Jump to content
Depresija Forum
Sign in to follow this  
ivana

volite svoju depresiju!

Recommended Posts

Ivanina je pri?a u redu. Naravno da da su depra i ostali poreme?aji alarm da nešto nije u redu.

I da na neke stvari gledamo pogrešno, ili da smo previše srasli sa strahom od svega, ili da gledamo sve negativno, ili da od sitnica radimo slona, pa nam je teško savladati i najmanju prepreku.

Samo što ja mislim da je ve?ina ljudi na ovom forumu toga svjesna. Samo je boleština uzela toliko maha da nemaju snage promjeniti te stvari. Pa se mu?e još više.

 

Kada sam prije deset godina upala u neki oblik depre ( nije bila klini?ka depra-sigurno), jer su mi simptomi OKP-a podivljali, tako?er sam se "izvukla" sama, bez pomo?i AD-a.

I imam to iskustvo samoizvla?enja, i znam kako to može utjecati na samopuzdanje, i dati snage za borbu.

Mislim da svaki ?ovjek ima taj osje?aj u sebi, koliko i kako može sam, do kojeg stupnja.

 

Nikako ne tvrdim da bi svi morali piti AD, a isto tako ne tvrdim da se svi možemo izvu?i sami.

Share this post


Link to post

gle ja nemam depru :rolleyes:

baš bih je menjala za OKP...

svakom svoj teret najgori....

mrzim svoje strahove....da, ponekad razgovaram sa njima, pokušam prijateljski, ali ne vredi...pa se onda izderem na njih i naljutim.... :pirate2:

....primetila sam da se onda povuku malo u stranu....pa ?ekaju trenutak kada ?e da napadnu....i to je uvek onda kada sam najslabija :tabanje: ja njih....o da :lizalica:

Share this post


Link to post

Ivana, tvoja prica je jako dobra. I primenjiva u trenucima neraspolozenja ili tuge. Ali u trenucima depresije? Ne. Jer depresija nije realno stanje. Prema tome, tu nema nikakvog realnog razgovora iz koga se moze nesto nauciti. Depresija je stanje vegetacije, iskrivljena slika stvarnosti i ukoliko bi u takvom stanju slusali poruke koje salje depresija - dobili bi sasvim pogresnu percepciju sebe i svojih problema. Depresiju prvo treba leciti. A tek onda, kad smo dovoljno oporavljeni ili barem zaleceni pokusavati pronaci razloge i resenja za eventualno eliminisanje te iste depresije.

Share this post


Link to post

 

 

Kada sam prije deset godina upala u neki oblik depre ( nije bila klini?ka depra-sigurno), jer su mi simptomi OKP-a podivljali, tako?er sam se "izvukla" sama, bez pomo?i AD-a.

I imam to iskustvo samoizvla?enja, i znam kako to može utjecati na samopuzdanje, i dati snage za borbu.

Mislim da svaki ?ovjek ima taj osje?aj u sebi, koliko i kako može sam, do kojeg stupnja.

 

Mislim,a bez strucnog misljenja kod mene jos uvijek ovo" mislim" ,moze znaciti i se*em,ili ,da se blaze izrazim...cvijece berem..... :rolleyes:

Dakle,mislim da nije bitno na koji nacin se covjek "izvuce" ,vec je bitno, jedino, da se "izvuce".

Da ne ulazim opet u svoje razloge ne odlaska lijecniku i to u nekim situacijama kad stvarno samo lud ne bi otisao.... :D

Dakle,u silnom strahu su mi se aktivirali ti instinkti samoodrzanja(koje ,vjerujem, svaki covjek ima ....(samo se nekome, zbog raznih zivotnih okolnosti ,malo uspavaju)...i ja sam,eto, nastavila vjerovati u njih.

Sto ti kazes...to kod mene, sigurno nije bila klinicka depra....jer tada covjek, izgleda ,stvarno, ne moze sam.Od moje rodice muz..... inace ,psiholog u New Yorku, mi je prije par godina rekao da ne vjeruje kako je Europu uhvatila moda extazyia....i to, za zabavu....jer da je to u SAD-u vec godinama legalan lijek za klinicku depresiju(za budjenje iz "mrtvih")onda kad zakazu prirodni instinkti samoodrzanja i samoizvlacenja.

I tako se ja ,uvijek,kad se pocnem priblizavati ponoru ,pocnem koprcati kao pravi ludjak....cudno se ponasati...ponavljati neke besmislene radnje(slagati sitnice po doma,prati ruke....svadjat se i raspravljati.....pjevati na sav glas,plesati...hodati....hodati....piti puno tekucine....."brijati"(pojacam cigarete u duplo)....i slicne gluposti...kao da sebi stalno moram dokazivati da sam ziva i da imam snagu)....i onda odjednom uleti muz ili dijete sa stvarnim problemima ....tekucim problemima....koje treba rijesiti i traze od mene da sudjelujem i da se angaziram.....i ja onda krenem....i polako se "spustim".

Moram priznati da sam cesto znala promisliti:"Da,istina je,....imam neke poremecaje,ali su moji....To je neodvojivo od mene.

Mozda ih trebam samo prihvatiti....isto kao i svoj fizicki izgled i svoje mentalne sposobnosti....jer to je nesto sto je dio moje osobnosti.Tako se priblizih Ivaninoj prici.

Svima zelim svako dobro. :rolleyes:

Share this post


Link to post

Mislim da mješaš kruške i jabuke jer depresija nije nemir. to je vegetacija.

Share this post


Link to post

Uf...oprala me moja Sis ni krivu ni duznu...

 

NISAM MISLILA DA OVAJ FORUM NE VALJA!!! :plakanje: :cmok: :cmok:

 

...samo da je meni osobno došlo do zasi?enja i da sam se morala maknuti od konstanog pri?anja o depri...al se itekako sjecam kad me je jedino to izvlacilo...mislim, Forum.

 

Ja i dan danas kad pri?am sa ljudima o depri, saljem ih ovdje...

 

:rolleyes:

 

Evo vam svima veeelika :kiss:

Share this post


Link to post

Mislim da mješaš kruške i jabuke jer depresija nije nemir. to je vegetacija.

Ma ne mijesam....Nemir je nesto drugo....Kod mene se nemir manifestira kao stezanje u prsima...nesanica.....bespomocno znojenje....gubitak daha.....nepravilan rad srca..... dakle cisti fizicki simptomi i ja onda uzmem svoj ,vec ismijani, Normabel,kojeg piju sve babe i tete za smirenje.

Dok to nisam uzimala...takvi nemiri su mi prerastali u panicne napade....To je anksioznost.(potvrdila doktorica :aha: )

Ovo moje euforicno "hopsanje" nastaje od straha da ne upadnem u totalnu bezvoljnost i apatiju.

Gotovo svako jutro zapocinjem s mislima kako sve ovo nema smisla....kako je sve ovo samo beskonacno ponavljanje glupih radnji dok te smrt ne razdvoji od toga....Zasto bih ustajala?....Zasto bih ista radila.?...

Sve mi je glupo i tupo(tad ne osjecam nemir).Onda ...odjednom osjetim strah od takvog vegetiranja.....Zamislim sebe u nekoj odvratnoj bolnici kako buljim u strop....smrdljiva i nepocesljana sa izgubljenim,ugaslim pogledom.....Toliko se toga userem, da doslovno, skocim iz kreveta i pocmem jurcati kao da me netko upiknuo u guzu....

Znam da to ne bih mogla da stvarno upadnem u duboku depru(pa nisam bas toliko....) i zato mislim da je takvo moje ponasanje samo drugacija...to jest suprotna manifestacija, potpuno slicnog osjecaja u glavi.To je kao nekakav prekidac kojeg ukljucim i ja umjesto da lezim ili sjedim ponasam se tako(da ne ponavljam)

Nemoj,molim te, da se zbog toga osjecam manje vrijednom na ovom forumu i da zato sto uspijem ukljuciti taj prekidac(ne bas uvijek)....da me uvjeravas da nista ne znam i da mi nije nista. :D Pa sto ako i brkam.... i ne znam.Mnogi ovdje, mnoge stvari brkaju jer su ti poremecaji nekako ispremijesani.....zato i je tako tesko pogoditi tocnu farmakolosku terapiju..to je logicno.

To je kemija....a kemijska jednadzba mora biti vrlo,vrlo precizna.....Dovoljna je jedna kriva vrijednost ili element u njoj, i eto ti krivog spoja.....Nema ravnoteze lijeve i desne strane i jednadzbe.....

I sto se dogadja?! BOOOOOOOOOOOMMMMMMMMM!!!!!!!!!!!!!!!!!!! :rolleyes:

 

?emu navodnici pitam se? Jel to metafora ?

Ne....navodnici su zbog toga sto je sve u zivotu relativno(Einstein) i mi, ustvari, ne znamo, ako smo se izvukli iz jednog stanja....je li to izvlacenje u bolje ili smo time upali u neko gore stanje.

Subjektivan osjecaj moze biti irelevantan.Tko kaze da je to, u svemirskim mjerilima ,bolje stanje?

Znas vec moju teoriju izvrtanja. :rolleyes:

Share this post


Link to post

Molim te,procitaj pazljivo jos jednom....

Nemoj se ljutiti,ali cini mi se da si krivo skontala...probaj jos jednom... :D

Ovo je jedna dobra prica i jedna vrlo efikasna opcija....Naravno, neprimjenjljiva na svakoga....

Postoji odredjeni tip ljudi ,depresivaca ,koji bi se u ovome mogli naci i na ovaj nacin mogli solidno funkcionirati.....

Ovo je samo jedna od opcija....po mome,vrijedna razmisljanja.

Malo je iskarikirano... ali samo u cilju naglasavanja poruke. :rolleyes:

 

Nisi temeljna, preskaces postove. Vrci se nazad! Sram te bilo! :rolleyes:

 

Samo rekoh kako mi ne odgovara taj nacin, ali se apsulutno slazem da je dobro sto je prica ispricana u najboljoj nameri, neko ce se sigurno naci kome ce pomoci.

 

Ne svidja mi se cak ni sto za depresiju koristimo skracenicu - depra, zvuci kao da joj tepamo, a najradije bih rekla kurvetina-depretina, ali je predugacko i opet ne zvuci tako ogavno. Htela bih neki prikladniji izraz da nadjem za tu kurvu. :devil:

Share this post


Link to post

Ma joj, vidi, pa nisam bas toliko luda. :rolleyes: Naravno da znam da depresija nije nesto ili netko :rolleyes: s kim ja mogu pricati. Normalno da je to bio jedan unutarnji monolog odigran kao dijalog. I naravno da to mogu uciniti sad kad je seroxat ocigledno poceo djelovati..da sam dobila nekakvu volju i snagu i da su mi se malo razbistrile misli, pa ne gledam sve tako crno.

Ali Aike, pa nisam ja ni pomislila ni ikako sugerirala da te zbog toga "pri?anja" smatram ludom. Meni to ne ide, ali divim se ljudima koji su u stanju povesti takve unutarnje dijaloge. Samo sam primijetila da tvoj "razgovor" izgleda sasvim druga?ije od onih koje su opisali Pospani i Fluka; to s ?ime su oni pri?ali je doista njihova depresija, a ono s ?ime si ti pri?ala je nešto bitno razli?ito od depresije. Bar mi se tako ?ini. Ili je tvoja konstruktivna, za razliku od njihovih destruktivnih, ali izraz "konstruktivna depresija" mi se ?ini kao teški oksimoron.

Share this post


Link to post

@ Chagall ja mislim da je to ja?a anksioznost. Al ti to tak objasniš zbrda zdola i kako ?ovjek da shvati.

Share this post


Link to post
Uf...oprala me moja Sis ni krivu ni duznu...

 

NISAM MISLILA DA OVAJ FORUM NE VALJA!!! :plakanje: :cmok: :cmok:

 

...samo da je meni osobno došlo do zasi?enja i da sam se morala maknuti od konstanog pri?anja o depri...al se itekako sjecam kad me je jedino to izvlacilo...mislim, Forum.

 

Ja i dan danas kad pri?am sa ljudima o depri, saljem ih ovdje...

 

:rolleyes:

 

Evo vam svima veeelika :kiss:

 

 

 

Ma samo malo...

 

Cisto da se vratis :diduli:

Share this post


Link to post

Nisi temeljna, preskaces postove. Vrci se nazad! Sram te bilo! :rolleyes:

 

Samo rekoh kako mi ne odgovara taj nacin, ali se apsulutno slazem da je dobro sto je prica ispricana u najboljoj nameri, neko ce se sigurno naci kome ce pomoci.

 

Ne svidja mi se cak ni sto za depresiju koristimo skracenicu - depra, zvuci kao da joj tepamo, a najradije bih rekla kurvetina-depretina, ali je predugacko i opet ne zvuci tako ogavno. Htela bih neki prikladniji izraz da nadjem za tu kurvu. :devil:

 

Mackice, :rolleyes:

Share this post


Link to post

@ Chagall ja mislim da je to ja?a anksioznost. Al ti to tak objasniš zbrda zdola i kako ?ovjek da shvati.

Ma moguce je.....Ja slabo razlikujem te granice.....i jos uvijek mislim da su ta anksioznost i poneke depres-ivne epizode, koje su me pocele pratiti u zadnjih 10-tak kodina, samo posljedica mojeg nekakvog primarnog poremecaja u licnosti koji me prati jos od djetinjstva ,a kojeg ne znam kako da nazovem....ali se manifestirao stalnim osjecajem neprilagodjenosti....prevelike osjetljivosti....ne mogucnosti da zivim zivot na nacin kao drugi, i onako, kako su drugi to od mene ocekivali.....Uvijek je sve ispalo kontra....(stalna promjena raspolozenja i nakupljeni bijes u meni...nekakav osjecaj nepravde i nerazumijevanja sto sam u mladosti vrlo dramaticno ispoljavala) Tako se stvorio jedan veliki raskorak izmedju mene i svih ostalih, i jedna velika, emocionalna praznina i glad koju nitko nicim ne moze ispuniti do kraja....Samo povremeni trenuci srece i ljubavi od mojih najblizih me tjeraju da sebe svako jutro uvjeravam da je moj dolazak na ovaj, i ovakav svijet valjda ipak imao nekog smisla.

Oprosti na zbrda-zdola.....ali ja sam stvarno zbrda-zdola.Meni nije potrebna medicinska identifikacija nito to koga od mojih zanima....osim ljude na ovom forumu.

Ja imam svoju identifikaciju u zivotu,a ta je upravo takva moja osobnost....takav moj stil zivota....takva moja uvjerenja....uvijek sam govorila svoje misljenje i svoje stavove....iako sam znala da se tako jos vise udaljujem od mogucnosti da me ljudi prihvate i da se uklopim u nekakav opci tok, ne znam ni ja vise cega.

Mislila sam da se ovdje takva vrsta uklapanja nece ocekivati od mene i da cu tu uspjet naci neki svoj kutak.

Ocito da moje nespretno i iritantno izrazavanje ponovno izaziva iste efekte. :crap:

Da bi barem vi i milijuntni dio razumjeli mene, onoliko koliko ja razumijem vas .

Evo....cim ovako pisem...ispada da se dodvoravam...i stvarno mi se to pocelo gaditi......iskreno ti velim.

Share this post


Link to post

@ Chagall mislim da olako donosiš zaklju?ke. Ne znam jel tu potrebno totalno proistovje?ivanje ili prilagodba ili je stvar što si se zaka?ila sa Ekvijem i možda još nekim. To što si ti prematora za psiha(to si ti na svoj na?in rekla a ne ja) i što ja znam što. A možda sam i ja kontra? Nisu ni moje re?enice jasne jer bolje se verbalno izražavam. U biti zvu?im ko retaj (tak se kaže u tvom kraju). Razumjeli mi tebe ili ne svi smo u sli?nim s***ma. To je ko u RL-u netko te voli netko ne. Al tvoje depresivne epizode su kra?e od mojih,a mislim da te na životu drži i to da neke stvari ne može nitko napraviti osim tebe (bar u tvojoj ku?i). Misli što ho?eš i reci to ali nikako mi to ne djeluje uliziva?ki. Budi svoja onoliko koliko jesi itd. Vidiš i ovaj moj post je nesuvisao al ne samo što ga pišem sa porezanim prstom ve? zato što eto pukla me inspiracija. A moj staž je ovdje puno duži od tvoga pa zato znam da ne lupam bezveze. Tu sam ve? godinu i sitno,naravno kra?i period pod drugim nickom.Nadam se da su ti neke stvari jasnije. Eto.

Share this post


Link to post

Ma kako da mi bude prijatelj netko tko mi kaže da se bacim s balkona i ostavim porodicu i sina malog iza sebe.

 

Ona mi je uništila sve i sve što opet izgradim ona sruši. tjera me na crne misli. Sjednem da u?im a ona kaže:" Nemoj, šta ?e ti. Ionako nema smisla". Onda zato ne položim ispit. I tako stotinu drugih stvari.

 

Nije meni depresija trebala da bih shvatila neke stvari u životu.

 

Depresija je bolest. Ona je ubojica koja odnese toliko života, mladih, uništi te onda kad bi najviše volio živjeti. :sadangel:

 

Drago mi je zbog svih vas koji su se uspjeli s ku?kom dogovoriti ali ja nisam.

 

Mrzim depersiju!!!!

 

Ali, moram se pohvaliti, ja sam dobila jednu bitku u ovom ratu protiv nje, ali zahvaljuju?i AD P.LLL

Share this post


Link to post

Ma kako da mi bude prijatelj netko tko mi kaže da se bacim s balkona i ostavim porodicu i sina malog iza sebe.

 

Ona mi je uništila sve i sve što opet izgradim ona sruši. tjera me na crne misli. Sjednem da u?im a ona kaže:" Nemoj, šta ?e ti. Ionako nema smisla". Onda zato ne položim ispit. I tako stotinu drugih stvari.

 

Nije meni depresija trebala da bih shvatila neke stvari u životu.

 

Depresija je bolest. Ona je ubojica koja odnese toliko života, mladih, uništi te onda kad bi najviše volio živjeti. :sadangel:

 

Drago mi je zbog svih vas koji su se uspjeli s ku?kom dogovoriti ali ja nisam.

 

Mrzim depersiju!!!!

 

Ali, moram se pohvaliti, ja sam dobila jednu bitku u ovom ratu protiv nje, ali zahvaljuju?i AD P.LLL

 

BRAVOOOOOOO! Dobar odgovor.

Share this post


Link to post

nema baš veze s ovim topi?em, ali da ne otvaram novi. ovaj je moj pa valjda mogu pisati šta ho?u. a o?ekivala sam da ?e baš svi popljuvat ovu temu, pa mi je jako drago da se nekima i svidjela. tako ja do?em na ovaj forum kad mi je teško, pa ?itam, pa pišem pozitivne stvari i vjerujem u njih i osje?am se bolje. ali sad ne?u.

sad sam baš sjebana i ne da mi se. išlo mi je dobro i onda sam otišla kod psihologa. ono, ajde da ne prolazim sama kroz sve. užasan razgovor. 4 puna sata!!!! a nimalo koristi. a puno štete. uporno ga navodi na ono u ?emu nije problem i uvjerava me da jest, a bez ikakvih argumenata. kao problem je moj odnos s roditeljima, a fakat nije. ili to što sam dijete iz mješovitog braka, što ja smatram prednoš?u i osobno nisam sudjelovala u ratnim patnjama i gubicima, ali ne, ona mi pokazuje neke vojnike i kaže da ja negiram ?injenice (jer se ne slažem s njenim stavovima) i da je gotovina heroj (a na izlazu vidim da joj to piše i na vratima). i da neka ja odem sve?eniku iako sam jasno rekla da nisam religijski opredijeljena i da me ti moji stavovi savršeno zadovoljavaju i ispunjavaju, ali ne, ja sam u godinama kad se tražim i krštena sam pa bi mi koristio razgovor sa sve?enikom.

i onda se ja osje?am tako jadno! opet tako jasno vidim da sam sama protiv svih. da me ta žena uvjerava da ?u biti sretna ako prihvatim društvene norme i živim onako kako drugi o?ekuju od mene. jer je to jedino ispravno. i kaže da si ja sama ne mogu pomo?i. a znam da mogu. cijeli život samo to i radim. nikad nitko da mi pomogne. tu i tamo je netko spreman saslušati. tu i tamo mi se u?ini da sam u nekom našla prijatelja, a onda ispadne da "reci mi kako ti je, želim ti pomo?i" zapravo zna?i "javi se kad se unormališ". a razgovor koji mi je stvarno pomogao bio je s ?ovjekom kojeg najvjerojatnije nikada više ne?u vidjeti i koji me drži i sada, nakon 4 mjeseca. jer više od toga ja ne mogu dobiti. jer ja sve moram sama. al ?emu takav život? evo pišem tu jer nemam s kim razgovarati. jer nikome nije stalo do mene. jer nitko ne shva?a s kakavim se ja bolestima moram nositi cijeli život. da, znam da me moji roditelji i bra?a bezuvjetno vole. i moje kujice. ali oni nisu tu, u ovom gradu. potpuno sam sama u ovom gradu i ne da mi se misliti pozitivno, ne da mi se i?i dalje, ne da mi se živjeti sama za sebe.ne da mi se pokušavati sklapati nova prijateljstva (što je sa mojom fobijom od ljudi daleko teže), ako to zna?i samo nove ljude koji ?e mi okrenuti le?a kad ih najviše trebam.

eto kvragu ne da mi se!!! i da vidite da i ja mogu pisati depresivne postove. da se i ja lomim svakog dana! i fakat sam se isplakala pišu?i ovo. al velika stvar, pla?em valjda svaki dan, na ulici, na predavanjima, gdje god se na?em, jer to ionako nitko ne primje?uje. i šta sad mogu? držat se i dalje. visit na internetu, polagat ispite... a dala bih sve teškom mukom položene ispite za samo jednu blisku prijateljicu, prijatelja, de?ka, ?lana obitelji... dosta mi je, al dosta mi je ve? odavno. pa idem sad u?it jer stvarno moram, a sve ovo nek ostane tu na forumu jer ne?u nigdje sti?i sa svim tim u glavi. ja se i ovdje gdje me nitko ne zna bojim biti to što jesam, bojim se re?i što osje?am i mislim da sam ovdje više nego suvišna, da smetam, da me svi mrze i da samo pišem gluposti. eto koliko bespotrebnih paranoja!

Share this post


Link to post

Ivana, nemoj da te poga?a to što netko ima druga?ije mišljenje o izlasku iz depresije. Bar sam tako shvatila, da te razo?aralo mišljenje nekih od nas. I ne pišeš ti gluposti. Ti si jedna mlada osoba koja je uspjela prona?i na?in da se bori protiv te bolesti i to je odli?no a valjda ?emo i mi. Netko na ovakav na?in netko na onakav.

 

Dobro je što postoje i takvi depresivci koji hrabre druge i guraju ih da prona?u neki na?in da izi?u iz svog bijednog stanja. Ja sam, iskreno, izgubila nadu i volju da se borim, bar mislim da ja tu svojim trudom ne mogu ništa. Sjedim i ?ekam da ode ta bitch kou btw tjeram od sebe ve? 4 godine.

 

A i psihijatri seru. Ili ne?e da se potrude ili pri?aju po 2-3 sata da bi na kraju zaklju?ili neku nebulozu. :brlj: Valjda da bi opravdali to svoje dr.mr.med. psihijatar.

 

Ako ti smatraš da nije problem što si npr iz mješovitog braka ili šta ve? drugo, onda još bolje za tebe.

 

Pa valjda ti sebe najbolje poznaješ. I znaš od ?ega imaš a od ?ega nemaš traume.

 

Na forumu si dobro došla i samo tako nastavi. :rolleyes:

Share this post


Link to post

Ivana, pa ne mogu vjerovati da si nabasala na takvog kretena od psihologa!

Koja steta, pa to ti uopce nije trebalo! Nije me briga sto su i oni ljudi koji mozda ponekad grijese, ali ovo je bilo totalno glupo! Kakve veze imaju depresija i religija, mijesani brak i Ante Gotovina???!!!

U klinac, stvarno, tko je takvim budalama dao diplome, uopce mi nije jasno.

Slusaj, vidis da si jaka kada si i sama shvatila da psihic prica nebuloze, neka labilnija osoba bi svemu tome povjerovala i krenula pogresnim putem.

Zao mi je sto si usamljena, znam kako ti je, i ja sam, iako imam dvoje prekrasne djecice i dobrog muza.

Znas i sama da je normalno da smo ponekad down, ali ti nemas brige, znas kako treba da se izvuces, a cim se mozes okrenuti ucenju, nije sve crno.

Ti imas nekoliko prednosti na kojima ti zavidim: mlada si, studiras, nemas obiteljskih obaveza, slobodna si kao ptica. Dakle, uzmi pauzu od ucenja, sredi se pa u grad na kavicu sa prijateljicom.

Share this post


Link to post

Normalno je da ljudi imaju razli?ita mišljenja. Ovdje ti nitko nije neprijatelj. Ako se netko i suprotstavi tvojem mišljenju to nije znak neprijateljstva. ?itala sam tvoj post o socijalnoj fobiji. Teško je prona?i prijatelje ako imaš problem socijalne fobije. I sama sam takva, ne sklapam prijateljstva baš vrlo lako. Još si mlada, pokušaj prona?i prave prijatelje, upiši neki te?aj onako bez veze, u?lani se u neko društvo ili nešto sli?no, sigurno ?eš na?i srodne duše. Pravo prijateljstvo se izgra?uje polako. Stani na kraj svojoj usamljenosti. Za to je potrebno puno hrabrosti, ali vrijedi pokušati.

Share this post


Link to post

Ivana meni se dopada ono stosi ti ovde napisala

Mozda nemam dovoljno koncentracije da udjem u dubinu tvoje price ali mislim da sam shvatio sustinui ono sto si ti ustvari zelela da kazes

Svidja mi se poenta koja se posle tvojih pisanja namece..

Share this post


Link to post

Ej Ivana u zadnje je vrijeme zamrlo al forumaši se nalaze u gradovima di žive tako da ih ima i ovdje(studenata) i u tvom gradu. Tak da valjda ?e se netko ipak igrati sa tobom (malo sarkasti?no). Ja se u tom pogledu osje?am ko mjese?nica pa nek razmisle oni koji znaju o kome je rije?. Cura koja je imala soc. fobiju je pred diplomom a iz Rijeke je. Eto tako i malo oftopicarenja ili ne.

Share this post


Link to post

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
Sign in to follow this  

×
×
  • Create New...