Jump to content
Depresija forum

Recommended Posts

Imala sam juros grozan pn....verovatno od problema koji su me strfili, a danas sam shvatila da nemem pametan izlaz....osecam da cu imati jos jedan pn.... :curica:

Share this post


Link to post

Imala sam juros grozan pn....verovatno od problema koji su me strfili, a danas sam shvatila da nemem pametan izlaz....osecam da cu imati jos jedan pn.... :curica:

 

Meni se danas isto desio,usred grada,nakon dugo vremena...

I uvijek me tako iznenadi,kao da je prvi..

Pokušavala sam se skulirati,znala sam u ?emu je stvar,nije popuštao.

Još uvijek me drži,ne pani?ni,ali gušenje je tu,derealizacija...

B me moli da danas idemo u kino,aja ne znam kako ?u.......

Ako ne idem,imati ?u ogromnu krivnju,ako odem pa mi se opet desi pani?ni,opet nije dobro.

Dva dana sam opet na 0,5 Helexa,ali nije baš od koristi...

Najviše me strah agorafobije,njenog povratka...nadam se da ne?e...

Share this post


Link to post

E Tonka i Loptice, bas nam je krenulo. :curica: I ja sam nocas imala grozan panicni, negde oko 2 sata, pocela sam toliko da drhtim da sam jedva uspela da iz torbe izvucem Lorazepam. Pa onda ona mucnina, neka struja kroz celo telo, bolovi u stomaku.. Uzas jedan.

 

I kako je to mudro Dubic rekla - ovo je stvarno jedna druga dimenzija - i nikako naci izlaz. -_-

Share this post


Link to post

imam jedno glupo pitanje -_- : kako uspete uzeti malo vode kad osetite da su vam uzasno suva usta, ruke se neprirodno tresu, a nema nikog da pomogne?

 

pitam jer mi se bas to desilo nekoliko puta (uglavnom mi voda i nesto slatko pomogne tada) i svaki pu sve isprosipam po sebi kao dete-debil...ne mogu da pogodim usta :brlj:

Share this post


Link to post

imam jedno glupo pitanje -_- : kako uspete uzeti malo vode kad osetite da su vam uzasno suva usta, ruke se neprirodno tresu, a nema nikog da pomogne?

 

pitam jer mi se bas to desilo nekoliko puta (uglavnom mi voda i nesto slatko pomogne tada) i svaki pu sve isprosipam po sebi kao dete-debil...ne mogu da pogodim usta :brlj:

 

Hej, pitanje nije glupo jer to stvarno moze biti problem. Meni su se par puta ruke toliko tresle da stvarno nisam nikako uspevala da popijem vodu i onda bi sve prosipala okolo. Ista stvar i sa secerom posto i meni ponekad pomogne bas ta kombinacija - secer i voda. Ne znam kako na kraju uspem, pokusavam i pokusavam dok jednom ne pogodim. :curica:

Share this post


Link to post

E pa cure o?ito nam se nešto jebeno gadno okrenulo danas, baš mi je žao, držite se!

ja sam danas doživjela šok koji ?u pamtiti dok sam živa, jedna od rijetkih osoba koja zna za moj problem je navodno pokušala pomo?i, da ne dužim sad pri?u, trebalo je da podje samnom van, kao što sam rekla u predhodnom postu do pijace jer je tamo obi?no strašna gužva i zdravom ?ovjeku je loše kad se nadje na takvom mjestu u špicu ali meni bi poslužilo kao neki test izržljivosti, jer ako to preguram nekako bih znala da mi je bolje. Da predjem na stvar, taj netko me je odvezao na pijacu i ja sam insistirala da prvo probam sama da izadjem pa ako mi bude loše zovem da mi pravi društvo. U medjuvremenu taj neko je upalio auto i otišao a mene ostavio u sred one gužve samu, ne samo što mi je bilo loše ?im sam izašla nego što sam skontala da mi je mobilni tel. ostao u kolima -_- e sad samo zamislite taj šok i taj stres, sama u svoj toj rulji nepoznatih ljudi, i još nemam tel da bih bilo koga pozvala na kraju i taxi da bih otišla ku?i. :tuzna: PN. me je tako uzeo pod svoje, cijeli taj prostor se okretao oko mene, zvukovi, mirisi, ma mislila sam u najmanju ruku da ?u da poludim, onesvijestim se i sl. Nekao sam uspjela zaustaviti taxi i dovu?i se do stana i onda još jedan šok, nemam klju?. To je trajalo nekih par sati, nemam pojma kako sam preživjela, znam samo da poslije svih lijekova + 5mg bromazepama ne mogu da se smirim :bup: i ljuta sam i bijesna i ne prihva?am ispriku da je samo želio pomo?i jer ne da nije pomogao nego me natjerao da proživim najgore pn. u životu, vratio me na sami po?etak, sad nema toga ko ?e me više natjerati da izadjem iz ku?e, ne mogu da vjerujem da ljudi mogu biti tako okrutni, bijesna sam, pla?em, zaklju?ala sam se u sobu i ne izlazim...ne želim nikoga da vidim :tuzna:

Share this post


Link to post

najgori je osecaj kad ljudi misle da mogu pomoci tako sto me teraju da nesto uradim nesto sto ja zaista ne mogu. Tek tada vidim koliko ustvari oni ne mogu da shvate sta se samnom dogadja a naravno kazu da me razumeju i podrzavaju. Ceste su i one recenice"kako ne mozes samo...."poludim od toga. Jedno je sigurno da neko ko nije doziveo panicni napad nema predstavu sta je to ma koliko god bi se trudio. Da li je taj neko ko te je ostavio uopste svestan posledica svoga dela? Mogu misliti koliko..

Share this post


Link to post

Sad sam tražila na ovom topicu ta?an datum kad sam po?ela piti AD 21 mart :curica: što zna?i da AD najvjerovatnije nijesu odradili svoje s obzirom da su mi doze minimalne i da mi je nakon 3 nedjelje ukinuo zaxan tako da ga sad pijem samo ujutru :bup:

Ne znam ljudi kako se osje?am, u najmanju ruku iznevjerena, bijesna, uplašena...znam samo da mi ne pada na pamet više iza?i iz ku?e, ?ini mi se da bi me na prvom koraku strefio pn. a znate da sam za ovih mjesec i pol uspjela dosta toga da prevazidjem i da sam izlazila i u grad i u shoping, prodavnice, kod frizera...?ak i u onu prodavnicu koja je bila ostavljena za kraj iz razloga što sam u njoj imala naja?i pn. i sad je sve to palo u vodu :wtf: ono ne mogu više ni da pla?em, tako bih rado izlupala doti?nog ili mu pošteno zagor?ala život (što mu ne gine u svakom slu?aju) zato što je sino? uz ispriku imao osmejeh od uha do uha i nije se prestajao smijati konstatuju?i da sam ipak uspjela sna?i se sama i sti?i ku?i a da mi ništa nije bilo :ludilo: mislim da ne vrijedi takvom gmazu objašnjavati kroz šta sam sve prošla dok sam stigla doma jer sam shvatila ne da ne razumije nego ne želi, ni on ni mnogo ljudi koje poznajem :uvredjen:

Uz blagu ankcioznost (koju je shrink konstatovao) ne gine mi ni depresija, ve? sam se uveliko našla u fazi kad ne želim nikoga da vidim...tako vam je to drage moje. Ako netko ?ita ovo neka se ne usudjuje na ovaj na?im pomagati nekome ko ima pn. :wipe:

Share this post


Link to post

aa, pa ja bih isto bila bijesna, i inace sam u toj fazi da pobjesnim na osobe koje me gnjave a ne znaju pravi nacin da mi pomognu, a tek ovo sto se amelie desilo...grrr! da sam ja na tvom mjestu- bas bih bila bijesna i ne znam sta bih uradila u inat toj osobi!!!! ufff, kako to mrzim! meni se prije neki dan desilo da mi najbolja frendica pokvari i unisti cijeli dan svojom histerijom (a trebao je to biti divan izlet u prirodu sa prijateljima), i izazvala mi je je takvu anksioznost da je to strasno! ali, od tad joj se uopste nisam htjela javiti, i bicu prava vjestica prema njoj, jer je znala da ja imam vecih problema nego ona, a ipak je to radila! naravno, reci cu joj sta mi je napravila ako slucajno nije primijetila.. ali ostajem vjestica..od sad i prema njoj, a bila je jedna od rijetkih osoba koju sam mogla bas uvijek tolerisati... iako mi se cini da ona ima isto neki poremecaj i trebala bi ici psihijatru, najozbiljnije, ali tu joj ne moze niko pomoci dok sama ne zakljuci da treba otici makar na razgovor! ma onakva histerija se stvarno rijetko moze vidjeti kod odraslih ljudi: ona place, pa galami i tako svakih 5 minuta promjena... bilo je lose cak i ostalim ljudima koji su bila sa nama, a nemaju nikakav psihicki poremecaj! nema prema meni praznog pametovanja od ljudi koji pojma nemaju kako na pravi nacin da mi pomognu, a kamoli da se neko dernja ko manijak na mene zbog neke sitnice! ne dam na sebe!!!! :veca:

i nebitno sta drugi mislili o takvom stavu, bolje je tako neko da zbog drugih dobijamo pn! ja i nisam nikad dobila pn zbog necega sto sam sama sebi uradila direktno, nego zbog ponasanja drugih i moje reakcije na to!

pusa od vjestice i ne dajte see i ne dajte da vam bilo ko drugi pametuje i umara vas glupostima ako nije psihic ili ako bas niste 100 % sigurni da zna bas tacno kako da vam pomogne! :friends:

Share this post


Link to post

ko nije prošao PN..ne može ni da shvati to stanje, može misliti da umišljamo, da nam zapravo nije ništa ,ALI NI PRIBLIŽNO NE MOŽE ZNATI KAKAV JE UŽAS I KOŠMAR U GLAVI OSOBE KOJA TO PROŽIVLJAVA!!! eto, morala sam uve?ati slova jer i mene razbjesni kad osobe ne shva?aju o ?emu se radi, ali možda ni one nisu krive...jer...nisu bile tamo, kao što ja nikad nisam bila depresivna i ne mogu pojmiti taj osje?aj, ali mogu barem imati suosje?anja za te ljude , a ne im još zagor?avati život ...

Share this post


Link to post

ja bi voljela da neko me je to smijesno doživi to JEDNOM pa bi ga ja pitala

a znas sta mm kaze

:to je sve toj bezobrazluk i lopovluk

a ja sinc bila kod zaove i okrece mi se njena cijela kuca ona prica a ja nemam pojma o cemu

znam samo da gubim tlo pod nogama

pobjegnem kuci i brze bolje pola lexaurina pod jezik,u tuš kabinu istuširam se i malo do?em sebi

 

a malo prije sam imala napad histerije na mm

 

joj mislila sam da cu dobiti nervni slom :zz_banghead:

Share this post


Link to post

ja ipak mislim da je do vremena

jebiga pa svima nam krenulo na bolje i odjednom svi panicne dobili za dan

sta je to

ja juce bila na rodendanu i jedva izdrzala sat i pol

a kad sam se pocela crvenit i uši mi gorit to je bio znak bori se ili bježi

jadnu djecu sam odvela kad im je bilo najljepse :cloud9:

Share this post


Link to post

Nermina udahni duboko skoncentrisi se na nesto sto volis, na dijete (ako ga imaš) na sebe, na ono što te ?ini sretnom i pokušaj, znam da je teško ali bar pokušaj da najbolje što možeš prevazidješ svaku prepreku. Svi mi imamo tu nesre?u da osim svakodnevnih sranja, porodice, posla, djece, svih mogu?ih i nemogu?ih obaveza se 24h na dan borimo sami sa sobom. Ja nijesam uspjela da se izborim do kraja, nekako sam postala sebi?na...osvrnula sam se danas oko sebe i shvatila da zapravo pored toliko ljudi oko kojih sam se polomila da svima ugodim da budem tu za svakoga sad nemam nikoga ko bi mi pružio ruku. Jedina osoba koja mi je još nekako uspijevala pomo?i ima sli?nih problema i polako ali sigurno to prevazilazi ja sam je otjerala od sebe jer ?ini mi se da bi bilo nepošteno s moje strane nekog tako osjetljivog i na putu izlje?enja zatrpavati još i mojim problemima, možda sam pogriješila, vrijeme ?e re?i svoje. Jako sam bijesna jer sam negdje osjetila i na?ula svojim ušima da me bliski ljudi zbog pn. deklarišu kao mentalnog bolesnika, mislim da mi je to najve?i poraz u životu. Plašim se sad da zaista iz inata i povrijedjenosti ne po?nem da radim gluposti koje ina?e ne bih, pa kad sam u njihovim o?ima ve? ludjak daj da budem, možda mi bude bolje nego što mi je sad. Mislim da je ovo najgori period u mom životu i ako možda zvu?im kao neko ko se prepustio svemu još uvijek imam onu energiju i onaj inat da budem dobro. ?itala sam vaše ispovijesti i negdje u sebi bila nesretna zbog vas a sretna štno nijesam osjetila niti mali dio tih problema koje ste svi imali, na vrijeme otišla ljekaru, dobila terapiju i krenula naprijed a sad sam na samoj ivici, ne umijem ni naprijed ni nazad, samo stojim u mjestu i ?ekam da se nešto desi. U ovakvim bih situacijama obi?no pobjegla i šetala do besvijesti a sad ne smijem ni da se približim vratima, sjedim, gledm kroz prozor, pišem i ?ekam....Držite se svi :tuzna:

Share this post


Link to post

Amelia, znam kako ti je. I meni se ponekad cini da necu uspeti da predjem prag stana, kada mi je lose.

Pa ipak, svakoga dana, kada krenem ka autobuskoj stanici da bih dosla na posao, borim se sa svojim strahovima, prezivljavam agoniju u autobusu, brojim stanice, pokusavam da, makar u mislima, budem na sigurnom mestu.

U stvari, koje je to sigurno mesto?

Desavalo mi se mnogo puta da me panicni strefi bas u mom stanu, u situaciji kada sam sama, ili okružena bliskim ljudima.

Ja ne pijem lekove, trudicu se da tako i ostane. Plasim se da cu se navuci na njih i da necu moci sama da ovo pobedim.

Niko ko nije iskusio ove košmare sa kojima se mi suo?avamo, ne može da razume kroz šta prolazimo.

Pre dve nedelje, imala sam grozan pani?ni napad dok sam bila u prodavnici igra?aka u Mercatoru.

Vikendom je tamo uvek gužba, ali, htela sam da se izložim baš takvoj situaciji i da pokušam da "iskuliram" potencijalni PN. Me?utim, dok sam pla?ala igra?ku, obuzeli su me talasi vru?ine, vrtoglavica, mu?nina, uzburkane misli i jaka želja da pobegnem odatle. U?inilo mi se da ?u se srušiti, pa sam sela i od prodava?ive zatražila ?ašu vode. Užas. Jedva sam se vratila ku?i. Da ne spominjem kako mi od same pomisli na Mercator srca zalupa i obuzme drhtavica.

Ipak, naterala sam sebe da, nakon par dana, ponovo odem do Mercatora. Bila sam uznemirena, ali sam naterala sebe da na tom groznom mestu ostanem tridesetak minuta, koji su izgledali kao sati.

Gledala sam izloge, probala nekoliko modela starki, i na kraju se castila jednim divnim kariranim starkama.

Ako nastavim ovako da se motivisem, bankrotiracu . :curica:

Share this post


Link to post

taj me mercator tjera U O?AJ...rijetko idem tamo otkako sam imala napadaje, a mnogo ljudi koje mu?e sli?ni problemi, izbjegavaju trgova?ke centre..ništa ?udno...mislim da je za mene lijek imati dovoljno novca i tamo ga trošiti..ne?e biti napadaja :devil:

Share this post


Link to post

Joj ne spominjite shoping :diduli: ja kupila 3 para sandala, neke suknjice, torbice i sad ih gledam i pitama se pa gdje da to sve obu?em kad ne smijem van :tuzna:

Od stresa ju?e ne mogu ništa da jedem, uplašila sam se ve?eras da mi od gladi ne pozli i jela na silu pa sam do sad povra?ala :bup:

Share this post


Link to post

i sad ti zavidim, ne na stresu, nego na shopingu...bit ?e bolje...u po?etku uzimanja zolofta skinula sam 5-6 kila..ne brini, kile se vrate..

Share this post


Link to post

Amelia...

 

Sjecam se sebe u tvom gradu..dugih sedam godina, od kojih pola isto tako sjedim...u zgradi pored Velike pijace :D i buljim u prodavnicu preko puta...zamisljena i zabrinuta...i mastam, mastam, mastam o tome da otrcim do nje i kupim bilo sta, zvaku, kiselu, hljeb...nista...samo da uspijem...da se prebacim do tamo, a da mi ne bude lose.

 

Sto sam vise odustajala, vise sam se plasila...

 

Trebalo je dugo, dugo da u meni sazri taj bijes zbog slicnih komentara, ta zelja za borbom...

 

To sto o tebi bliski ljudi pricaju i to sto te nazivaju mentalnim bolesnikom, to samo, jedino i najbolje govori o njima...

 

Znas da je inace ta sredina teska, posebno kad su u pitanju psihicki poremecaji. Dok te infarkt ne trefi ne pika se da si bolestan...Isto je tako cinjenica da ova bolest odvaja prijatelje od simulanata...Sve sam ih poredala po ladicama. Neke sam izbacila skroz. U to vrijeme.

 

Moras se nekako motivisati, natjerati...

 

Ja nikad nisam voljela taj korzo u Pdg. Oduvijek, od prvog dana mi je bilo muka od njega. Ustvari, nisam mogla vjerovati da negdje jos postoji korzo :D U Sarajevu ga nije bilo. Ni sada kad odem u Podgoricu ne idem Ulicom Slobode, nego paralelnim ulicama. Meni to nikad nije bila Ulice Slobode...Prije Ulica cudnih pogleda, strahova i nemira.

 

I tu sam redovno dobijala svakojake frke...i na mostovima...posebno onom visecem.. :curica:

 

Elem, da ne privatizujem topik o lokalnim marsrutama...bitna je odluka, bitna je zelja, bitna je volja...i gurati do kraja...kao mazga...

 

Bice bolje... :kiss:

Share this post


Link to post

Joj ne spominjite shoping :diduli: ja kupila 3 para sandala, neke suknjice, torbice i sad ih gledam i pitama se pa gdje da to sve obu?em kad ne smijem van :tuzna:

Od stresa ju?e ne mogu ništa da jedem, uplašila sam se ve?eras da mi od gladi ne pozli i jela na silu pa sam do sad povra?ala :bup:

i ja istooooooo! kupila sam nekoliko tako lijepih krpica i super cipelice/sandale, a ne znam gdje to sad da nosim, kad se grozim nocnih klubova i kafica, a ovo sto sam kupila je bas za navece... :D

 

nego, neko drugi spomenu zooloft- ja sam bas mrsava otkako ga pijem, a vec 5, 6 mjeseci ga pijem..u posljednje vrijeme bas dobro jedem ali nikakao da se udebljam, jel to stvarno zbog zolofta, hocu li se uspjeti udebljati kad konacno prestanem to piti????

Share this post


Link to post

i sad ti zavidim, ne na stresu, nego na shopingu...bit ?e bolje...u po?etku uzimanja zolofta skinula sam 5-6 kila..ne brini, kile se vrate..

ja takodje pijem Zoloft pa me interesuje kad je tebi poceo da deluje i koliko cesto imas panicne napade. Da li se njihov intenzitet smanjio? Ja se jako znojim odnosno znoje mi se noge i ruke a i glava me bolucka nije to nista ne podnosljivo ali ipak mi smeta da li su ti poznati ti simptomi..do svega ovoga dolazi i pri poremecenom radu stitnjace tako da ne mogu da razgranicim od cega je....

Share this post


Link to post

Amelia...

 

Sjecam se sebe u tvom gradu..dugih sedam godina, od kojih pola isto tako sjedim...u zgradi pored Velike pijace :D i buljim u prodavnicu preko puta...zamisljena i zabrinuta...i mastam, mastam, mastam o tome da otrcim do nje i kupim bilo sta, zvaku, kiselu, hljeb...nista...samo da uspijem...da se prebacim do tamo, a da mi ne bude lose.

 

Sto sam vise odustajala, vise sam se plasila...

 

Trebalo je dugo, dugo da u meni sazri taj bijes zbog slicnih komentara, ta zelja za borbom...

 

To sto o tebi bliski ljudi pricaju i to sto te nazivaju mentalnim bolesnikom, to samo, jedino i najbolje govori o njima...

 

Znas da je inace ta sredina teska, posebno kad su u pitanju psihicki poremecaji. Dok te infarkt ne trefi ne pika se da si bolestan...Isto je tako cinjenica da ova bolest odvaja prijatelje od simulanata...Sve sam ih poredala po ladicama. Neke sam izbacila skroz. U to vrijeme.

 

Moras se nekako motivisati, natjerati...

 

Ja nikad nisam voljela taj korzo u Pdg. Oduvijek, od prvog dana mi je bilo muka od njega. Ustvari, nisam mogla vjerovati da negdje jos postoji korzo :blink: U Sarajevu ga nije bilo. Ni sada kad odem u Podgoricu ne idem Ulicom Slobode, nego paralelnim ulicama. Meni to nikad nije bila Ulice Slobode...Prije Ulica cudnih pogleda, strahova i nemira.

 

I tu sam redovno dobijala svakojake frke...i na mostovima...posebno onom visecem.. ;)

 

Elem, da ne privatizujem topik o lokalnim marsrutama...bitna je odluka, bitna je zelja, bitna je volja...i gurati do kraja...kao mazga...

 

Bice bolje... :kiss:

 

Draga Una mislim da me ti možeš razumijeti bolje nego itko na ovom forumu. Znaš da je u ovoj sredini ostati "normalan" pravi podvig. Misliti druga?ije, vjerovati u bolje, živjeti za svoje ideale zna?i i suprotstavljati se rulji. Biti slobodan i svoj ovdje je sizifovski posao, cijeli život ti se svede na guranje tog prokletog kamena uvjerenja i ideala sa kojim si se rodio a koja ti u medjuvremenu ona malogradjanska sredina nije uspjela amputirati. Raditi posao koji je tebi jako poznat a pri tome ostati svoj i slobodan je misaona imenica. Nešto u što vjeruju samo ludaci kao ja. Ne dodiruje mi niti jedna ružna rije?, mogu me etiketirati kako god žele sve dok sam sve suprotno od njih, ja sam ponosna. Ako treba jednom akademskom gradjaninu (kome je stari, švercer benzina pazario diplomu doktora na buvljaku) objašnjavati da pn. nije duševna bolest i da je gorofobija fobija ko i sve ostale protra?ila bih svoj život, vrijeme i na kraju ne bih ništa postigla. Ako ja svoje stvaralaštvo moram prezentirati u susjednim državama i tamo pokupiti sjajne kritike a ovdje dobiti opasku tipa "udata je ima djecu a piše pjesme" šta više da ti kažem. Nekako sam se pomirila sa tim da sam rodjena u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu. I ne, ne krivim nikoga do sebe, sama sam sebi najbolji i najgori kriti?ar. Sve što sam postigla postigla sam sama i još je toliko toga ispred mene, ne?u dopustiti da me jedan malecki pn. sprije?i da stignem do vrha, ni on ni ti mali ljudi od kojih svaki dan dobijem kamenom . Danas sam se probudila i rekla sebi u ogledalu da mogu sve što poželim, upravo se spremam iza?i vam a pada grozna kiša i grad, napolju neme žive duše, cijelo tijelo mi se zgr?ilo i svaki miši? me boli, strah mi se vidi ?ak i u o?ima ali ipak idem. Ne znam gdje ?u, to nije ni važno, znam da ?u uspjeti, MORAM!

Držite mi se svi, neka vas andjeli ?uvaju :friends: :cmok:

Javljam se kad dodjem :D:(

Share this post


Link to post

I ne znas koliko te kapiram...Amelia.

Tacno znam o cemu pricas, o kakvim komentarima se radi, o kakvim ljudima.

Sve znam i sve mi je jasno. Pazi kad pises pjesme, a udata si, a pritom jos i djecu imas. Stvarno nisi normalna :D

 

Koji su to mamlazi... :brlj: Ali, nevidjeni.

 

 

 

Treba s njima zivjeti, tek tad mozes shvatiti svu glupost, limitiranost i opterecenost naseg mentaliteta. Kazem naseg, jer je moj otac Crnogorac porijeklom, iako rodjen u Sarajevu. Zato smo i dosli u Podgoricu. I iako sam tu dozivjela svoje prve ljubavi, imala krasne prijatelje, napravila prve korake u karijeri, iako sam na kraju zavoljela taj grad, koji je po nasem dolasku bio siv, stur i hladan, tamo sam prezivjela najgore faze depresije, fobicnih stanja, (samo)otudjenja ...Sada se Pdg razvila u prelijep gradi, koji sija...ali ono sto ga cini to su ljudi vise nego bilo kakve zgrade...mostovi i inftrastruktura...a ljudi su...znas i sama..ima svakakvih, kao i svugdje...ali ta rigidnost, to neshvacanje, to odbacivanje svega sto je drugacije, naprednije, avangardnije...Kao da ih boli...jako vole te svoje ljusture, i jako se furaju na njegosevstvo, postenje, hrabrost, moral..ali sve su te vrijednosti, kao i svugdje, taaaaako poljuljane, samo sto se u CG jos uvijek glasno prica o tome...

 

 

 

Opet ja, mogla bih o CG pisati danima. :( Volim je i ide i na zivce ;) Cudna simbioza osjecaja.

 

 

 

Kako je prosla setnja, Amelia? :srcka:

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Restore formatting

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Sign in to follow this  

×
×
  • Create New...