životnoj krizi", da se "osjećaju grozno", da je "bolje da ih nema" i sliÄno. Pogledajmo kako se osjeća osoba koja ima depresiju:

 

Prvo i osnovno Å¡to je muÄi jest potiÅ¡tenost, odnosno duboko sniženo raspoloženje (lat. depressio = potiÅ¡tenost). Osoba pogoÄ‘ena depresijom je dakle nesretna, utuÄena, tužna, katkad upravo oÄajna i bespomoćna.

Osim Å¡to je potiÅ¡tena, pojaÄano je razdražljiva i osjetljiva na stres, prigovore, uvrede, prepreke i druge životne nepogodnosti.

Osjeća se osamljeno, napuÅ¡teno, nevoljeno i suviÅ¡no. Iako su joj pažnja i druÅ¡tvo potrebni, gužva joj smeta i Äini je tjeskobnim.

TipiÄan depresivac slabije se koncentrira, bezvoljan je, apatiÄan, trom i usporen, niÅ¡ta ga ne veseli i ne motivira.

Neke posljedice depresije usko su prepoznatljive na tjelesnom planu: poremećaj spavanja, apetita i spolne moći, brže umaranje i iscrpljivanje, bolovi u raznim dijelovima tijela i općenito nemogućnost ispunjavanja svakodnevnih obveza.

 

 

Samopomoć

 

Prirodno sredstvo protiv depresije je gospina trava (hypericum perforatum), ali nije uputno kombinirati je s lijekovima. Lijekovima, ili gospinoj travi, možete dodati vitamine B kompleksa, folacin (također vitamin iz skupine B ), vitamin C, magnezij, cink, lecitin, Omega-3 masne kiseline i dr.

Kod blaže depresije možete si pomoći antidepresivnim postupcima:

- svakodnevno se kretati i baviti tjelovježbom (dokazano imaju antidepresivan uÄinak na mozak)

- izlagati se sunÄevom svjetlu, prirodnom antidepresivu

- unositi u prehranu viÅ¡e ribe, tjestenine, puretine, piletine, integralne riže, zobenih pahuljica, svježeg voća i povrća; pijenje i do 10 ÄaÅ¡a vode dnevno

- smanjiti unos alkohola, kofeina i šećera

Ne izbjegavajte struÄni pristup

 

Depresija od života Äini pakao, iz kojeg se oboljeli silno želi izvući, ali u pravilu ne zna kako to uÄiniti. Neki od postupaka kojima ljudi pribjegavaju kako bi si nakratko podigli raspoloženje ukljuÄuju alkohol, duhan, kofein, Å¡ećer, droge, Å¡oping, kockanje i druge vrste rizika. Sve nabrojano su samo priruÄne metode "samolijeÄenja" koje su u nas druÅ¡tveno prihvaćenije od odlaska psihijatru i prihvaćanja lijeÄniÄkog tretmana.

Pregledom najÄešćih simptoma uviÄ‘amo da depresija nanosi patnje, koje su ponekad toliko jake da oduzimaju Äovjeku volju za životom, tjerajući ga na samoubojstvo (suicid). Imate li pet ili viÅ¡e od navedenih simptoma tijekom dva ili viÅ¡e tjedana, imate kliniÄku depresiju. Ako vam simptomi izazivaju patnju ili vas ometaju u obavljanju svakodnevnih poslova, javite se specijalistu za mentalno zdravlje bez obzira na to Å¡to neinformirana okolina o tome misli.

Dvije temeljne vrste antidepresivne terapije su bioloÅ¡ka i psiholoÅ¡ka. BioloÅ¡ka terapija ukljuÄuje direktno djelovanje na mozak posredstvom lijekova. Oni uklanjaju biokemijske poremećaje u mozgu koji izazivaju depresiju. Moderni antidepresivi vrlo su pouzdani, blagi i lako podnoÅ¡ljivi i djelotvorni kod 80-90 posto ljudi koji ih uzimaju strogo prema uputama (redovito i bez preskakanja). Pazite na razliku: depresija se lijeÄi antidepresivima, a ne sredstvima za smirenje, iako i potonji mogu biti korisni u odreÄ‘enim fazama lijeÄenja. Psihijatar mora nadzirati tijek lijeÄenja, paziti na popratne uÄinke lijekova, ispraviti doze i eventualno promijeniti lijek ili uvesti kombinaciju lijekova.

PsiholoÅ¡ka pomoć podrazumijeva tretman kod ovlaÅ¡tenog psihoterapeuta. Pri izboru terapeuta snažno vam preporuÄujemo onog koji je bioloÅ¡ki informiran te upućen u antidepresive i sredstva za smirenje. Terapeut vam treba objasniti od Äega bolujete i rasvijetliti vam bit depresije. Zatim vam treba pružiti moralnu potporu, ohrabrenje, utjehu, druÅ¡tvo pa i rame za plakanje ako je potrebno. U pojedinim sluÄajevima može dati pacijentu konkretne i primjenjive savjete, primjerice za bolju komunikaciju s okolinom, za izbjegavanje stresnih situacija, za bavljenje aktivnostima koje podižu raspoloženje i drugo.

 

 

 

KroniÄni umor - tijelo u depresiji

 

 

Autori:

Ozren Podnar, prof.

Robert Torre, dr. med., spec. psihijatar objavljeno u broju 44 (10/05)

 

 

 

Snimanjem mozga istraživaÄi su otkrili da oboljeli od sindroma kroniÄnog umora imaju bitne bioloÅ¡ke abnormalnosti u usporedbi sa zdravim ljudima

 

 

Do prije deset godina Gordana je bila dinamiÄna, ambiciozna intelektualka, zaposlena na ZagrebaÄkom sveuÄiliÅ¡tu. Nakon osobito naporna razdoblja, poÄela je rapidno gubiti kondiciju. "Budila bih se iscrpljena i bezvoljna, uz bolove u miÅ¡ićima. U poÄetku sam mislila da imam gripu."

Stvar je, meÄ‘utim, bila malo složenija. Nakon Å¡to ju je iscrpljenost držala kod kuće nekoliko tjedana, nikad nije u potpunosti popustila. Gordani su tek mnogo godina poslije dijagnosticirani kroniÄni umor i depresija, no ne prije nego Å¡to je njezino akademsko napredovanje bilo zaustavljeno. NapustivÅ¡i dobar posao, danas radi kao honorarna prevoditeljica, jer za kontinuiran angažman nema snage. "Morala sam se pomiriti s time da mogu raditi najviÅ¡e polovicu od onoga Å¡to sam nekad mogla. Dva sata uzastopna rada maksimum je koji mogu izdržati prije nego Å¡to moram leći.

Uz nužno prihvaćanje vlastitih tjelesnih ograniÄenja, Gordani je problem nositi se s ljudima koji ne vjeruju da je stvarno bolesna. "Ni obitelj mi nikad nije pružala podrÅ¡ku. ÄŒula sam mnogo posprdnih komentara na svoj raÄun."

ÄŒak i danas, kad se o kroniÄnom umoru znade mnogo viÅ¡e, Gordana i dalje susreće skeptike. "Vi ne izgledate bolesno", komentirala je nedavno njezina susjeda. "Kako sam bijesna bila! Nakon desetljeća muke, ljudi misle da iz tko zna kojeg razloga muljam - na svoju Å¡tetu".

Gordana ni danas ne zna zaÅ¡to se toÄno razboljela, a misli da je glavnu ulogu odigrao stres. "S obzirom na to da dolazim iz vrlo skromne obitelji, morala sam raditi uza studij, a potom obavljati dva posla da bih se stambeno osamostalila. Nisam znala Å¡to je godiÅ¡nji odmor. Nisam se odmarala."

 

Bolno nepovjerenje okoline

 

Budući da je pregledima teÅ¡ko utvrditi gdje je u organizmu žariÅ¡te kroniÄnog umora, mnogi su lijeÄnici i istraživaÄi svojedobno tu bolest opisivali kao "umiÅ¡ljeno stanje". Nisu mogli biti dalje od istine.

"Neki lijeÄnici i laici ne vjeruju u postojanje bolesti ako golim okom ili na rengenskoj snimci ne vide poremećaj na nekom organu - ožiljak, izraslinu, prijelom, bilo Å¡to, ili ako im ne kažu da je pronaÄ‘en uzroÄnik - virus, bakterija, gljivica", objaÅ¡njava neuropsihijatar dr. Earl Monroe iz kanadskog Centra za prouÄavanje kroniÄnog umora i fibromijalgije, bolesti bolnih miÅ¡ića, koja Äesto prati kroniÄni umor.

Preokret u shvaćanju kroniÄnog umora dogodio se kad je u žariÅ¡te prouÄavanja doÅ¡ao mozak, odnosno srediÅ¡nji živÄani sustav. Umjesto da traže uzroÄnika navodne infekcije ili tragove ozljede, znanstvenici su poÄeli snimati mozak i mjeriti razine stresnih hormona.

"Novom strategijom istraživaÄi su otkrili da oboljeli od sindroma kroniÄnog umora imaju bitne bioloÅ¡ke abnormalnosti u usporedbi sa zdravim ljudima. Mjerenja razine stresnih hormona i imuniteta te snimke moždane aktivnosti pokazali su jasne razlike izmeÄ‘u kroniÄno umornih ljudi i zdravih", dodaje dr. Monroe.

Iako i dalje ima onih koji sumnjaju u bioloÅ¡ku utemeljenost kroniÄnog umora, uspostavljen je konsenzus da je ta bolest ipak bioloÅ¡kog karaktera, Äak i onda kad je uzrokovana psihiÄkim stresom.

"Svatko tko pati od kroniÄne bolesti ima poremećaj u bioloÅ¡kom mehanizmu", kaže James F. Jones, struÄnjak za kroniÄni umor u AmeriÄkom centru za kontrolu i prevenciju bolesti. "Ne možete odvojiti um od tijela, jer psihologija je biologija. Sve Å¡to se dogaÄ‘a u mozgu je kemijske ili elektriÄne prirode."

 

Na poÄetku umora je stres

 

Oni koji trpe od kroniÄnog umora ili fibromijalgije u većini sluÄajeva prije pojave bolesti pretrpjeli su snažan stres, poput fiziÄkog nasilja, nekoga ozbiljnoga gubitka, ili su iskusili depresiju ili anksioznost. Istraživanje provedeno u Leedsu pokazalo je da su osobe koje trpe od kroniÄnog umora imale devet puta veću incidenciju stresnih dogaÄ‘aja tri mjeseca prije nastupa bolesti, u usporedbi sa zdravom populacijom. Zatim, kad su već bili pod nekim oblikom stresa ili su trpjeli od depresije ili anksioznosti, ljudima se dogodilo joÅ¡ neÅ¡to - prometna nesreća, ozljeda, virusna infekcija, trovanje hranom.

 

Prepoznajte sindrom kroniÄnog umora

 

 

Sindrom kroniÄnog umora nije nova bolest. U 19. stoljeću izraz neurastenija ili živÄana iscrpljenost koristio se za opisivanje simptoma sliÄnih onima koji obilježavaju sindrom kroniÄnog umora.

Umor koji traje viÅ¡e od Å¡est mjeseci, ometa normalne aktivnosti, a za koji nije utvrÄ‘en medicinski uzrok naziva se neobjaÅ¡njenim kroniÄnim umorom. Takav se umor može dalje razvrstati u sindrom kroniÄnog umora i idiopatski kroniÄni umor.

Ako u pacijenta nisu prisutni svi simptomi potrebni za donoÅ¡enje dijagnoze sindroma kroniÄnog umora, postavlja se dijagnoza idiopatskoga kroniÄnog umora (pojednostavljeno, idiopatski znaÄi da uzrok umora nije poznat).

 

"Ako je tijelo već neÄim naÄeto, dovoljan je mali dodatni stresni podražaj da gurne organizam preko ruba i izazove trajni "kvar". Stresni dogaÄ‘aj aktivira stresne žlijezde na potezu hipotalamus-epifiza-nadbubrežne žlijezde, Å¡to dovodi do rasta razine hormona kortizola, koji oslabljuje imunitet i druge životne sustave te naruÅ¡ava raspoloženje", navodi dr. Monroe.

Abnormalno jaka stresna reakcija organizma možda je kljuÄna za nastanak kroniÄnog umora, ali i depresije. Kad je organizam pod stresom, krhkiji je i slabiji, pa ga svaki sljedeći udarac može uvesti u kroniÄno bolesno stanje, kao Å¡to su kroniÄni umor, depresija ili oboje. Ipak, ne može se reći da je kroniÄni umor samo tjelesna manifestacija kliniÄke depresije. Iako su oboljeli od kroniÄnog umora u velikoj mjeri depresivni, a oboljeli od depresije većinom iscrpljeni, ta su dva stanja ipak razliÄita i nisu nužno istodobna. Moguće je da je sindrom kroniÄnog umora tjelesni ekvivalent depresije, odnosno onaj oblik smanjene aktivnosti izvjesnih moždanih centara koji pogaÄ‘a tjelesnu funkciju viÅ¡e nego psihiÄku. No, dvije trećine pogoÄ‘enih tim sindromom pati i od umora i od depresije, a antidepresivi pomažu i kroniÄno umornima koji nemaju depresivne simptome.

 

Kriteriji za dijagnozu sindroma kroniÄnog umora

Četiri ili više navedenih simptoma moraju biti prisutni dulje od šest mjeseci.

 

kratkoroÄan gubitak pamćenja ili ozbiljna nesposobnost koncentriranja, nauÅ¡trb poslu, Å¡koli ili drugim normalnim aktivnostima

upaljeno grlo

otekli limfni Ävorovi na vratu ili u pazuhu

bolovi u mišićima

bolovi bez crvenila u zglobovima

jake glavobolje

neokrepljujući san

umor dulji od 24 sata nakon svakog napora.

 

Spomenuti umor ne smije biti posljedica pretjerana rada ili vježbanja. Umor je vrlo jak, remeti normalno životno funkcioniranje, a ne popušta ni nakon spavanja i odmaranja. Čak i mali napor pogoršava simptome.

Tako jak umor javlja se kao upala gornjih diÅ¡nih puteva uz poviÅ¡enu temperaturu, glavobolju, miÅ¡ićne bolove, upaljeno grlo, bolove u uÅ¡ima, curenje iz nosa, kaÅ¡alj, proljev i iscrpljenost. U poÄetku, bolest kojom poÄinje kroniÄni umor može biti obiÄna hunjavica ili gripa.

Simptomi su dugotrajni. Dok kod obiÄnih upala simptomi prolaze nakon tri do sedam dana, kod sindroma kroniÄnog umora vraćaju se ili traju mjesecima ili godinama. Mnogi pacijenti doživljavaju simptome kao nove napade gripe, pri Äemu svaki traje od nekoliko sati do nekoliko tjedana.

Dodatni simptomi, koji nisu nužni za postavljanje dijagnoze sindroma kroniÄnog umora, ukljuÄuju nepodnoÅ¡enje alkohola, osjetljiva crijeva, suhe oÄi i usta, oslabljen krvotok u rukama i stopalima, smetnje u vidu i bolne mjeseÄnice.

 

 

--------------------------------------------------------------------------------

 

 

Å to ako umor ne prestaje?

 

Zamislite da godinama ne možete raditi viÅ¡e od tri-Äetiri sata dnevno i da odmah nakon posla morate leći. Ili da osjećate prodornu bol poput zubobolje u raznim dijelovima tijela istodobno, da nemate snage obavljati uobiÄajene kućanske poslove i da vam povrh svega popuÅ¡taju koncentracija i pamćenje. Tako izgleda život osoba koje pate od sindroma kroniÄnog umora, kaže dr. Marco Guigliotta, jedan od svjetskih struÄnjaka za tu bolest.

Ako je kroniÄni umor praćen nizom odreÄ‘enih simptoma, govori se o sindromu kroniÄnog umora. TipiÄni su prateći simptomi tjelesna slabost, bolovi, nizak tlak, nesanica i potiÅ¡tenost. Neki pacijenti imaju i kroniÄno povećanu temperaturu te trnce u udovima.

"To je ozbiljna bolest, koja može razoriti ljudske živote", kaže Guigliotta, koji je i sam godinama trpio od sindroma.

Sindrom kroniÄnog umora ne lijeÄi se snagom volje. Premda psiholoÅ¡ki Äimbenici nesumnjivo igraju ulogu u nastanku bolesti, to ne znaÄi da je pacijenti mogu otjerati voljom ili Äarobnim rijeÄima.

Terapija protiv sindroma kroniÄnog umora ukljuÄuje lijekove protiv bolova, antidepresive, psihoterapiju i tjelovježbu. Antidepresivi su sredstva za postizanje ravnoteže moždane kemije koja aktiviraju živÄani sustav, posredno jaÄajući imunitet i otpornost na stres. Psihoterapija je važna zbog emocionalne podrÅ¡ke, ali i zbog uÄenja pozitivnom razmiÅ¡ljanju. Postupno vježbanje može pomoći pacijentu da se malo-pomalo vrati aktivnostima, poput fizikalne terapije nakon operacije kuka. Pacijente se ohrabruje da svaki dan pokuÅ¡aju hodati nekoliko stotina metara duže, umjesto da se naglo iscrpe na dan kad im bude bolje.

Share this post


Link to post

Ovo je sve manje prožvakano... :D Ali ipak korisno. Informacija o depresiji nikad dosta. Uvijek se treba podsjećati pojedinih segmenata kako bi bolje upoznali sebe..

Share this post


Link to post

Depresija lomi kosti

 

 

 

Vezu izme?u emocija i zdravlja kostiju u biblijskim je Izrekama opisao još mudri kralj Salomon. Izraelski znanstvenici sad su dokazali da depresija utje?e na slabljenje gusto?e kostiju.

 

 

Depresija može utjecati na slabljenje gusto?e kostiju, ustvrdili su izraelski znanstvenici, istodobno tvrde?i kako bi uzimanje antidepresiva moglo utjecati na lije?enje osteoporoze.

 

Znanstvenici s jeruzalemskog Sveu?ilišta Hebrev u ponedjeljak su izvijestili o rezultatima istraživanja što su ih proveli na miševima daju?i im lijekove koji su kod njih potaknuli stanje sli?no depresiji kod ljudi, zbog ?ega su glodavci gubili koštanu masu, uglavnom na kukovima i na kralješnici. Nakon što su laboratorijski miševi dobili terapiju antidepresivima, zamije?eno je znatno poboljšanje gusto?e njihovih kostiju te razina aktivnosti i socijalne interakcije.

 

U objašnjenju profesora Raza Jirmija, koji je vodio ekipu izraelskih stru?njaka, stoji kako depresija aktivira "simpati?ki živ?ani sustav" koji reagira na potencijalni stres, uzrokuju?i otpuštanje kemijskog sastojka poznatog kao noradrenalin koji šteti izgradnji koštanih stanica, pokazala je studija.

 

Antidepresivi blokiraju noradrenalin i poništavaju njegov negativni u?inak. Rezultati istraživanja bit ?e objavljeni u ovotjednom broju ameri?kog stru?nog ?asopisa Proceedings of the National Academy of Sciences.

 

Istraživanja što su ih istodobno tijekom mjeseca listopada provodili znanstvenici s bostonskog instituta Forsyth pokazala su da kemijski sastojak fluoksetin, sadržan u naj?eš?e propisivanom antidepresivu Prozacu, tako?er pove?ava gusto?u koštane mase kod miševa.

 

 

 

Net.hr

 

 

Tjeskoba-Neuroze-Poreme?aji raspoloženja-Poreme?aji osobnosti...itd

 

http://www.medicina.hr/medicinski%20priruc...sihijatrija.htm

Share this post


Link to post
Guest Pospani

Dobar topic...informativan.

Evo jedan copy-paste s :pliva zdraclje"

vec sam ga stavio na topic "depresivna epizoda ili depresija"

tamo ima jos nekoliko postova u kojima su quotana ili upotrebljena strucna stajalista.

Posebno u postu od Drage i Brokena..,mozda bi bilo dobro da ih prebacis tu...

 

 

 

Depresija

Depresija se prepoznaje po padu raspoloženja, negativnim osje?ajima i crnim mislima. ?esto oboljelog mu?e umor, iscrpljenost te poreme?aji sna i apetita.

 

 

Ako ste dulje vrijeme duboko tužni i nesretni, ili bezvoljni, prazni i tupi, zna?i da bolujete od depresije.

 

 

Samo ime depresija dolazi od latinske rije?i i zna?i potištenost. Kada lije?nici govore o depresiji, misle na niz srodnih psihofizi?kih stanja koje karakteriziraju poreme?aji raspoloženja, tj. afektivni poreme?aji. Oni se prepoznaju kao sniženo raspoloženje, negativni osje?aji te crne misli. Prate ih i tjelesni simptomi poput umora, iscrpljenosti te poreme?aja sna i apetita.

 

 

HIROVITI SIMPTOMI DEPRESIJE

Depresija se može prepoznati po nizu simptoma, a svaki se bolesnik ja?inom i vrstom simptoma razlikuje od drugoga. No hirovitost simptoma dolazi do izražaja i kod istog depresivca, pa s vremenom može patiti od razli?itih simptoma i koji su raznih ja?ina. Naj?eš?i simptomi depresije su:

potištenost, turobno raspoloženje, navala crnih misli i sje?anja;

intenzivna tuga, samosažaljenje, napadaji pla?a;

osjetljivost, ranjivost, razdražljivost ('sve me smeta');

strah, tjeskoba, zabrinutost, strepnja ('nešto strašno ?e se dogoditi');

pesimizam, bezna?e i bespomo?nost ('nema mi spasa', 'nikad mi ne?e biti bolje');

osje?aj bezvrijednosti, krivnje i suvišnosti ('nitko me ne voli', 'nitko me ne treba');

osamljenost, osje?aj nepripadanja ili nezašti?enosti ('potpuno sam sam na svijetu');

nesposobnost uživanja u ranije ugodnim stvarima ili aktivnostima ('ništa me ne veseli');

bezvoljnost, letargija ('ništa mi se ne da');

oslabljena koncentracija i poreme?aj pam?enja;

umor, iscrpljenost, manjak energije;

zna?ajno smanjen ili pove?an apetit;

nesanica ili prevelika potreba za snom;

tjelesni bolovi koji nemaju tjelesne uzroke;

želja za smr?u ili planiranje samoubojstva ('ne mogu više izdržati', 'bolje da me nema')

 

 

 

 

?EGA SE ?UVATI

Depresivne simptome uzrokuju kemijski i živ?ani poreme?aji u mozgu, no u njihovom izazivanju sudjeluju brojni ?imbenici:

stresni doga?aj (trauma) - smrt ili bolest bliske osobe, razvod, raskid ljubavne veze ili prisnog prijateljstva, gubitak posla, selidba, teška ozljeda, dijagnoza teške bolesti, izloženost nasilju, uhi?enje, su?enje, osuda na zatvor, katastrofa poput potresa ili požara itd.;

kroni?na izloženost stresu - stres na poslu, u školi ili u obitelji, loši me?uljudski odnosi, slab društveni život;

manjak svjetla;

neki lijekovi - kontraceptivna sredstva, steroidi, rezerpin, sedativi;

alkohol ili droge;

alergije;

nepravilna prehrana - siromašna složenim ugljikohidratima i nezasi?enim masnim kiselinama;

prethodne bolesti - poreme?aj rada štitnja?e, dijabetes, moždani udar itd.;

genetska sklonost - uro?ena slabost živ?anog i hormonskog sustava, nepravilnosti u gra?i mozga.

 

 

 

 

 

Što morate znati

 

ŠTO MORATE ZNATI

Depresija nije životni stav, na?in života, stil ponašanja ili karakterna osobina, ve? bolest.

Depresivnom bolesniku ne?ete pomo?i 'mudrim' pu?kim savjetima poput: trgni se, oraspoloži se, budi optimist, ne brini, budi sretan. Ne?ete pomo?i ni pitanjima kao što su 'što ti sada fali', 'kad ?eš se suo?iti sa životom', ili primjedbama u stilu 'vrijeme je da odrasteš' ili 's tobom uvijek neki problemi'.

Depresija nije bolest razuma i logike, pa oboljelom ne?e biti bolje ako mu razumno 'objasnite neke stvari' ili mu spomenete da 'nema razloga' biti depresivan.

Iako utje?e na psihi?ko i emotivno stanje bolesnika, depresija je tjelesna bolest. Ona je biokemijski (fiziološki, hormonski) poreme?aj, a u težim slu?ajevima i živ?ani (ako su stresni hormoni izazvali odumiranje moždanih stanica).

Životni problemi, odnosno nepovoljne vanjske okolnosti ne moraju uzrokovati depresiju, niti su neophodne za nastanak depresije. Bit depresije nije u vanjskim okolnostima, nego u uro?enoj depresivnoj gra?i živ?anog sustava.

Za lije?enje depresije nije važno je li nastala kao odgovor na životne probleme, ili 'sama od sebe', jer su simptomi i terapija u oba slu?aja jednaki.

Na vanjske okolnosti katkad ne možete utjecati, ali na depresiju možete: ona se lijekovima može ukloniti ili bitno ublažiti.

Depresiju u pravilu ne uzrokuju: pogrešna shva?anja, iskrivljene predodžbe, nisko samopoštovanje, manjak samopouzdanja, krive odluke, negativni životni stavovi, crne misli, odbijanje suo?avanja sa stvarnoš?u, nedostatak dobre volje, lijenost, nezrelost i sl. Sve nabrojano naj?eš?e su posljedice, a ne uzroci depresije.

Share this post


Link to post

Depresivna bolest (‘Velika’ depresija, Unipolarna depresija, Klinicka depresija)

 

Kod osoba s depresijom dolazi do kontinuiranog neraspolozenja, tuge, praznine i besmisla. Simptomi se dele na fizi?ke probleme kao sto je promena apetita (gubitak ili povecanje telesne tezine), smetnje tokom spavanja (nemogucnost spavanja – insomnia, isprekidan san, otezano padanje u san ili prevelika potreba za spavanjem), spavanje ne daje osecaj odmora pa se pacijent cesto puta oseca losije ujutro nego uvece, nedostatak energije, osecaj slabosti, iscrpljenosti i umora, uznemirenost, anksioznost, psihosomatske smetnje kao sto je glavobolja, stomacni problemi ili bolovi bez konkretnog fizickog uzroka. Dolazi do promena u ponasanju kao sto je povla?enje iz društevnih, ili poslovnih aktivnosti, otezano donesenje odluka, izbegavanje obaveza, smanjenje fizickih aktivnosti, nedovoljna briga o sebi (nepravilna ishrana, smanjena licna higijena). Ceste su i povecane upotrebe alkohola ili raznih lekova kao i samoinicijativno uzimanje droga. Nastaju promene u razmisljanju, smanjena koncentracija, blagi gubitak memorije, usporene misli, samokriticnost, osecaj krivice, misli o samoubistvu ili pokusaj istog a u ekstremnim slucajevima moze doci do pojave halucinacija (najcesce auditornih) i u tom slucaju govorimo o psihoticnoj depresiji. Prisutno je osecanje tuge, beznadja, besmisla, praznine (potpuni nedostatak osecanja), gubitak interesa za seksualne aktivnosti, osecaj straha ili nadolazece velike katastrofe, gubitak samopostovanja i nedostatak interesa za aktivnosti koje su nekad pricinjavale zadovoljstvo. Da bi se donela dijagnoza depresije potrebno je da vecina simptoma traje u periodu od najmanje dve nedelje.

 

Biopolarni poremecaj (Manicna depresija)

 

Biopolarni poremecaj je karakterizovan cestim i naglim promenama raspolozenja koja idu od jednog do drugog ekstrema (od intenzivne i jake depresije i ocajanja do manicnog raspolozenja i euforije za koju ne postoji realan razlog). Kod pacijenata se obicno smenjuju periodi depresije i manije, mada su moguci slucajevi u kojima su prisutne samo manicne epizode. Razlikuje se vise vrsta kao sto je biopolar I (za dijagnozu je potrebno da postoji barem jedna manicna epizoda u trajanju od najmanje nedelju dana), zatim biopolar II (u ovom slucaju dolazi do vise od jedne epizode intenzivne depresije i nesto blaze manije, znaci depresija je primarna), zatim biopolarni poremecaj sa naglim promenama raspolozenja (za dijagnozu je potrebno barem cetiri intenzivne promene raspolozenja u periodu od godinu dana) i na kraju ciklotimija (karakteristicno po brzim promenama raspolozenja koja po svojoj prirodi ipak nemaju dovoljan intenzitet da bi usli u gore navedenu grupu). Lecenje obicno zavisi od intenziteta kao i vrste biopolarnog poremecaja. S obzirom da se najcesce radi o hronicnom poremecaju, jako je bitno da se kontinuirano uzima terapija koja se najcesce sastoji od antidepresiva (koji pomazu pri depresivnim epizodama), litijuma (kao stabilizatora raspolozenja) a u novije vreme koriste se i antikonvulzanti i valproati (cija je primarna upotreba u svojstvu antiepileptika ali zbog sirokog dejstva na centralni nervni sistem prepisuju se i u slucaju manije) i na kraju anksiolitici koji dovode do privremenog smirenja i cesto se prepisuju u fazama manije.

 

Distimija

 

Distimija je blaga forma hroni?ne depresije koja ?ini da osoba živi život u kome prili?no dobro funkcioniše, ali joj nedostaje ose?aj li?ne vrednosti. Naj?eš?e zapo?inje u kasnom detinjstvu i adolescenciji, ali se može pojaviti i kasnije. Mnogo je cesca kod zena nego kod muskaraca. Neki od primarnih simptoma su neraspoloženje, tuga, nelagoda, i gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti uz nedostatak samopostovanja, probleme u donošenju odluka i osje?aj besmisla. Depresivno raspoloženje prisutno je ve?i deo dana i ve?i broj dana nego što nije prisutno, što se vidi bilo kao subjektivni doživljaj ili primeceno od strane drugih ljudi, u trajanju od najmanje 2 godine. Ljudi sa distimijom su obi?no nervozni, samokriti?ni, preokupirani doga?ajima iz prošlosti, razo?aranjima ili li?nim neuspesima. Tokom vremena se obicno povuku iz društvenog života i vecim delom izoluju. Pretpostavlja se da je razlog tome njihova nesposobnosti da uživaju ili pružaju zadovoljstva prilikom socijalnih kontakata. Depresivni poremecaj obicno karakterizuju epizode intenzivne depresije, dok je distimija više hroni?an i dugotrajan poremecaj bez naglih padova. Osobe koje imaju distimiju cesto puta svoje simptome prihvataju kao normalni deo zivota I vlastite licnosti, i nesvesni problema retko se obracaju za pomoc, ili barem ne sve dok mogu barem delimicno funkcionisati.

 

Ciklotimija

 

Kod ciklotimije dolazi do brzih i naglih promena raspolozenja koja se smenjuju s depresivnim raspolozenjem u nesto duzem periodu. Promene raspolozenja su blage i sam porast raspolozenja za pacijenta je obicno ugodan, tako da se retko trazi strucna pomoc pa se iz tog razloga sama dijagnoza ciklotimije donosi nesto redje. Naizmenicni periodi porasta raspolozenja i depresije mogu da traju i do par meseci. Cesto puta ljudi s ovim poremecajem imaju u porodici osobu s bipolarnim poremecajem, a isto tako kod osoba s ciklotimijom postoje vece sanse za oboljevanje od istog.

 

Postporodjajna depresija

Postporodjajna depresija se obicno javlja u prvih 12 meseci nakon porodjaja i to najcesce u prvih nekoliko nedelja ili meseci. Ovaj oblik depresije moze varirati od blage pa do intenzivne depresije koja traje neko duze vreme. Najcesce se javlja posle prvog porodjaja. Jedna od osam zena ima problem postporodjajne depresije. Tacni razlozi postporodjajne depresije nisu sasvim poznati ali se na osnovu klinickih ispitivanja smatra da do ove vrste depresije najcesce dolazi zbog porasta hormona tokom trudnoce i samog porodjaja (a zatim naglog smanjena istih), otezanog ili dugotrajnog porodjaja, fizickog premora zbog nedostatka sna i neredovnog spavanja, nedostatka emotivne ili prakticne podrske, promene u odnosu s partnerom, genetska predispozicija. Zene koje pate od postporodjajne depresije osecaju se bezvredno, imaju nedostatak samopouzdanja (narocito kao nove majke), osecaj krivice, negativne misli, ekstreman strah za bebu (ili potpunu nezainteresiranost, sto samo pojacava osecaj krivice), lako i bez konkretnog razloga zaplacu, smanjen libido, probleme sa spavanjem i osecaj da nisu u stanju zadovoljiti ocekivanja.

 

Sezonska depresija

 

Sezonska depresija (sezonski afektivni poreme?aj) javlja se obi?no u isto doba godine, najcesce u zimskom periodu. Dolazi do osecaja hronicne iscrpljenosti, povecana potreba za hranom (i to najcesce za slatkisima), konstantna pospanost i zelja za spavanjem, nedostatak volje i motivacije, kao i osecaj tuge bez konkretnog razloga. Neki od mogucih razloga u pojavi ove vrste depresije mogao bi biti i hormon epifize melatonin na ciju proizvodnju deluje sunce. Verovatno iz tog razloga, sezonska depresija cesca je u severnim delovima planete. Cesce se pojavljuje kod zena i to u periodu od 30 do 40 godina. Najcesce se leci svetlosnom terapijom koja pokazuje poboljsanje kod nekih 80% pacijenata.

 

Atipicna depresija

 

Osobe s atipicnom depresijom imaju snaznu reakciju na negativne ili pozitivne vanjske okolnosti. Dolazi do osecaja duboke depresije ili do ponovnog javljanja nade i zadovoljstva u zavisnoti od situacije u kojoj se nalaze. Drugim recima, kod ove vrste depresije veliku ulogu na emocije i generalno zadovoljstvo pacijenta igraju vanjske okolnosti. Ova vrsta depresije obicno se i javlja prvi put nakon nekog negativnog dogadjaja kao sto je npr. raskid veze, gubitak posla, porodicni problemi i tome slicno. Neki od klasicnih simptoma ukljucuju povecani apetit, povecana potreba za spavanjem, osecaj tezine u telu. Osobe sklone ovoj vrsti depresije obicno imaju ekstremnu senzitivnost u medjuljudskim odnosima pa se njihovo raspolozenje najcesce menja u zavisnosti od raspolozenja drugih ljudi kao i potencijalnim problemima u odnosima.

Share this post


Link to post

Što je teže od tuge?

 

 

 

Što ?e vas više onesposobiti: depresija, angine pectoris, artroza, astma ili dijabetes? Lije?nici su uvjereni da je depresija najrazornija. Ipak, ako se dijagnosticira izlije?iti se ipak može.

 

Depresija pojedinca može u?initi ve?im invalidom nego ako on boluje od angine pectoris, artroze, astme ili dijabetesa, ustvrdili su dužnosnici Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) te rezultate istraživanja objavili u britanskom stru?nom ?asopisu The Lancet.

 

Istraživanje je provedeno na 245.404 odrasle osobe iz 60 zemalja svijeta. 3,2 posto ispitanih u posljednjoj je godini patilo od depresije, a 3,3, posto od astme. Od angine pectoris u prošloj je godini patilo 4,5 posto ispitanih, od artroze 4,1 posto osoba, a od dijabetesa 2,0 posto ispitanih.

 

Na pitanje da ocijene kvalitetu življenja brojkama na ljestvici od 1 do 100, ispitanici koji su patili od depresije imali su rezultat 72,1, a ostali pacijenti koji su patili od jedne od ?etiriju preostalih navedenih bolesti imali su rezultat koji se kretao oko brojke 80.

 

Studija je pokazala i da je depresija odgovorna za smanjenje duljine životnog vijeka pojedinca koji od nje pati te da utje?e na pogoršanje neke druge bolesti od koje osoba boluje. Zbog toga znanstvenici pozivaju lije?nike da budu oprezniji pri dijagnosticiraju i lije?enju depresije, jer je rije? o bolesti koju nije teško lije?iti i izlije?iti. Slažu se da je vrlo važno depresivno stanje kod pacijenta što prije uo?iti i što prije ga podvrgnuti odgovaraju?oj terapiji - naj?eš?e psihoterapiji u kombinaciji s psihofarmacima.

 

"Lije?enje depresije mora dobiti jednaku važnost kao i lije?enje ostalih ?etiriju bolesti koje smo spomenuli u istraživanju", smatra dr. Somnath Chatterji koji je vodio istraživanje. "Za razliku od fiziološki uzrokovanih zdravstvenih problema za ?ije su lije?enje termini odmah ili vrlo brzo osigurani, na lije?enje depresije, odnosno na sastanak kod psihoterapeuta, pacijenti nekad moraju ?ekati mjesecima ili godinama. Pogreška je u tomu što se lije?nici naj?eš?e fokusiraju na fiziološki uzrokovane simptome, ne prepoznaju?i depresiju kod svojih pacijenata", smatraju znanstvenici.

 

 

Hina

07.09.2007.

Share this post


Link to post

Što treba znati o depresiji

 

Depresija je više od obi?ne tuge

 

Velika je razlika izme?u neraspoloženja i patnje uzrokovane depresijom.

Kada smo razo?arani životom, kada ostanemo bez prijatelja ili izgubimo voljenu osobu, prirodno je da smo tužni i zabrinuti. Takvi doga?aji gase nam radost življenja. No ubrzo se ve?ina ljudi vra?a u svoje uobi?ajeno stanje.

Me?utim, ako se tuga pojavi bez ikakvog razloga ili je ona nesrazmjerna uzroku nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati bez objektivnog razloga, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati; jednom rije?ju ako se više ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje niti obi?na tuga. To je depresija, ozbiljan duševni poreme?aj, bolest koja se mora lije?iti.

Depresija utje?e gotovo na cijeli bolesnikov život. Ne lije?i li se, depresija se sve više pogoršava, kao i svaka druga bolest. Baš je zato važno odmah u?initi prvi korak, tj. obratiti se lije?niku.

Treba imati na umu sljede?e:

- depresija je izlje?iva bolest

- što više oboljeli od depresije nau?i o depresiji i što više sudjeluje u programu svoga lije?enja, lakše ?e se osloboditi od depresivnih simptoma

- izlje?enje nikada ne dolazi trenutno, "preko no?i": potrebno je više tjedana lije?enja da bi se oboljeli osje?ao bolje, stoga mora biti strpljiv

 

Koji su simptomi depresije?

 

1. tužno, tjeskobno raspoloženje ili osje?aj praznine, koji traju najmanje 2 tjedna, te

2. gubitak zanimanja i osje?aja zadovoljstva u bavljenju onim aktivnostima koje su bolesnika ina?e zanimale i veselile.

Nadalje, oboljeli od depresije mogu imati neke ili sve od ovih simptoma i znakova:

- osje?aj bezvrijednosti, bezna?a i krivnje

- promjenu apetita i tjelesne težine (gubitak apetita ili poja?ani apetit)

- poreme?aj spavanja (može se o?itovati kao nesanica ili prevelika potreba za spavanjem)

- umor, gubitak energije, osje?aj usporenosti

- uzbu?enost, uznemirenost, razdražljivost

- teško?e s koncentracijom i pam?enjem

- razmišljanje o samoubojstvu, ili pokušaj samoubojstva.

 

Što uzrokuje depresiju?

 

Biološki i okolinski utjecaji imaju važnu ulogu u razvoju depresije.

Znanstvenim istraživanjima otkriven je poreme?aj važnih kemijskih spojeva u mozgu prijeko potrebnih za prijenos informacija u živcanim stanicama. Lijekovi (antidepresivi) pomažu ponovnom uspostavljanju narušene ravnoteže. Životni stresovi tako?er pridonose ispoljavanju depresivnih simptoma. Naj?eš?e su to poreme?eni odnosi s okolinom, nezadovoljstvo poslom, u?estala razo?aranja, prekid veze s voljenom osobom zbog smrti, razvoda ili odvojenog života.

 

Ostali ?imbenici koji mogu pridonijeti razvoju depresije

 

- tjelesne bolesti (oboljeli od teških tjelesnih bolesti, npr. moždanog udara, raka, bolesti štitnja?e ?eš?e obolijevaju od depresije)

- žene nakon poroda posebno su osjetljive (poslije­poro?ajna tuga duljeg trajanja)

- naslje?e (ako netko u obitelji ima depresiju)

- neki lijekovi koji se upotrebljavaju u lije?enju povišenog krvnog tlaka, hormoni

- zlouporaba alkohola i droga.

 

Bitno je da oboljeli od depresije znade ovo:

Depresija je bolest baš kao i še?erna bolest ili upala zglobova. Za to nije kriv ni bolesnik ni netko drugi. Depresija nije znak ne?ije slabosti.

Oboljeli nije sam u borbi protiv te bolesti. Od nje barem jedanput tijekom života oboli gotovo svaki peti ?ovjek!

Osim lijekova, i razgovor s lije?nikom i s osobama u koje se ima povjerenja pomaže da se bolest prebrodi, jer se tako dobiva potpora i adekvatna stru?na pomo?.

 

Tjeskoba ?esto prati depresiju

 

Mnoge depresivne osobe osje?aju se tjeskobno (anksiozno), uznemireno, teško usnu, previše su zabrinute, što treba napomenuti svome lije?niku. On ?e tada osim depresije lije?iti i tjeskobu.

Neki bolesnici koji pate od depresije imaju i neki anksiozni poreme?aj, koji tako?er zahtijeva lije?enje. To može biti:

- opsesivno-kompulzivni poreme?aj: ?ine ga u?estale, neželjene misli ili osje?aji, npr. strah od zaraze, što silno uznemiruje oboljelu osobu. To su prisilne misli. Da bi umanjili svoju tjeskobu, takvi bolesnici ?ine odre?ene rituale (kompulzije), npr. u?estalo pranje ili ?iš?enje.

- pani?ni poreme?aj: bolesnici pate od napadaja panike, pri ?emu imaju iznenadne navale velikog straha, pra?ene lupanjem srca, otežanim disanjem te osje?ajem zarobljenosti.

- socijalna fobija: bolesnici izbjegavaju pojavljivati se i govoriti me?u mnoštvom ljudi, te agorafobija: strah pred otvorenim prostorom, posebice javnim mjestima, ponekad ?ak i strah od izlaska iz ku?e.

 

Kako se lije?i depresija?

 

Što se prije po?ne s lije?enjem, ve?i su izgledi za izlje?enje. Lijekovi skra?uju trajanje, smanjuju simptome i sprje?avaju ponovno pojavljivanje bolesti. Izgledi za ozdravljenje mnogo su ve?i ako se bolesnik potpuno drži programa lije?enja.

Glavne metode lije?enja su lijekovi i psihoterapija (terapija razgovorom) te, naravno, kombinacija obaju na?ina lije?enja.

 

Psihoterapija

Lije?nici specijalisti psihijatri pomažu oboljelom razumjeti psihološku pozadinu njegove bolesti i u?e ga kako se s njome nositi. Razgovor s terapeutom osigurava im podršku i stru?ne savjete.

 

Lijekovi

Za lije?enje depresije upotrebljavaju se antidepresivi. Ublažavaju depresiju uspostavljaju?i poreme?enu ravnotežu kemijskih spojeva u mozgu.

Ima nekoliko razli?itih skupina antidepresiva (AD). To su:

- lijekovi koji sprje?avaju ponovnu pohranu serotonina u živcane stanice. Nazivaju se ‘selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina' (SIPS). To je novija skupina lijekova koja ima manje neželjenih nuspojava od starijih lijekova. U nekih bolesnika mogu, me?utim, uzrokovati glavobolju, mu?ninu, uznemirenost, promjene u seksualnom životu, te nesanicu. Neki se od tih nuspojava smanjuju ili ?ak s vremenom iš?ezavaju.

- tricikli?ki antidepresivi (TCA) su prvi djelotvorni antidepresivi i jednako su djelotvorni kao i skupina SIPS, neki su i djelotvorniji, ali ?eš?e uzrokuju neželjene reakcije uklju?uju?i zamu?en vid, debljanje, suho?u usta i vrtoglavicu.

-inhibitori enzima monoaminooksidaze (IMAO) propisuju se mnogo rje?e nego prije navedene dvije skupine. Uz neke od njih ne smije se uzimati odre?ena vrsta hrane i neki lijekovi. U noviju skupinu spadaju reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze (RIMA) koji imaju puno manje nuspojava od IMAO.

Da bi antidepresivi uop?e po?eli djelovati, treba ih uzimati neprekidno najmanje 3-5 tjedana, a nakon poboljšanja stanja još mjesecima.

 

Treba biti u doticaju sa svojim lije?nikom

 

Tijekom procesa lije?enja treba stalno sura?ivati s lije?nikom:

- kod uzimanja lijekova to?no slijediti upute lijecnika

- ne ustru?avati se javiti lije?niku ?im bolesnik uo?i neželjenu reakciju na lijek. Lije?nik ?e možda promijeniti terapiju

- ako bolesnik nije zadovoljan tijekom kojim lije?enje napreduje, treba porazgovarati o tome s lije?nikom; možda ?e mu pomo?i promjena lijeka ili psihoterapija

 

Razumijevanje je klju? uspjeha

 

Pridržavanje svih savjeta lije?nika, uklju?uju?i uzimanje lijekova, najbolji je put prema izlje?enju. Kako lije?enje napreduje, treba re?i lije?niku osje?a li se oboljeli bolje ili lošije nego u po?etku i kako se osje?a dok uzima sadašnji lijek. Najvažnije od svega: odmah se javiti lije?niku ako se pojave misli da bi sam sebi nešto u?inio!

Tako?er treba se obratiti za pomo? obitelji i prijateljima. Oni mogu bolesnika ohrabriti i uliti mu samopouzdanje da lakše prebrodi depresiju.

Naposljetku, treba biti strpljiv. Uzroci koji su izazvali depresiju složeni su i izlje?enje nastupa polako.

Najceš?e zablude pri depresiji su:

"Depresija ?e brzo pro?i sama od sebe, pa se uop?e ne moram javljati lije?niku."

"Depresija je nešto što “napada” samo slabe i bespomo?ne, a ja to nisam pa mi lije?enje ni nije potrebno."

"Promijenim li okolinu, depresija ?e pro?i."

"Ja najbolje znam kako mi je (djelomice to?no!), pa se sam mogu i najbolje lije?iti (posve pogrešno)."

"Sramota je oti?i lije?niku i žaliti se na pla?ljivost i gubitak veselja. To nije ni za ozbiljne žene, a kamoli za “pravog muškarca”."

"Nitko na ovome svijetu ne može mi pomo?i."

"Nikada više ne?u ozdraviti i zauvijek ?u ostati u ovako teškom stanju."

 

Ako je oboljeli sposoban i voljan govoriti o svojoj depresiji, to ?e osokoliti i njemu bliske osobe da to u?ine jer su se do tada sramile govoriti o svojim tegobama. Na taj na?in uvelike ?e pomo?i drugima i sebi samom. Osje?aj da se može u?initi nešto dobro i korisno za druge zna?i da je vrijedna i korisna osoba, a to je osje?aj koji pomaže suzbiti depresiju.

 

 

sa :www.psihijatrija.hr/edu

Share this post


Link to post

Depresija - integralni pristup

Autor: Doc.dr.sc. Mijo Niki?

 

Izvor: PLIVAzdravlje.hr

 

Depresija - bolest svih vremena

 

Depresija nije bolest samo naše epohe. Ona je bila prisutna u svim razdobljima povijesti, u svim civilizacijama i kulturama. Me?utim, može se re?i da je ona u ovo naše vrijeme posebno vidljiva, jer je privatni život zahvaljuju?i sredstvima masovne komunikacije postao prakti?ki javan. Osim toga, ?ovjek našega vremena naglasak stavlja na emocije, a razum potiskuje u drugi plan. Me?utim, kako ne može zadovoljiti sve svoje afektivne želje, a nije spreman na žrtvu i odricanje, puno lakše ?e pasti u depresiju nego li je to bio slu?aj prije kad su subjektivna i iracionalna o?ekivanja stavljala u drugi plan.

 

Distimija

 

?ini se da je u ovo naše doba više prisutan poreme?aj koji se zove distimija koji spada u skupinu poreme?aja raspoloženja i predstavlja blaži oblik depresije. Naj?eš?e zapo?inje neprimjetno u kasnom djetinjstvu i adolescenciji, ali se može pojaviti i kasnije, te je tri puta ?eš?a u žena. Glavni simptom je deprimirano raspoloženje karakterizirano tugom, nelagodom, neraspoloženjem i gubitkom interesa za uobi?ajene aktivnosti uz samopotcjenjivanje, poteško?e u donošenju odluka i osje?aj beznadnosti.

 

Maskirana depresija

 

Danas je tako?er veoma raširena tzv. maskirana depresija koja se više izražava tjelesnim i vegetativnim simptomima bolesti. Takvi bolesnici nisu uop?e svjesni svog depresivnog raspoloženja. Me?utim, njihovo svakodnevno ponašanje odaje depresivno raspoloženje. Oni ne ostvaruju svoje planove iako za to imaju sposobnosti, gube volju za život i ?esto svoje neraspoloženje projiciraju na druge pa njih okrivljuju za svoje muke i nevolje.

 

Depresija se naj?eš?e javlja u epizodama. Kada se depresija javi prvi put, govor je o depresivnoj epizodi. Depresivna epizoda može se ozna?iti kao blaga, umjerena, teška ili teška s psihoti?nim simptomima. U gotovo polovice oboljelih prva depresivna epizoda javlja se prije 40-te godine života.

 

Uzroci depresije

 

Uzroci depresije su višestruki. Treba razlikovati endogenu i reaktivnu (egzogenu) depresiju. Eendogena depresija je ve?im dijelom biološkog podrijetla, te se kao mogu?i uzroci za nju smatraju genetska predispozicija odnosno nasljednost, kao i poreme?aj raznih sustava u mozgu.

 

Duhovnost u lije?enju depresije: tko vjeruje - taj djeluje

 

Depresiju je potrebno lije?iti integralno budu?i da ona poga?a ?itavu osobu, u svim njezinim dimenzijama. A to zna?i depresivna osoba mora uzimati lijekove (psihofarmake) kako bi se izazvala pozitivna reakcija u mozgu, odagnale depresivne misli i poboljšalo emocionalno stanje. Nadalje, potrebno je oja?ati socijalnu ili društvenu dimenziju. To zna?i osoba se treba što više uklju?ivati u prikladno društvo, aktivirati u sebi želju da pomogne drugima koji su u nevolji, razvijati prijateljske stavove i jednostavno voljeti druge. Ljubav je najbolji lijek protiv depresije.

 

Depresivnoj osobi treba pomo?i i psihološki, a to zna?i treba je nau?iti i ohrabriti da ne potiskuje svoje emocije, napose svoju agresivnost i bijes, nego da i te negativne emocije izrazi kontrolirano. Poznato je naime da se kod depresivnih osoba potisnuta agresivnost lako pretvara u krivnju i da se okre?e protiv same osobe koja je u sebi, u svojoj podsvijesti nosi. Kona?no, a to je zapravo najvažnije, depresivnoj osobi treba pomo?i duhovno. ?ovjek je osoba po svojoj duhovnoj dimenziji i on je najja?i na podru?ju duha, slobode i ljubavi.

 

Naime, u depresiji je glavno raspoloženje nemo?, a vjera je po svojoj naravi svemo?. Depresija paralizira osobu, a vjera je poti?e na djelovanje. Tko vjeruje, taj djeluje. Vjera je najja?a snaga ovoga svijeta. Vjera je dakle sila koja pobje?uje i ?ovjekovu depresiju. Sve ono što ja?a našu vjeru, a to je molitva, meditacija, sakramentalni život, to pomaže i u nadvladavanju depresije.

 

Prevencija protiv depresije

 

Najbolja prevencija protiv depresije je zdrav život, spremnost da se prihvate poteško?e koje nam život svaki dan donosi, a iznad svega, najbolja je prevencija nesebi?na ljubav prema bližnjemu. Dok iskreno ljubi, osoba ne može biti depresivna. Ljubav ?ini osobu radosnom. Gdje je na djelu ljubav, tu nema depresije.

Share this post


Link to post

Znakovi koji upu?uju na depresiju

 

 

Depresija je relativno ?esto stanje me?u zapadnjacima. Stru?njaci kažu da je to najteže stanje koje ?ovjek može iskusiti. Kako je izrazito izlje?iva u velikom broju slu?ajeva, šteta je da se bilo tko mu?i s depresijom i ne dobije adekvatnu pomo?. Važno je znati i da se depresija koja se ne lije?i na vrijeme naj?eš?e pogoršava, a kasnije lije?enje je teže.

 

Depresije se nitko ne mora sramiti, jer nisu ni sami ni jedini – depresivni su svuda oko nas. Na nesre?u, mentalne probleme ljudi rijetko priznaju i o njima se nedovoljno govori.

 

Depresija vodi suicidalnom ponašanju i zbog specifi?nog stanja, pove?ava vjerojatnost obolijevanja od širokog spektra bolesti. Naju?inkovitija terapija protiv depresije je kombinacija medikamenata i kognitivno-bihevioralne psihoterapije.

 

Da bi se depresija uspješno lije?ila, potrebno je da oboljeli ili netko iz njegove okoline prepozna stanje, a to ponekad nije lako, jer depresivci nisu uvijek tužne osobe povu?ene u sebe. Postoje i agresivni depresivci, kao i depresivci koji prili?no vješto skrivaju svoje stanje u uredu i društvu, pa ?ak i od ?lanova najbliže obitelji. Ako se osoba ne ponaša kao tipi?an depresivac, ne zna?i da je njena depresija blaža. Procjenu stupnja depresije uvijek treba prepustiti stru?njaku – psihijatru.

 

Naj?eš?i simptomi koji mogu ukazivati na depresiju su:

 

- dugotrajna tuga

- gubitak interesa i zadovoljstva u odnosu na ve?inu aktivnosti

- promjene apetita ili tjelesne težine

- promjene navika spavanja

- izrazite promjene u ponašanju, koje okolina zamje?uje, posebno ako je u pitanju uznemirenost

- nedostatak energije i stalni umor

- osje?aj krivice ili beskorisnosti

- misli o smrti ili samoubojstvu koje se ponavljaju (ovakve misli ponekad svakome padnu na pamet, ali važno je da se to doga?a rijetko)

 

sa http://www.vijestizanju.com/

Share this post


Link to post

Depresija spada u skupinu poreme?aja karakteriziranih kao poreme?aji raspoloženja (unipolarni poreme?aj). To je teško psiho-fizi?ko stanje pra?eno raznim nuspojavama i popratnim efektima. Depresivno raspoloženje karakterizira povla?enje bolesnika u sebe, potištenost, pad vitalnih dinamizama, nesanica, gubitak apetita, opsjednutost crnim mislima, usporeni misaoni tijek, beznadnost i bespomo?nost.

Podjela

 

Postoje tri glavne vrste depresije:

 

1. Po?etna laka depresija

2. Srednja prolazna depresija

3. Teško depresivno stanje

 

Simptomi

 

* promjene raspoloženja tijekom dana. ?esto je stanje teže jutrom, a raspoloženje se popravlja kako dan napreduje. Ipak, na?in promjene raspoloženja može biti potpuno obrnut.

* poreme?en san, ?esto s ustajanjem vrlo rano ujutro, i nemogu?nost nastavljanja normalnog sna. To se ?esto doga?a zbog brojnih misli koje "zuje" kroz glavu

* op?e usporavanje misaonog tijeka, ali i govora i tjelesnih kretnji

* osje?aj tjeskobe

* manjak energije

* nesposobnost uživanja u stvarima

* manjak koncentracije

* osje?aj zaboravljivosti

* negativne misli o budu?nosti

* osje?aj krivice

* okrivljavanje sebe i niska razina samopouzdanja

* osje?aj bezna?a

* preokupiranost bolestima

* gubitak apetita kao rezultat gubitka težine

* smanjena želja za seksom

 

Epidemiologija

 

Broj muškaraca kod kojih ?e se razviti i biti dijagnosticirana depresija tijekom života iznosi 7% do 12% od ukupne muške populacije. Kod žena je taj broj nešto ve?i i iznosi od 20% do 25%.

 

 

http://hr.wikipedia.org/wiki/Klinicka_depresija

Share this post


Link to post

Može li se depresija pojaviti uz neku tjelesnu bolest?

 

 

Brojne tjelesne bolesti mogu izazivati simptome depresije.

 

Naj?eš?e neurološke bolesti u kojih se mogu javiti simptomi depresije su Parkinsonova bolest, demencije, epilepsija, cerebrovaskularna bolest (posebno prve dvije godine nakon moždanog udara u prednjim regijama mozga) i tumori.

U osoba koje su zna?ajno lakše ili teže od prosjeka potrebno je misliti na mogu?u endokrinu etiologiju (bolesti štitnja?e ili nadbubrežne žlijezde). Kod depresije u adolescenata treba isklju?iti mononukleozu. Depresija se tako?er može javiti u starijih bolesnika koji boluju od virusne pneumonije odnosno u bolesnika koji boluju od SIDE.

Treba istaknuti da zna?ajan broj depresivnih bolesnika ?esto odlazi obiteljskom lije?niku tuže?i se na razne tjelesne smetnje (glavobolje, gušenje, lupanje srca, bol u prsištu) ?iji je pravi izvor u neprepoznatom depresivnom poreme?aju. Stoga je potrebno odrediti razlog spomenutih simptoma pomo?u iscrpnog razgovora, detaljnog fizikalnog pregleda, te neuroloških i laboratorijskih pretraga.

 

 

 

 

Tjelesne bolesti koje mogu uzrokovati depresiju:

 

 

 

organska ošte?enja mozga razli?itih uzroka (traume glave, tumori mozga, moždani udar);

 

neurološke bolesti (multipla skleroza, Parkinsonova bolest, temporalne epilepsije);

 

maligne bolesti (karcinomi);

 

endokrine bolesti (še?erna bolest i bolest štitnja?e);

 

autoimune bolesti (reumatoidni artritis, sistemski lupus eritematodes);

 

bolesti krvotvornog sustava (leukemija, anemija)

 

kardiovaskularne bolesti (hipertenzija, infarkt miokarda, angina pektoris);

 

bolesti jetre;

 

zarazne bolesti (SIDA, hepatitis, infektivna mononukleoza, virusni hepatitis, TBC);

 

nutritivni poreme?aji (manjak vitamina B12, C, folati, niacin, tiamin

 

 

 

Depresija i hipertenzija

 

Unatrag desetak godina, stru?njaci su otkrili zna?ajnu povezanost pove?anog stresa, anksioznosti i depresije sa kardiološkim bolestima, posebno hipertenzijom, infarktom miokarda i u?estaloš?u operativnih zahvata na srcu.

Podaci ukazuju da vi?e od 60% kardioloških bolesnika ima neki od gore spomenutih psihi?kih simptoma, dok je u?estalost depresivnih 2 i 1/2 puta ve?a nego u tjelesno zdravoj populaciji.

Redovite kontrole te odgovaraju?a terapija (kombinacija antihipertenziva sa antidepresivima i psihoterapijom) uvelike umanjuju broj hitnih dolazaka kardioloških bolesnika, potrošnju lijekova i broj sr?anih udara za 50%.

Share this post


Link to post

Postoje li razlike u depresiji žena i muškaraca?

 

Depresivni poreme?aj u žena i muškaraca se razlikuje po u?estalosti i izraženosti simptoma.

 

ŽENE:

atipi?ni simptomi: pove?an apetit, pove?anje tjelesne težine, više anksioznih i tjelesnih simptoma;

 

suicidalnost: više pokušaja, tri puta manje dovršenih suicida od muškaraca, manje nasilne metode;

 

komorbiditet (istovremeno prisustvo drugih bolesti): ve?i udio anksioznih poreme?aja i poreme?aja hranjenja;

 

trajanje bolesti: raniji po?etak kod žena, duže epizode, ?eš?a ponavljanja i kroni?nost.

 

 

MUŠKARCI:

tipi?ni simptomi: nesanica, gubitak težine;

 

atipi?ni simptomi: iritabilnost, agresivnost, gubitak kontrole;

 

suicidalnost: ve?i udio dovršenih suicida, nasilne metode;

 

komorbiditet: alkoholizam, ovisnosti.

 

 

 

 

 

Koji su poreme?aji sli?ni depresiji?

 

Žalovanje

Tuga, tugovanje i žalovanje su sinonimi koji opisuju sindrom kojega uzrokuje gubitak voljene osobe, ali se može pojaviti i kao posljedica rastave, gubitka posla, vrijednog predmeta, ili ozljede same osobe (amputacija).

Po simptomima kao što su plakanje, gubitak na tjelesnoj težini, smanjen libido, povla?enje, nesanica, razdražljivost, smetnje koncentracije i pažnje, žalovanje sli?i depresiji, ali antidepresivi nemaju jednak terapijski u?inak ve? se simptomi ?esto povla?e spontano u vremenskom razdoblju od nekoliko mjeseci.

Ako se tijekom žalovanja jave sucidalne ideje, osje?aj op?e krivnje, bezvrijednosti, ambivalencija, nesvjesna srdžba prema umrlom, socijalna izolacija, treba razmišljati o mogu?em razvitku depresije te na vrijeme po?eti s lije?enjem.

Kod lije?enja žalovanja uvijek je bolje ponuditi verbalnu utjehu nego tabletu iako male doze anksiolitika mogu pomo?i u kra?em razdoblju. Osobi treba dozvoliti da govori o voljenom objektu, pla?e ako osje?a potrebu, ne inzistirati na razgovoru ako osoba ne želi i nije spremna. Ve?ina ljudi prebrodi krizu žalovanja i bez pomo?i lije?nika, uz podršku okoline.

 

Predmenstrualni disfori?ni poreme?aj (PMDP), predmenstrualni sindrom (PMS)

Bitna obilježja predmenstrualnog disfori?nog poreme?aja (još nazvanog predmenstrualni sindrom - PMS) su depresivno raspoloženje, anksioznost, emocionalna nestabilnost i smanjeno zanimanje za uobi?ajene aktivnosti koji se pojavljuju u luteinskoj fazi ciklusa (dakle nekoliko dana prije menstruacije) u ve?ini menstruacijskih ciklusa. Navedeni simptomi prestaju nekoliko dana nakon po?etka menstruacije. Može se pojavljivati osje?aj tuge, bezna?a i samosažaljenja, napetost i zabrinutost, primjetna labilnost raspoloženja protkana ?estom pla?ljivoš?u, razdražljivost, bijes, poja?ani me?uljudski konflikti, teško?e koncentracije, umor i nedostatak energije, promjene apetita, poreme?aj uobi?ajenog ritma sna, fizi?ki simptomi kao što su osjetljive ili nate?ene grudi, glavobolja, osje?aj "bubrenja" ili debljanja te je odje?a i obu?a tijesna ili nati?u prsti. Mogu se pojaviti i bolovi u zglobovima i miši?ima. Ne moraju biti prisutni svi navedeni simptomi. Tipi?no je da se simptomi predmenstrualnog disfori?nog poreme?aja mogu po ozbiljnosti (ali ne i trajanju!) uspore?ivati s velikom depresivnom epizodom i uzrokuju ošte?enje društvenog i profesionalnog funkcioniranja u tjednu prije menstruacije. PMS se u blažem obliku javlja u gotovo 40% žena, a punu klini?ku sliku poreme?aja pokazuje 2-10% žena. U lije?enju predmenstrualnog disfori?nog poreme?aja primjenjuje se hormonska terapija progesteronom (prema savjetu ginekologa!), zatim antidepresivi i anksiolitici. Ni jedan od navedenih lijekova nije specifi?an za PMS, ali kod mnogih žena izazivaju olakšanje simptoma.

Share this post


Link to post

Kada depresiju lije?iti u bolnici i koje su indikacije za bolni?ko lije?enje?

 

Rizik suicida, o?ita nesposobnost da se održi briga o samome sebi, uklju?uju?i prehranu, obla?enje i osobnu higijenu, te potreba za dijagosti?kim razjašnjavanjem stanja zahtijeva bolni?ko lije?enje - hospitalizaciju. Osobito je važno dobro procijeniti rizik mogu?eg pokušaja suicida o ?emu bolesnici rje?e govore spontano, ve? ih to treba izravno pitati. Ne treba se pri tome bojati da ?e to povrijediti bolesnika ili ga navesti na takvo razmišljanje ili štoviše pota?i da samoubojstvo i u?ini. Nesuradnja obitelji tako?er je dodatna preporuka da se lije?enje obavi u bolnici. Bolesnici sa depresijom koja je blažeg karaktera i gdje nema ja?ih suicidalnih ideja mogu se lije?iti ambulantno. To osobito vrijedi u onom slu?aju kada postoji zna?ajni potporni sustav u vidu njihovih srodnika ili prijatelja.

Bolni?ko lije?enje, kada postoje sistemi razvijenog vanbolni?kog lije?enja, treba biti što kra?e, a preporu?a se lije?enje u prirodnoj okolini bolesnika kada god je to mogu?e.

 

Mjesto lije?enja ovisi o sljede?im parametrima:

cjelokupna klini?ka slika težine simptoma,

 

rizik suicidalnog ponašanja,

 

procjena socijalnog funkcioniranja,

 

suradnja bolesnika u lije?enju,

 

prisustvo komorbidnih bolesti,

 

prisustvo psihosocijalnih stresnih okolnosti,

 

postojanje podrške okoline,

 

isklju?enje organskog razloga depresije.

 

Kod postavljanja indikacije za bolni?ko lije?enje treba procijeniti sljede?e:

sposobnost bolesnika za brigu o sebi, kao i suradnja,

 

je li opasan za sebe ili okolinu - prisilno bolni?ko lije?enje,

 

bolesnik sa težom epizodom bolesti, a koji nema na raspolaganju adekvatne sisteme podrške izvan institucije; takav se bolesnik lije?i u bolnici ili ga se uklju?uje u intenzivni dnevni program.

 

Kod pacijenta s depresivnim poreme?ajem treba posebnu pažnju obratiti na procjenu suicidalnog rizika, stoga treba procijeniti sljede?e:

 

ima li pacijent suicidalna razmišljanja, razmišlja li o suicidalnom

 

prisutnost psihoti?nih simptoma

 

Faktori pove?anja suicidalnog rizika su:

 

prisustvo psihoti?nih simptoma,

 

vrlo izražena anksioznost,

 

prisustvo pani?nih napadaja,

 

prisustvo komorbiditeta ovisnosti,

 

pozitivna anamneza o ranijem pokušaju suicida,

 

podaci o suicidu u obitelji.

 

 

 

 

Lije?enje depresije odvija se u tri faze

 

Prva, akutna faza lije?enja traje ?etiri do šest tjedana. U bolesnika koji reagiraju na antidepresiv po?etno se poboljšanje može uo?iti nakon 2 do 3 tjedna lije?enja, a smanjenje simptoma za 40-50% doga?a se nakon 3 do 4 tjedna. Ukoliko nakon razdoblja od 4 do 6 tjedana redovitog uzimanja lijeka u odgovaraju?oj terapijskoj dozi nema zadovoljavaju?eg poboljšanja, treba promijeniti lijek tako da se uvede lijek druge farmakološke skupine, odnosno drugog mehanizma djelovanja. Promjena jednog antidepresiva s drugim antidepresivom dolazi u obzir kada izabrani antidepresiv kojeg smo primijenili prema pravilima odgovaraju?eg terapijskog pokušaja (terapijska doza u rasponu do maksimalne u razdoblju od najmanje 4 tjedna, a optimalno od 6 do 8 tjedana) nema povoljan antidepresivni u?inak ili kada lijek izaziva teže podnošljive nuspojave. Jedan od ?estih razloga terapijskog neuspjeha je subdoziranje antidepresiva (uzimanje antidepresiva u dozi nižoj od terapijski djelotvorne), dok je prijevremeni prekid terapije razlogom u?estalog javljanja novih epizoda.

Ako je postignut dobar u?inak, slijedi druga faza - terapija održavanja koja treba trajati godinu dana. Cilj terapije je održavanje spre?avanja pojave nove depresivne epizode. U fazi terapije održavanja lijek se uzima u istoj dozi kao i u akutnoj fazi lije?enja. U bolesnika u kojih nije nužna profilaksa (prva depresivna epizoda, potpuno povla?enje simptoma), terapija antidepresivima se postupno ukida. U bolesnika u kojih su se depresivne epizode javljale sa velikom u?estalosti trebat ?e nastaviti s profilakti?kom terapijom koja traje najmanje 5 godina, a nekad i doživotno. U slu?ajevima kada se nakon odre?enog vremena odlu?imo na prekid terapije on mora biti postupan

Share this post


Link to post

Kako djeluje depresija:

 

Simptomi koji alarmiraju razvijaju funkciju obnavljanja.

Izgledaju poput neprijatelja! No ništa ne pomaže više od njih. U njihovom je ponašanju tajna našeg ponovnog ro?enja.

 

Navikli smo o?itavati simptome depresije po njihovom negativnom klju?u, kao znak gubitka životnog veselja. S druge strane, ova se ponašanja ?ine bliže onome što je u svim tradicijama (predanjima) opisano kao na?in ponašanja mudraca. Simptomi depresije pomažu povratak na prirodniji i sveobuhvatniji na?in korištenja mozga. Njihov je cilj stvoriti mentalnu prazninu, o?istiti nas od uvjerenja, shema, automatizama, odstraniti sve ono što za?epljuje mozak (um) i spre?ava pojavu jedne nove spoznaje.

 

POTREBA ZA MRAKOM

Približava smirenju

Umjesto da nas uznemiruje, mrak nas instinktivno privla?i: u tami se sve rasplinjava i gubi svoje oblike, kao i naša osobnost. Dok je mozak, i cijelo naše tijelo, stimuliran da izlu?uje supstance smirenja.

 

TIŠINA

?isti mozak od zaga?enja

Svaka rije? koju ?ujemo unosi u naš mozak jedno sjeme, no rije?i koje izgovaramo sami sebi ?ine nam najve?e zlo: prosudbe, dobre namjere, prijekori... Tišina nas pro?iš?ava od nepotrebnih rije?i.

 

ODBIJANJE JELA

Želja za pro?iš?enjem

Post, kao i u davnim tradicijama, pokušaj je pro?iš?enja od onoga što jelo predstavlja: uvjetovanje, navike, sredstvo za stišavanje emocija i vlastitih potreba. Ali i potrebu za izvla?enjem hrane iz nas samih.

 

SAMO?A

Pomaže nam shvatiti tko smo

?esto nam drugi služe kao ogledalo, kako bismo se s njima usporedili i vrednovali, kako bismo dobili potvrde i ohrabrenje. No jedino putem samo?e možemo saznati tko smo, i osloboditi se uzora i poistovje?ivanja.

 

ODSUTNOST OSJE?AJA

Privrženosti nestani!

?ak se i osje?aji hlade i proživljavaju s udaljenosti, kao da su nam strani. Tako se veze usporavaju, a privrženost (povezanost) rasplinjuje, u potrazi za pravom udaljenosti izme?u nas i drugih ljudi.

 

NEPOKRETNOST

?ini nas promatra?ima

Jedan veliki umor prekida lanac mehani?kih radnji koje se ponavljaju, koje nas tjeraju na neprekidan i beskoristan napor. Kona?no se možemo zaustaviti kako bismo promašli ritam koji nam najviše odgovara, i kako bismo sagledali sami sebe.

 

TEŠKO?A PRI KONCENTRACIJI

Stanka koja regenerira

Koncentracija se smanjuje, logi?no razmišljanje slabi, kortikalna aktivnost tipi?na za jasno i racionalno razmišljanje ustupa mjesto druga?ijoj svijesti, kontemplativnoj aktivnosti, koja hrani i regenerira mozak.

 

ODSUTNOST ŽELJA

Daje prostora volji

Sve izgleda uzaludno i lišeno smisla: kao da su naše vrijednosti, motivacije, planovi koji nas poti?u na akciju nestali. A zajedno s njima i prosudbe i lažna sigurnost, kako bi se pojavila naša prava volja.

 

U MOZGU

Omogu?avaju kreativnost

S neurofiziološkog gledišta mrak, tišina, nepomi?nost, vode nas ka nekoj vrsti senzorne deprivacije koja stimulira dijelove mozga, poput amigdale i hipotalamusa, a to su podru?ja koja aktiviraju meditacija ili kreativni procesi.

 

.

.

.

?asopis Promente Croatica

Share this post


Link to post

FUNKCIONALNI POREME?AJI ŠTITNJA?E I DEPRESIJA.

Medicinski fakultet Sveu?ilišta u Zagrebu

 

Magistarski rad je izra?en na Psihijatrijskoj klinici Medicinskog fakulteta Sveu?ilišta u Zagrebu, Osijek, Klini?ka bolnica Osijek, Huttlerova 4., Mentor: Prof. dr. Nikola Mandi?

 

SAŽETAK

 

U svakodnevnoj klini?koj praksi opazili smo pojavu depresivnih poreme?aja u bolesnika s funkcionalnim poreme?ajem štitnja?e. Ta ?injenica nas je motivirala da pokušamo procijeniti u?estalost te pojave, te da odredimo bitne zna?ajke depresivnog poreme?aja u tih bolesnika.

Istraživanjem smo obuhvatili 30 bolesnica oboljelih od hipertireoze, 23 bolesnice oboljele od hipotireoze, te 28 bolesnica oboljelih od unipolarne major depresije. Iz skupina bolesnica s funkcionalnim poreme?ajem štitnja?e potom smo izdvojili one bolesnice koje su zadovoljavale kriterije za klini?ki zna?ajan depresivni poreme?aj: 17 bolesnica oboljelih od hipertireoze i 16 bolesnica oboljelih od hipotireoze. Te bolesnice su se nadalje komparirale sa skupinom bolesnica oboljelih od unipolarne major depresije.

U istraživanju smo kao mjerne instrumente rabili Hamiltonovu ocjensku ljestvicu za depresije, Zungovu Ljestvicu za samoocjenjivanje depresivnih, te Ljestvicu op?ih klini?kih dojmova. Bolesnicama smo odre?ivali koncentracije triiodthyronina (T3), thyroxina (T4) i thyrotropina (TSH) u serumu.

Rezultati istraživanja su otkrili da dvije tre?ine bolesnica s funkcionalnim poreme?ajem štitnja?e (33 bolesnice) imaju klini?ki zna?ajan depresivni poreme?aj. On je bio nešto više zastupljen u bolesnica oboljelih od hipotireoze nego u bolesnica oboljelih od hipertireoze, ali ne zna?ajno. Depresivni poreme?aj u bolesnica s funkcionalnim poreme?ajem štitnja?e zna?ajno je slabije bio izražen nego u bolesnica oboljelih od unipolarne major depresije.

Bolesnice oboljele od hipertireoza slabije su izražavale simptome inhibicije nego bolesnice oboljele od unipolarne major depresije.

Bolesnice oboljele od hipotireoze su slabije izražavale simptome agitacije negoli bolesnice oboljele od unipolarne major depresije.

Bolesnice oboljele od hipertireoze pretežito su ispoljavale simptome agitacije, a bolesnice oboljele od hipotireoze simptome inhibicije.

Zaklju?ili smo da je pojava depresivnih poreme?aja u bolesnica s funkcionalnim poreme?ajem štitnja?e relativno ?esta. Tu populaciju bolesnica možemo smatrati potencijalno rizi?nom, te tako joj i pristupati radi pravovremenog dijagnosticiranja i lije?enja depresivnog poreme?aja ?ime se izbjegava mogu?nost njegove kronifikacije.

 

- SUMMARY

 

In everyday psychiatric practise we noticed very frequence of depressive disorders in patient with thyroid dysfunction. By that fact we were motivated to estimate the frequence of the depressive disorders and their specific characteristics in the patients with thyroid dysfunction.

The research was carried out on 30 female patients with hyperthyroidism, on 23 female patients with hypothyroidism and on 28 female patients with unipolar major depression. From the group of the patients with thyroid dysfunction we picked up the patients with clinically significant depressive disorders: 17 with hyperthyroidism and 16 with hypothyroidism. These female patients were compared to female patients with unipolar major depression.

During our research we used Hamilton Rating Scale for Depression, Zung’s Self- Rating Depression Scale and Clinical Global Impression (CGI). The serum concentration of triiodothyronine (T3), thyroxine (T4) and thyrotropin (TSH) for each patient were determinated.

The research results showed that most of the patients with thyroid dysfunction (33) had clinically significant depressive disorder. The depressive disorder was more frequent in patients with hypothyroidism than in patients with hyperthyroidism but not significantly.

Depressive disorders in patients with thyroid dysfunction were less intensive than in patients with unipolar major depression.

The patients with hyperthyroidism had less intensive symptoms of inhibition than the patients with unipolar major depression.

The patients with hypothyroidism had less intensive symptoms of agitation than the patients with unipolar major depression.

The patients with hypoerthyroidism usually had symptoms of agitation while the patients with hypothyroidism usually had symptoms of inhibition.

Regarding the results obtained it can be concluded that depressive disorders are very frequent in the patients with thyroid dysfunction. Such patients should be treated as potencially risky and therefor intime diagnosis and treatment of depressive disorders is recommended in order to avoid it’s possible cronification.

Share this post


Link to post

Depresija kao normalna reakcija

 

Korištenje pojma depresija u svakodnevnom govoru vrlo je uobi?ajeno, no naj?eš?e se pri tom ne misli na poreme?aj koji taj pojam opisuje. Depresivna raspoloženja ve?ini su ljudi poznata. Faze u kojima se osje?aju prazno, pasivno ili bezvoljno, u kojima se povla?e od vanjskog svijeta. Radi se o normalnim reakcijama na nesvakidašnje doga?aje. Skoro svatko poznaje osje?aj utu?enosti, npr. kada doživi neki gubitak, odvajanje od drage i važne osobe, gubitak radnog mjesta, uzastopne neuspjehe, kada je kroni?no izložen konfliktnim odnosima, financijskim poteško?ama, bolestima i ostalim optere?uju?im okolnostima koje život sa sobom nosi. Razo?aranja i loša raspoloženja spadaju, kao i pozitivne emocije u normalne osje?ajne reakcije. Razlika izme?u normalne i patološke depresije o?ituje se u tome što je stabilna osoba i u kriznim životnim situacijama u stanju doživljavati cijelu paletu osje?aja. Savjetovanje ili psihoterapija može pomo?i da se krizne situacije koje izazivaju potištenost brže i lakše prevladaju.

 

 

 

Depresija kao psihi?ko oboljenje

 

Medicinski gledano, depresija je dijagnosti?ki nespecifi?an pojam za poreme?aj u afektivnom podru?ju, a nastupa kada period tuge i potištenosti potraje duže od uobi?ajenog i kad osoba nije u mogu?nosti uspostavi kontrolu nad tim stanjem. Depresivna osoba nije u stanju emocionalno reagirati na doga?aje i okolinu, djeluje kao da su joj osje?aji otupljeni. Simptomi depresivnog poreme?aja mogu se izraziti u razli?itim podru?jima ljudskog doživljaja i ponašanja, a depresija mijenja ?ovjeka u svim segmentima. Obi?no se radi o iznenadnim promjenama kojima osoba ne zna uzrok i ne razumije ih. Na osje?ajnoj razini izraženo je potišteno raspoloženje, obeshrabrenost, manjak samopouzdanja, osoba se osje?a beskorisno i bezvrijedno, nije u stanju uživati ni u aktivnostima koje je ina?e vesele. Sklonost samooptuživanju, naglašavanju vlastite nesposobnosti, pesimizam, strah od budu?nosti, nerijetko i razmišljanja o samoubojstvu dominiraju u razmišljanjima. Depresivna osoba ?e razloge za neuspjehe uvijek tražiti u sebi, a uspjehe ?e pripisati vanjskim faktorima, slu?aju ili sre?i. Na razini ponašanja vidljiva je pasivnost, manjak energije i motivacije za društvene aktivnosti ili svakodnevne zadatke. ?esto dolazi i do smanjena sposobnost opažanja i koncentracije, usporenosti misaonih procesa, ponavljanja istih misaonih sadržaja. Na tjelesnoj razini depresija može biti popra?ena nedostatkom apetita, umorom, poreme?ajem spavanja, smanjenim seksualnim nagonom, smanjenjem ili pove?anjem tjelesne težine, nejasnim bolovima, vrtoglavicama i sl. Depresivno ponašanje može se prepoznati u razli?itim obrascima: u izbjegavanju bliskih kontakata zbog straha od razo?aranja, u potpunom posve?ivanju drugima pri ?emu se zapostavljaju vlastite potrebe i interesi, u stalnoj potrazi za potvr?ivanjem vlastite vrijednosti od strane okoline u ?emu se o?ituje nesigurnost u vlastitu vrijednost.

 

 

 

Kako ?lan obitelji može pomo? sebi i oboljelom?

 

Obzirom da depresivna osoba ne pokazuje emocionalne reakcije, bližnji ih doživljavaju kao emocionalno hladne i odbojne ljude, što otežava komunikaciju. Osobe koje su sa njima u bliskom kontaktu, ?esto se osje?aju nemo?no i nesigurno. S jedne strane patnja depresivne osobe izaziva u bližnjima suosje?anje i želju da pomognu, s druge strane u?estale žalopojke i ogor?enost mogu izazvati odbojnost. U odnosu sa oboljelom osobom važno je izbjegavati krive savjete, koje ljudi ?esto dijele zbog pomanjkanja iskustva i zbog iskrivljenih predodžbi o depresiji. Depresija ne smije biti poistovje?ena sa nedostatkom volje ili samodiscipline. Zahtjev upu?en depresivnoj osobi da se sabere, misle?i da se ona namjerno tako ponaša, poja?ava njihov osje?aj nesposobnosti i neuspjeha. Treba izbjegavati kritiku i omalovažavanje obzirom da se osoba i tako doživljava manje vrijednom. Depresivnoj osobi se najviše može pomo?i kroz pokazivanje razumijevanja za njegovu situaciju, kroz suosje?anje, davanjem podrške, strpljivim, nenapadnim i nenasilnim ohrabrivanjem i poticanjem na lije?enje. Ne?emo pogriješiti ako pretpostavimo da depresivna osoba u svojoj nutrini cijeni pažnju i brigu bližnjih i onda kada ne pokazuje pozitivne reakcije na ohrabrivanje. Zbog toga ne treba brzo odustati. Briga o depresivnoj osobi naj?eš?e prelazi mogu?nosti laika. Bliska osoba ?e se lakše nositi sa situacijom ako je u stanju dobro brinuti o sebi, ako ne zanemaruje vlastite potrebe. Iz tog razloga ?esto je važno u tretman uklju?iti ne samo osobe koje pate od poreme?aja, ve? i njihove bližnje, koji su izloženi tom pritisku.

 

 

 

U savjetodavnom i terapijskom radu psiholog ili psihijatar pomaže klijentu da kroz postepenu korekciju iskrivljenog, autodestruktivnog na?ina razmišljanja poti?e promjene na emocionalnom planu i tako indirektno utje?e na stvaranje pozitivnih iskustava.

 

 

 

Maja Novak Pervan, psiholog

Share this post


Link to post

Depresija kao normalna reakcija

 

Korištenje pojma depresija u svakodnevnom govoru vrlo je uobi?ajeno, no naj?eš?e se pri tom ne misli na poreme?aj koji taj pojam opisuje. Depresivna raspoloženja ve?ini su ljudi poznata. Faze u kojima se osje?aju prazno, pasivno ili bezvoljno, u kojima se povla?e od vanjskog svijeta. Radi se o normalnim reakcijama na nesvakidašnje doga?aje. Skoro svatko poznaje osje?aj utu?enosti, npr. kada doživi neki gubitak, odvajanje od drage i važne osobe, gubitak radnog mjesta, uzastopne neuspjehe, kada je kroni?no izložen konfliktnim odnosima, financijskim poteško?ama, bolestima i ostalim optere?uju?im okolnostima koje život sa sobom nosi. Razo?aranja i loša raspoloženja spadaju, kao i pozitivne emocije u normalne osje?ajne reakcije. Razlika izme?u normalne i patološke depresije o?ituje se u tome što je stabilna osoba i u kriznim životnim situacijama u stanju doživljavati cijelu paletu osje?aja. Savjetovanje ili psihoterapija može pomo?i da se krizne situacije koje izazivaju potištenost brže i lakše prevladaju.

 

 

 

Depresija kao psihi?ko oboljenje

 

Medicinski gledano, depresija je dijagnosti?ki nespecifi?an pojam za poreme?aj u afektivnom podru?ju, a nastupa kada period tuge i potištenosti potraje duže od uobi?ajenog i kad osoba nije u mogu?nosti uspostavi kontrolu nad tim stanjem. Depresivna osoba nije u stanju emocionalno reagirati na doga?aje i okolinu, djeluje kao da su joj osje?aji otupljeni. Simptomi depresivnog poreme?aja mogu se izraziti u razli?itim podru?jima ljudskog doživljaja i ponašanja, a depresija mijenja ?ovjeka u svim segmentima. Obi?no se radi o iznenadnim promjenama kojima osoba ne zna uzrok i ne razumije ih. Na osje?ajnoj razini izraženo je potišteno raspoloženje, obeshrabrenost, manjak samopouzdanja, osoba se osje?a beskorisno i bezvrijedno, nije u stanju uživati ni u aktivnostima koje je ina?e vesele. Sklonost samooptuživanju, naglašavanju vlastite nesposobnosti, pesimizam, strah od budu?nosti, nerijetko i razmišljanja o samoubojstvu dominiraju u razmišljanjima. Depresivna osoba ?e razloge za neuspjehe uvijek tražiti u sebi, a uspjehe ?e pripisati vanjskim faktorima, slu?aju ili sre?i. Na razini ponašanja vidljiva je pasivnost, manjak energije i motivacije za društvene aktivnosti ili svakodnevne zadatke. ?esto dolazi i do smanjena sposobnost opažanja i koncentracije, usporenosti misaonih procesa, ponavljanja istih misaonih sadržaja. Na tjelesnoj razini depresija može biti popra?ena nedostatkom apetita, umorom, poreme?ajem spavanja, smanjenim seksualnim nagonom, smanjenjem ili pove?anjem tjelesne težine, nejasnim bolovima, vrtoglavicama i sl. Depresivno ponašanje može se prepoznati u razli?itim obrascima: u izbjegavanju bliskih kontakata zbog straha od razo?aranja, u potpunom posve?ivanju drugima pri ?emu se zapostavljaju vlastite potrebe i interesi, u stalnoj potrazi za potvr?ivanjem vlastite vrijednosti od strane okoline u ?emu se o?ituje nesigurnost u vlastitu vrijednost.

 

 

 

Kako ?lan obitelji može pomo? sebi i oboljelom?

 

Obzirom da depresivna osoba ne pokazuje emocionalne reakcije, bližnji ih doživljavaju kao emocionalno hladne i odbojne ljude, što otežava komunikaciju. Osobe koje su sa njima u bliskom kontaktu, ?esto se osje?aju nemo?no i nesigurno. S jedne strane patnja depresivne osobe izaziva u bližnjima suosje?anje i želju da pomognu, s druge strane u?estale žalopojke i ogor?enost mogu izazvati odbojnost. U odnosu sa oboljelom osobom važno je izbjegavati krive savjete, koje ljudi ?esto dijele zbog pomanjkanja iskustva i zbog iskrivljenih predodžbi o depresiji. Depresija ne smije biti poistovje?ena sa nedostatkom volje ili samodiscipline. Zahtjev upu?en depresivnoj osobi da se sabere, misle?i da se ona namjerno tako ponaša, poja?ava njihov osje?aj nesposobnosti i neuspjeha. Treba izbjegavati kritiku i omalovažavanje obzirom da se osoba i tako doživljava manje vrijednom. Depresivnoj osobi se najviše može pomo?i kroz pokazivanje razumijevanja za njegovu situaciju, kroz suosje?anje, davanjem podrške, strpljivim, nenapadnim i nenasilnim ohrabrivanjem i poticanjem na lije?enje. Ne?emo pogriješiti ako pretpostavimo da depresivna osoba u svojoj nutrini cijeni pažnju i brigu bližnjih i onda kada ne pokazuje pozitivne reakcije na ohrabrivanje. Zbog toga ne treba brzo odustati. Briga o depresivnoj osobi naj?eš?e prelazi mogu?nosti laika. Bliska osoba ?e se lakše nositi sa situacijom ako je u stanju dobro brinuti o sebi, ako ne zanemaruje vlastite potrebe. Iz tog razloga ?esto je važno u tretman uklju?iti ne samo osobe koje pate od poreme?aja, ve? i njihove bližnje, koji su izloženi tom pritisku.

 

 

 

U savjetodavnom i terapijskom radu psiholog ili psihijatar pomaže klijentu da kroz postepenu korekciju iskrivljenog, autodestruktivnog na?ina razmišljanja poti?e promjene na emocionalnom planu i tako indirektno utje?e na stvaranje pozitivnih iskustava.

 

 

 

Maja Novak Pervan, psiholog

Share this post


Link to post

Banalni i iritantni savjeti koji pogoršavaju depresiju

 

Neki savjeti koje nudi literatura za psihološku samopomo? doslovno su iritantni. Ako vam ve? intuicija ne signalizira bezvrijednost tih savjeta, zapitajte se: "Kad bi se depresija mogla izlije?iti uz pomo? ovako banalnih savjeta, zar bi onda itko ikad bio u depresiji?"

 

"Ne brini se, misli na nešto lijepo." - Osoba u depresiji ne može sama sebe oraspoložiti misle?i na nešto lijepo, jer je depresija bolest moždanog centra za raspoloženje, koja biološki sprje?ava osje?aj duševnog blagostanja.

 

"Kad si u depresiji, ?ini ono što ti godi." - Jedna od posljedica depresije je fiziološka nesposobnost, ili smanjena sposobnost osje?anja ugode. Drugim rije?ima, onome tko ima depresiju ništa ne može ugoditi, ili mu ne godi u onoj mjeri kao kad je zdrav.

 

"Kad si u depresiji, slušaj omiljenu glazbu, gledaj omiljeni film ili ?itaj omiljenu knjigu." - Imate li umjereno tešku do tešku depresiju, slušanje omiljene glazbe dovest ?e do toga da ?e vam ta glazba omrznuti i u budu?e. Ne?e vas neko? draga glazba izvu?i iz depresije, nego ?e vam depresija ogaditi tu glazbu, pa ?e vas glazba podsje?ati na depresiju i kad se oporavite. Isto vrijedi i za gledanje omiljenih filmova.

 

"Otputujte nekamo ili obi?ite mjesta gdje ste nekad uživali." - Otputujete li nekamo dok ste u depresiji, ponijet ?ete depresiju sa sobom. Posjetite li dok ste u depresiji neko mjesto koje vam je bilo drago, samo ?ete ga obilježiti depresijom i za budu?nost. To se doga?a zato što je klini?ka depresija intenzivnija od stanja sre?e; ima ve?u specifi?nu težinu, pa ja?e obilježava mjesta, stvari i osobe nego što to ?ini dobro raspoloženje.

 

Samopomo? kod depresije i anksioznosti - što je doista korisno?

 

Mislite li da imate depresiju ili neki drugi poreme?aj raspoloženja, potražite stru?nu pomo?. Usporedo s lije?enjem, možete poduzeti odre?ene aktivnosti koje ublažavaju depresivne simptome:

 

Kre?ite se u društvu. Koliko god biste najradije pobjegli u mišju rupu ili "prespavali" depresiju, poželjno je održavati što više društvenih kontakata. ?ovjek koji boluje od depresije nije u stanju ravnopravno sudjelovati u društvenim aktivnostima, ali u društvu ?e se osje?ati spokojnije i zašti?enije.

 

Redovita tjelovježba ne samo da poboljšava djelovanje antidepresiva, nego i smanjuje vjerojatnost depresije. Pri tjelesnim naporima tijelo lu?i "hormone zadovoljstva" - endorfine i enkefaline, koji ublažavaju depresiju. Ako nemate volje ili snage za tr?anje ili dizanje utega, može pomo?i i svakodnevna dulja šetnja.

 

Mentalna aktivnost. Jednako je važna kao i tjelesna, pa makar bilo rije? o obi?nom rješavanju križaljki i ?itanju stripova.

 

Izlažite se dnevnom svjetlu. Boravite u dobro osvijetljenim prostorijama, s podignutim roletama. Poznato je da se neki ljudi razbolijevaju od depresije u kasnu jesen i ranu zimu, kad su dani kra?i, jer mrak sprje?ava proizvodnju prirodnog antidepresiva serotonina, a svjetlo je poti?e.

 

Uredno spavajte. Nastojte odlaziti na po?inak i buditi se u isto vrijeme svaki dan. Izbjegavajte spavati dulje od osam sati dnevno, jer je dokazano da predugo spavanje pogoršava depresiju na razini moždane kemije.

 

Autogeni trening (AT). Ova dobra i jednostavna tehnika osmišljena je u Njema?koj. "?isti" od stresa i pove?ava otpornost na nj, a osobito je u?inkovita u kombinaciji s tjelovježbom. Transcendentalna meditacija ima sli?an mehanizam djelovanja, ali je "ukrašena" indijskom ikonografijom, koja, me?utim, ne pove?ava njezinu u?inkovitost.

 

Prehrana. Tako?er utje?e na zdravlje živ?anog sustava. Jedite više složenih ugljikohidrata (tjestenine, riže, krumpira, crnog kruha, svježeg vo?a i povr?a, mahunarki) i esencijalnih masnih kiselina (Omega-3).

Izbjegavajte še?er, masnu i prženu hranu te kavu, a osobito alkohol, jer on dokazano uzrokuje biokemijske poreme?aje sli?ne onima koji su karakteristi?ni za depresiju.

 

Poželjno je da neke stvari ne ?inite dok ste u depresiji. Odgodite donošenje krupnih životnih odluka, a životne probleme nastojte rješavati jedan po jedan.

 

http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/844/1/

Share this post


Link to post

DEPRESIJA

 

 

Depresija je ozbiljan emocionalni poreme?aj koji zna?ajno uti?e na razvoj problema u odnosima sa drugim ljudima, patnju porodice i gubitak radne produktivnosti. Ipak, depresija se uspješno tretira psihološki, medikamentima ili njihovom kombinacijom.

 

Svako se povremeno osje?a tužno ili potišteno. Tako?e je potpuno normalno žalovati zbog neželjenih životnih doga?aja kao što su ozbiljna bolest, smrt u porodici, gubitak posla ili razvod. Za ve?inu ljudi, ova osje?anja žalosti i tuge slabe s protokom vremena.

 

Me?utim, ako osje?anje tuge traje dvije sedmice ili duže, te ako negativno uti?e na svakodnevne aktivnosti, vjerovatno se dešava nešto ozbiljnije od doživljaja “potištenosti.”

 

Depresivne osobe imaju tendenciju da se osje?aju bespomo?no i beznadežno, okrivljuju?i sebe zato što se osje?aju na navedeni na?in. Ljudi koji su depresivni postaju preoptere?eni i iscrpljeni, te se lako prestaju angažovati oko svojih uobi?ajenih aktivnosti i po?inju se izolovati od porodice i prijetelja. Neki razmišljaju o smrti i samoubistvu.

 

Ne postoji jedinstven odgovor na pitanje o uzroku depresije. Neke depresije su znak da su odre?eni mentalni i emocionalni aspekti života osobe izba?eni iz ravnoteže. Na primjer, to mogu biti zna?ajne životne prekretnice ili životni stresori. U drugim slu?ajevima može se raditi o biološkim i genetskim faktorima koji dovode do hemijskih procesa u organizmu koji uti?u na raspoloženje i proces razmišljanja.

 

Manifestacije depresije

 

Manifestacije depresije uklju?uju uporno tužno raspoloženje, gubitak zadovoljstva ili interesa za aktivnosti u kojima se prije uživalo, promjene u apetitu ili težini, teško?e u spavanju ili pretjerano spavanje, fizi?ka usporenost ili agitiranost, gubitak energije, doživljaj manje vrijednosti, osje?anje krivice, teško?e u razmišljanju i koncentraciji, te ponavaljaju?e misli o smrti i samoubistvu. Unipolarna velika depresija (ili veliki depresivni poreme?aj) podrazumijeva da osoba ima pet ili više ovih manifestacija i otežano svakodnevno funkcionisanje skoro svakog dana tokom perioda od dvije sedmice ili više. Veliki depresivni poreme?aj obi?no po?inje izme?u 15 i 30 godine života. Epizode se obi?no ponavljaju.

 

Neki ljudi imaju hroni?an, ali manje ozbiljan oblik depresije, koji se naziva distimija (ili distimi?ni poreme?aj), koji uklju?uje depresivno raspoloženje koje traje najmanje dvije godine i pra?en je sa najmanje još dvije druge manifestacije depresije pored depresivnog raspoloženja. Mnogi ljudi koji pate od distimije doživljavaju i velike depresivne epizode. Unipolarna velika depresija i distimija su osnovne forme depresivnih poreme?aja, ali postoje i razli?iti podtipovi.

 

Ako se ne tretira, depresija može uništiti sve oblasti uobi?ajenog života osobe, uklju?uju?i porodi?ne odnose, prijateljstva i sposobnost da se radi ili školuje. Mnogi ljudi još uvijek vjeruju da emocionalne patnje prouzrokovane depresijom “nisu stvarne” i da bi ih se osoba morala otresti samo ako bi se dovoljno potrudila. Zbog ovih neta?nih uvjerenja, ljudi koji pate od depresije ?esto ne prepoznaju da imaju ozbiljan i ugrožavaju?i emocionalni poreme?aj ili mogu biti obeshrabreni da traže tretman (ili da ostanu u tretmanu) zbog osje?anja stida, doživljaja manje vrijednosti ili stigme. Pre?esto, netretirana depresija vodi samoubistvu.

 

Sistem podrške

 

Podrška i uklju?enost porodice i prijatelja u nekim slu?ajevima može igrati klju?nu ulogu u pomaganju nekome ko je depresivan. Osobe u “sistemu podrške” mogu pomo?i u ohrabrivanju voljene osobe da se drži tremana, primjenjuje preporu?ene tehnike za prevazilaženje depresije i razvija vještine rješavanja problema koje u?i tokom procesa psihološkog savjetovanja.

 

Živjeti sa depresivnom osobom može biti veoma teško i stresno za ?lanove porodice i prijatelje. Bol gledanja voljene osobe kako pati od depresije može dovesti do osje?anja bespomo?nosti i krivice. Psihološko savjetovanje ?lanova porodice i bliskih prijatelja može biti važna pomo? za njih da nau?e efikasne na?ine za zajedni?ko nošenje sa depresijom i za udruživanje svih pojedinaca u borbi protiv nje. Na ovaj na?in osobe koje nikada nisu doživjele depresivni poreme?aj mogu nau?iti kako da identifikuju i razviju konstruktivne na?ine pomaganja voljenoj osobi koja pati od depresije.

 

* * *

 

Depresija može ozbiljno smanjiti sposobnosti funkcionisanja u svakodnevnim situacijama. Izgledi za oporavak depresivnih osoba koje koriste profesionalnu pomo? su veoma dobri. Rade?i sa profesionalcem obu?enim za primjenu adekvatnih principa i tehnika, ljudi koji pate od depresije mogu ponovo uspostaviti kontrolu nad svojim životom.

Share this post


Link to post

Što treba znati o depresiji

 

Depresija je više od obi?ne tuge

 

Velika je razlika izme?u neraspoloženja i patnje uzrokovane depresijom.

Kada smo razo?arani životom, kada ostanemo bez prijatelja ili izgubimo voljenu osobu, prirodno je da smo tužni i zabrinuti. Takvi doga?aji gase nam radost življenja. No ubrzo se ve?ina ljudi vra?a u svoje uobi?ajeno stanje.

Me?utim, ako se tuga pojavi bez ikakvog razloga ili je ona nesrazmjerna uzroku nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati bez objektivnog razloga, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati; jednom rije?ju ako se više ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje niti obi?na tuga. To je depresija, ozbiljan duševni poreme?aj, bolest koja se mora lije?iti.

Depresija utje?e gotovo na cijeli bolesnikov život. Ne lije?i li se, depresija se sve više pogoršava, kao i svaka druga bolest. Baš je zato važno odmah u?initi prvi korak, tj. obratiti se lije?niku.

Treba imati na umu sljede?e:

- depresija je izlje?iva bolest

- što više oboljeli od depresije nau?i o depresiji i što više sudjeluje u programu svoga lije?enja, lakše ?e se osloboditi od depresivnih simptoma

- izlje?enje nikada ne dolazi trenutno, "preko no?i": potrebno je više tjedana lije?enja da bi se oboljeli osje?ao bolje, stoga mora biti strpljiv

 

Koji su simptomi depresije?

 

1. tužno, tjeskobno raspoloženje ili osje?aj praznine, koji traju najmanje 2 tjedna, te

2. gubitak zanimanja i osje?aja zadovoljstva u bavljenju onim aktivnostima koje su bolesnika ina?e zanimale i veselile.

Nadalje, oboljeli od depresije mogu imati neke ili sve od ovih simptoma i znakova:

- osje?aj bezvrijednosti, bezna?a i krivnje

- promjenu apetita i tjelesne težine (gubitak apetita ili poja?ani apetit)

- poreme?aj spavanja (može se o?itovati kao nesanica ili prevelika potreba za spavanjem)

- umor, gubitak energije, osje?aj usporenosti

- uzbu?enost, uznemirenost, razdražljivost

- teško?e s koncentracijom i pam?enjem

- razmišljanje o samoubojstvu, ili pokušaj samoubojstva.

 

Što uzrokuje depresiju?

 

Biološki i okolinski utjecaji imaju važnu ulogu u razvoju depresije.

Znanstvenim istraživanjima otkriven je poreme?aj važnih kemijskih spojeva u mozgu prijeko potrebnih za prijenos informacija u živcanim stanicama. Lijekovi (antidepresivi) pomažu ponovnom uspostavljanju narušene ravnoteže. Životni stresovi tako?er pridonose ispoljavanju depresivnih simptoma. Naj?eš?e su to poreme?eni odnosi s okolinom, nezadovoljstvo poslom, u?estala razo?aranja, prekid veze s voljenom osobom zbog smrti, razvoda ili odvojenog života.

 

Ostali ?imbenici koji mogu pridonijeti razvoju depresije

 

- tjelesne bolesti (oboljeli od teških tjelesnih bolesti, npr. moždanog udara, raka, bolesti štitnja?e ?eš?e obolijevaju od depresije)

- žene nakon poroda posebno su osjetljive (poslije­poro?ajna tuga duljeg trajanja)

- naslje?e (ako netko u obitelji ima depresiju)

- neki lijekovi koji se upotrebljavaju u lije?enju povišenog krvnog tlaka, hormoni

- zlouporaba alkohola i droga.

 

Bitno je da oboljeli od depresije znade ovo:

Depresija je bolest baš kao i še?erna bolest ili upala zglobova. Za to nije kriv ni bolesnik ni netko drugi. Depresija nije znak ne?ije slabosti.

Oboljeli nije sam u borbi protiv te bolesti. Od nje barem jedanput tijekom života oboli gotovo svaki peti ?ovjek!

Osim lijekova, i razgovor s lije?nikom i s osobama u koje se ima povjerenja pomaže da se bolest prebrodi, jer se tako dobiva potpora i adekvatna stru?na pomo?.

 

Tjeskoba ?esto prati depresiju

 

Mnoge depresivne osobe osje?aju se tjeskobno (anksiozno), uznemireno, teško usnu, previše su zabrinute, što treba napomenuti svome lije?niku. On ?e tada osim depresije lije?iti i tjeskobu.

Neki bolesnici koji pate od depresije imaju i neki anksiozni poreme?aj, koji tako?er zahtijeva lije?enje. To može biti:

- opsesivno-kompulzivni poreme?aj: ?ine ga u?estale, neželjene misli ili osje?aji, npr. strah od zaraze, što silno uznemiruje oboljelu osobu. To su prisilne misli. Da bi umanjili svoju tjeskobu, takvi bolesnici ?ine odre?ene rituale (kompulzije), npr. u?estalo pranje ili ?iš?enje.

- pani?ni poreme?aj: bolesnici pate od napadaja panike, pri ?emu imaju iznenadne navale velikog straha, pra?ene lupanjem srca, otežanim disanjem te osje?ajem zarobljenosti.

- socijalna fobija: bolesnici izbjegavaju pojavljivati se i govoriti me?u mnoštvom ljudi, te agorafobija: strah pred otvorenim prostorom, posebice javnim mjestima, ponekad ?ak i strah od izlaska iz ku?e.

 

Kako se lije?i depresija?

 

Što se prije po?ne s lije?enjem, ve?i su izgledi za izlje?enje. Lijekovi skra?uju trajanje, smanjuju simptome i sprje?avaju ponovno pojavljivanje bolesti. Izgledi za ozdravljenje mnogo su ve?i ako se bolesnik potpuno drži programa lije?enja.

Glavne metode lije?enja su lijekovi i psihoterapija (terapija razgovorom) te, naravno, kombinacija obaju na?ina lije?enja.

 

Psihoterapija

Lije?nici specijalisti psihijatri pomažu oboljelom razumjeti psihološku pozadinu njegove bolesti i u?e ga kako se s njome nositi. Razgovor s terapeutom osigurava im podršku i stru?ne savjete.

 

Lijekovi

Za lije?enje depresije upotrebljavaju se antidepresivi. Ublažavaju depresiju uspostavljaju?i poreme?enu ravnotežu kemijskih spojeva u mozgu.

Ima nekoliko razli?itih skupina antidepresiva (AD). To su:

- lijekovi koji sprje?avaju ponovnu pohranu serotonina u živcane stanice. Nazivaju se ‘selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina' (SIPS). To je novija skupina lijekova koja ima manje neželjenih nuspojava od starijih lijekova. U nekih bolesnika mogu, me?utim, uzrokovati glavobolju, mu?ninu, uznemirenost, promjene u seksualnom životu, te nesanicu. Neki se od tih nuspojava smanjuju ili ?ak s vremenom iš?ezavaju.

- tricikli?ki antidepresivi (TCA) su prvi djelotvorni antidepresivi i jednako su djelotvorni kao i skupina SIPS, neki su i djelotvorniji, ali ?eš?e uzrokuju neželjene reakcije uklju?uju?i zamu?en vid, debljanje, suho?u usta i vrtoglavicu.

-inhibitori enzima monoaminooksidaze (IMAO) propisuju se mnogo rje?e nego prije navedene dvije skupine. Uz neke od njih ne smije se uzimati odre?ena vrsta hrane i neki lijekovi. U noviju skupinu spadaju reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze (RIMA) koji imaju puno manje nuspojava od IMAO.

Da bi antidepresivi uop?e po?eli djelovati, treba ih uzimati neprekidno najmanje 3-5 tjedana, a nakon poboljšanja stanja još mjesecima.

 

Treba biti u doticaju sa svojim lije?nikom

 

Tijekom procesa lije?enja treba stalno sura?ivati s lije?nikom:

- kod uzimanja lijekova to?no slijediti upute lijecnika

- ne ustru?avati se javiti lije?niku ?im bolesnik uo?i neželjenu reakciju na lijek. Lije?nik ?e možda promijeniti terapiju

- ako bolesnik nije zadovoljan tijekom kojim lije?enje napreduje, treba porazgovarati o tome s lije?nikom; možda ?e mu pomo?i promjena lijeka ili psihoterapija

 

Razumijevanje je klju? uspjeha

 

Pridržavanje svih savjeta lije?nika, uklju?uju?i uzimanje lijekova, najbolji je put prema izlje?enju. Kako lije?enje napreduje, treba re?i lije?niku osje?a li se oboljeli bolje ili lošije nego u po?etku i kako se osje?a dok uzima sadašnji lijek. Najvažnije od svega: odmah se javiti lije?niku ako se pojave misli da bi sam sebi nešto u?inio!

Tako?er treba se obratiti za pomo? obitelji i prijateljima. Oni mogu bolesnika ohrabriti i uliti mu samopouzdanje da lakše prebrodi depresiju.

Naposljetku, treba biti strpljiv. Uzroci koji su izazvali depresiju složeni su i izlje?enje nastupa polako.

 

Najceš?e zablude pri depresiji su:

"Depresija ?e brzo pro?i sama od sebe, pa se uop?e ne moram javljati lije?niku."

"Depresija je nešto što “napada” samo slabe i bespomo?ne, a ja to nisam pa mi lije?enje ni nije potrebno."

"Promijenim li okolinu, depresija ?e pro?i."

"Ja najbolje znam kako mi je (djelomice to?no!), pa se sam mogu i najbolje lije?iti (posve pogrešno)."

"Sramota je oti?i lije?niku i žaliti se na pla?ljivost i gubitak veselja. To nije ni za ozbiljne žene, a kamoli za “pravog muškarca”."

"Nitko na ovome svijetu ne može mi pomo?i."

"Nikada više ne?u ozdraviti i zauvijek ?u ostati u ovako teškom stanju."

 

Ako je oboljeli sposoban i voljan govoriti o svojoj depresiji, to ?e osokoliti i njemu bliske osobe da to u?ine jer su se do tada sramile govoriti o svojim tegobama. Na taj na?in uvelike ?e pomo?i drugima i sebi samom. Osje?aj da se može u?initi nešto dobro i korisno za druge zna?i da je vrijedna i korisna osoba, a to je osje?aj koji pomaže suzbiti depresiju.

Share this post


Link to post
Tako svako malo netko na poslu, u tramvaju ili ?ak u krugu obitelji izjavi da je u 'depri'. Nasre?u, obi?no se radi samo o lakšem, prolaznom padu raspoloženja.

...jako....jako tocno....kad krenemo u sam korijen i znacenje izvornog rijeci depresija....znamo da oznacava razinu nizu od normalne...nije bitno cega....pa tako i ja sama, koja uglavnom patim od naglih promjena raspolozenja(vrlo naglih..dnevno i po nekoliko puta,za mene je uspjeh kad jedan cijeli dan uspijem biti uravnotezenog raspolozenja))....kad sam down odmah olako kazem da sam u depri....sto ustvari i jesam (ispod razine normalnog)....ali nikako ne mogu reci da bolujem od depresije....imam psihickih problema, a povremeni pad razpolozenja i bezvoljnost je samo jedna od popratnih pojava koje ,na moju veliku srecu,jos uvijek mogu nekako prebroditi snagom volje....nekad s vise,a nekad s manje uspjeha......jedna konstantna i svakodnevna borba sa samom sobom koja me uzano izmorila sve ove godine)

Vec sam jednom obecala,a tko zna,poznavajuci svoju narav,jesam li se toga i pridrzavala(poceci staracke demencije),i obecajem ponovno da cu nastojati ne banalizirati niti uopcavati izraz depresija,a pogotovo se ne upetljavati kad se vode ozbilniji razgovori o tome.... :)

Share this post


Link to post

ODRASTI ILI NE

 

Depresija ?e do 2020. godine postati, procjenjuje Svjetska zdravstvena organizacija, drugi vode?i javnozdravstveni problem u svijetu, odmah iza ishemi?ne bolesti srca. Zabrinjavaju?e je da od depresije sve više pate djeca i mladi.

 

 

Prema podacima Službe za socijalnu medicinu Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, svake je godine sve više djece i mladih s dijagnozom poreme?aja u ponašanju ili duševnih bolesti, a oni se javljaju sve ranije, tako da se godišnje broj bolesnika pove?ava za 500 do 700. Posljednji podaci Službe iz 2002. pokazuju da je tada bilo više od 16 000 djece i mladih do 19 godina s poreme?ajima u ponašanju ili duševnim poreme?ajima. I dobna se granica sve više spušta te ono što je prije bilo iznimno rijetko, postaje sve ?eš?a pojava - depresija me?u osnovnoškolskom, a ne samo srednjoškolskom omladinom.

 

 

Burno razdoblje

 

Vrijeme adolescencije vrijeme je velikih promjena, skokova u sazrijevanju, ali i kriza. Tinejdžer nije više dijete, a nije još odrasla osoba. Kako bi krenuo naprijed, nerijetko prvo kre?e nekoliko koraka unatrag. To je uzbudljivo doba traženja vlastite samostalnosti, nove li?nosti, ?esto zbunjuju?a prilagodba na «novo tijelo». Napuštaju sigurnost djetinjstva, preuzimaju odgovornost odraslih. ?esti nesporazumi roditelja i adolescenata dodatna su otežavaju?a okolnost.

Ponekad je biti roditelj adolescenta jednako teško životno iskustvo kao biti adolescent. Život s adolescentom obi?no se poklapa s krizom srednje dobi roditelja i problemima sa sve starijim vlastitim roditeljima. Prisjetiti se vlastite adolescencije može roditelju pomo?i da lakše shvati ponašanje svoga djeteta.

Još unatrag nekoliko generacija, razdoblje adolescencije u današnjem smislu nije ni postojalo. Adolescencija je bila «kao predvidljivo putovanje vlakom s vagonima koji su došli na odredište svi u isto vrijeme», a danas je to «neizvjesno putovanje automobilom na autoputu», ?ime se stvara privid slobode i autonomije, gdje voza? donosi individualne odluke.

Produljenje redovnog obrazovanja uzrokovalo je da je prelazak iz djetinjstva u svijet odraslih postao dulji i postupniji. To, dakako, ima mnogo prednosti jer mlada osoba ima vremena i mogu?nosti postupno se pripremiti za budu?i život, no može dovesti i do odre?enih problema. Najzna?ajniji su me?u tim problemima kriza ostvarivanja vlastitog identiteta te življenje u konfliktu izme?u potrebe za samostalnoš?u i ovisnosti o odraslim osobama.

Prevladavanje teško?a sazrijevanja, odnosno separacija od roditelja, na psihi?kom se planu mora ostvariti prvo slabljenjem objektnih veza adolescenta prema njima. Istodobno, adolescent mora sebi stvoriti mogu?nost ostvarivanja novih veza (objektnih odnosa) s drugim osobama van obitelji, a to se uglavnom odnosi na vršnjake. Separaciju od roditelja prati anksioznost koja je vezana uz dvojbu adolescenta, odrasti ili ne, a prati je faza tzv. prirodne žalosti zbog procesa odvajanja od roditelja. Zato mnogi autori depresiju u adolescenciji smatraju normalnim fenomenom koji je vezan uz gubitak objekta (separaciju od roditelja). Naime, blage depresije, odnosno promjene raspoloženja, prolazne su pojave i odraz zdravog adolescenta koji nastoji razriješiti odvajanje od roditelja i osamostaliti se. Takva depresivna raspoloženja u službi su razvoja i nemaju stabilnu klini?ku sliku. U kojem ?e pravcu psihi?ki razvoj mlade osobe te?i, ovisi o mnogo faktora: o naslije?u, o biološkom i psihodinamskom razvoju, utjecaju okoline.

 

 

Više od samo lošeg dana

 

U svakodnevnom životu tuga i radost normalne su emocije i treba ih razlikovati od depresivnog poreme?aja. Prolazna depresivna razdoblja pokatkad su reakcija na praznike ili na obljetnicu i ona sama po sebi nisu bolest, makar osoba sklona poreme?aju raspoloženja može razviti tijekom tih epizoda i sliku depresije. Društvo je nesklono vjerovati da djeca mogu biti depresivna i suicidalna, ali ponavljani slu?ajevi djece koja doživljavaju izrazitu tugu, iritabilnost, promjene koncentracije, apetita, spavanja, uz suicidalne misli i beznadnost, potaknuli su interes europskih pedopsihijatara, koji su prvi put službeno 1971. godine istaknuli potrebe depresivne djece i adolescenata. Ako se ne lije?e, mogu dovesti do neuspjeha u školi, štetne uporabe alkohola i drugih sredstava ovisnosti, suicida.

Klini?ka depresija više je od «osje?ati se tužno» ili «imati loš dan». Razlikuje se od osje?aja boli ili tuge koji se pojavljuje nakon velikog gubitka, poput smrti u obitelji. Depresija kod djece može biti uzrokovana jednim od tri ?imbenika: genetike, onoga što se zbiva u životu djeteta te onoga što se zbiva u njegovom tijelu. Obi?no se radi o kombinaciji dva ili sva tri ?imbenika. Da bi dijete postalo depresivno, nešto strašno mora po?i po krivu u njegovu životu, nešto se ozbiljno mora doga?ati u njegovom tijelu ili umu, ili pak mora postojati obiteljska anamneza depresije.

Depresija u djece vrlo je sli?na depresiji u odraslih, uz nekoliko iznimaka. Umjesto depresivnog raspoloženja, djeca ?e vjerojatnije pokazivati razdražljivo ponašanje. Odrasli naj?eš?e u ni?em ne?e uživati kada su depresivni, dok ?e djeca uživati u nekim aktivnostima kako god da su depresivna. Takve osje?aje prati niz dodatnih simptoma koji zahva?aju apetit (smanjen ili pove?an), spavanje (nesanica ili pak preveliko spavanje), smanjenje koncentracije, razinu aktivnosti (smanjena ili pove?ana), osje?aj bezvrijednosti, a u najtežim slu?ajevima ponavljaju?a razmišljanja o smrti, samoubila?ke ideje bez plana, ili pak pokušaj ili izvršenje samoubojstva. Neki su fizi?ki simptomi vrlo ?esti u depresiji, premda nisu jedan od kriterija. Glavobolja je jedan od njih. Oko 10% djece ima jaku glavobolju barem jednom mjese?no.

 

 

Zimska depresija

 

Depresija se kod djece i adolescenata može manifestirati u nekoliko klini?kih oblika. U ?istoj depresiji dijete, koje nema drugih psihijatrijskih problema, iznenada postane depresivno, nekada zbog malog ili bez vanjskog razloga. Ponekad mu je poreme?eno spavanje. Nije gladno, nema snage, misli da je život beznadan, uop?e se ne može koncentrirati, manje je društveno i vrlo razdražljivo.

Distimija je blaža depresija koja nekada traje godinama. Djeca i adolescenti s distimijom ?esto su ve? tako dugo depresivni da se i ne mogu prisjetiti kako izgleda ne biti depresivan. Ljudi obi?no misle da je to dio njihove osobnosti. Teško im je udovoljiti, razdražljivi su, sa skoro svim su nezadovoljni, obi?no imaju manje problema sa spavanjem i tekom nego djeca s velikom depresijom. Znaju uživati u nekim aktivnostima. Ipak su u velikom riziku da dobiju veliki depresivni poreme?aj.

Neka ?e djeca razviti znakove psihoze zajedno s depresijom. Dijete može biti vrlo paranoidno. Može razviti sve vrste bizarnih i neobi?nih ideja. To je najozbiljniji tip depresije, ali na sre?u vrlo rijedak.

Pedeset posto djece s depresijom tako?er ima poreme?aj ponašanja ili opozicijsko prkosni poreme?aj. ?etrdeset posto djece s depresijom ima anksiozni poreme?aj, a 25% djece s depresijom ima poreme?aj deficita pažnje. Tada kažemo da se radi o komorbidnoj depresiji. ?esto ?e epizoda depresije jenjati, a ostat ?e nepromijenjen osnovni poreme?aj. Neka djeca imaju depresiju samo u jednom godišnjem dobu, obi?no zimi. To može jako otežavati situaciju u školi jer se poklapa s periodom najve?eg u?enja. Oko 3-4% školske djece ima sezonski afektivni poreme?aj (SAP).

Dobra je strana dje?je depresije što nekada iš?ezne bez bilo kakvog tretmana. Vjerojatnije je da ?e se vratiti ako je prva epizoda bila prije 14. godine, ako je došlo do razvoda roditelja u vrijeme depresije ili ako je jedan od roditelja depresivan u isto vrijeme ili boluje od druge psihi?ke bolesti, te ako dijete živi u obitelji s mnogo konflikata.

Oko 1-2% djece mla?e školske dobi ima depresiju, a 3-4% djece u završnim razredima osnovne škole i po?etkom srednje škole ima veliki depresivni poreme?aj. U ve?ini istraživanja, skoro svi slu?ajevi depresije u dje?joj dobi imaju još jednu komorbidnu dijagnozu. Za djecu s velikim depresivnim poreme?ajem sedam je puta vjerojatnije da ?e pokušati suicid. Oko 22% depresivne djece pokušat ?e suicid. Glavni na?in kako se djeca ubijaju ovisi o tome koje im je letalno sredstvo dostupno i o njihovoj kronološkoj dobi. Suicid je ?etvrti uzrok smrti u dobi od 10 do 14 godina i tre?i uzrok smrti adolescenata od 15 do 19 godina. Razlozi zašto se djeca i adolescenti pokušavaju ubiti mogu biti pokušaji manipulacije drugima, dobivanje pažnje ili pak «poziv u pomo?». Predvidjeti suicid vrlo je teško, a još ga je teže predvidjeti kod djece i adolescenata. Ako dijete govori da želi umrijeti, to je svakako vrijedno naše pažnje. Možda se ne radi o ne?em ozbiljnom, ali najmanje što zahtijeva jest iskren razgovor. Ako dijete pokuša samoubojstvo ili ima plan, treba se pobrinuti da ne ostane samo. Treba ga pažljivo nadzirati. Ako se radi o medicinski ozbiljnim pokušajima, pomo? treba potražiti u bolnici.

 

 

TV-depresija

 

Djeca koja boluju od kroni?nih bolesti imaju ve?u šansu da postanu depresivna. Teška astma, ozljede glave, dijabetes, zlo?udne bolesti mogu dovesti do depresije u dje?joj dobi. Djeca s poteško?ama u u?enju imaju ve?u šansu za razvoj depresije. Djeca koja puno gledaju TV imaju ve?e izglede da razviju razli?ite psihijatrijske poreme?aje. Nedavna istraživanja u SAD pokazuju da djeca koja gledaju TV više od 6 sati dnevno imaju više problema s depresijom, anksioznoš?u i agresijom.

Potvrda kona?ne dijagnoze uklju?uje pregled neuropedijatra, uz provjeru razine hormona štitnja?e, testove urina na psihoaktivne tvari te testove koji isklju?uju ili potvr?uju neke bolesti koje mogu oponašati depresiju (tumori mozga, epilepsija, migrenska glavobolja, multipla skleroza, infektivna mononukleoza, upalne bolesti crijeva, sistemski lupus, dijabetes mellitus i druge).

Izbor terapije (farmakoterapija, psihoterapijske intervencije s djetetom i obitelji) ovisi o klini?koj slici, prisutnosti drugih stanja, sigurnosti okruženja u kojem dijete živi, o roditeljskoj podršci i motivaciji za lije?enje.

U travnju 2005. godine, potpisani autor proveo je anketno ispitivanje u Službi školske medicine, kojim je obuhva?eno 213 u?enika srednje škole u Omišu: 110 u?enika prvih razreda i 103 u?enika završnih. Odgovarali su na anonimni upitnik od 10 pitanja, kojim se vrednuje osje?aj depresije. Osje?aj gubitka energije ima 40,1%, a 34,4% ima teško?e s koncentracijom i donošenjem odluka. Osje?aj žalosti i utu?enosti ima 31,6%, a sniženo raspoloženje 24,5% anketiranih. Gubitak interesa za uobi?ajene aktivnosti ima 22,2%, a osje?aj pretjerane krivnje 21,7% ispitanika. Pesimisti?ki razmišlja o budu?nosti 19,8% u?enika. Smetnje apetita i spavanja ima 16,5%, odnosno 15,6% u?enika. O smrti, odnosno samoubojstvu, ?esto razmišlja 9% u?enika. Nismo našli razlike u u?estalosti potvrdnih odgovora na pojedine depresivne simptome izme?u prvih i završnih razreda, osim na 2 odgovora, u kojima maturanti nešto u?estalije navode depresivne tegobe: osje?aj gubitka energije i umor javlja se u gotovo polovine maturanata, prema tre?ini u?enika prvih razreda. Pesimisti?no razmišljanje o budu?nosti tako?er navodi više maturanata, njih 20%, u odnosu na 12,8% prvaša. U?enicima s 4 i više potvrdnih odgovora preporu?eno je savjetovanje s lije?nikom, da bi se ustanovilo jesu li simptomi zaista pokazatelji depresivnog stanja, kako bi se odredio dalji terapeutski postupak. U toj anketi gotovo petina mladih ima potrebu savjetovanja s lije?nikom. Poteško?e za koje nisu potrebni tretmani pedopsihijatra, mogu se uspješno zbrinjavati u polivalentnim savjetovalištima školske medicine. Me?utim, 6,1% mladih, koji ?esto razmišljaju o smrti ili samoubojstvu, a imaju još 4 pozitivna odgovora u anketi, smatraju se visokorizi?nom skupinom, koja traži psihološku podršku i po potrebi konzultaciju psihijatra.

Alarm roditeljima

Kako procijeniti treba li adolescentu pomo?? Nekoj je djeci doba odrastanja osobito teško, pogotovo ako su izložena dodatnim stresorima, kao što su obiteljski problemi, financijske teško?e, traumatski doživljaj. Klju?ni je ?imbenik rano prepoznavanje krize i pružanje adekvatne pomo?i, kako se problemi ne bi produbili. Ako adolescent provodi jako puno vremena sam, izoliraju?i se od obitelji i prijatelja, ako je došlo do nagle promjene školskog uspjeha te izrazite promjene raspoloženja i velike promjene ponašanja, smanjenog interesa za hobije i bilo koje izvannastavne aktivnosti, potrebno je potražiti pomo? stru?njaka. Svi ti znakovi ne zna?e nužno da se radi o dubljim problemima, ali su alarm roditelju da uspostavi što bolju komunikaciju s djetetom. Ako razgovori ne rezultiraju boljim odnosom ili se pak roditelju ?ine preteškima, svakako treba potražiti pomo? stru?njaka. Na raspolaganju su brojne mogu?nosti, od stru?nih suradnika u školi (psihologa i defektologa), školskog lije?nika, dje?jeg psihologa, socijalnog radnika do stru?njaka za mentalno zdravlje, pedopsihijatra (?iji je broj u našoj županiji izrazito malen).

O?ita je potreba i nužnost uvo?enja screeninga na depresiju tijekom školovanja, kao i otvaranja savjetovališta za mlade i njihove roditelje. Ideja o osnivanju centara za mentalno zdravlje, edukacija stru?njaka raznih profila za rad s djecom, specifi?ni programi za djecu dio su planirane reforme u zaštiti mentalnog zdravlja cijele zajednice.

 

 

Branka Huljev, dr.med.

Share this post


Link to post
Guest
This topic is now closed to further replies.

×
×
  • Create New...